
Očajno pomirenje da činjenicom da podižeš potomka, neposlušnog idiota.
Ne jebe ni cara ni vezira, a ti se slobodno nerviraj. Ima domaću hranu da ždere i par ćebadi da se ne smrzne, što mu je sasvim dovoljno, a nije mu problem i to da žrtvuje i da tera dalje sve dok ne istera svoje jer mu je, u neku ruku, sve ravno do Kosova.
Sam je sebi mnogo puta brao pruće, ćale skidao kaiš i držao se izreke da je batina iz raja izašla, ali nije pomoglo. Ostaje samo smrdljiva nada da će, po svemu sudeću malo gočiji život, napraviti od njega čoveka.
A: Idi donesi malo soli, nisam dovoljno posolila supu.
B: Ne mogu.
C: Je l' čuješ šta ti majka kaže, ustaj!
B: Šta se dereš bre ćale? Meni je slano.
A: Ne raspravljaj se i ne nerviraj oca. 'Ajde idi pa da nastavimo sa ručkom.
B: Bre kevo, idi ako ti je neslano. O jebote...
C: Šta si reko? Je l' to psuješ majku? Je l' nećeš da odeš? Mrš odavde idiote jedan nevaspitani! Preskočićeš ti meni današnji ručak. Da l' sam za ovo ja gulio kolena... I psu kažeš pa te posluša, a ovaj će meni da se nećka.
Ustaneš ujutru-napolju mrak, oblaci, kiša, i to ona sitna, najdosadnija... Da bar pljusne ljudski, za 10 minuta da pokisneš k'o pička pa posle toga da udari sunce i osuši te, ali ne! Sunca ne vidiš po 4 dana uopšte, kao da na Aljasci živiš. Napolju sve umire, drveće sablasno ogolelo, a nekako su i ljudi umrtvljeni, ni do čega im nije. Ako hoćeš da prošetaš-moraš poneti kišobran i slojevito se obući (by Nada Macura), jer pobogu-jesen je, temperatura može varirati od -5 do +30, sve je to očekivano. A uostalom-zašto bi igde i išao!? Vid' kako odvratno vreme. Zatvaraš se u svoja 4 zida i željno iščekuješ barem zimu, iako je ne voliš. I po' metra snega je lepše od ovog sivila. Jesen-dijagnoza i stanje duha, pa tek onda naziv godišnjeg doba.
-Ej maćori, aj do kladionice da gledamo tekmu večeras?
-Ne mogu brate, vidi kišu napolju, ne mrdam iz kuće.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Brate, šta se desilo sa Kizom? Ugojio se lik 20 kila za mesec dana! Bog zaboravio kad je poslednji put bio na terenu!
-Pitao ga Ćomi pre neki dan baš kad je bio kod njega je l' sve u redu sa njim. Samo je uzdahnuo, odgovorio mu kratko "Jesen, druže", zagledao se kroz prozor u jednu tačku i nastavio da umače slaninu u eurokrem i zaliva pivom.
Poslednje misli pred noćni san. Uspavanka čiji su stihovi ispreplitani ironijom i sarkazmom, bude melahoniju u čoveku koji bi najradije zaboravio da se probudi. Hajlajts svih sranja kroz koje je prošao i mora da prođe, osvrt na limenku sa praznim rezervoarom koja se nalazi ispred kuće koju je iznajmio a sa kojom jedino može sutra da dođe na posao i sastanak sa šefom.
Šef je upola mlađi, nadobudan, nosi sako iz čijeg prednjeg džepa viri partijska knjižica. Inteligencija mu teži nuli, prosipa fore iz domaćih filmova i serija kao da su njegove i sve to treba proći i istrpeti. Neprijatnih par sati i bol u vilici od veštačkog osmeha stvara dozu gađenja prema samom sebi ali treba imati posao koji će platiti ratu za kredite i alimentaciju. Kuća prazna, kamin ugašen, neplaćeni računi otvoreno pismo od brata pun kofer praznog života i nada da će biti bolje sutra su blagi uvod u još jednu uspavanku.
Reč u švedskom jeziku koja označava svađu. Piše se sa malim kružićem iznad slova a.
Jag vill ha bråk med dig!
Želim da se svađam sa tobom!
(bukvalni prevod - Želim da imam svađu sa tobom!)
http://lexin2.nada.kth.se/sve-ser.html
Kad ti izgled,hod i ponasnja cure jasno sugerisu da je cura bomba i da pod hitno treba svog golfa parkiras u njenu garazu.
-Jao brate vidi one jes jebozovna.
-Aham,koliko je dobra rastrgao bih je ko Mocart kajdanku
-Ha ha ha,alal vera tome brate...
Legenda. Znas ga sigurno. Sin svinjskog mogula Necka iz Žapskog i dalmatinke Darije, mletačke bacačice noževa. Odrastao na kavurmi, nogicama i čvarcima, uz šansone Olivera Dragojevića. Popeo se na Everest bez šerpasa, otišao na Južni pol brže od Amundsena, prepešačio Saharu ne popivši ni kap svog urina. Kolekcionar čudnih stvari, poput odgrizanog uveta Ivandera Holifilda, kondoma koji je koristio Tito za vreme tršnje Eve Ras, česlja za brkove Herkula Poaroa. Na Donjoj vranjskoj pijaci vlasnik počasne tezge, uvek sa svežim prazilukom, kozjim sirom i zrelim bostanom. Mogao da ima svaku ženu, a opet 'ciloga zivota on je tija samo nju' ... Slađu iz Zlatokopa. Međutim, njen otac, Srba, konkurent Neckov na svinjskom nebu vranjskome, ne dozvoljavaše tu ljubav.Bejahu pandan Kapuletima i Montegijema Verone. Sa tonama svinjske masti. Klonu duhom nežni Dalibor. Nestade. Koljači njegovog oca, prodavci, tezgari, Cigani tražiše ga dugo...Bez uspeha. Zavi se Bermudski trougao nestalih padeža u crno. Priča se još uvek da živi na relaciji Duizburg- Dakar, uči decu jo-jo trikovima ,jaše kamile i nada se...Bez Slađe.
Neizbežna nuspojava nastala nakon kupanja muškaraca, a koja se manifestuje zalepljenom jednom ili više dlaka na sapunu. Ova pojava, koja izaziva ogromno gađenje žena, često se javlja u Srbiji, BiH, Hrvatskoj, Bugarskoj, Turskoj, Pakistanu i mnogim drugim arapskim zemljama gde su ljudi prirodno jako dlakavi, a svoje telesne travnjake sa ponosom održavaju. Takođe, dlake na sapunu se vrlo često javljaju u "combo" kombinaciji sa svojim mlađim bratom - dlakama u slivniku. Nažalost, masovnim širenjem metroseksualne kulture kojoj podležu mnogi mladi muškarci, a koje se ogleda sve češćim depiliranjem i brijanjem kosmatih predela na telu, ovoj prastaroj tradicionalnoj pojavi preti lagano izumiranje. Ipak, ostaje nada da će jedan broj svesnih i rodoljubivih muškaraca, svojim prkosom i odbijanjem modernih trendova, sačuvati dlakava leđa, grudi, ruke, noge i intimne delove tela i ovu samu pojavu od zaborava.
Definicija za kombinaciju viška htenja i hroničnog nedostatka talenta. Oće on rob, dolazi na svaki trening, pere čarape redovno deterdžent sapunom da ne bi dobio gljivice, bori se kukavac ali ne ide. Hektolitri znoja proliveni po travnatim tepisima, tetovaža na bulji svakog trenera koji ga je barem jedared metnuo u igru, uredno svezan učkur na šorcu i prolivena suza svaki put kad ga prođu svedoče o nepokolebljivoj volji ovog junoše. Vera u bolje sutra njegova je krilatica. Samo radom i trudom postaje se Ronaldo.
Pitaš se da li će nekada Krneta odustati? Da li će jebeno odustati kad ga preševi Miko cigan iz male, što su mu sredili papire da je kao došao iz Zambije? Neće! Pojaviće se na prozivci i gledaće vas belo, kao u fazonu "Ne kapiram, pa šta ako sam izvrnuo zglob dok sam izvodio aut?".
I ma koliko puta ga navijači pljuvali, ma koliko klubova postavilo njegovu bistu ispred stadiona da svi znaju ko je odgovoran za njihovo gašenje, jedno ostaje sigurno a to je: Krneta will go on!!
Ako vec nece da da broj, pribegava se sledecem triku:
Uzmes, igras se njenim mobom, pa se zaigras, pozoves svoj broj, i eto tebi njenog broja, a njoj jos jednog smaraca...
Jbg, ostaje ti tiha nada da je cula za izreku:
"Ne jebe lep, vec uporan.", a ako nista drugo, uteha ti je da si dao sve od sebe.
Senzacionalistički pečat gadosti prosečnog srpskog tabloida.
Vruće!
- Pilić Tutatinović i Bica Klotfrtaljka u strasnom zagrljaju!
Paparazzo objektiv
- Grandovka Jebić - celulit do poda!
Sexy
- Nada Radojlović pokazala kike... Grr
Skandalozno
- Naša i Data se jurili po kokošinjcu oklagijama!
Novi broj - na kioscima!
Privatni posedi na dalekom istoku, koji obiluju ženama i bogatstvom, i sve to u vlasništvu jednog muškarca. Poseduju ih uglavnom maharadže i drugi moćni i bogati ljudi, a postoji mnogo priča o tome kako se devojke u njih odvode protiv svoje volje, što nije lako proveriti, jer u muslimanskim zemljama vlada takav zakon da su upadi na privatne posede bogatih ljudi gotovo nemogući ( provalnik u harem može biti ubijen bez odgovornosti ). Nastali su na sledeći način :
Islam je vera mladja od Hrišćanske za oko 500, moždfa 600 godina, i u velikoj meri vuče korene iz Hrišćanstva. Dok Sveto pismo propoveda život u braku sa jednom ženom, Koran dozvoljava poligamiju. Naime, pošto su Muslimani dosta često ratovali, muškarci su ginuli, tako da je srazmera izmedju muškaraca i žena u jednom trenutku bila 1 : 6. Pošto su ljudi ubrzo shvatili da o većini žena ne bi imao ko da brine, da bi ostajale same, te da bi uništavale brakove i da bi nastao čitav haos, država je i preko religije dozvolila muškarcima da žive sa onoliko žena koliko mogu da izdržavaju. Neki haremi imaju po nekoliko stotina žena, a istorija kaže da ih je u prošlosti bilo i sa po nekoliko hiljada.
Prosečan Srbin Ruse doživljava kao našu pravoslavnu, slovensku braću. Oni, poput nas, dolaze sa Karpata...ili tako neke slične planinčine. Oni se krste sa tri prsta. Oni, baš kao i mi, imaju patrijarha svog gospodina. Oni nas nikada nisu bombardovali. Mi smo ista krv, isto seme, ista vera. Oni nas nikada nisu zajebali...osim onih par puta kad jesu. Oni imaju sneg, votku i pisce. Mi imamo manje snega, manje votke (što uspešno nadoknadjujemo viškom rakije) i manje pisaca, što je i normalno, s obzirom da smo mi njihova mladja braća. Oni nikada nisu imali Klintona majkumujebem, niti ovog čadjavog što je alav na tudju naftu, a pritom se i njima jedna velika država raspala na pun kurac malih, koje opet, sve zajedno više ni tom kurcu ne valjaju...osim naravno Rusije.
Prema tome, sasvim je jasno zašto prosečan Srbin živi u uverenju da osim maternjeg, on od rodjenja ima sve predispozicije da govori i ruski. Uostalom, ruski i zvuči tako nekako...srpski.
Pobogu, pa zar je teško tražiti spičku da zakuriš (da me proste ova deca).
Светлана: Как твоја фамилия, Првослав?
Prvoslav /prebacuje u ćirilica moud
Првослав: Добро су, нису лоше...ћале пензионјут, мајка тешкоу боулијесна.
Cinični podrig sa ukusom aluzije, upućen u optimizmom obojeno lice one kategorije sagovornika koja se iz vazda neosnovanih i ničim izazvanih razloga nekako uvek nada da smo baš VI ili JA te budale koje će im pomoći da se iščupaju iz rendom problema/sranja koje ih je zadesilo. Odjeb koji se rimuje sa "u nekoj paralelnoj stvarnosti", otelotvoruje datum Limburga meseca a odgovara (ne)prirodnom fenomenu vezanom za kohabitaciju "grožđa na vrbi". Konačno - spust par ekselans na svaku irealnu molbu, fantazmagorični zahtev, anti-moguć prohtev, pa čak i na glupo pitanje (tj. ako je isto baš onako glupo; prim.prev.). Zapravo, poenta cele fore je da se osobi od prekoputa pruži ta mogućnost da metodom logičke dedukcije izvede nedvosmislen i, svakako, suprotan zaključak od onog kojeg smo mu mi pružili.
Uspeva u 98.7% slučajeva...
- Matori, je l' možeš da mi daš 200 jura na zajam, 'nači, treba mi hitno, vraćam za metar dana?
- Teoretski - da...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Je l' prolazi sa te strane, brate?
- Prolazi...
- GURAAAJ! :škrrrrljkrrrljškrk! i desna strana Honde Akord reinkarnira u desni bok "Titanika" nakon bliskog susreta sa ledenim bregom 14.aprila 1912:
- ...al' teoretski...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- ...pušenje je 20, normalno je 50, a anal 100.
- Ok, ok...A je l' mogu ja da pozovem još par ortaka pa da mi sve to nekako iskombinujemo, xexexe?
- Teoretski - možeš, ali...ma, nek' ide život, ionako se smrzavam ovde celo jebeno veče! VIKI, DUŠO, VIDIMO SE SUTRA, JA SAM SE OBEZBEDILA ZA NOĆAS!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Kaizene, kad ćeš više da reaguješ na naše podignute glasove?! Kada će se ovde stvari konačno promeniti?!
- Teoretski - uskoro. Praktično...hm...pa, teoretski...
Apsolutno beskoristna stvar koja skoro nikad ne služi svrsi.
Služi jedino da vas iznervira i stavi u zabludu - koji šaljivdžija je izmislio jebenu recku na majonezu?
Na koji god način pokušavali da otvorite kesicu majoneza uz pomoć recke, retko kad će vam uspeti - kidaćete je zubima, cimati iz sve snage... Ništa neće uspeti - Ta recka vam je bila poslednja nada ali na žalost moraćete da ustanete po makaze i ako vas neviđeno mrzi.
Što više pokušavate, to ćete se više nervirati kasnije kad shvatite da ste sve jedno morali da ustanete i da ste izgubili pet minuta guleći zube o plastičnu kesicu.
Nerviranje se nastavlja kada u žurbi radi nadoknađivanja "izgubljenog" vremena previše zasečete kesicu pa onda pri korišćenju izbljujete pola kesice na sendvič.
Smrt reckama, sloboda narodu!
Vrlo interesantna i specifična pojava na planeti Zemlji. Naime, po najnovijim statističkim podacima dnevno na svetu umre oko 150000 ljudi, od toga čak oko 22000 dece a više od 20% svih smrtnih slučajeva su nesrećni slučajevi. E sad, da ova definicija ipak ne bude samo hladni matematički podatak pobrinula se ljudska priroda koja ne gleda jednako na svačiju ( i svakakvu ) smrt. Zato je i izmišljena 'KNJIGA ŽALOSTI' kao svojevrsni predstavnik pop-kulture i nenadjebivi graničnik između važnih i nevažnih, poznatih i nepoznatih, nesrećnih i srećnih. Ako ti se posle smrti ljudi ne upisuju u gorepomenutu knjigu - kao i da nisi živeo. Naravno, ne očajavajte. Ukoliko do danas niste ništa značajno postigli ( niste kralj/ica, princ/eza, pop-rok zvezd(ic)a ili glumac/ica ) uvek možete da se nadate da će da vas u prepunom autobusu GSP-a raznese neki bradati nindža. Nada, ipak , umire poslednja.
2034 god., Beograd
- E, 'de si poš'o brate...?
- Zar ti ne znaš?! Budalo, umrla juče Milka Canić pa idem da joj se upišem u knjigu žalosti...
- Uuuuu, ne seri...E,idem i ja sa tobom...
______________________________________________________________________
2127 god., isto Beograd
-...naš vladar, gospodar i teniser preminuo je sinoć u svojoj 150-oj godini života baš u jeku finalnih priprema za njegov put na Jupiter gde je trebao da predstavlja Srbiju i planetu Zemlju u prvom susretu sa vanzemaljskom civilizacijom. Knjiga žalosti biće postavljena ispred hrama koji nosi njegovo ime a na građane se apeluje da ne koriste svoje privatne džet-mobile već javni prevoz zbog eventualnih saobraćajnih gužvi...
To je nešto što niko nije znao šta je, a svakodnevno je slušao u odjavnoj špici posle završenog sinhronizovanog crtaća.
"Tekst preveo: Goran Kričković
Tekst intepretirali: Nada Blam, Ljubiša Tadić, Vlastimir Đuza Stoiljković i Nikola Simić
Tonmajstor: Rihard Merc
Magnetoskop: Miodrag Ž. Vučković
Realizacija: Slavko Tatić"
-Baba, a sta znači to magnetoskop?
Problem koji mi perverznjaci imamo. Jutarnja Erekcija, koja se dešava normalnim ljudima, i prođe nakon razbuđivanja, zadržava se u toku nastavka dana.
Problemi nastaju u prvom kontaktu sa ostalim stanovništvom.
Izbegavaš izlazak pred tablu, ili odlazak do šefove kancelarije. Često odlaziš do WC-a verujući da će masturbacija srediti problem. Naprotiv, pogoršava stanje.
Izbegavaš odlazak do kevine sobe, ili kuhinje onda kad te pozove, sve u nadi da ćeš se uskoro smiriti. A to se,nažalost, ne dešava. (ali znate kako kažu, nada umire poslednja)
Nepreciznosti za vreme vršenja nužde su konstantne, i akrobacije za vreme iste su neizbežne.
Lako se prepoznaje po zgrčenosti nogu, izrazito spuštenoj majci, ili duksu, čestim okretanjem leđa, i pričom o izuzetno gadnim stvarima(pokušaj smirivanja gore navedene).
Lek ne postoji, trajanje se samo može redukovati(manje masturbacije,pornića,više kontakta sa stvarima koje su kontraproduktivne za uzbuđenje)
S druge strane, neko možda, naprosto, uživa u tome.
Sve je samo varka, već je prekasno kad shvatiš
Da Supermena nema ispod pelerine
Košuta je mlada srušila svo inje
I iza sebe ostavila tragove gorčine
Ipak na kraju mora da se plati
Jedno pismo čekaš još od prošle zime
Ali bajke nema, nema ni istine
Koverta je puna straha i gorčine
Dići se mora ponovo kad padneš
Šibicom oteraj čudovišta iz tmine
Ali teško se opet vine u visine
Kad džepovi su puni zemlje i prašine
Pahulje se tope na prozor kada padnu
Prazna soba odzvanja grohotom tišine
I poslednja od svih nada kada gine
Iza sebe ostavlja samo pepeo gorčine
Zalud majsko cveće i šetnja pored reke
Svi su rođeni da lažu i hvataju krivine
Ali ipak se na kraju dođe do suštine
Posle ratluka i kafe ostaje samo ukus gorčine
Imaginarni sinovi matorih neženja.
- Znaš kako se zovu Lakijevi sinovi? Nemanja i Nenad, hehee...
- Pa on nije ni oženjen, kol'ko ja znam?
- Mislio sam da ''me razumeš'' - znači, nema ih i ne nada im se.
Najlakši način da odreaguješ na iznenadni izliv ljubavi osobe sa kojom si u vezi, a u koju očigledno nisi zaljubljen.
- Nikada se u životu ovako nisam osećala. Ti si mi sve na svetu, moja jedina nada uteha i spas. Ne mogu da opišem koliko te volim, jednostavno te obožavam.
- I ja tebe.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.