
Srpski večiti strah. Nagoni nas da, kada nam na slavu dolazi 10 ljudi, količinu osoba množimo sa jedinicom mere soka, piva, rakije, kisele, vina (u litrima) i sarme, kupusa, mesa, hleba, salate ( u kilogramima). Onda se kompletna količina množi sa koeficijentom sigurnosti (1,5). Neka ima, šta znaš... Isto važi i za dečije rodjendane, krštenja, proslave dobijanja diploma niže muzičke škole itd.
Priprema roštilja za 6 osoba. Potrebno:
- 6 litara rakije
- 6 litara vina (zaokruži na 10, komšija prodaje u balonče od 5 lit)
- 6 bombi po 2 litra piva
- 6 litara kisele
- 6 litara soka (mada to niko ne pije)
- 6 leba
- 6 kg kupus salate
- 6 kg mesa
...itd.
Jesi li sve zapisao? E, sad, pomnoži to sa 1,5! Bolje da ostane nego da zafali...
Kada jedan od roditelja izmisli bilo kakav posao samo da ja ne bih sedeo kuci i nedo bog ne radio nista.
-E kevo odoh ja na basket.
-(Jao ide na basket da ne radi nista,mogao je da pokosi travu...ma ne juce je kosio...da opere auto...ma nee to je jutros,pomuze kravu...ma otkud nama krava...cekaj STEPENICE daa) pocisti stepenice pa idi.
-Ajd dobro.
Osjećam se izgubljen u prostoru i vremenu. Ne znam ko odlučuje, ali znam da to nijesam ja. Nijesam više centar mojih moći, odluke ne donosim, ali se itekako nosim sa njima.
- Otkada je ova nova sistematizacija u firmi, ne znam ko mi muda nosi.
- Opusti se, prijatelju. Velike sile, eto ko. Sve je to u rok službe, radio ne radio, radio ti radi.
Ili ga nema, a? Ne vjerujem da ga nema, ima ga, ali mu je mali.. mozak. Sad će medicinari da me ubjeđuju da veličina nije bitna, ali zajebi tu priču, ja u to ne vjerujem. Njemu je mali mozak (velikog i nema), i zato ga ne žulja ništa, ništa ga ne sprječava da pravi raznorazne gluposti kojih se pametan stidi a on se ponosi...
♦: Haa haa, aj da zapalimo ovo!?
♣: Čega bolan da zapališ, jesi ti lud jebo te otac avetna? Vidiš li da tu piše "PETROL"
♦: Stvarno.. baš čudno piše ova voda...
♣: ŠLJAS Samo se ti sprdaj, boli te kurac mozak ti ne smeta ne boj se!
.......................................................................................................
♦: Pa ja sam mislio ako stavim 2 kondoma da je to dupla zaštita!? Pa izvini ljubavi molim te, nisam znao da će spasti...
♣: Ma šta, ma čim si ti mislio!? Pa kako nisam viđela kad si ih stavljao jedan na drugi!
♦: Gledala si seriju, a i ne bi mogla viđeti, jer sam ja to pripremio i prije nego si došla (zadovoljni osmjeh)
♣: (prezriv pogled) Ubiću se!
Moto lenčuga. Onih ljudi koji kurcem ne mrdaju, a non-stop se pitaju kada će biti bolje.
Kupac: Dobar dan, komšija... treba mi Acidi Borici 3%.
Apotekar: Ček' sekundu, krekujem Vorkraft trojku...
Kupac: Stvarno mi je hitno... to može i da sačeka.
Apotekar: Prijatelju, je l' ti vidiš da ja nosim beli mantil? To što nisam doktor, ne znači da ne smem zajebavati pošten svet, lolo...
Kupac: Drogošu jedan... šta ti znači to lolo? Si normalan? 'Oćeš da ti nabijem ovu bocu kantarionovog ulja u to dupe osunčano?
Apotekar: Kako znaš da mi je osunčano dupe?
Kupac: Video sam pre deset minuta kada si pišao iza apoteke, tamo kod Maxija... sram te bilo! Imaš sto godina i još spuštaš gaće kad pišaš...
Apotekar: Lolo... vi ste, komšija, skroz pobenavili. Evo vam ovaj od šes' posto...
Kupac: Neću taj, vid'o sam da si ga izvukao iz ormarića... ko zna šta je unutra. Napravi mi nov i od tri posto! Ja hoću nov...
Apotekar: Hteo sam i ja da sedim po ceo dan i da mirišem cveće, al' ne može. Drž' ovaj! Ako ti se ne sviđa, idi u državnu apoteku, tamo mora da te trpe, ja jok! U stvari... čekaj. Mala, od'de 'vamo... imamo mušteriju.
Apotekarka: Ooo, dobar dan. Kažite?
Kupac: Daj mi, ćero, ove kapi... ovaj gilipter neće. Vadi mi neke iz ormarića. Ko zna šta je unutra...
Apotekarka: Aham... to je borna kiselina, u reduuu... molim vas da sačekate par minuta...
Apotekar: Vidiš, imaš sreće što je ona sa mnom u smeni, najurio bih te ja. To mora da se trpi u državnoj firmi, ovde to ne ide.
Kupac: Murš!
Apotekarka: Izvolite! Evo vam i ova pipetica za lakše kapanje. Još nešto, molim?
Kupac: Vidiš, konjino, šta je pravi prodavac? Još i školovano dete... Ti mora da si kupio diplomu... ili ti neki rođak otvorio apoteku... ja te ni u poljoprivrednoj ne bih zaposlio... žaliću se!!!
Apotekar: Povučeš me za đoku!
Kupac: Vidiš mala, koje je to govedo? Uuu, nanu li ti... e, komšinice, može broj? Ono, neka kafa, sladoled neki, a, a? :Šmekersko podizanje obrva gore-dole:
Apotekarka: Jaooo, komšija... ne poklapaju nam se MHC molekuli, inače, vrlo rado, hihihihi, ako me razumete....
Kupac: Alo, seljak... šta mi reče ova tvoja? Je l' me to opsova, kojim slučajem?
Apotekar: Ne znam, a i da znam, boli me kurac, lolo!
Kupac: Opet ti sa tim lolo?
Zastareo izraz likova u američkim filmovima.. Uglavnom posle te izjave dolazi potvrda da može mnogo gore od njihove pređašnje situacije
Spajdrmen: Lopovi su mi silovali babu, pretukao me je Doktor Oktavijus, i otkrio sam da sam hiv pozitivan.. Ne može gore od ovoga..
U tom trenutku na Spajdrmena naleti voz/avion/kamion, pokupi ga i razbaca na 327 komada ..
Jel ne može gore?
On je prošao sve u životu,u glavi ima enciklopediju Britannica a Wikipediu je otkucao sam,jebao je sve vrste,godišta i oblike riba (a mozda čak i likova),u školi je bio odličan i nedovoljan u isto vreme,vozio se avionom,brodom,spejs šatlom i brodom Enterprise,rukovao se sa Obamom a sa Putinom je zimus isao u lov na tigrove,prešao je GTA iz prve a PES ne igra s tobom jer je mnogo jak i neće da ti nabije kompleks,u Egiptu je našao faraonsku grobnicu i skijao je niz Mont Everest.Što bi se reklo,dečko u usponu.
-Čovece,danas sam umalo upao u šaht!
-Nije to ništa,ja sam u srednjoj propao kroz šaht i plivao u govnima sve do Dunava.
-E brate,jebali smo se u liftu!
-Nije to ništa,ja sam jebo u auto-mikseru,i to je jos bilo betona unutra.
-Matori,upoznao sam Anu Ivanović u Areni!
-Nije to ništa,ja sam prošle godine na Kubi jebao Šarapovu,a ove godine mi je Dementijeva pušila u svlačionici na Vimbldonu.
-Vozim ja danas za Novi Sad,kad me zaustavi pandur kod Indjije!
-Nije to ništa,mene je u Italiji zaustavila pandurka jer sam bez pojasa vozio 280 gde je dozvoljeno 120 i nije mi pisala kaznu,samo mi je rekla da usporim jer ima neiskusnih vozača.
-Brate vodio me juce ujak na voznju helikopterom!
-Nije to ništa,ja sam se zimus u Rusiji vozio nuklearnom podmornicom,a pošto moj ujak poznaje kapetana on me je pustio da upravljam dok smo pratili američki nosač aviona.
-Au jebote,sinoć sam jebao asistentkinju iz Matematike 3!
-Nije to ništa...
-Ma mrš bre u pizdu materinu!!!
Ne može se tvrditi da nisu uspeli, ali ljudi koje je život ipak donekle izigrao. Sećaju se Hvara i Opatije iz nekih lepših vremena, dok danas kao sredovečni pripadnici srednje siromašne klase jedu sebi živce jer na more ne mogu kao sav normalan svet u junu ili julu. Lice Dragiše Popadića. Strepi za posao iz kog ne može pošteno da se živi, trpeći pridike supruge kako je nesposoban, zašto on nije kad su drugi mogli, udala sam se za tebe a toliko sam u životu mogla postići..I tako u krug iz godine u godinu. Nesrećni jer ne mogu u Španiju, a opet zahvalni jer mogu na bilo kakvo more.
Bira septembar jer tek tada može da dobije godišnji, a špic sezone je gotov tako da je ugostiteljska ponuda dosta jeftinija. Tada pakuje ženu i dvoje dece, i uplaćuje deset dana krvavo i prekovremeno zaradjenog polu-pansiona u Čanju, gde jede pečene paprike na praznoj plaži sa golišavom decom, koja vijaju niveinu veliku plavu loptu iz '89., i ženom u jednodelnom crno-belom kupaćem kostimu na pruge. U boljem slučaju, pašće neka Bugarija.
Tih deset dana ne čita novine kako mu vesti ne bi kvarile bar to malo užitka.
Uzvik zapanjenosti lika koji se ujutro mamuran probudi pored neopevanog groba od žene a upitno je da li je uopšte ljudsko biće.
- Dobro jutro dragi... Srećna ti Nova godina!
- ???? Ti ne ličiš ni na jednu a puno sam žena sreo...sinoć...
- Hajd hajd, zažmuri i zamisli želju.
- Dobro, al de se okreni...
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite.
-Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni.
-Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led.
-E onda dobro.
Skida sako, seda na stolicu.
-Kolega, izvucite karticu sa pitanjima.
-Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite.
-Molim vas, kolega, izvucite karticu.
-Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće.
-Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu.
-Ako je do procedure, onda dobro.
Izvlači karticu, pročita je i kaže:
-Mogu li da zamenim pitanja?
-Zašto, ne znate ili niste sigurni?
-Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije.
-Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje.
Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu.
-Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje.
-Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola?
-Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka.
-Dobro onda.
I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara:
-Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu...
Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Lou profajl tip građanina. Nit' zbori, nit' romori. Čovjek Sjenka iz Lesovog djela. Al' zamalo.
- Kako izdržavate ovu krizu, starino?
- Kako? Živi se ne čujemo, eto tako! Od ove penzije imamo malo leba, za mene i babu dosta, je li tako, baba?
- A pomaže li država, bako?
- Kako koga, bogomi.
Opisuje se neki nevidljivi lik u društvu. Stalno zaboravljaju na njega, niko ga ne voli ali niko ga ni ne mrzi, niko ne primjeti kada on uđe ili izađe iz prostorije, kao nindža, ali nije nindža jer da jeste bio bi kul, on nije kul, a možda i jeste, ko će ga znati.....
Zašto Fulam?
Pa jer i ovaj tim, baš kao i gore opisani lik, predstavlja oličenje neupadljivosti!
Navijaju ljudi za uspješne klubove, Fulam to nije, iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navija se i za Vigan, ili Vest hem, ne jer su uspješni, nego jer su borci, svake godine se bore za opstanak i uspjevaju, Fulam se ne bori, on jednostavno preživljava. Navija se i za Sanderlend, Stouk, Volvs i Blekburn koji su kostolomski timovi, koji ne igraju fino ali ugaze protivnika, ali ne i Fulam, oni ne gaze nikog, oni bivaju gaženi. Navija se i za Blekpul čiji cijeli tim vrijedi 2 miliona a opet su četvrti po broju postignutih golova. Fulam? Ne, oni ne daju golove, oni te smore do smrti.
I tako baš kao i Fulam, i naš lik preživljava iz dana u dan ne ostavljajući ama baš nikakav utisak, ili trag za sobom.
:ispred oglasne table na faksu:
1: Auuu, koji masakr! Svi smo popadali....Ali ono, SVI!
2: Šta sereš bre, vidiš da ima neko da je položio.... U jee.... ko je ovaj Marko brate?
3: Pa išao je sa tobom u osnovnu i srednju školu brate, kako ne znaš?!
2: ?? Ne znam da ga jebeš....
3: Ja sam Marko bre!!!
2: Aaaa pa što navijaš za Fulam koje pizde materine da ne mogu da t'upamtim nikako! Ajmo na pivo Nikola moj školski druže!
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Nešto što nije ni upola tako uzbudljivo kao što može da zvuči iako se stiskate i trljate jedno uz drugo kao da ste sami na svetu, znojite se, razmenjujete direktne poglede, menajte poze i tražite izlaz iz tog silnog uzbuđenja od koga gubite dah, a onda u trenutku u kome vam dođe da naprosto vrisnete i celom svetu objavite da ćete eksplodirati stižu slatke reči olakšanja:
-Mogli bismo da se zamenimo ako ne silazite na sledećoj.
Jedna od onih stvari zašto ne bi menjali svoju babu ni za šta.
-A jel* ? Što je opet pobedio na Beoviziji onaj mali plavi od prošle godine?
-Neemoj tu mnogo pored prozora, ima snajperista!
-Namakni tu zavezu, da te ne vidu komšije!
-Ne pij tu kafu dete božije, stoji tu ceo dan, mora da je oksidirala !
-Pu jebem mu sitno žito!
Ne slusa.Ili cuje, ali ne mari.
- Milovaneee!
- Oooooj,Milovaneeee!Sta brkas vise u taj karburator,grom te ubio da te ne ubije?Vrci se kuci da rucas!
- Sta ima?
- Ima kiseli kupus sa suva rebarca!Ma, `de se vikamo ovako preko tarabu! Dolazi `vamo! Ene,ni abera!
Sasvim pristojan način da u gradskom prevozu, bez ikakve vulgarnosti i prostakluka, na'ranimo dosadnog putnika, da prostite, govnima.
- Dete, ova staru babu malo noge noge. Bi li ustalo da sedem, ne mogu i ove cegere da držim.
- Baba, vas stare sve boli, samo jezik ne. Dobrostojeća si ti koliko ja vidim.
- A ti si bezobrazan. To je primer kućnog vaspitanja. I nećeš da mi ustupiš mesto?
- Mesto ne, a stolicu sa najvećim zadovoljstvom.
Opomena manekenkama u pokušaju da i izgladnjivanje ima granicu.
- Komšinica mi je prešla na neku ultra dijetu; sad ne jede ni ono malo mrvica.
- Onaj kostur? Pa ona ni to malo ne mora da jede - mršavija ne može biti.
Rečenica kojom nadrkani ćale po stoti put objašnjava sinu zašto je u Australiji noć kada je kod nas dan i obratno.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.