
Obicno se to kaze glupim nafuranim "ribama" koje dvadesete gaze i s kurca ne silaze a ne mogu da shvate nista sto ima veze sa zdravim razumom
1:Da ti postavim jedno pitanje?
2:Ajde
1:Sta je to puna skola djaka a nigde vrata?
2:Ne razumem te
1:Ma idi bre tebi lakse udje metar u dupe nego centimetar u glavu!
Obično deo vukojebine za kojim će matorci iz grada kukati ceo život, ali se neće nikada vratiti u isto...
Znaš li ti šta je metar mog Zabrežja , za ove pokušaje parkova i nepregledne asfaltne staze!? Ej bre ne znaju oni šta je neprskana jagoda, bos po štrnjici hodati, krasti breskve i trešnje...
Pa ako ti to toliko nedostaje matori, ajd da ti renoviramo dedinu kućicu pa tamo da živiš?
Jer sam ja ceo život radio da bi se vratio u renoviranu kućicu a ti ovde u gradu da se širiš u stanu koji sam ja zaradio? Mrššš
Kec na pismenom.
Ćale: Šta si dobio na pismenom?
Ti: Nije još pregledala.
Три објекта од којих беже осигуравајућа друштва.
Како се које срање догоди, Мек полупају, амбасаду спале, а трафику опустоше.
Kulturno uzdizanje pred moralno srozavanje koje će nastupiti još iste večeri.
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Obavezni predmet na medicinskom fakultetu.
Omiljeno pitanje starijih članova šire i uže familije pre njihovog svečanog predstavljanja kada zovu telefonom. Prethodi mu arsenal pitanja i odgovora za čije vreme može viza da se izvadi.
M: Aaalooo dobro veče!
J: Dobro veče.
M: Kako ste? Jeste zdravo?
J: Dobro smo. Zdravi smo.
M: Ima li zime?
J: Ima
M: Kako si ti sine?
J: Dobro je.
M: Je' slušaju matori?
J: Slušaju.
M: Ima li kak'a devojkara?
J: Ima.
M: Jel znaš ko je na telefonu?
J: Ne'am pojma!
M: Ovde deda Mića iz Obrenovca jel se sećaš ti mene?
J: Ne mogu da se setim.
M: Kako bre ne znaš ja sam jednom kad si ti bio mali dolazio, uzim'o mistriju od tvog dede! DEDA MIĆA iz Obrenovca BRE!
J: Ne znam stvarno.
M: Pa sa kim ja razgovaram?
J: Sa Jovanom Ilićem.
M:...
J: Alo!?
M: Ja sam izgleda pogrešio.tu tu tu
J: Idi deda u tri lepe pizde materine prođe mi poluvreme dok se ti identifikuješ!
Osnovni alat berberina kome dolaze zahtevne mušterije.
-Neka mi dlaka na brkovima bude 5cm, a na bradi 10.
Uraditi nešto sa ogromnim zadovoljstvom, lagano, očas posla.
- Brate, ti puče celu platu sinoć na onu fenserčurdu, a čitavo leto si se kvarcao na mešalici....
- Puče plata, al' ne žalim - pocepao sam je k'o mlad Krajišnik meter bukve... prduckala k'o karburator od Juga na mojoj Džeti dvojci. Sad su joj noge raširene k'o grabove vrljike posle tuče na utakmici treće fudbalske lige u Mrkonjić Gradu...
Kad nekom ne možeš nešto objasniti. Iz 5 različitih pokušaja, al neće shvatiti da ga jebeš.
*zvoni fon*
-Kaži?
-Kako si rekao da instaliram ovaj izmet?
-Ama, jesam ti lepo rekao, samo next pritiskaš, i krembil bi skontao jebote!
-Znam tebreks, al' zbunjuje me ovo custom...
-Mani se customa, pritiskaj next i mojne me njakaš više!
*prekida poziv*
-'Bem ti sve, nekima je lakše turiti metar u dupe nego centimetar u glavu!
Jezgrovit opis Golfa 1 od strane njegovog ponosnog vlasnika.
- Matori, šta radiš?
- E, buraz, evo me kući, gledam neki film, što?
- Ma ništa, kontam da spičimo na more da se okupamo malo.
- Ne znam, ne mogu, odvez'o mi stari auto, otiš'o na selo...
- Ma 'ajde, idemo mojim Golfom, šta fali...
- Golfom? 'Oće li moći da izvuče uzbrdo kad se budemo vraćali?
- Šta 'oće li, daj mi metar žice za rajzovanje i konjska klješta, mogu u Kinu sa njim...
- Aj' važi onda, pokupi me za nekih pola sata, dok se spremim...
- Aj'...
Gomila se, čuva se, slaže se, trebaće. Za šta koj kurac, ne znam, valjda kad moj praunuk postane direktor u kancelariji za ujednačavanje oblika šahti u NSRJ, pa da ima da zapiše kad ide u spa-centar a kad na tenis sa Radetom Markovićem.
Jebeni hrčkov mentalitet.
Zato sam rešio da razbucam to rokovničko gnezdo sa sve blokčićima mladuncima u dnu regala:
Uzmi ženo slobodno za recepte baš ovaj ovde, evo, tapacirani, najskuplji, E-LEK-TRO-ŠU-MA-DI-JA ima kartu Evrope i registarske tablice od Triglava do Gevgelije, nȁ, uzmi piši o urmašicama, mada ništa ne spremaš jebali te recepti s interneta.
Sine, evo ti ovaj iz Magnohroma sa kalendarom iz osamdesdevete, nȁ, žvrljaj žirafe i paralelopipede. I da naučiš razdaljinu između Boljevca i Trogira, i dubinu mora, Palagruža gde je! ispitivaću te!
Deda, evo i tebi ovaj Šumska gazdinstva, nacionalni park Stranputica da crtaš gole žene i mape Velike Srbije. Malo je ubuđan, al i ti si, šalim se, de.
A osto negde, da ćuti, za mene, rokovnik Crvene Zastave, sa požutelim danima i listovima prošlim, neispisanim, a završenih priča.
Porodica – Pali bre idiote, imamo svi kompjutere!
Deda – Sine, raznežio sam se.
...
- Šta si to nacrtao, budalo matora, što Bihać ustašama, ispravljaj to!!! Uuu al si joj džbun nažvrljao, ko da se mazala puterom od kikirikija... A ne, to su ti četnici, igraju oko Zagreba, pardon!
S punim pravom se može reći da je ovo odokativna mera za odraslu osobu koja je usled poremećaja u hormonima za rast prestala da se približava nebu i prestala da to čini na, recimo: 1.40, 1.50, 1.60 m.
Debljina žileta (namerno merena za ovu svrhu) ne iznosi više od 0.3 mm, ne računajući oštricu.
Hotimičnim umanjivanjem ovih pola metra na debljinu žileta, proizvodi se sprdnja koja se automatski pretvara u sleng.
A u zadnjih par godina, treba mu i dozvola da uđe.
Standardna srpska mera 0.7-0.8 m3 koju dobijate kod prodavaca u Bg-u
Prodavac: vidi komšo kaka su ki upisana, a tek što su suva...
Kupac: aj kad kažeš,daj mi 5 metara
Prodavac: evo komšo saću ti odaberem suva nema da brigaš...
Kupac: i molim te neka bude tačna mera
Prodavac: au bre komšo pa ne misliš da bi te ja zakin'o...
naravno, na kraju uvek ispadne da su mokra k'o Tamiš i da uvek moramo dokupiti na pola zime
Pitanje koje danasnja omladina postavi kada ih neko pozove na fudbal.
Nastala su tako što se pojedinim autorima toliko dopao sajt, da su na njega morali da pozovu i kompletnu familiju i rođake do osmog kolena, kumove, prijatelje, poznanike iz voza i kasirku iz Maksija. Zahvaljujući ovoj pojavi, razgovori u komentarima su dovedeni do granice nerazumljivosti. Određena plemena na vukajliji su čak počela da razvijaju sopstvene jezike.
Komentari na nasumičnu definiciju.
1. (zalutali član susednog plemena) Odlična definicija. +
2. Da dadadada kao peca i tin lizi!!!!
3. Tin lizi hahahah, jel se sećaš šta je rekla za gaće bubrežare )))
4. Ahah da da, pitaćemo je večeras za metlu u 17'-ici :DDD
5. wyneb mwnci ceilliau babell ar hap
6. (zalutali član susednog plemena) Slažem se. +
7. Ćale, vri ti voda.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.