
Razlog zbog kojeg zauzet momak, vjeran svojoj ljubi,
odbije komšinicin poziv na kafu.
Jebozovna komšinica : Ćao komšija, si za kafu, sama sam u kući?
Zauzet momak : Ne, hvala, zauzet sam.
Jk : Ali šta fali, pa zovem te na kafu samo ?!
Zm : Ma znam, ali nije kurcu vjerovati.
Jk : Ma marš kretenčino jedna!!! (u sebi : pojebaću se sa tobom kad-tad! )
Omogućili su nam besplatno školovanje, ali kako smo učili, tako i radimo.
Na psima svet ostaje.
Psi su ukras sveta.
Zajebi decu i trudnice, zajebi slobodu kretanja vlastitom ulicom, bez pasa smo niko i ništa. Naročito lutalica. Čudi me da kredit za obnovu "Gazele" nisu uslovili smeštajem svih beogradskih pasa lutalica u zidane objekte sa toplom vodom i centralnim grejanjem (zajebi i Rome).
Serža Bramerca smo rešili, Kosovo ćemo priznati, Azdejković je naš čovek, ali dok B Bardo i Burazerović ne kažu "možno", nema nama ulaska u EU.
- Ne, ne, gospodine Elvire, niste dobro videli, nisam pokušao da oteram ovu divnu grupicu dlakavih prijatelja koji tako radosno reže i skaču po meni.
Mogu slobodno da mi odgrizu nogu, izrašće mi nova, ova mi je ionako dosadila.
Ekonomska kriza. Srpski brend.
Tu smo eksperti. Da im mi pokažemo šta je kriza!
Dvadeset godina vežbe se isplatilo.
Konačno idemo i mi sa nečim reprezentativnim pred svet.
Zaključak Jugoslava Ćosića, pri kraju njegovih emisija Poligraf i Intervju sa Jugoslavom Ćosićem. Jugoslav se u ime gledalaca zahvaljuje sagovorniku, što je u duhu emisije voditelju dozvolio da sam odgovori na svoja pitanja, pri čemu je na molbu voditelja gost pokušao da bude što kraći jer mu je vreme u emisiji isteklo pre nego što je i počelo da teče.
(Jugoslav Ćosić pozdravlja gledaoce i predstavlja gosta praveći ozbiljno-otužnu facu)
- Evo, na početku gospodine, da vam postavim pitanje, da-li-ste-Vi (4 reči koje izgovara ko jednu) taj koji ste, slučajno ili namerno, neću ulaziti sada u to (maše glavom praveći položene osmice), jer nemamo vremena, dakle da li Vi gospodine niste pustili vodu, posle vršenja velike nužde u wc-u naše kuće, neposredno pre početka ove emisije?
- Molim?!? O čem...
- Gospodine da li volite brzu hranu? Ja ovde imam eksluzivne slike
Vašeg fecesa iz wc šolje koje su kasnije snimljene nečijim fotoaparatom, kolege sa radija. Evo pogledajte, da li ovo radite i kući gospodine?
- Vi ste potpuno pogr...
- Ipak činjenica je gospodine (pauza, blago klima glavom, gleda ga
ozbiljno-otužnim pogledom), da ste vi poslednji boravili u wc-u naše kuće, i to što ste uradili, složićete se... šalje vrlo lošu poruku gledaocima koji gledaju ovu emisiju. Oćete njima reći, molim vas, ko vam je rekao da možete da ući u službeni wc Verana Matića, i oprostite na izrazu (žmirka i skuplja usta), iskenjati se tamo kao volina,... ako nije tajna?
- Čiji?! Jel vi to mene zajeb...
- Gospodine znate li koliko je to smrdelo, verovatno ne s obzirom da ste odmah pobegli sa mesta zločina? Dobro nećemo više o tome... Moje sledeće pitanje je...da li ste posle toga, oprali ruke, gospodine,...da li ste oprali 2. puta? Molim vas samo kratko...
- Aaaaa bre?!
- Gospodine postoji svedok koji je bio u kabini do vaše koji nam je rekao da iako vas nije video, čuo je da je voda curela, najduže 5 sekundi, dakle prali ste ruke samo samo jednom, zar ne?
- Pa vi zaista niste normal... Poslednji put da sam došo ovde...
- (okreće se gledaocima) Vratićamo se razgovoru za koji minut posle reklama.
(završavaju se reklame od 10 minuta)
- Vraćamo se razgovoru sa našim gostom... nemamo puno vremena, pa ću vas zamoliti da budete kratki... dakle niste mi odgovorili na pitanje gospodine...
- Jel si ti bre normalan Jugoslave?! Pa na koje od pitanja da ti odgovorim??? Ne znam stvarno koji kurac uopšte i da pokušavam! Jel vi želite moj odgovor ili priznanje koje će vas zadovoljiti? Šta?! Da sam se ja usrao u vašem klozetu, nisam pustio vodu i oprao ruke? Jel to oćet...?!
- Vreme nam je isteklo! Hvala vam što ste našli vremena da govorite za gledaoce televizije B92 (okreće se gledaocima sa istom ozbiljno-otužnom facom). Dragi gledaoci, gost televizije B92 bio je serator koji nije pustio vodu i oprao ruke posle kenjanja u našoj kući i ja se sad neću rukovati s njim. O ovome će biti reči i u najnovijim vestima koje slede...
Rečenica koju, na žalost, možeš čuti na svakom koraku!!!!
Poskupelo gorivo osamnaesti put od pocetka godine! . Eto, navikli smo!
Moraće svi gradjani da čekaju na lične karte celu noć! - Eto, navikli smo!
Vlast će morati da kara sve muško i žensko, čisto reda radi! - Eto, navikli smo!
Strpite se , ulazimo u EU za 126 godina! - OK, no problem, čekaćemo, navikli smo...
Rečenica kojom obavezno počinje kritika matoraca upućena mlađoj generaciji, ne samo u današnje vreme nego oduvek.
Prošlost: U naše vreme ja sam bre sa 14 godina išo da radim najgore poslove, nisam ja imao vremena da se zezam, devojke se u 15 godina udavale, jednom godišnje su smele da izađu iz kuće i to kad je prelo, a ne vi sad, idete na neke igranke pa tamo nešto igrate, mlatite se i dolazite kući u 10 sati uveče.
Sadašnjost: U naše vreme mi smo bre išli na radne akcije, išli na igranke i u 10 sati uveče se vraćali kući, a vi mi tu ne izlazite iz kuće, samo visite na tom fejsu i igrate igrice, taj bučuk će i kičmu i vid da vam upropasti, a kad izađete gori ste od mog Džekija, on se izukće i vrati se kući, a vi izađete u 10, ukćete i ukćete i ko da ne znate gde vam je kuća, dolazite u 3, 4 sata ujutru ko vampiri.
Budućnost: U naše vreme mi smo se dopisivali preko fejsa, slali sms-ove i pisali definicije na vukajliji, mi smo se kući vraćali u 3 sata ujutru jer se tad znao neki red, a ne vi, ne izlazite iz te virtuelne realnosti, jebala vas ona i onaj ko je izmisli, samo nabijete te kacige na glavu i odlutate, pa to će bre mozak da vam sprži, i teleportujete se negde u 3 sata noću i nema vas do 9 ujutru, mi smo bre taksi morali da plaćamo...
Izraz koji upućuje učesnik nekog događaja drugim učesnicima, pri čemu onaj koji to izgovori se istog trenutka popne na moralno brdašce i nalazi se u svakom smislu iznad svih bez obzira na to koliko je njegova rečenica neosnovana, a ostali učesnici nisu krivi što su se na datom mestu našli.
Red u dežurnoj apoteci. Vreme stalo, babe proveravaju da li su dobile pravi lek...
Odjednom iz mase zagrmi:
-Koja smo mi Srbi stoka!!!
(sredovečni brka koji je to izgovorio napušta red i odlazi 20 cm viši nego kad je ušao)
Privremeno rešenje za svaki problem. Rečenica koja nam u trenutku kad se suočavamo sa nekim problemom, ili nekim većim sranjem koje smo napravili, vraća optimizam i nadu da će biti bolje.
Sin: Ćale, obnovio sam godinu. Ne znam šta ću ako i ovu zaserem.
Ćale: Ma nek' smo mi živi i zdravi, a za ostalo ćemo da se snađemo.
------------------------------------------------------------------------------
Ćerka: Moram nešto da vam priznam. Trudna sam, dečko mi je završio u zatvoru zbog droge, 'oću dumrem ovog momenta da se spasim muke.
Keva: Polako ćero, nije sve tako crno. Nek' smo mi živi i zdravi, biće sve u redu.
-------------------------------------------------------------------------------
Žena: Živorade jesi čuo da je umro komšija Radoje, onaj što nam onomad potrova svinjčad jer mu je smetao smrad iz obora, a posle se odselio, vrag mu babu potkov'o.
Živorad: Ma ko ga jebe, nek' smo mi živi i zdravi, on i nije bolje zaslužio kad mu svinjčad smetaju.
Fraza "na kurcu smo" bila bi korišćena kada se nešto pokuša, a desi se suprotno od željenog.
Steva: Brate, ako nađemo koru za cupi, na konju smo.
Nikola: Bajo, ako ne nađemo nigde, na kurcu smo...
pa uglavnom cete ovo cuti od sportskih komentatora,za njih svaki uspesan sportista pogotovo ako ne igra za nasu reprezentaciju a poreklom je odavde je nase gore list.Mada za svakog naseg coveka koji je uspeo u necemu mi kazemo ovu recenicu.
Spuštalica za gospođu koja se žali na visoke cene.
Gospođa: Izvinite, koliko košta kilogram sira?
Seljak: 200 dinara!!
Gospođa: Juu, baš je skup pijac danas!!
Seljak: Nije gospođo ništa skupo samo ste se vi loše udali!!
Supruga: Dragi mislila sam da mi kupiš za rođendan nešto od swarovskog ali je preskupo.
Suprug: Nije ženo skupo samo si se ti loše udala. ti uzmem neki kurac, ne sekiraj se.
Savršen par debila. Zanimljivi jedan drugom zbog količine gluposti i izgubljenosti koja obojicu krasi. Individualno su zabunjeni nemači pojma, zajedno su još gori, jer u ovakvim slučajevima dve glave ne misle bolje od jedne. Oni su kao Đole i Bole, one dve tupave mačketine iz crtaća koje ganjaju miša na nekom brodu. Jedan od njih je samo na prvi pogled pametniji i ponekad zvuči kao glas razuma, ali njegovom bratu po kretenizmu nije potrebno mnogo vremena da ga ubedi da greši. Jebo ih onaj ko ih sastavi!
- Matori, 'oćemo li još po jedno?
- Brate, pa to će nam biti sedmo! Znaš da vozim.
- I bre što si smarač! Opusti se, ja ću da vozim.
- I to što kažeš. Konobar!
Šala na sopstveni račun ljudi u zrelim i poznim godinama, kroz koju oni pored šale ipak žele pomalo i da se uteše, jer uvek mogu da se vode parolom lepota je u oku posmatrača.
- Viđe, viđe lijepe žene!
- Daj bre kevo, je l’ to opet stojiš pred ogledalom?
- Stojim, nego šta! Ma nije što sam ja, al’ čini mi se da sam sve lepša iz dana u dan.
- Idi molim te, zagrcnuh se kafom! Promenila boju kose, pa se odma duvaš. Davno behu osamdesete, kad je tvoja generacija žarila i palila po korzou.
- Znaš šta, da ti kažem ja nešto. Nekada smo bili mladi i lepi, sad smo samo lepi.
- Mhm, pa da. Samo još da zanemarimo ćaletova bockanja na račun tvojih bora.
- Ništa ti ne znaš sonćule jedan! Dokle god on mene u prolazu šljiska po dupetu i rkće, ja ne brinem za bore.
Kad ti doktor nađe nešto što ne bi ni imao da nisi otišao kod njega.
-Vide li kako ode Gagi...za tri dana...bar se nije mučio...
-Pa šta je koji moj išao kod lekara?!Bio bre zdrav i onda ode tamo i nađu mu rakonju!!
Argument koji pokušavamo sve redje da upotrebimo, i u koji polažemo sve manje nadanja i kada ga, nekako tiho izgovaramo. Izgleda da smo počeli da polažemo sve manju nadu u dobrotu i nesebičnost ljudi. Izgleda da se ljudskost polako, u nekom medjuprostoru, gubi.
Nije po pravdi ali je pravedno, tebe košta cimanja ali mene košta mnogo više, učini mi toliko, ljudi smo i ti i ja, ko zna - možda ti baš moja pomoć zatreba nekad u životu. Možda ti se nikad i ne vrati sa moje strane ali je ipak ljudski, i ti bi voleo da ti se neko nadje kada ti pomoć najviše zatreba. Baci mi šlauf, to je sve što tražim, ja ću dalje već nekako isplivati.
- Sećam se jednog nastavnika iz osnovne, koji me je toliko mrzeo da mi čak nije dozvoljavao da idem u wc na malom odmoru. Smanjivao bi mi ocene za svaku sitnicu, dok ne bi fasovao dvojku umesto četvorke, petice. Za njega sam bio samo jedan od stotine klinaca koji mu idu na kurac, a meni su njegove dvojke pravile velika sranja..
Jednom sam ga video na bulevaru, stala su mu kola na sred puta i zakrčila saobraćaj. Haos. Nije mogao sam da ih pomeri, ljudi su mu jebali majku, dobacivali.. Niko nije izašao iz kola da pomogne. Za sve njih je bio samo jedan od stotine drkadžija u saobraćaju zbog kojih su danas legli na sirenu. A on je u sebi molio Boga da neko izadje iz kola i pomogne mu.
Kao situacija kada ti fali jedan ispit za uslov i upis na budžet. Ne položiš, padneš godinu, ćale ne može da te finansira, ne uspeš da se snadješ, vratiš se kući i školu na kraju i ne završiš. Radiš neki bezvezan posao do kraja života, kaješ se, i pizdiš jer ženi i deci ne uspevaš da pružiš više. Možeš da zamoliš profesora makar za šest, ljudski da mu objasniš kakva je situacija, ali retki će popustiti, mada su i sami studirali. Nisi zaslužio, princip je princip, pravila jednaka za sve..Kolega dovidjenja.
Odjebe te bez i pomisli da je mogao da utiče pozitivno na jednu sudbinu..Ne sluteći da iza ćoška baš njega vreba neka pakost, koja će ga staviti u milost i nemilost nekih drugih ljudi.
Sintagma koju koristimo da označimo da je neko našeg porekla. Izgovara se sa neskrivenim ponosom u glasu i držanju, uz uzlet nacionalne svesti što je neko naš pokazao tamo nekim strancima ko smo mi. Takođe, na taj način prisvajamo i zrnce njegovog uspeha jer pripadamo istom narodu. To je ono osećanje kada čujemo za nekog budžovana Amera, Nemca ili šta već koji ima ić kao zadnja dva slova svog prezimena. Ispuni nam srce toliko da preraste grudi i ponosno izgovorimo ovo iz naslova. Jer, malo li je!
- Tebra, moram da ti ispričam šta sam pronašao!
- U, jebote, ala si se zajapurio, mora da je nešto strava!
- Da ne poveruješ! Negde na netu iskopao neki prastari švapski pornić, vidi se da je prebacivan sa VHS-a.
- Pa, šta su te Švabe tako davno postigle?
- Da vidiš samo! Jes' malo matoro, još iz perioda pre nego li čuli za brazilsku depilaciju pa malo rutavo. Ono, radnja malo više standardna uz onu muzikicu u pozadini, ima dijaloga, al' ubij me ako znam šta pričaju. K'o da to i bitno, dovoljno mi ono "Ja, Ja, schnell" da razumem. I tu ti neki lik sa umetničkim imenom Das Grosse sa kurčinom k'o buzdovan pritegne jednu Švabicu, ova samo ječi i kamerman promeni ugao i za momenat njegova ruka bude u kadru.
- Pa šta?
- A na ruci istetovirano "Mile JNA"!
- Ne rise da je naše gore list?! E, to da mi narežeš hitno, to mora da se odgleda. Jesi siguran da mu to piše na tetovaži?
- Vraćao ja snimak više puta i pauzirao i zumirao mu ruku iks puta!
- Mile je moj novi idol! Tebra, ima i stranicu za fanove da mu otvorim!
- Taj rad, da se svi ponose! A šta će tek lajkova da bude!
Nije govno n'o se pas posrao, Nije šija nego vrat, Isto sranje samo drugo pakovanje.
-Isključi te grandovce,života ti.
-Nije grand to je siti rekords.
Moderna, virtuelna verzija starinskog "Ako se nisi pohvalio, nisi ni opalio".
- E, matori, pogodi koju sam sinoć opalio!
- Ček' da ti pogledam status... Ne piše ništa, prema tome ne seri.
- Kako to da okačim na status, jebote?! Pa nije OK.
- A jeste OK da kačiš status " U kupatilu sam, istovario se za medalju, već treći put povlačim vodu" pre neki dan? Ako si to hteo sa nama da podeliš i da se za to pohvališ, ima i za ovo inače ne verujem!
Kaže se osobi koja uvek "pametuje" kako bi sve bilo drugačije da smo nju poslušali dok smo radili nešto.
Eto vidiš , da si me poslušao, i da smo išli drugim putem , verovatno ne bi naleteli na to čudo i ti ne bi sada menjao probušenu gumu!
Jeste, svega ovoga ne bi bilo da Eva nije ubrala jabuku! Umukni bre više i dolazi ovamo da mi pomogneš!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.