
Odgajanje mladunaca – najobimniji i najiscrpniji sport kog čovek može da se lati. Pa ipak, i ta strmina ima odmorište – prvenac. U roditeljstvu, prvo čedo ti dodje ono što bi se u kompjuterskoj igri zvalo „skirmish“ ili „playground“; a i ne pristupa mu se mnogo drugačije.
Kao što se prvi mačići (i palačinke) u vodu bacaju, tako smo i mi prvonikli ponosi naših roditelja zgodno poslužili da se isprobaju batine (pa po pristignuću sledećeg deteta bace u zaborav), da se leče kompleksi (sviraj harmoniku, treniraj karate, javljaj se komšijama, idi na fakultet), i da se natenaaane usavršavaju roditeljske sposobnosti uopšte. Ali i pored toga, više nam naša mladja i od nas uspelija slika duguje zahvalnost, nego što nam roditelji duguju izvinjenje. Mi li da vam tabamo staze, pizda vam materina balava!
Legenda:
Sima (A) - prvi sin (a jel’ da da je ime za šupka...?)
Neba (B) - mladji mu brat
A.1. Privodim ja (17) 7 godina stariju ribu, pucam od ponosa. Moj prvi put. Nisam lagao za godine, ali je nisam ni pripremio na to da moja majka gleda na mene kao da još uvek imam 12. 04:00h, budi se keva, provaljuje u sobu, riba se pokriva preko glave, u zemlju da propadne, ja nalazim bokserice, pokušavam za početak da izvedem kevu iz sobe, ona poseže za pokrivačem, potpuno sluđena, da vidi ko „spava kod mene“. Čitava scena traje 15 minuta, jastuk i erekcija dva ovna na brvnu, ribin identitet ostaje tajna, keva gleda u prazno mesec dana.
B.1. Skype video call.
Ja: Ćao kevo, šta ima kod kuće?
Keva: Evo, stigla s’ posla, ćale na putu, a Neba (16) ima gore neka posla sa Zoranom...Hehe...
*kroz po metra tavanice čuje se Zorana, urla na bosanskom, bas ritam, dal’ od muzike dal’ od Zorane, plafon se ljušti, keva provlači prste kroz kosu, stresa malter*
A.2. Vraćam se sa splava (18), kako ulazim u hodnik bacam peglu na tri strane sveta. Bude se keva i ćale i zatiču me kako ribam zogerom sopstveni master-piece. Keva plače 2 dana, ćale ne priča sa mnom 6 meseci.
B.2. Stiže Neba (17) sa moto susreta, odlazi na sprat, baca peglu kroz prozor svoje sobe (daleko klonja, jbg...). Ustaje u 14h.
Keva: Mislim da bismo trebali da porazgovaramo o nečemu.
Neba: Daaj, zajebi bre, svaki put nešto da se pravdam, muka mi je više... Idem negde, ne znam kad ću doći.
*keva riba prilaz garaži*
*ćale ne zna da se išta dogodilo, keva dočekuje Nebu u 23h sa gibanicom*
A.3. Saopštavam (19) roditeljima da planiram da radim, uštedim i kupim polovan auto. Slede tzv. dobronamerni saveti. Presuda: GSP, doživotna.
B.3. Neba (18) u petak doćeruje zver na dva točka od 550 kubika i 1800 eura. Pare pozajmljene, odakle da se vrate nema. Keva i ćale psuju i kunu. U ponedeljak keva zove ostale članove moto kluba na pitu i pivo da časti, ćale zavlači ruku u zadnji džep i insistira da se samo najbolje ulje kupuje.
A.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Simo (19), kaže razredna da imaš dva neopravdana u ovom tromesečju... Sve ostalo je *hm* kol’ko tol’ko u redu, ali naišla sam i na profesoricu francuskog, kaže da se ne trudiš kao nekada. Nije pitanje ocene, kako stvari stoje proći ćeš 5.00, ali zar da traćiš potencijal...? I svi ostali profesori misle da možeš više, ja ne znam šta se sa tobom dešava u poslednje vreme. Trebaće ti Simo, za fakultet, što više sada naučiš, manje ćeš na fakultetu!
*divan traje jedno martovsko popodne (već pomeren sat), nastavlja se na rate do prijemnog*
B.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Nebo (17), imaš 4 jedinice.
Neba: Ma nije, prof. deljanja samo devojčicama daje pozitivne, iz tucanja kamena me prof. ne voli, iz utovaranja džakova sam radio kontrolni bolestan, sećaš se, a srpski, pa koi mi to kurac treba u životu!
Keva: Pa dobro, ali u slučaju da se predomisliš za fakultet...
Neba: Jeste, da se predomislim! Život da mi prođe tamo, hoću da radim pošteno, da učim zanat (koji?), da se osamostalim, da budem čovek!
Keva: Pa i to što kažeš...jeste Simo, šta bleneš, Neba je uvek bio onaj vredniji po kući! Tebe smo uvek puštali „jao, pusti Simu, mora da vežba harfu, jao pusti Simu mora da uči za takmičenje iz Starogrčkog...“. Nego, Nebo sine, kaži majci, kako je Zorana?
*Svaka veza izmedju aktera interpretiranih događaja i stvarnih ličnosti je sve samo ne slučajna, i ni jedan događaj nije fiktivan. Mnoge životinje su povređene prilikom nastajanja definicije (e, za to pitajte Zoranu!)
Obustava rada koja traje decenijama, obuhvata skoro milion ljudi, stvara velike probleme u ekonomiji, pominje se triput nedeljno na dnevniku, zaokuplja pažnju mnogih političara, ali niko stvarno nema rešenje.
Radiš i po osamdeset sati nedeljno, trpiš lopurde sa kupljenom diplomom, ili uspešne privrednike sa ratnim plenom, rmbačiš! Kad sve sabereš i oduzmeš, jednostavno robuješ. Još se tešiš da si privilegovan što uopšte radiš u ovo ludo vreme.
Na kraju meseca budeš nagrađen platom i, nazovi, stimulacijom, a to sve skupa, krajnja je demotivacija. Kap je prelila čašu! Započinješ zapadnjački model "živim za vikend" života. Zaboravljaš najvažnije! Mladi Englez, kada sa sebe spere rođenu povraćku i dalje ima para da u ponedeljak kupi doručak. A ti? Dabome, nemaš ni za pogačicu. Nije bitno, organizuješ svoj pir! Pir Starih Slovena pravio se povodom ispraćaja u smrt, a ovaj tvoj povodom ispraćaja smrtno zarađene banke. Bolje jedan dan da živiš kao kralj, nego ceo život kao siromah. Doživljavaš Pirovu pobedu na sopstvenom piru!
Osvanuo je ponedeljak! Vraćaš se u kolotečinu smrdljivog autobusa gde se, naravno, švercuješ jer si potrošio i pare za markicu. Iz ranca ti smrdlja sendvič od tirolske kobasice, jer za bolje nemaš, a i ovo si dobio od majke! Užickaćeš tu i tamo neku cigaretu, jer ti sav Sobranje ispuši ona znojava krava koju si celu noć pojio mohitom, a nisi se ogrebao ni za jedno drkanje. Gricka te savest i pitaš se "gde ti je bila pamet" i ponavljaš u sebi kako "nećeš više tako"… čvrst si i nepokolebljiv u svojoj odluci. Okrećeš novu stranicu života! Naravno, odluka je pravosnažna do naredne plate, kada zaboravljaš svoje ropsko mesto pod suncem i ponovo, bar na par sati, postaješ direktni potomak Rokfelerovih.
Petak veče:
-Dečko, donesi 'vamo ko šta pije, puta dva! :pali Kohibu: Pošalji onim devojčicama u ćošku neke koktelčiće, a nama za posle o'ladi jedan Moet! I evo ti ovo, odnesi muzici, nek' sviraju onu moju!
Ponedeljak ujutru:
(obraća se slučajnom prolazniku na autobuskoj stanici)
-Izvin'te gospodine, imate jednu cigaru?
Recenica kojom bi vas roditelji utisavali kao klinca, mene je oduvek zanimalo u kojoj li to vukojebini rade moje komsije kad se vracaju sa posla od 2 do 6 popodne!
To je ona činija s parama koju pop jednom nedeljno baca uvis vičući 'evo bože, uzmi što je tvoje, a što padne to je moje'.
Situacija u kojoj se nađeš kada te šef u nedelju popodne obavesti da si dobio pedalu i da ne moraš više da dolaziš na posao.
-'Alo, Kaloperoviću kako je? Dobro? Super, nego hteo sam da ti javim da imaš produženi vikend, pa eto, odmori malo.
-E, super šefe, baš mi je dobro došlo, ionako nisam bio na odmoru 3 godine.A, do kad traje produžetak?
-Hmmm, pa... dok ne nađeš drugi posao, nego žurim, 'ladi mi se sarma, 'ajd' uzdravlje.
Proces koji se odvija popodne nakon uspešno obavljenog diplomskog ispita, kada se, u prvom kafančetu do faksa, spira znanje stečeno u poslednjih nekoliko godina.
D: I, diplomac, kako se osećaš?
A: Pa... Ne mogu reći da sam ponovo rođen, ali je osećaj moćan, moram da priznam.
F: U to ime - živeli!
Z: 'Ajde, 'ajde, sveto kupanje! Malo Ganga u krigli, da spereš grehe!
Onaj koji najvise propagira zabranu steroida i suplemenata.
Samo se svi pitaju kako uspeva da ima obim bicepsa od 60cm samo od zdrave ishrane i vezbanja jednom nedeljno.
...a kuci kada ga keva pita :"Sine sta ces za dorucak" najradije kaze "ma daj nesto na iglu"...
Jedna od rečenica koju biste poslednju hteli da čujete dok ste srednjoškolac.
Profesori puni sebe, i roditelji koji pokušavaju da vas teraju da učite je koriste bar jednom nedeljno.
Mirko: Profesore, nisam uradio domaći.
Profesor: Ja stvarno ne znam šta ti hoceš u životu, što se mene tiče mozeš ti i keca imati.
Mirko: Profesore, uradiću za sledeći čas.
Profesor: Uradi ti šta god hoceš, ne moraš ni u školu dolaziti, srednja škola nije obavezna.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Jovan: Mama, odoh na fudbal.
Mama: Da li si učio nešto ti danas?
Jovan: Nisam, nema veze, nemamo svakako ništa u školi.
Mama: Kako si krenuo, možeš odma u Gradsku čistoću, i ovako srednja škola nije obavezna.
Učmala floskula beskrajno dosadne poznate ličnosti koja na sve načine pokušava da se predstavi neobičnom i drugačijom-boljom od drugih. Najlakši način da nedeljom popodne zagolica maštu auditorijuma koji se već deset godina prca samo u misionarskoj pozi ili eventualno sa strane kada jedan od aktera prcačine hoće da pogleda dokumentarac o jazavcima na Diskaveriju.
E vidiš, njen život nije dosadan kao tvoj -čak ni u krevetu. Ona eksperimentiše. Sad, da li to znači da se pamprči u lotos-tantričkoj pozi u dupe ili zakupi dva pripadnika vojne hunte iz Sijera Leonea za naizmenični kunilingus dok je partner šuče palamarom po čelu i peva hitove Sinana -ne znam. Ostaće nepoznanica.
Možda je potpuna alternativka i zavisnik o adrenalinu pa u krevetu vrši naučno-laboratorijske eksperimente. Jebemliga, uloga biljaka u smanjenju toplotnog fluksa kroz zelene krovove se njojzi vazda činila zanimljivom.
Voditelj: Recite nam nešto o sebi, nešto što javnost još ne zna.
Beskrajno učmala: Pa znate, volim da eksperimentišem u krevetu.
Voditelj: Kako mislite, šta to znači? Spavate se u dupe odozdole?
Beskrajno učmala: Pa znate ja...
Voditelj: Natrapate u krevet pet mladih junoša, pa redom?
Beskrajno učmala: Pa nije ni to, nego...
Voditelj: Igrate se sumpornom kiselinom i živom?
Beskrajno učmala: Ne, ne. Taman posla, to je tako...
Voditelj: Znači samo serete! Skinete gaće jednom nedeljno, partner vas udari deset puta jajima po guzici -popuši cigar pa zaspe.
Beskrajno učmala: Jao, jeste! Jec, jec...jadna ja!
Voditelj: Jašta, nego si jadna!
Floskula koja predstavlja elegantan i jednostavan način da bukadžiji predočimo da nismo zadovoljni onim što je rekao, ali da nećemo afektivno reagovati jer ne želimo da se spuštamo na njegov evolutivni nivo.
Predočićemo mu takođe da dobro čujemo i da slučajno ne počne da se bahanališe i galami ako se nađe uvređenim, jer postoje realne šanse da se manemo floskula i umerenosti. Postoje šanse da nam preskoči kaiš pa da mu razmontiramo glavudžu kao Edvard Norton onoj plavoj vaginčini u "Fajt Klabu". Da ga izjebemo k'o Moniku Beluči u "Otpozadi", i da posle svega ostane neupotrebljiv k'o rumunski kurton posle drugog korišćenja. Da od njega ostane njega -koliko i hrane sredom popodne u kazanu javne kuhinje. Ništa!
Ili, da se ipak pravimo da nismo čuli..?
-Brate, brate...daj mi sto dinara.
-Ne dam ti...smaraš.
-Daj brate, 'ću ti popušim...
-Praviću se da nisam čuo.
------------------------------------
-Kume, je l ovo tvoja devojka stenje u klozetu?
-Vraćaj me za šank, praviću se da je nisam čuo...
Vredan baja koga je muka naterala da crnči u firmi 5 dana nedeljno, a šestog da radi. Njega bole brige ko je na vlasti, ko mu upravlja zemljom, šta je uradio Partizan u Ligi Evrope ili koliko će mu u ponedeljak poskupeti hleb-pljuge-kafa ili čorba za auto, jer on uvek sipa za crvenu. Nema ni ženu ni decu, a i koji će mu đavo, iskreno. Sam je sebi dovoljan.
Kad ima - troši, kad nema - ćuti. Kad jebe - JEME, kad pije - plaća za sve. ''Ne dugujem nikom ništa, samo dušu Bogu'' (Savo Radusinović) je njegova mantra i gajdns za život.
Ma kulijana od čoveka. Al' ne zameraj mu se ni pod razno.
Vikendom ode u gostionu, našika se i pravi haos.
Kad se probudis ujutru/popodne i nemas pojma ni koji je datum ni koji je dan,a i bas te boli kurac...
Državno tijelo zaduženo za kontrolu rada medija, zazlužuje najveći prezir i gađenje sa sve vladikom Porfirijem na čelu, jer već godinama dozvoljava necenzurisano emitovanje sledećih boleština u 1 popodne:
- DM sat, Svet+ (sms: Jak, stasit, smeđ, muškarčina prava iz Prijedora, 21 godina. Upoznao bih udatu gospođu ili mladu mamu radi povremenog, neobaveznog erotskog druženja i obostranog uživanja)...
- Pink (cjekupni sadržaj emisije Bračni sudija...)
- Hepi tv (rialiti Parovi...)
- Kurir,dnevni list (preko cijele naslovne strane,vidljivo svakom klincu koji prođe pored kioska ,,Ekrem: Jebao bih Vendi!)
itd....
Alkoholna isparenja u neposrednoj blizini četiri alkosa u četiri popodne koji sede ispred prodavnice u bilo kom delu grada i piju pivo, a sve na prvi dan birfesta.
Kad na Vukajliji napišete tekst od 1000 pasusa na kome sumirate svoje dnevno, nedeljno, mesečno ili celoživotno iskustvo a opet ne kažete ništa jasno, bitno ili novo.
Najčešće celodnevi monolog koj vodite sami sa svojim mislima a da pri tom dokazujete da ne razmišljate ali dokazujete da ste pismeni.
Emisija koju sam mrzeo iz dna duse dok sam bio skolarac, jer sam znao da ona predstavlja kraj dvodnevnog sviranja kurcu, i da uskoro sledi nedeljno kupanje i nepopularno spiranje štroke, i sutrasnje ustajanje pre kurca kuzmana.
Opštenje u rč od pola tri popodne do u sumrak, nakon čega izčmarmagedovana cura ima jedinu opciju da kenja čunkasto. I može da sedi jedino ako ne sedi.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.