
Nove mere štednje koje će narodna skupština Srbije i dom naroda BiH uskoro usvojiti, samo da bi izbegli smanjivanje ministarskih i poslaničkih plata.
Narodna izmišljotina kojom se iskazuje umišljenost ili kako se danas to kaze nafuranost kod nekih osoba.
Pera: Jesi cuo sto je Mile unapredjen na poslu?
Joca:Ma čuo sam,ko da je uvatio Boga za muda pa ga nema da se javi...
Pornić čija se glavna radnja dešava negde u muzeju, glavna glumica je Silvija Saint (ili neka druga dama koja lepo vaspitano izgleda) koja je neshvaćena umetnica, a radnja se vrši oko toga kako da je pedesetorica crnaca i njena najbolja drugarica azijatkinja shvate u ovom bolnom svetu gde umetnik nikada nije shvaćen.
Narodna izreka koja potvrđuje teoriju da nijedan političar ne može da ispuni obećanja iz predizborne kampanje.
Narodna mera za koeficijent i verovatnocu ostvarenja nekog viseg cilja koji ste si postavili a nemate za to preduslova ni u bajci.
Pera:
"Ostvarit cu san!
..idem i ja na Jamajku da duvam vutra,*ebem njbolje koke i vozim zuti kabriolet!
Za taj poduhvat mi treba nekih 10-15 godin cirka po mojoj racunici, da se skupi kinta i to...Ali pazi!...cilj ipak nije neostvarljiv....Sve sam izracunao u tancine!"
Djura:
"Vrlo realna racunica!
...sem sto ces do tada verovatno biti: alergican na sunce,impotentan,slabog vida i besike...fakticki mator...pa Lipsi Mago do zelene trave!"
Hoklica. Bolje da ljulja nego da žulja. Narodna izreka koju moj đed, čoek iz naroda, nikada nije razumio.
Šta bi radio čoek koji se budi prije pijetlova i zadimi iz lule prije odžaka? Čoek bi možda založio vatru i uključio tv za jutarnju partiju turbo folka - ''gorenja naroda'', ali moj đed ne.
On uzme praznu kutiju duvana i krene u lov na eksere. Nema oružje jer plijen ne pruža otpor. A plijen koji ne pruža otpor i nije neki plijen. Dostojanstveno je potčinjen, a tako i izgleda. Svaki ekser koji je moj đed ikada našao na stotinu metara makadama bio je kriv i rđav.
-Nije za baciti, malo čekićem desno, malo lijevo i prav ka strijela- mislio bi đed. A nije pomislio da je nekome, sa razlogom, bio za bacanje.
Pune kutije eksera nijesu bile predviđene da izdrže toliku masu, pa su se cijepale, bušile, padale... A baba ih lijepila, krpila, dizala i kupila.
-E đede međede, jednom ću ti ih metlom u šaht povuć'.
I da jes baba omela prosute eksere, opet bi ih bilo dovoljno. Kao da su našom ulicom išli turski karavani a ne partijski plaćenici svake prestupne godine.
Đed je pravio hoklice različitih oblika i namjena. Uzimao je po dvije kratke, široke daske za noge, na njima položio treću i spojio ih rđavim ekserima. Da bi hoklica dobila svoje mjesto među hoklicama za stidne goste, samo je trebalo da su joj noge jednake dužine. Đed ne vidi, odavno. Ni sa naočarima koje stavlja da bi vidio, pa često nije uspijevao da vidi da nešto ne štima u dužinama na metru.
-A, sunce ti tvoje...pu, mjerio sam te tri puta prije no što presjekoh.
Skoro nikada nije bilo ljudi u blizini dok on radi, ali posebno tada bi osjetio da ga neko posmatra dok griješi i morao se razgriješiti. Dobre hoklice su bile teme njegovih razgovora.
Zato bi uzeo okrajak drveta i nadomjestio nedostatak jedne noge. Onda bi sjeo na hoklicu i malo izvio glavu unazad. Ravno, stabilno. Protresao bi kukovima. Ravno, stabilno.
Mene niko nije pitao.
-Ajde, sunce babino, sjedi ođe, presvisnuh od tvog skakanja po tim kršima. Sjedi malo, dijete!
Kada su na hoklicama stajali šporeti bilo je svejedno da li su ekseri dobro zakucani u položeno drvo na vrhu. Kriv se ekser teško zakucá! Ali kada su unučad poređali po njima, viđeli bi meškoljenje, skakanje, iscijepane pelene i šortseve. Zvali bi nas nemirnima, na majku. A stariji gosti nijesu htjeli žaljenjem da uvrijede domaćinsku kuću đeda i babe. Tada bi nas poustajali a oni su dolazili, sjedali, popili čašicu rakije, ustali jednom, pogledali među noge na hoklicu i nastavili da sjede mirno dok ne odu.
Đed bi ih gledao zadovoljno, sa duvanom u ustima, i razmišljao kako njemu sad tu neki ljudi sjede, ljudi iz grada došli kod njega, i sjede na njegovim hoklicama. Sjede tako dok ne odu. I piju rakije i smiju se.
Mi đeca smo se gubili po dvorištu, vatali mačke i klackali se na đedovim najnovijim hoklicama. To je serija koja je tek trebala da prođe kroz nadogradnju i nađe se na trotoaru ispred kuće.
Što se mene tiče, đede, bolje da su ljuljale.
Istinita priča.
Nije za takmičenje.
Stara narodna i dobar savet, a u novo vreme često spomenuta: Veži konja gde ti gazda kaže pa taman crkli i gazda i konj.
- Nemojte da mu tovarimo 4 tone, neće moći da izvuče na uzbrdici.
- Veži konja gde ti gazda kaže, i tovari to!
- Dajte da iskopamo ručno, zakačićemo cev od gasa.
- Veži konja gde ti gazda kaže i vraćaj se u bager!
...a obojica znamo kakva smo govna. Prastara narodna izreka koja metaforički znači: legnemo u 69, zabijemo jedan drugom jezike u čmarove i guramo što dublje. Naravno, to samo pred širokim auditorijom, jer inače očima ne možemo da gledamo jedan drugog, kao što i samog sebe izbegavamo u ogledalu.
Dvougao na b92:
Dubok glas voditelja: Vaše mišljenje o drugom sagovorniku dvougla?
M.M.: On je vrhunski biznismen, šmeker, sa tom Don Vito Korleone frizurom, može da jebe svaku ženu, ima lovu koju je pošteno zaradio... ( u sebi: Mamu mu zalizanu jebem, svaki mi posao minira, ukrao mi je ideju sa šerpama pre 20 godina, ne da mi da manipulišem u Zvezdi, đubre jedno )
F.C.: On je genije za biznis, stub ove države, cenjen u svetu, a ovde ga mrze samo ljudi koji mu nisu ni do kolena i mogu da mu pljunu pod prozor...( u sebi: Oca mu zrikavog u guzicu jebem, prca onu Forcanku, sve prodavnice u Srbiji su njegove, sjebo me za mesto predsednika Olimpijskog saveza)
Narodna mudrost, koja ukazuje da nikada nećemo ništa dobiti na srebrnom poslužavniku, i da se oko svega moramo pomučiti.
Oni, koji život posmatraju sa vedrije strane, reći će ti:
Ni kod babe, nema džabe
- al' je bar jeftino!
Ni kod babe, nema džabe
- ima, ima... nego ti ne umeš!
Vrlo lepa narodna izreka kojom se opisuje nečija volja da uradi nešto što mu se nikako ne radi.
Đak 1: Jaooooj burazeru, trebalo bi danas malo da učimo. Hoćemo li zajedno?
Đak 2: Paaaaa neeee znaaaaam, mogliiii biii.
Štreber(upada u razgovor nepozvan): Vidim ja da se vama dvojici uči kao što se gladnom sere.
Efektan način da se stara narodna mudrost iskoristi radi prevazilaženja trenutne neprijatnosti nastale usled vaginalnog prdeža.
Šaljiva narodna zagonetka, ali u današnje vreme tranzicije ima potpuno novu primenu, koja narodnom autoru nije nikako padala na pamet kad je stvarao.
''Dečko šta ti je sa surlom?''
''Šoooo, nešto ti smeta aaaaaaaaaa?''
''Pa ako si pratio belu liniju i odleteo ko zna gde, ne odaj lokaciju ako me razumeš. Evo ti maramica!''
Crnogorska narodna pjesma koja baca sasvim novo\staro svijetlo na lijenost u žena. Nijesu samo Crnogorci lijeni, svi smo mi Vinke po malo.
- Baba, diži Vinku, šta se izležava tamo?
- Dobila je, jadan, bolesna je, pušti je danas.
- Kakvi bolesna, opet troluje. Reci joj da se sijeno neće samo pokupit i da ustaje da joj ja ne dolazim.
Svaka treća iole popularna narodna ili turbo folk pevačica. Sjajan pridev ako ste pijani, na stolu, pod stolom, na splavu, u transu...
- Viki kraljica!
- Ceca kraljica!
- Seka kraljica!
- Hvala Bogu ne znam više nijednu!
Cela narodna izreka glasi:
"Dok žalba do boga stigne, bogče će ti glave doći."
Naravno, ovo se ne odnosi na "pravog boga" i "prave bogčiće".
Uzmimo za pretpostavku da je u hijerarhiji vlasti bog za jednu stepenicu na višem nivou od bogčeta.
Uzmimo za primer da vam treba neka usluga od bogčeta,ali to bogče vas jebe u zdrav mozak. Naravno, vi kao normalan čovek poželi da se požali višoj instanci, tj Bogu. Prijavi bogčeta Bogu i Bog pošto je moćniji nazove telefonom bogčeta i izgrdi ga. Od tog trenutka bogče postaje vaša noćna mora. Podmeće vam nogu na svakom koraku i njegova osvetoljubivost ne poznaje granice. Postoje drastični primeri kada je osveta bogčeta dovodila i do smrtnog slučaja.
Čovek je imao problema sa lekarom opšte prakse i požalio se njegovom direktoru. Trenutno je pobedio, ali kroz par godina je dobio infarkt i na dežurstvu je bilo baš to bogče. Da li je bogče baš sve uradilo da spase život čoveku nije baš najjasnije. Neki kažu da nije.
U ovom slučaju narodna izreka je došla do svog punog smisla.
..nego sebe radi.
Narodna umotvorina kojom se opisuje karakter i stepen poverenja pojedinca.
Može još i :
-Da ti usta zatvore na dupe bi progovorio/la.
Na testiranju za obaveštajca,Pera,instruktor BIA ispituje Miku kandidata za BIA.
Pera:-Da ti se pruži prilika dali bi jebo Cecu,pod uslovom da nikome o tome nikada ne govoriš?
Mika:-Da jebem Cecu,a da niko ne zna?!?
Jebeš to jebanje.Ne da ne bih Cecu,ne bih ni Moniku Beluči.Nek ih tata njin jebe,a da ćuti o tome.
Domaćice u Srbiji i okolnim zemljama najviše vole da odmore gledajući seriju o turskom paši Sulejmanu. Otuda narodna izreka "najlakše je mozak na pašu".
Kako nam nalaže ova mudra narodna umotvorina, u trenutku kada se zagrcnete hranom treba da trpate još vise hrane u usta i problem će nestati.
Narodna poslovica kojom se jasno stavlja do znanja, da muškarac ne može biti kriv, za vanbračnu ili bilo kakvu drugu grešnu razmenu telesnih tečnosti.
- Jel si čuo šta je Joca uradio?
- Ne. Šta?
- Pre jedno mesec dana... Krenuo on iz gazda mićine kafane i poveze konobaricu Radu kući. Usput umesto da je vozi kući, on skrene u neku šumicu, pa navali na jadnu ženu. Smulja je on nekako, kresne je i napumpa. Ona jadna došla kući, muž video pocepane čarape i izbaci je napolje. Rasturi im idiot kuću, a ona mučenica sa stomakom do zuba u podstanarima...
-A ona sva jadna... Ajde molim te, pa dok keruša ne mahne repom, ker ne skače!
Modifikovana narodna izreka:"Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra", primenljiva u zimskim danima u kojima smo skloni da sve poslove ostavimo za proleće.
A:"Batice, što ne popraviš više to zvono?"
B:"Brate, gde ću po ovoj hladnoći? Rešiću to na proleće."
A:"Ma jok, bolje na leto! Da ti kaže nešto tvoj drug: "Što možeš danas, ne ostavljaj za proleće!"
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.