
Svakom ponekad pirne tokom života. Važno je raširiti jedra čula i intelekta i uhvatiti njegov prvi dašak, zadržati se na pravcu vetra i spremno nastaviti život uz sopstvena pogonska goriva.
Nekom ne vredi, mož' i tajfun da se zalaufa-nema efekta. Stoji ko' ukopan i blene ko' tele. Život prolazi.
Reakcija osobe koja je po mraku uhvaćena u šteti. Nekad od straha, nekad u nadi da nećeš biti primećen, skameniš se i moliš bogu da gazda ne krene u tvom pravcu. A ako krene, sledi reakcija suprotna ovoj, a to je bež'te noge, posra vas guzica!
naglo praznjenje zeluca kroz jednjak, u pravcu usne duplje, i na kraju do wc solje/parketa pored kreveta/ odece konobara/ulaznih vrata, prouzrokovano ekscesivnim konzumiranjem zestokih alkoholnih napitaka, koje je gaseno pivom ili spricerom, a nikako vodom. Izraz se moze zameniti izrazom "povracanje" ili "overavanje", koji nimalo nisu interesantni.
(ulazim kod ortaka kome je prazna gajba te veceri, vrata otkljucana, cuje se glasan turbo folk iznutra; pretpostavljam da se ekipa vec okupila...)
-'de ste padavicariiii...sta se to pije, auuu gasite Stock Lav 7-icom iz plastike, niste normalni 'leba mi... uuuuffff...preskocicu ovaj put, iako je petak...
(vec u uznapredovalom alkoholisanom stanju u glas mi svi odgovaraju)
-ajde bre mojne si sisa, daj sedi s nama da se odvalimo, pa cemo posle u diksoketu...diskoprek...diksotekkkuuu...
(odgovaram im pitanjem)
-ma nema sanse, samo sam dos'o da vidim sta radite...e a gde vam je Nele, reko mi je da ce i on da dodje...?
-ma pusti svinju, eno ga spava na terasi, isporevao se na TV jos pre pola sata... kako sad da nadjemo DM SAT, ceo ekran upovracan, majmun...
- Doajen čitaonice je student ili apsolvent u zrelijim godinama čije je uobičajno stanište biblioteka, čitaonica a ponajviše javne površine ispred takvih ustanova.
- Doajen čitaonice veoma rano dolazi u čitaonicu, na prvi pogled time odajući sliku marljivog i karakternog intelektualca. Iz čitaonice odlazi uglavnom sa prvim sumrakom, bez obzira na godišnje doba.
- Doajen čitaonice iz dana u dan, već godinama, zauzima isto mesto u čitaonici, jer ukoliko ne sedne na „svoje“ mesto on nikako neće moći da uči.
- Kada Doajen čitaonice zauzme mesto u čiti, on precizno složi svoje materijale za učenje i izađe, jer vreme je za pauzu.
- Doajen čitaonice u velikom broju slučajeva nema vrat, ali zato ima upadljivu gestikulaciju i šabanske manire.
- Najčešće nećeš znati ime ili nadimak Doajena čitaonice ali da se ti pitaš najradije bi ga nazvao Teleća Glava.
- Doajen čitaonice obično nosi vijetnamku jer je dosledan trendovima aktuelnim još od svog upisa na fakultet.
- Doajen čitaonice značajno više voli leto nego zimu jer je tada bleja na klupicama ili zidiću kvalitetnija.
- Doajen čitaonice je pasionirani konzument duvana i kafe sa automata, i taj ritual spreman je da obavlja na svakih pola sata.
- Kada Doajen čitaonice krene u pravcu sale za učenje samo naivan molekul može pomisliti da će tamo i završiti. Zapravo, on je krenuo po još jednu, uzastopnu čašu kafe čemeruše.
- Doajen čitaonice je alfa-doajen i obično se kreće u krdu vicedoajena, svojih vršnjaka.
- Doajen čitaonice se vanredno razume u politiku, ekonomiju, halo oglase, dihtunge na slavinama, masone i zavere Novog Svetskog Poretka, višegodišnje društvene probleme na Šri Lanki, zašto je zapravo izbio rat u bivšoj Jugi, i zapet je kao puška da ti pojasni sve zablude u kojima si se, do tog trenutka, nalazio.
- Doajen čitaonice je heroj opšte prakse. On ima stav o svemu i rado će ti ga izneti bez potrebe da i ti učestvuješ u diskusiji.
- Doajen čitaonice poznaje sve zaposlene u instituciji u kojoj uči ali najprisniji odnos ima sa portirima sa kojima ćeš ga neretko videti u vrlo vatrenoj raspravi.
- Kada ugledaš Doajena čitaonice na svom mestu u čitaonici, taj svečani trenutak će ti zasigurno privući pažnju, jer želiš da znaš na koji volšebni način on sprema ispite. Primetićeš sledeće: Doajen čitaonice će nekoliko puta izviti glavu poput rode ne bi li bacio temeljan pogled na sve prisutne, manje štrebere a više komade, sa kojima deli prostoriju. Zatim će mu pogled 2-3 puta nehotično em letimično preći preko kopije udžbenika iz kojeg uči. Potom će prelistati „24 časa“ a nedugo posle odstupiće od astala jer je vreme za pauzu.
- Kada izađeš na pauzu a u tvom vidokrugu nema Doajena čitaonice osetićeš blagu nelagodu izazvanu neobičnom situacijom.
- Doajen čitaonice prezire kišu - jedinu stvar koja ga primorava da bude nad knjigom duže nego što bi on to voleo.
- Doajen čitaonice u najvećem procentu slučajeva studira pravni fakultet.
- Doajen čitaonice će ti rado posvedočiti o mnogom maleru koji ga je zadesio na ispitu, kako ga profesori mrze a pritom su iskompleksirane budale, i kako ribe završavaju ispite preko kreveta.
- Nadovezujući se na to, najveća želja Doajena čitaonice je da bude asistent ili profesor na fakultetu kako bi mogao da jebe koleginice studentkinje u pauzama između vežbi i konsultacija.
- Doajen čitaonice ne nosi sat jer je za njega vreme relativan pojam. Osim vremena za pauzu koje je apsolutni pojam.
- Doajen čitaonice laganim i bezbrižnim hodom napušta čitu obično zatvarajući knjigu na istom mestu na kojem je otvorio ranije, tog jutra.
Doajen čitaonice: Jaooo buraz što je pored mene sela neka mala sisata, s nekim jebozovnim parfemom, ništa od nje ne mogu da učim!!!
Boža iz Vrčina (vicedoajen): Skroz te razumem brate, a i dan je neki sav šugav, baš je za spavanje... Nego oćemo l’ napolje da ispušimo po pljugu?
Doajen čitaonice: Ma jaštaćemo, taman da napravim pauzu pet minuta... nego mićo, el imaš sitno 40 kinti za produženi espreso, da ne razbijam sad moju hiljadarku???
Vreme koje protekne od trenutka kada sednete na prazno mesto u gradskom prevozu pa sve dok se ispred vas ne pojavi trudna baba ratni invalid i zatraži da joj ustupite sedište, bilo direktnim obraćanjem tj. rečima, bilo indirektnim obraćanjem koje se javlja u dva oblika: 1. umirući kašalj jedno 5 cm od vašeg uveta 2. pseći pogled u pravcu drugih putnika koji za cilj ima da inicira hajku na Vas.
Decija igra sa auticima nekada cesto upraznjavana po dvoristima Beograda, Novog Beograda i Zemuna. Na betonu se kredom nacrta put i na njemu prepreke, tipa minsko polje, mostic, govanca, kruzni tok, veliko govno, pruga ili automenski put. Svaki igrac ima prava da savijenim kaziprstom gurne autic od pozadi tri puta u jednom "krugu". Takodje, izmedju jen dva i tri mozes i da ga "zaneses", t.j. rotiras rukom u zeljnom pravcu, premda se to nekad racuna i kao "igr'o si jednom". Uvek moraju barem 2 tockica da ostanu na stazi, a ako izletis, vracas se do prvog mostica. Ako zagazis na govanca, govno ili prugu - vracas se na start. Pobednik je ko prvi stigne na cilj. Ovakve igre su znale trajati danima, sa i do dvadesetak igraca, ali postojala je uvek mogucnost da padne kisa i izbrise stazu, ili "stariji" dodju da igraju basket na terenu i izgaze je.
Klinac 1: -Vracaj se na zadnji mostic, ispala su ti tri tockica!
Klinac 2: -NIII-SUUUU! Ovaj je na liniji! I nemoj ti da se bunis, ti si zagazio u govance pre tri kruga, pa te nismo terali da se vracas na start!
Stariji lik iz kraja: -E aj klinci paljba, sa' cemo da igramo basket ovde...
Teška kategorija ljudi; toliko teška, da je na samom socijalnom dnu. Prepoznaju se po neprekidnom, glasnom pričanju mobilnim telefonom, koji je uglavnom ugašen, a prazan, kriminalan razgovor najčesce lažan.
Istinita priča, ciga veoma glasno razgovara mobilnim telefonom na autobuskoj stanici, desetak ljudi je u blizini:
"...aaa, šta ti mene "a"??? Oni pesto evri, nemo se praviš lud, pička ti matina! Će ti zapalim avto, s mene si našo da se zebavaš...!"
(U tom trenutku, cigi počinje da zvoni mobilni, isti taj mobilni kojim je već desetak minuta razgovarao. Ciga crveni i užurbano nestaje u nepoznatom pravcu.)
"aloo mamo..." - začu se iz daljine...
Sve ono što je drugačije od uobičajenog. Maštovita poza u seksu, bolja cigareta uz jutarnju kafu, lijepa cura u staničnom bircuzu ili novi autor sa nekim neobičnim idejama. Tanka struja u bujici osrednjosti koja se osjeti tek kada voda pređe preko glave i natjera ruke da same plivaju u njenom pravcu.
- Opet piletina?
- Šta bi ti, svinjetinu? Znaš da ne smiješ. Ali ima i teletine malo, znam da će ti prijati osvježenje.
- Ako ovako nastaviš počeću da kvocam i nosim jaja.
- Idi kvocaj doktoru, mojne meni da te zamolim.
Krangovsko policijsko biće. Kralj krivičnih i prekršajnih dela, a ako nije učestvovalo u njima lice ih je sigurno videlo i u stanju je da svedoči o njima. Ovaj univerzalni prestupnik i svedok nema ni ruke, ni noge, ni telo ni mozak - ima samo lice sa čulima, pa ga zbog toga uvek lako uhvate, privedu i uzmu mu izjavu.
U stvarnosti lice je samo depersonalizujući i arhaični policijsko-komunistički termin za čoveka sa imenom i prezimenom a možda i kompletnim životom. Svaki čovek je u policijskoj terminologiji sveden jednostavno i jedino na lice.
1. Lice se udaljilo sa lica mesta u nepoznatom pravcu.
2. Ovo je fotorobot lica osumnjičenog lica.
3. Lice je pogođeno u lice.
4. Nekoliko lica je napalo jedno lice.
5. ... i tako se osumnjičeno lice našlo licem u lice sa pravdom.
6. Znamo za to lice, mada ne znamo kako izgleda.
7. Lice je nestalo sa lica zemlje i nikada se neće sresti licem u lice sa licem pravde.
Situacija kad se zajebeš i kreneš autobusom nekog opskurnog lokalnog auto- prevoznika u pravcu duboke unutrašnjosti Srbije, bez spasonosne zaštite koju predstavlja kakav-takav muzički uređaj i slušalice dovoljno jake da ponište zvučne efekte što stižu sa zvučnika nad glavom. Posledica: bolno penetriranje zvukom čiji bi fizički ekvivalent bio gengbeng u najcrnjem turskom kazamatu.
Beograd je već dvadesetak kilometara daleko, kroz prozor promiču šljive i njive, Miško, već raspojasan, okreće se i šeretski se osmehuje kondukterki:
- E, ljudi, ko da na saranu idemo! Daj malo muzike, bre! Mala, daj onaj disk, daj Hasana.
Paralisan strahom, pokušavaš da se setiš gde su ti slušalice, i sa užasom shvataš da su negde na dnu putne torbe u prtljažniku. Sa prvim zvucima na oči ti se spušta mrak, a tvoja svest počinje da se grči u ritmu koitalnih kretnji tri brkata Turčina, i jedna jedina preostala misao ti kao zaleđen krik nemo para grlo:"Neeeeee, Hasaneeeeeeee, neeeeeee!
Kretanje u pravcu, ravnolinijski i usklađeno. Izraz je specifičan i koristi se uglavnom u automobilizmu. Naime, kada je automobil jače udaren, prevrtan ili loše sklopljen od dva identična vozila, a sanacije je majstor odradio ofrlje, onda prednji i zadnji točkovi ne idu u istoj liniji.
Za tako usukano vozilo se žargonski kaže da ''nije u trag'.
-Vidim ćero da je onaj tvoj opet sinoć došao oblokan?
-A jeste mukica, malo je popijo...
-Malo? Mislim da je malo više.
-Kako znaš?
-Pa obično u kuću ulazi na 4 vuče, al sinoć ni u trag nije mogao da ide.
Stari švalerski moto.
Odgovor svim zlonamernim kritičarima na nečiji boemski način života.
- De si generacijo? 'aj' da te povezem, da te spasim znojenja i okretanja pedala jer čovek si u godinama, a kod gazde sve ima, ima koža ima klima. Baci taj točak i upadaj, ionako idemo u istom pravcu.
- Ne, generacijo, ne idemo mi u istom pravcu, ja idem da jebem, a ti ideš da radiš.
Sramota.
Nebitno je da li ste subjekat ili objekat u ovoj radnji. Bilo da dopustate da vam u skoli, na poslu, porodici, drustvu, vezi... gledaju kroz prste, ili da kao klinac smete samo da provirite u pravcu ekrana tokom scena ispunjenih seksom ili nasiljem, gledanje kroz prste je ultimativ nezrelosti.
-Ziveo na selu, i nikad mi nista nije falilo.
-Cuvao ovce, a ne igrao igrice.
-Pio mleko umesto vode.
-Plastio seno, a ne visio na internetu.
-Pesacio do skole 15 kilometara u jednom pravcu.
-Imao pet put vise devojaka.
-Ucio pod svecom.
-Bio odlican djak.
-Izlazio samo kad je bio vasar ili kakvo okupljanje.
-Sam pare zaradjivao.
Ono što se u američkim filmovima desi kada nestane struje.
- Meri Klirvoter sa kanala 6 javlja se uživo ispred lokalnog supermarketa u kome je trenutno u toku pljačkanje i rušenje. Evo ka nama ide jedan od učesnika ovog događaja... Gospodine možete li nam reći šta se ovde dešava?
-Nabavljam sebi nov televizor....
-A te patike imate li račun za to?
-:smeje se, otima joj mikrofon i trči u nepoznatom pravcu:
-Eto, dragi gledaoci.... Ma koji kurčevi gledaoci kada je nestala struja? Nik dobaci taj kamen vamo....
Žensko stanje. Pola sotona, pola govno. Kako god pipneš tu tvrdu koru, ostaće malo onog mekanog na tvojoj ruci i ti sam kriv. Bjaaaaži.
Momenti kada ispaljuje sav arsenal u tvom pravcu, argumente koje si ti već zapečatio kao zaboravljene.
Sa muške strane emotivno usporedivo sa osjećajem kada Mijatović pogađa stativu.
ONA je blijeda, drhti i mjenja čaršav koji izgleda kao da si cijelu noć otvarao autobus srednjoškolki. TI se groziš, gledaš u krvave butine i pitaš sebe da li si to stvarno bio ti koji je pre neki dan polupijan gurao glavu među te iste noge i iz sve snage vukao sav sok iz tog otvora.
ON: e, aj mogli bi....
ONA: šta je, šta gledaš?! Jel ona tvoja što si me prevario 28.06.1993 možda puštala med?! A i onda kad si zaboravio.....
Reče Hartley, violinsta na Titaniku, shvativši da sve lagano ide u vražju mater.
Beše lepo dok je trajalo, no svemu dođe kraj. Neizbežna agonija, stravična borba za svaki dah, isisavanje poslednjih atoma snage iz tela, sve dok ne prestane da boli.
Nestanak boli stavlja tačku na i. Potpunu predaju nepoznatom, bila ona voljna ili ne.
Zadan ti je finalni udarac, nokaut. Tu se sve završava..
- Prekinuše sa sviranjem i Hartley im reče da se upute prema čamcima. On osta sam na svome mestu, i poče da svira "Nearer, My God, to Thee". Čuvši to, članovi benda se vratiše da odsviraju kompoziciju do kraja, jedan po jedan. Pri završetku kompozicije, malo pre nego što će voda "progutati" brod, Wallace Hartley proguta ogromnu knedlu u grlu i sa ponosom reče - gospodo, bila je privilegija svirati sa vama večeras.
Pojava nastala pomamom za samopromocijom, malo ko zna nešto više o ovom čoveku nego što piše na majici sa njegovim likom, ali ipak ga gotive, jer, krik, urlik ili modni trend " Čeizam" nalaže da je Če mahom obavezan na listi omiljenih svetski poznatih ličnosti.
Shodno tome, Čeizacija je obavezno pronalaženje sebe u uglavnom nepoznatom liku i delu brkajlije sa Siera Maestre, a to se ogleda samo nadogradnjom sopstvenog imena za dva slova, če.
- Ćao, ja sam Goranče, revolucionarni zavodnik.. Hehe.. Ovo su Drakče, revolucionarni pivopija, Marinče, lokalna jebačica, Branče, moja sestra i parče, torte.
Crnogorski otpozdrav posle koga treba da se okreneš i odjebeš u pravcu odmahivanja ruke osobe koja ti je uputila isti. Lagano i bez naglog cimanja napustiti vidokrug, zamaći pokunjeno iza horizonta kamenjara.
Zipovana verzija teške psovke koja u sebi sadrži spiskove loza i koljena sve do prvih dukljanskih pastira i švercera.
Muči jado. Ajd polako!
Pakovati stvari unakrst kako se gomila ne bi preturila.
A: Mali ne može to tako, moraš da vežeš kad ređaš te kutije, jedna uzduž, jedna popreko.
B: Jebem vam majku da vam jebem, zašta sam ja završavao Pravni, da me jebu ovde u magacinu, jedan dan kad donesem šibicu pa kad podložim, ima sve ovo da sagori u plamenu Marakane... Odlazi u nepoznatom pravcu ne prestajući da priča i kune.
C: Druže nije on baš sa živcima... Bolje ništa ne pominji, nek se preturi jebogati...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.