
Алузија на тврдоглавог, затуцаног типа коме се тешко може било шта објаснити, нити га можеш у нешто убедити...
Обично не капира питање, а и одговори на њега му завређују батине. Са некомплетном основном школом, представља саговорника за расправу зајебанијег и од чира на дупету.
Не постоји ваљани приступ да му се допре до памети. Одбија да буде просветљен, научен, васпитан... Он је онај мали чупави из чувеног вица са младом учитељицом у новом разреду. Он је идеални профил навијача Рада(иначе хомофоба): ни у главу, ни у дупе да му уђе.
Pogubljena osoba.
Persona koja je u potpunosti zaglavila u svom svetu i ne obraća pažnju ni na šta.
Stanje umora koje vas obuzme posle dugotrajnog iscrpljujućeg celodnevnog rada na suncu.
Израз који описује да је неко место много незанимљиво.
- Хоћемо да одемо да прошетамо кејом '?
- Ма јеси луд, тамо нема ни секса ни града.
Noćna mora svakog tinejdžera sa malo paranoičnijim roditeljima. Negativna aktuelna dešavanja koja se, po mišljenju vaših roditelja, šire kroz vazduh i koja će pogoditi baš vas, kao neki domino efekat, Iako vi uopšte niti znate o čemu se radi niti ste u toku.
-Kevo, odo' ja u grad.
-Nemoj sine večeras. Je l' si čuo bila je neka masovna tuča u Novom Pazaru?!?!
-Dobro bre šta ja imam s' Pazarcima?! Odo'.
-More vraćaj se 'vamo!
-Idem do drugara, kevo.
-Ne idi sad! Jure Mladića!
-Pa šta ja imam s' tim?!
-Možda bude neka racija pa uhvate tebe! Vidiš ovi Belgijanci uhvatili nekog slikara ni krivog ni dužnog.
-Ma ja sam pljunuti Ratko! Id...
-Sedi kući bre!
-Ćale idem na bazen.
-Nemoj da ideš na bazen konjino je l' si čuo što se neko dete udavilo u moru u Crnoj Gori?!
-Ćale ej! Ja idem na b-a-z-e-n!
-Sedi kući more!
-TV: U diskoteci poznatoj pod nazivom "Trideset trojka" došlo je do
pucnj...
- Bolje ja ovo da ugasim da ne čuju moji neće da me puste na rođendan večeras.
-E ćale, je l' si čuo što u Teksasu u nekoj srednjoj školi bio masakr danas?! Troje poginulo i dve ranjene devojke. Da ne idem ja u školu danas a?
-More šta mene boli kurac za Teksas, marš u školu!
-Tako sam i mislio.
Opaska upućena obično od strane starih ljudi, u pravcu jedinke današnje nejači (14 - 30 godina) koja pičkeće nezadovoljna razvojem situacije u zemlji i svetu, materijalnom osnovom, perspektivom svog života i drugim sitnicama i krupnicama koje istu svrstavaju u onu hronično nezadovoljnu i depresivnu većinu našeg življa. A da je na mestu - na mestu je.
Nije problem što su školarine skupe, nema mleka, čestitog posla za poštenu platu, nove garderobe..Problem je taj što ne znamo da cenimo mnogo toga i što neke bitne stvari previdjamo, a za to su u jednoj meri odgovorni i naši roditelji, pička im materina. Lepo deda kaže - mekano si ti sine zamešen..
Ništa nismo u stanju da cenimo : ni što imamo struju, ni što imamo vodu, kanalizaciju, internet, biblioteku, mogućnost da se istuširamo, seremo sedeći, spavamo u toplom, idemo u školu, šetamo gradom bez bojazni da ćemo stradati usled bombardovanja, čistke, tifusa..Ni što smo danas tri puta jeli.
A to kod naših starih (ovo bih linkovao da umem) nije bio slučaj. Istina, ne mogu da se pohvale zavidnim nivoom obrazovanja, ali su sa dvadeset bili zreliji i sposobniji nego današnje mrcine od trideset, pa i četrdeset. Preživeli su ratove, epidemije, marševe, mladost im je bila puna pobuna, krvi, gaženja hladne reke, a i danas im u san dodju pali saborci, do pola razneseni kakve su ih poslednji put videli. Sa deset prstiju podigli su zemlju i kuću iz pepela, sa dvadeset santima napravili tvog ćaleta i stričeve, sve odhranili i iškolovali,i snašli se kako su znali i umeli. I danas najtiše kukaju, iako im je najgore.
- E da se ustane Tito iz groba, doveo bi u red sve za dve nedelje. A ne ovi..Ovako..
- E ćale, ti si bar mladost imao, a vidi šta je meni od zemlje ostalo, ništa bre nemam.
.......
- Kurca vama dvojici ne fali, pička vam materina razmažena. Ni puške ni ašova niste videli, i na vama će ovaj svet da ostane! Pu!
Posprdni komentar na nedoučenog ‚‚majstora‚‚ koji nije prošao normalan razvojni put do majstora
Nema ni padeži u ovu izreku, al' ima mudrost. Najčešće može da se čuje od stolara, tesara i ostalih koji rade sa drvetom.
-Slušaj šta je Bob Marli kazao o ženama, takva mudrost ne može da se čuje od nekog običnog, samo velikom čoveku kao što je on ovako nešto može da padne na pamet: "Ona nije savršena, a nisi ni ti i vas dvoje nikad nećete biti savršeni, ali ako može da te nasmeje, da te natera da razmisliš još jednom, da priznaš da si čovek i da praviš greške, budi uz nju i pruži joj sve šta možeš. Ona možda ne misli na tebe svakog trenutka, ali će ti dati deo sebe za koji zna da možeš da ga slomiš, svoje srce. I zat..."
-Ajde ne seri više, da si manje duvao sa ortacima a više slušao svog ćaleta, Bobana stolara, znao bi da stalno ponavlja "nema drvo bez čvor i čovek bez manu."
Izraz kojim se opisuju neverovatno kretenski i potpuno nelogični postupci.
-E, jesi čuo šta je uradio onaj pajser Mirko?
-Ne, nisam.Šta?
-Ma, ludak bre, kad je bio pijan u gradu, izadje ispred kafića gde su bili panduri i kaže im gde ste kerovi, jebo' vam pas mater!
-Vala, takvih buzdovana nije bilo ni u vreme Marka Kraljevića!
Немати ни храбрости ни средстава за неки подухват. Не мора увек да буде тачна процена, па понекад завршиш са нечијим споловилом у лицу.
1991, Максимир
Да се оцепе? Кроасани? Ма немају ти они ни муда ни курца за то.
Пропала каријера путујућих певача.
Pojava koja počinje već pomalo da nervira iako je u početku bila simpatična.
Naime, sve je počelo od kukanja Ane Ivanović stranim medijima kako je morala za vreme bombardovanja da trenira u praznom bazenu, a onda se proširilo na skoro sve sportiste i sportove, pa su mesta treninga bivala sve zanimljivija i sve čudnija, a sve samo da bi uveličali svoj uspeh ili opravdali neuspeh, a neki čak i da bi dobili koji dinar više ili gajbu od države, neki prostor u centru grada za male pare ili bilo kakav vid koristi.
U kakvim uslovima počinju brazilski fudbaleri, kenijski atletičari, rumunski gimnastičari i mnogi drugi, pa zasene sportiste iz mnogih drugih zemalja na igrama, zato što imaju znanje, volju i ljubav prema sportu kojim se bave i zemlji koju predstavljaju.
Sestre Moldovan: Jednostavno nismo mogle. Država je kriva zato što mi moramo da treniramo u kanalu Tise, jer ne žele da nam obezbede uslove za bolji rad. Da imamo uslove kao u Engleskoj mi bi pobedile na svakoj Olimpijadi. Država d'uradi nešto po tom pitanju. Mi se satrasmo da predstavljamo Srbiju, a Srbija nam ništa nije dala. Ni stan, ni penziju, ništa.
Novinar Kurajbera: Da, da, ali što ne odete na Adu da trenirate. To vam je samo par kilometara od kuće. Šta radite u kanalu nekom?
Sestre Moldovan: Ovaj razgovor je završen. Od sada samo kukamo na B92.
Premršava osoba. Kost i koža, sa tankim rukama, koščatim nogama i uzanim grudima i leđima. Poput smiješno malog komada zemlje, gdje nemaš gdje pritku za pasulj zabosti, tako ni na ovakvo tijelo nemaš gdje šaru udariti.
- Perkane, sad kad si u bendu valjalo bi koju tetovažu da udariš, vidiš kako mi?
- A daj, bolan, pa nema na njemu mjesta za tetovažu, jedino kišnu glistu na ruku da tetovira! Nije mi jasno ni kako ovaj bas drži.
Izraz koji roditelji izriču kao najveći stupanj zabrinutosti za nemarno ponašanje svojeg potomka.
- Milane, ajde odi u dučan po germu, treba mi za umjesit tjesto.
- evo mama, sad ću, samo da pročitam ovo do kraja... (klikće po kompu)
(20 min kasnije):
- pa dobro Milane, kome ja pričam, uopće ne mugu računati na tebe, neće me imati 'ko ni u starački dom odvest'!
Stanje u glavi od trenutka kada čujete budilnik, pa sve do ulaza u firmu.
Izraz koji se upotrebljava za fudbalske transfer koji su obavljeni za basnaslovne cifre, a ne vrede ni dve pare.
-Jebem ti Siti, ne mogu jednu utakmicu da dobiju!
-Pa kad ovaj Robinjo nema pojma, sad još oće da ga šalju u Brazil.
-Pa i treba kad daju kraljevstvo za konja, i sad ga još vraćaju na rodne pašnjake...
Žalopojka nekadašnjeg ratnog veterana a sadašnjeg penzionera čiji je život bio protkan opasnostima u ratu i gladi i sve to u ime države koja je bila željna parčeta zemlje i slave po ceni tuđih života jer njima nije bilo bitno ko će da umre a ko će da ostane živ a nisu mu dali ni orden za hrabrost niti mu dali poštenu penziju da može pošteno da živi dok ne umre. Zahvalnost na nuli.
Popisivač: Deda, koliku penziju imate? Jeste li bili u ratu?
Deda: Aa?! Eee sinko, ratovah za one koji behu podjednako zaljubljeni u život i smrt, ni zahvalnicu mi nisu dali, ni orden a kamoli neku pristojniju penziju, samo im je dupe zinulo za parče zemlje da bi se širili. Sinko moj, mani se ćorava posla i idi nešto radi. To što ti radiš nema hleba od tog.
Сликовито - звучни опис особе која се понаша као да није у друштву, тј. у опште се никако и не понаша. Обично се користи за оне који су под великом дозом алкохола.
- Буди се човече, идемо кући.
- Кхмхмммм...
- Хајде, брате, идемо полако, хајде, хајде, ево ту сам, твој друг Миле!
- Мнмнмммм... Не... Да пијемо... Идемо пијемо...
- Хајде пуштај га Миле, видиш да не показује ни слике ни тона, нека мало дође себи.
Старија верзија од: Ни трага, ни гласа.
Сједимо ми данас, кад у по' фрке сконтамо да нам фали Љушо. Тражили га по читавој сали, вани... али ни стрви ни крви од њега.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.