
Probirač koji komentarišući nedostatak lepote kod ribe koja mu se nabacuje priču na kraju začinjava opaskom da je ne bi jeb'o da je jedina na svetu.
Hipotetički: Da je jedina na svetu sine, jebali bi je odlikaši i to za grdne pare. Nego jebi ti to dok nije kasno.
Izraz se koristi kada neko ko je izrazito slab krene da se sili na nekoga koje prejak.
Bombardovanje 1999.
Univerzalno ime za konobare širom Srbije.
Izvini, je l' možeš da naplatiš?
Obično ovo pomislimo ili kažemo kad neko krene da se dere na nas, većinom sa debelim razlogom. Nema prava da se dere na tebe, ma kolko sranje ti napravio, ma kolko ga uvalio negde, jer ti veoma dobro čuješ.
(pijana budala gađala neku devojku flašom)
-I što si je gađao? Retarde, više nikad ne izlazim sa tobom u grad. MRŠ!
-Hahahaha, kako se složila, ne verujem.
-JEBEM TI MATER, PITAM TE NEŠTO!!!
-Eeee, čujem ja, ne moraš da se dereš.
Kaže se osobi koja uvek "pametuje" kako bi sve bilo drugačije da smo nju poslušali dok smo radili nešto.
Eto vidiš , da si me poslušao, i da smo išli drugim putem , verovatno ne bi naleteli na to čudo i ti ne bi sada menjao probušenu gumu!
Jeste, svega ovoga ne bi bilo da Eva nije ubrala jabuku! Umukni bre više i dolazi ovamo da mi pomogneš!
Lažeš ko pas, ali sam ja suviše lepo vaspitan da ti to kažem u facu.
-Znaš onog Šaju što sam ti pričo da je bio sa mnom u vojsci?
-Aha, šta snjim?
-Pa juče me zvao na ručak ovo ono, mism, nismo se čuli ni videli tri godine, i sad me kao zove na ručak.
-Pa šta? Bolje nego da te zvao da bacate ploču ili tako nešto.
-Ma slušaj šta je bilo... On već neko vreme drži tovne piliće, i lepo mu krenuo posao, pa hteo da izbetonira dvorište da kamioni sa hranom i 'ladnjače lako manevrišu. Al da ne čeka 5 dana da beton stegne, on naruči brzovezući.
-Pametan potez. I?
-A baba njegova dementna misli da se pilići puštaju da malo čeprkaju po dvorištu, pa otvori sve kaveze.
-Nevera! I? Jesu ih navatali?
-Jesu, al u kurcu... Svi se zacementirali po celom dvorišto. 2000 pilića stoji u betonu i nemož da mrdne.
-Pa šta su radili? Jesu ih oslobodili nekako?
-Ma nema šanse, nego Šaja popizdio, uzeo kosu, pa opal po nogama. Seče Šaja ko da je na Rajcu...
-Kako da ne!
-Jebeš mu mater, žena peče u četri rerne i ne postizava!
Laž u najavi. Uzrečica pojedinaca koji nisu ni svesni da će izlagati u nastavku rečenice.
- Kako bilo ispred zadruge?
- Brate, da te ne lažem, jedno dvadesetak riba.
- Ma daj?!
- Da bre, tako nešto.
Filozofska dilema koja, bilo da ste optimista ili pesimista, označava da ćete pasti ispit.
Neko ko je mnogo glup, toliko da treba baš da se potrudiš da bi ga razumeo.
- A: Juče sam sreo u gradu Svetislava iz osnovne sa nekom cavuljom, znaš kakva pička!
- B: On?! Pa on ne zna rečenicu da sastavi! Ta ili mu je neka sestra ili boluje od neke sakagije, treće nema.
Moto, mantra i lajtmotiv dana obilježenog širokim spektrom iritacije i radijalnim neprijateljstvom prema svemu oko sebe; dana koji razvija svoju kolotečinu kao mrežu, kao ljepljivo tijesto, kao bodljikavu žicu oko logora, kao fabulu rasu sa predvidljivim epilogom.
Jesmo li loše sanjali? Nevažno, loše smo se probudili. Na put kojim se rjeđe ide ni danas se ne polazi, kosopadom preko lica i plazma-cvikerima skrivaš pogled svoj da ne gledaš ono što već znaš i da te ne vide stvari koje već isuviše dobro poznaješ, slušalicama ugrađuješ još jednu ciglu u zid koji treba da spriječi prodiranje njihovog svijeta u tvoj, uključuješ muziku za hodanje, muziku za bježanje, kapuljačom upotpunjuješ utisak svima preočitog maskiranja. Pitaš se da li će te prije udariti auto, jer te mrzi okretati se za čitavih 90 stepeni svaki put kad prelaziš ulicu, ili će te uhapsiti zbog te terorističke kostimografije, sa sve kablovima koje vise. Nevažno. Promjene su uvijek dobrodošle.
Kao u stranom gradu, od nepoznatih ti se pričinjavaju poznati, ali sad ne jer ih podsvjesno želiš sresti, nego jer ih svjesno želiš mimoići. Jer ovaj previše poznati grad treba učiniti stranim, ako se već odstraniti ne može. Mimikrija čini svoje, donekle. Prokleto neizbježne olfaktivne senzacije kvare sveukupno odvajanje, ali zvuk je isključen, a pogled ograničeniji nego kod konja s naočnjacima. Ipak, postignuti efekat je potpuno drugačiji. Takav sužen i fokusiran vizus nameće upravo ono izbjegavano: pogled u samog sebe.
I, srušen je napor i cilj čitavog tog autofobičnog dana: kako od sebe pobjeći, kako ne sresti sebe na čitavom tom putu, jer je to uzrok koji sve pokreće ali i posljedica koja se ne može izbjeći. Ono što vidiš je ionako ono što znaš.
A ono što ti znaš jeste da je ono što ti jesi preslabo da se odupre.
Sunce, muzika i hodanje čine svoje. Već se znojiš pod kapuljačom, već te svrbi sva ta kosa na licu, već ti je naporno buljenje u asfalt. Usporavaš korak. Vidiš ljude. Skidaš sluške. „E, gdje si, Nešo? Ćao-ćao. Ovo-ono.“ Hmm, šta ima u izlozima? Haljinica za Novu godinu! Da, to je ta! Vidi, i moj odraz (popravljanje kose). Sretoh se. Sunce sija. Najsvjetliji dan. Jebem ti karakter ovakav nikakav.
Može i hoće, znamo to obojica, al' se ipak nadamo da će sve proći u najboljem redu.
-Znači 100% si siguran da je ovo cveće dobro osušeno, znaš i sam da ćemo otići u peršun sa mozgom ako nije!
-Batice provereno, ne može da omane!
-Amnjavhnkaekgeal.
-Haheamvlejavijasgfe!
Nešto što su stariji ljudi govorili mladima u drugoj polovini dvadesetog veka u nadi da će, kada im potomci završe škole i fakultete, izbeći fizički rad kakav su oni radili, samo što se nisu nadali da će doći ovakvo vreme.
- Ćale, sećaš li se , kako si mi pre govorio "Uči sine da ne bi radio".
-Sećam se sine, naravno da se sećam.
-E pa želja ti se ispunila.
-Kako sine?
-Pa učio sam i završio sam fakultet, i sada ne radim, jer nema posla tata!
Nova generacija rekreativaca. Čuli negde da je taj sport zdrav i da se ribe lože i to. Još neoprana treša se presijava, na nogama brze patike iz najnovije kolekcije. To se sada nosi. Za tike prikačen neki kabl – broji korake, kilometražu, otkucaje srca, period od poslednjeg snošaja i predviđa budućnost. Haj-tek mp184 plejer zadenut za pojas, sluške u ušima, trešti 200 na sat. Njegov tempo trčanja je, međutim, skromniji – to je Dejo-Savićević-ulazi-na-teren-tempo.
Izgleda kao da je preuzeo kompletnu odeću sa neke lutke u Delta sitiju. Taj autfit i prateća oprema vrede više nego tvoje životno osiguranje.
- Vidi onog šabalalu, ‘leba ti… Nije skinuo ni cenu sa patika.
- Ma je l’ on to trči?
- Ne verujem. Izgleda da žuri da zauzme mesto u Braunu, znaš da utorkom puštaju dizel.
- More trči, lola, trči, vidiš da ima i znojnicu jeboteotac…
Ovaj izraz se upotrebljava dvojako, u teoriji i u praksi.
U teoriji kada želimo nekome da stavimo do znanja da se ne ustručava,već da uradi, kaže nešto slobodno, bez bojazni od sankcija.
U praksi se ovaj vid slobode može videti u brojnim filmovima i serijama gde se glavni i sporedni likovi pri ulasku u kuću ne izuvaju, gacaju prljavim cipelama po novom tepihu, bodu štiklama tepih i parket, pa se čak i tako obuveni bace na krevet i po istom skaču, za šta bi vam svaka domaćica oči kašikom iskopala.
Ili kako skinuti dosadnu drugaricu sa one stvari.
Da, DEBELA SI! A sad odjebi.
Kaže se kada je istina teška da se prevali preko usta ali zato sa samoobmanom ide lako.
- Je l' ti se buraz ikada našao u životu? Sad ste obojica zreli ljudi.
- Kako to misliš?.
- Pamtim da te lemao i ismevao.
- Ne mogu da kažem, čestitao mi je kada sam dobio sina, posle za ćerke ništa...roditeljima je čestitao svaku novu godinu ali...
-...si ih ti od svoje plate izdržavao, lečio i na kraju sahranio.
- Ne mogu da kažem, plakao je preko skajpa.
Lik koji je umislio da je duhovit zbog toga što je čuo par viceva a od toga nekoliko njih i zapamtio pa ih sad prepričava kad god stigne. Karakteristike su mu još i izuzetno glupi vicevi, to što se smeje na početku, sredini, pretposlednjoj rečenici i kraju vica koji upravo on priča i naravno njegov smeh nadjačava smeh ostalih prisutnih osoba a neretko je to posledica toga što se niko drugi i ne smeje.
Lik koji ne zna da priča viceve:... i onda Mujo kaže njemu, hahahahaha, kaže mu... hahahaha pa to uopšte nisu moje naočare HAHAHAHA (gromoglasan smeh).
Prisutni mučenici: (muk)
I kletva je bačena.
Rečenica koja će na vas izvršiti dodatni pritisak ukoliko na poverenje dobijete zatraženu stvarčicu da se njome poslužite. Iako ste i sami imali nameru biti i više nego pazljivi prema njoj, gotovo je neminovno da će vas poterati neki maler.
- Komšo, pomagaj!
- Gde gori?
- U tome je i problem. Nigde! Nestala mi drva, moram u gaj da idem da spremim, pa ako možeš da pođeš sa testerom da to časkom pokasapimo, ja na onu moju prejebao lanac, zvekn'o u kamen.
- Uh, ovih dana ne mogu nikako, prezauzet sam.
- A možeš li da mi daš testeru da se poslužim, ako ti nije problem?
- Hm, daću ti je, ali te molim da je čuvaš kao oči u glavi, nema ni dva meseca kako sam je kupio.
- Ništa se ti ne sekiraj. Hvala ti puno. A gde ti je Zoran, burazer? Ne bi bilo loše da pođe sa mnom da mi pomogne.
- Eno ga leži na kauču, pijan k'o dupe. Nećeš ga onakvog u šumu.
- Ne sekiraj se ništa, treba mi samo da sklanja granje dok sečem.
- Odoh da ga probudimm. Samo drži testeru podaje od njega, nikad se ne zna.
- Budi bez brige.
Par sati kasnije
- Komšo, izvini kad te molim. Slučajno zakova u kamen i puče lanac. I mač se malo nakrivio.
- Št...
- Evo ruka.
- Ma šta evo ruka, dam ti novu stvar da se poslužiš, ti mi je vraćaš polomljenu!
- Ma Zoranova ruka! Rek'o hirurg da staviš u zamrzivač, možda će moći da je zakrpe, mada su šanse male. Što mi ga posla onako pijanog? A testeru ćemo ujutru da refundiramo, časna reč.
E to vam je da prostite baš onaj izraz "svima daje a tebi ne".
Sa svima se mazi virtualno, ali baš ti nećeš dobiti onaj komad za kojim toliko čezneš, doduše neće dobiti niko. Ali ona je ta koja pali i žari i koja prosipa topla slova po ekranu. Danas je sa jednim sutra sa drugim, i tako redom dok se ne izližu slova na tastaturi. U realnosti je veoma skromna devojka, skromnih oblina, brkata, povučena, a možda je u pitanju i neka starija gospođa kojoj muž vozi taksi noću.
Bilo kako bilo, nećeš dobiti od nje, uzalud se nadaš.
Večiti moto za babe, tetke, ujne, strine (itd.) u pripremanju nekog poklona. Naime, poklon bude tako čvrsto umotan da je moguće da izgubi prvobitnu formu. Za takve specijalne slučajeve vam najpre trebaju debeli živci, minimum 45 minuta, krojačke makaze i dve kafe.
Mali Laza: Hvala tetka! :otima poklon:
Tata: Opa seko, teško ovo Bogami, nisi trebala..
Tetka: Ma kakvi, to sad klinci voze. Uzela sam mu i komplet gumenih točkića, u kutiji su.
Posle rođendana
Mali Laza: Tata ovo neće da se otvori! Kmeee!
Tata: Daj to vamo! Nemoj ti kad ne umeš.
Nakon 1h
Tata: Pu u pizdu materinu! Šta ga je vezala ovako k'o da će da pobegne!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.