
Okupljanje mase obično neradnim danom radi takmičenja u raznim veštinama sa drugim selom iz iste opštine. Zapravo, ovo je jedan vid modernizovanog prela samo bez logorske vatre, frule i sa terminom za vedla radi bezbednosti takmičara. Bacanje kamena sa ramena, nadvlačenje konopca, gađanje iz vazdušne puške i šah su samo neki od vidova demonstracije sile koja bi bila prikazana.
- Kamen je kao po pravilu bacao najkrupniju u ekipi koja je neretko brojala preko pedeset ljudi. Preko dva metra, preko stopedeset kila bez vrata sa širinom od metar i po u ramenima. Jedini cilj ovih gorostasa je bio da kamen koji je težio preko deset kila ubaci preko svih mera u publiku i sa uživanjem gleda kako narod očajnički pokušava da izbegne kamen i sačuva čitave noge.
- Nadvlačenje konopca su se uvek latili kao po pravilu bacač kamena sa ramena kao kapiten i po gabaritima njemu slični. Od zla oca i još gore majke. Zbir godina robije su u ekipi od pet članova uveliko prelazile dvocifren broj. Cilj ove igre pored prevlačenja zastavice na konopcu preko kredom nacrtane linije na asfaltu je bio da protivnička ekipa ima bar jedan isčašen skočni zglob i minimum par šaka na kojima teče krv od trenja konopca.
- Iz puške su metu od kartona kao po pravilu gađali ratni veterani. Najbolji u borbenim redovima tokom služenja vojnog roka, vojnih vežbi ili rata. Svi do jednog su imali problem da smire ruku ali to nije problem koji tri vinjaka ne mogu da reše. Treba napomenuti da je na podlaktici većini strelaca istetovirano hemiskom i otrovnim mastilom JNA sa dodatkom tenka ili noža u zavisnosti koji su rod bili u vojsci.
- Figure su povlačili oni koji su važili za najintaligentnije u selu kojima ovaj dar i nije toliko značio pošto im je alkohol davno otupeo mozak i zamutio pamćenje. Pobednik je bio onaj koga pre popusti amnezija
- Stanimire, ti kao seoski starešina bi trebalo da povedeš ove naše sad u Nedelju na susrete sela u Veliku Krsnu. Vidi sakupi bagru da to prođe sve u najboljem redu.
- Otkazao sam za sledeću Nedelju.
- Što bre?
- Rajko Docin, Mića Misin i Kale su evo od Četvrtka na tavanu kod Miće, kad su se popeli podigli su merdevine za sobom i nedaju nikome da se popne. Rajkov matori doneo svoje merdevine da vidi jel su živi, gurnuli čoveka polomio kuk eno ga u Palanci u bolnici.
- Koji je njihov problem bre?
- Ne zna se. Matori dok nije pao zirnuo krajičkom oka, kaže piju rakiju iz balona i jedu pršutu i pevaju Od Topole... Naslutiće na rat jebo ih pas a bez njih u Krsnu da idem ne mogu, obrukaću se pre ljudima, nemam ko da baca kamen niti da vuče konopac pošto njih trojica koliko nemaju pameti toliko imaju snage.
- Jesu jaki ko crna zemlja, jebo ih otac...
Svaka osoba, koja je bar jednom putovala gradskim prevozom u Beogradu, imala je priliku da se sretne sa ovim legendarnim bićima. Da, da... Pogodili ste! Reč je o Spider-babama!
Ova mitska bića, čija se starost često ne moze odrediti ni najsavremenijim uređajima i metodama*, imaju prilično veliki broj karakteristika, a neke od osnovnih su:
- Nadljudska brzina (teži brzini zvuka ~ 340 m/s)
- Nadljudski vid (izuzetna dalekovidost i oštrina vida)
- Izuzetna koodrinacija u prostoru
- Izuzetna fizička snaga (nasuprot njihovom krhkom izgledu, u stanju su da pomere osobu od 100kg bez poteškoća)
Treba napomenuti da ova bića koriste i najsavremenija tehnička pomagala, koja na prvi pogled liče na štapove za hodanje (koje naši stariji sugrađani redovno koriste). Uglavnom ih koriste kao kuke za hvatanje šipke u prevozu, kao i za saplitanje suparnika u borbi za slobodno mesto za sedenje. Ova pomagala su izrađena od najčvršćih materijala poznatih čoveku.
* Odredjivanje starosti izotopima C14 i K40
Jedan od mnogobrojnih svedoka - očevidaca je, pored straha za svoj život, dao izjavu nakon susreta sa ovim bićem:
"Bio je to još jedan, sasvim običan dan. Stajao sam ispod "Pančevca" i čekao bilo koju bus za Krnjaču. Nakon par minuta čekanja, naišla je 95-ica i stao sam kod prednjih vrata, kako bih izbegao gužvu u sredini. Jedna baka je stajala iza mene ii probijala se izuzeznom veštinom kroz masu. Pustio sam je ispred mene, pošto je imala štap i jedva je hodala.
U trenutku kada je 95-ica stala i otvorila vrata, ta "baka" me je odgurnula skoro 1 metar iza. Neverovatnom brzinom se hvatala za šipke, poput pauka na mreži, i u treptaju oka, ona je već bila na sredini autobusa i sedela na jedinom mestu koje je bilo 2 sekunde pre toga slobodno. Kada sam konačno ušao u autobus i sa čuđenjem pogledao tu "baku", ona mi je nešto ružno odbrusila i pogledala me direktno u oči. Taj pogled je bio hladan, zao. Nikada ga neću zaboraviti u životu."
Još dve osobe su bile spremne da svedoče, ali usled njihovog iznenadnog nestanka, nismo bili u mogućnosti da ih intervjuišemo.
Ukoliko u gradskom prevozu primetite ovakve, ili slične situacije, molimo Vas, ostavite poruku u komentarima, a mi ćemo je proslediti nadležnim organima. Hvala.
Vrsta patoloških lažova koji ukoliko ih neko prekine dok izmišljaju svoju priču, zaborave potpuno šta su slagali i laž onda dobije potpuno novu dimenziju.
Lažov ulazi u kafanu, seda za sto sa društvom i kreće da priča lovačku priču.
Lažov: "Brate, danas sam išao u lov, poneo 16 metaka, ostalo mi 3 a ništa nisam ulovio. Krenem ja polako kući kad ono zec mi istrčava, ja bum... Pade zec, uhvatim ga ja, stavim ga u ranac. Krenem dalje, kad ono fazan na nekih 100 metara ispred mene, ja opet bum, po sred oka ga pogodim... Stižem ja do njega, stavljam ga u ranac kad posle nekih 5 minuta ispred mene divlji vepar, ogroman, pravi kapitalac. Ja bum posred glave i pade vepar. I sad, gledam, ne mogu da ga stavim u ranac, uhvatim ga ja za noge pa na ramena..."
U tom trenutku ga prekida konobar: "Dobar dan, kako mogu da vas uslužim?"
Naruče oni i odlazi konobar...
Lažov: "Gde sam ono stao?"
Društvo: "Noge pa na ramena..."
Lažov: "A, da... Ja za noge pa na ramena, pa kad sam počeo da jebem, sva se rasplinula po krevetu!"
Metil-oranz ljudske gluposti. Pokazatelj koliko su ljudi u stanju da nipodastavaju sebe i da se ponize. Da pokazu kako su u svojim ocima nule koje treba gaziti, kad vec ne znaju za bolje.
-Maki otkud ti to plavo ispod oka?
-Ma, pala kad sam se tusirala, nista strasno...
-Mnogo nesto cesto padas u poslednje vreme. Danas u kadi, juce niz stepenice, dan pre toga dok si cistila wc... Mislim da bi bio red da napustis kretena, a?
-Ma nije on kreten, samo se lako iznervira. On mene voli...
-Jeste da.
-Ne mogu da verujem da te prevarila i sa burazerom i sa najboljim ortakom! Brate, sta ces sad sa njom? Ces da sutnes govno?
-Pazi brate, objasnila mi je ona lepo o cemu se tu radi zapravo. Bila je pijana i...
-Oba puta?
-Pa da. Znam ja da ona mene voli...
-O Stano, gde si bre ti? Kakvi su ono panduri pre neki dan ispred tvoje kuce?
-Ma, onaj moj mali kreten odneo ceo porodicni stek... A ja, mislila opljackao nas neko, pa budala pozvala pandure... U dugovima je, jadan.
-I sta sad, pustices djubre da ti i dalje trosi kuci vazduh iako vas vec 5 godina pljacka da kupi pajdo?
-Ma, dobar je on, samo sto je u dugovima... A i ja sam kriva, nisam mu dala kad mi je trazio, nego sam sebicna pa kupujem jaknu... Ako, ako, tako mi i treba.
Iznanadno postati svestan situacije u kojoj smo se nasli.
"Vracam ti se ja pre neki dan gajbi, uvece oko 22h, i kod Omladinskog stadiona naletim na omanju grupicu Delija... njih desetak otprilike! A ja ko na kurac, nosio neku mornarsko - pedersku crno belu majicu! I istupio jedan od njih i pita me:
- Brate, da nemas mozda da nam pozajmis jedno 2 soma, treba nam za pivo i cigare...
Ja reko brate nemam, odakle mi, ja sam student bre, zivim na ivici egzistencije pune 3 godine! Vidim ja on se zbunio cim sam pomenuo rec egzistencija, tu se malo robusni momak razjario pa rece besno, onako kroz zube:
- Mhm, kontam 'rate, kontam! Nego reci mi ovo....za koga ti navijas, matori?
Cim je vodja ove omalene grupe navijaca postavio pitanje, odmah se iza njega pojavi vrsilac duznosti vodje navijaca sa palicom u desnoj i staklenom flasom jelena u levoj ruci!
I nista, ja kad sam VIDEO KOL'KO JE SATI, zasijem pesnicom vodju po sred desnog oka, jebiga, da bar jos neko najebe osim mene u tom sukobu! "
Misao koja se javi na (Šaban Šaulić mode) rastaaaaaaankuuuu (break) zdragom.
Jasno da ti nisi Džoni, jer teško je biti Džoni, sve i da to želiš. Tvoja zadnja misao biće duža, plačnija, manje dostojanstvena, i ne bez patetike. I kao takva, znaš da je bolja nego neizrečena.
Stvari van rutine uzmu paukovi. Kad ti i ja postanem dalek i neopipljiv, nahvataće se paučina po meni. A ti se plašiš paukova, nećeš je skinuti. Uzmi ovaj tren i ništa više. Samo poslednju stvar. Ne pravi filmove u glavi, zaboravi prvi dan, prvu jesen, svadje, pomirenja i ostalu klasiku. To je mnogo megabajta...To ostaje. Uzmi ovaj razgovor o žutom taksiju. Obrati pažnju na moju ruku ispruženu na stolu, sa dlanom nagore. Udahni miris vrelog ulja sa šporeta, pomiješanog sa hladnim vazduhom sa ulice iza poluotvorenog prozora. Zapali cigaretu, otvori polako vrata, nasloni se na vertikalu okna, i pamti prizor stola i tanjira, cvijeta u vazi, mene na stolici. Poslednja stvar su tvoje oči na mojim očima, i moje oči na tvojim usnama sa kojih čitaju tihe riječi. Uzmi tu sliku vibrantne niti od tebe do mene, od usana do oka. Dok uvlačiš dim, momenat se urezuje, probija ti tkiva, a nit ostaje neprekidna...
Čim te prene sirena žutog taksija, pokidaće će se i taj končić, i ti ćeš okrenuti se i otići. Ali to me se već ne tiče, ta se radnja zbila kasnije...
Šmeker, faca
Student ETFa koji uspe da polozi ispit kod Caje.
(Sad se verovatno pitate ko je sad taj Caja i kako moze gadan da bude. E pa kod njega su ljudi umeli da zaglave i po 3 godine. Dovoljna stara ETFovska izreka: Sta radi Tesla ispred ETFa? -Uci za ispit kod Caje)
Jedan od kolega se pokazao pravim štihom kada je prosao ispit kod gore pomenutog, priča kaže:
Dolazi student da polaže ispit i odgovara na tri pitanja, usmeno, kako se to nekad radilo. Pošto je završio izlaganje profesor ga pogleda ispod oka i kaže mu: "Kolega ovo jedno pitanje ste kao znali, ali ova dva slabo kolega… slabo...". I dok se student spremao da krene i da objašnjava matorima zašto po ko zna koji put pada ispit, profesor ga zaustavi i kaže mu: "Znate kolega, pusticu vas, ako mi kazete koliko ima sijalica u ovoj prostoriji". Čovek sav ekstatican se okrenuo 30 puta i prebrojao još toliko puta sve sijalice na plafonu i stidljivo je odgovorio: "ima ih 5", na to se Caja samo nasmejao i rekao: "Ne kolega ima ih 6" i izvadio je jednu iz fioke.
U sledecem roku čvrsto rešen da položi, nauči on jos bolje i pun samopuzdanja odgovori na sva postavljena pitanja. Posle izlaganja profesor ga ni ne pogleda, nego se zabacio na stolici, povremeno klackajući se i nesto je mumljao par minuta pre nego što je rekao: "Znate kolega, dobro ste vi ovo naucili, ali nesto ne znam da li da vas pustim... hm, pusticu vas ako mi ovaj prvi put pravilno kazete koliko ima sijalica u ovoj prostoriji" i on je ko iz puske: "Šest", tek ce profesor s osmehom: "Ali ja danas nemam sijalicu u fioci", a on ce: "Ali imam ja" i izvadi sijalicu iz dzepa,
E to vam je štih :D
Ova neopisivo bolna obaveza u životu svakog tinejdžera predstavlja jedan od najtužnijih dana u njegovom životu. Dotični je toliko depresivan i u mrš-u-pičku-materinu fazonu da je cela kuća sa celokupnom rodbinom i prvim komšijom Pajom nervozna i bratoubilački raspoložena. Elem, dolaziš u školu negde oko 10 do 2, tik pred zvono, ali kasniš na prvi čas kod razredne jer si sklapao neki biznis sa ortacima iz 3-8, koje nisi dugo video pa se usput i raspituješ šta ima novo. Ulaziš u svoju učionicu, vidiš 30 glava koji izviruju okolo u nadi pronalska tajnog izlaska iz učionice, a da pri tom savršenom bekstvu niko to ne primeti.
1: "Dobar dan, razr.."
2: "Radovanoviću, znala sam, tačno sam znala! Ni prvi dan ne možeš da dođeš na vreme, kasniš 20 minuta!"
1: "Ali.."
2: "Ćut! Da te ne čujem! Sad te neću upisati (nema dnevnik), ali za svako iduće kašnjenje na čas dobićeš tri neopravdana! Nacrtaj se na svoje mesto!"..
Sedaš za svoj sto, klimaš glavom okolo otpozdravljajući kolege svoje barke koja tone. Slušaš narogušenu razrednu koja preti kako će vas sve pobesiti i zaklati ako se neko uopšte usudi da udahne dva puta u 5 sekundi, da ne pričamo o drugim prekršajima svete knjige "Ja sa sekirom teram đake da postanu ljudi". Zvono prekida razrednu u pola reči, a svi prisutni zahvaljuju Bogu. Dolazite na drugi i poslednji čas, u još veći pakao. Profa ulazi, baca dnevnik na sto i govori da vadite knjigu i da otvorite stranu 842, paragraf 3, članak a. Zbunjeno gledate jedni u druge i jednostavno ne kapirate. Samo oni najiskusniji ćute i znaju šta sada sledi (ponavljači, znaju sve profesore i znaju kakva doza im treba), ali naravno, uvek će se naći neko naivan (pogotovo ako je u pitanju prvi razred srednje).
1: "Profesore, ali, prvi dan škole je."
2: "Jel prvi? E, evo tebi onda prvi u dnevnik. Hoćeš da bude i drugi?" (Na scenu stupa atmosfera sa sahrane babe Kvetoslave)
Bog je poslao anđele koji su zazvonili i oterali đavole sa radnih mesta. Freedom, at last. Zoveš kevu, govoriš kako ćete imati punih 7 časova i tri dopunska iz špansko-južnoameričkih ratova i kako je to obavezno za kontrolni u novembru. Naravno, nakon dopunske idete kod Laze (najvećeg štrebera u razredu) da igrate šah i monopol. Keva naivno odobrava i ponosno priča ocu šta radiš i šta ćeš raditi. Svi su se uputili u obližnju birtiju kako bi ugasili tugu i prokleli đavole sa stalnim zaposlenjem. Tek je četr sata, napolju je 36, ali već se ispija Lozovača i naručuju tužaljke. U toku ostatka višečasovnog opijanja doživljavaš najsramotnije momente svog života, ali ko te pita, ipak se opraštaš od još jedne neproživljene godine. Pravite sranja u birtiji, a konobar sa zadovoljstvom vadi svoju super-ultra 101 megapixel kameru, smeška se, snima vas, i raspravlja sa kolegom kako će da nazove snimak kad ga okači na Jutjub. Posle toga se više ništa ne sećaš. Budiš se, svu energiju koju imaš upućuješ u pravcu desnog oka kako bi ga otvorio. Uspeo si. Okrećeš se, pitaš se gde si. Posle dobrih 2 minuta i 38 sekundi primećuješ da si kući. To je dobro. Preko puta veliki sat pokazuje da je 13:52, pljeskavica iz Leskovačkog ti je na stomaku, sendvič iz Arene na levoj nozi a mamin ručak na desnoj. Pored svog tog sranja tebi se u glavi neprestano vrti jedna te ista, đavolsko-antihumana rečenica..
"..tri neopravdana, tri neopravdana, tri neopravdana.."
Kao što je već poznato, pretnje sa juga su najgore, najluđe i bez ikakvog smisla. U prethodnim definicijama sam pisao o dejstvu rakije na matore ljude ("Odi na rakij'cu!"), tako da ću u ovome pisati o dejstvu na mlade ljude.
( "Jutro", oko 1 poslepodne...)
- Brateee, brateeeee!
- Kikvo vikaš bre, jel si kršten?
- Će li idemo ko Šote u kavanu da ločemo pivanu? (pivana- isto što i pivo, vops...)
- Jebem ti pivanu, ajde bre zdravo jednu kruškovaču da iscirkamo i da završimo rabotu!
- Ajde, al sav da doma ne sedim.
( Kod Šote u kafani, dešava se sledeće...)
- Izvolte, kikvo biste oćeli?
- Ja ćem jednu kruškovaču, a on...kakvo ti oćeš?
- Ja ću onuj od grojze, zaboravil sam kaki se oka!
- Sa će 'odma!
( 6 minuta kasnije...)
-Eve rakija!
- Fala, aj nazdravlje!
- Aj!
( Posle četrnaest čašica dešava se ono što smo očekivali...)
- Ti be pederu edn, ovo će ti da platiš!
- A neće moći, ovoj ti plaćš!
- Ti si popil više!
- Nijee, ti si!
- Pička ti materina, nemoj da ti ispreskačem mater ko majmun tarabu!
- Konjino debilska nemoj da te iznapucam da ti poremetim instalajcije ( instalacije ) u tintari!
( Kao što smo navikli, nadalje neću da pišem, jer će me banovati zbog takvih reči, a ako nešto od ovog južnjačkog jezika niste razumeli, slobodno napišite u komentaru i ja ću prevesti...)
Uzvik se ispušta kada te na basketu usere da izvedeš neku bolesno-unapređenu egzibiciju, bilo solo ili timski. Koristi se da bi se protivnicima uterao strah u kosti, jer moraju da shvate koliko ste zajeban igrač ili tim.
("NBA Today" je inače popularna emisija sa najzanimljivijim dnevnim isečcima iz NBA lige, koja je svoju popularnost zaradila na račun napržene montaže egzibicija još naprženijih asova američke košarkaške lige, na koje se naravno sva normalna klinčadija ložila od kako je sveta i veka).
(Basket koji je počeo kao rekreaciona zajebancija postaje ozbiljan i napet. Nikako da jedan tim položi svoj autoritet na igru. Odjednom, u trenutku nadahnuća, spazite otvor pored vašeg flastera. Probacujete sebi loptu kroz noge i driblate prema košu. Drugog igrača uradite na mošu simulacijom pokušaja dodavanja. Odjednom ste sami na ziceru. Šatro se spremate za šut, dok vam treći protivnik naskače bandžu. Šaljete ga po burek. Prvi se vraća da pomogne u odbrani, ali je već kasno. Šutirate sa zicera - prejako, na ogromnu radost i olakšanje protivničkog tima. Malčice previše prejako...
Prekasno shvataju da ste krajičkom oka spazili kako vaš ortak - mrcov od 2.11m sa kojim pičite basket od malih nogu i imate telepatsku komunikaciju, naleće u skoku raširenih ruku i nogu, hvata u letu vaš namerni odbitak od table i klembesi se o koš, što izaziva oscilacije cele konstrukcije za po 20 stepeni).
-IJAOOO BRATEEEEE, EN-BI-EJ TUDEJ!!!! Overi!
(Ortaci iz drugog tima se ćutke gledaju, pogledima koji su mešavina "e sad više nema zajebancije" i "kako će ovi hibridi da nas oleše, ne zajebavali se mi ili da". Ribe kraj terena vas gledaju, smeškajući i došaptavajući se međusobno. Rastete).
Nesto sto oni nazivaju pesmom!Namenjeno idiotima ,retardima i slicnim umobolnicima,jer samo takvi mogu da podnesu tu kolicinu sunda i kica.Cak i fanovi Jelene Karleuse,prete demonstracijama,zato sto se nasao neko ko je ugrozio tron njihove dive.Za ovu djubrad koja sebe naziva "Trik FX",iskreno sam se nadao da su umrli groznom smrcu,tokom seksualnog odnosa sa domacim zivotinjama,koje su zgrozene njihovim nedostatkom ukusa,odlucile da je za covecanstvo bolje da im okoncaju zivote.
Iskreno zelim,svakome kome se ovo dopada,da ima komsiju pedera,koji ce ga svaki dan napadati u hodniku i atakovati na njegovu nevinost,ili matorog perverznjaka,koji ce svaki put kada prodje kroz hodnik da se raspituje da li mu tetka ima menopauzu.U slucaju da zensko voli ove kretene,zelim joj da se uda sa 13 godina(gora kazna joj ne treba),pa da joj bude do jaja.....
Ne zamerite mi na ovako lepom hejtu i slobodni ste da ostavite komentar ,kao i da mi se pridruzite!!!
Do jaja
Ispod oka, bez svedoka
saljes tajni znak
vec me ruka oko struka
odvlaci u mrak
Sta ce sutra biti, ne znam
ali jedno znam
nije dobro sto si zgodan
na to slaba sam
Navodno, navodno
ti si opasan, namazan
ljubis strasno, to je jasno
navodno, navodno
ja cu pristati, umreti
da me imas, sutra malo
Ref.
Do jaja, do jaja
do jaja bas si ti
do jaja, do jaja
al' kad bi se zezali
Do jaja, do jaja
do jaja bas je to
do jaja, do jaja
al' to nije dovoljno
Zdrava hrana, teretana
sav programiran
nije cudo, moja ludo
sto si umoran
Sta ce sutra biti, ne znam
ali jedno znam
nije dobro sto si zgodan
na to slaba sam
Navodno, navodno
ti si opasan, namazan
ljubis strasno, to je jasno
navodno, navodno
ja cu pristati, umreti
da me imas, sutra malo
Ref.
Sta, bre, ti, bre, mislis ko si ti
ja te nista necu pitati
stani, prvo dobro razmisli
hej, ti, hej, ti, hej, ti
Sta, bre, ti, bre, mislis ko si ti
ja te nista necu pitati
meni se cini da spremna si
hej, ti, hej, ti
Navodno, navodno
ti si opasan, namazan
ljubis strasno, to je jasno
navodno, navodno
ja cu pristati, umreti
da me imas, sutra malo
Ref. 2x
Dok čoveka ne snadje najgore režiran scenario koncipiran od strane takozvane više sile, u mogućnosti je da najblaže rečeno levitira, sa ubedjenjem da moze da utiče na to gde će kuglica završiti. Na kraju, ipak spozna hladni kroše, ne teškaša, već malog zakržljalog boksera velter kategorije, zvanog Život. Crveno, crno, mala, velika kad krupije zavrti više nije ni bitno.
Krajem avgusta smo zakazali venčanje, ona je bila iznad svega, najlepša stvar koja mi se dogodila u životu, sedmica na lotou, džek pot, bio sam izdugnut iz mediokriteta kojim sam lagano plovio ceo život. Ne mogu reći da su me "zanela svetla velikoga grada" , iako je ta pesma koju volim himna staleža u kom sam obitavao od rodjenja pa sve do sada, dok je nisam upoznao. Borio sam se žestoko da stignem ovde gde jesam, od ničega sam stvorio nešto, preko kariranih košulja, domova, studentskih organizacija, Zelene Malicije, sarme koja je stizala u paketima od kuće, bez love bez ičega, ali i ispita u roku. Ona je bila šlag na torti, kruna na uloženi napor i jednostavno simbol pravde izvagan na način koji meni odgovara.
Sve je bilo kao u bajci, jedino mi se nije svidjalo to što su tamburaši trebali da nam sviraju na svadbi, no dobro, za moju pahuljicu za Severa bih učinio sve, pa čak i da mi Lole sviraju na uvce na dan svog venčanja. Volela je čardaš.
Svadba, bilo je četristo duša. Bio sam ispunjen, tu su bili moji Šumadinci najbliži, njeni najbliži, prijatelji, kumovi, osećao sam se kao Pepeljuga pre no što ostane bez svoje cipelice duboko u noći. Samo me je jedna stvar onako s vremena na vreme kjuckala ravno u potljak, a to je bio opori zvuk tamburice propušten kroz prste vojvodjanskih muzikanata.
Kako je veče odmicalo, likovao sam u sebi. Osećao sam se kao pobednik, kao tinejdžer koji je stigao do druge baze. Šetajući se sa čašicom u ruci izmedju redova i pozdravljajući goste posmatrao sam je krajičkom oka, a ona me je ljubila kad god sam bio blizu. Bila je moja pobeda.
Kasije je počela malo i šljiva da me radi koju su moji iz dedinog sela doneli. Dobra je bila, žutela se ko sunce, apsolutna ko Bog. Voleo sam ipak svoj rodni kraj, koreni u dubini su radili svoje. Razmišljao sam u sebi, samo da nije proklete tambure koju čujem u pozadini, da čujem ono naše, pih, možda bi i zaplakao. Ma čak mi nije ni aleva u predjelu smetala nimalo. Nosio sam odelo bez mašne.
Pokušavao sam da uhvatim ritam, već bogami polu pijan, uz zvuke strune koji su me u mali mozak gadjali kako katkad podrugljivo šaljivi argumenti njenog oca da nisam dostojan njegove jednice. Ona me je zvala da igramo. Nije išlo.
Seo sam za sto i usuo još jednu čašu, ona je ostala da igra. Prešao sam na špricer. Kroz glavu mi je prolazilo milion stvari, alkohol je radio svoje. U jednom momentu najavili su tortu, muzika je stala, svi se ćućorili, stari tamburaš tada zapita: "DA LI MLADOŽENJA IMA NEKU SPECIJALNU ŽELJU?". Tad sam se razdro ko nikad u životu, napustila me je životinja koja je dugo čučala u meni, vrisno sam više nego kad prvi put udahnuh vazduh zemaljski: "AMA, ZNATE LI ŠTA OD SINANA?!?!?!?". Nastao je muk. Svi su ćutali. Ljudi su bili gordi, nisu znali da imam potrebu ga čujem.
Pisano za Pačiju školu.
Jedno seme, dva termina. Jedan faktor, dva ishoda. A i ta dva ishoda uzajamno su zavisna jedan od drugog, da ne kažem, idu ruku pod ruku k'o burek i jogurt, BMW i krstača i, sve je izvesnije, Crna Gora i Nato. No, o toj i drugim neprijatnim temama više na Forumu ovog sajta.
Seme razdora/mržnje se prema svojoj opštoj ISO definiciji objašnjava kao "mišljenje, čin ili događaj iz kojeg će pre ili kasnije proklijati prezir, odnos prekid odnosa između do tada nezavađenih strana". A kako nas životno iskustvo bez izuzetaka uči, prekid odnosa ujedno znači i prekid odnosa, pa vi vidite onda šta ćete i gde ćete sa svojim semenom.
April 1945 god., poslednji dani bitke za Berlin, na jednom sovjetskom položaju dva crvenoarmejca pričaju...
- Hej, Sergej! Je li...Šta bi uradio kad bi ti Adolf Hitler slučajno pao šaka?
- Uh, sad si me zatek'o, Kolja...šta znam...ubio bih ga kao najgoru zver, eto šta!
- Ma, znaaam to, druže, ali kako?
- Pa, puškom, kako drugačije!
- Eh, puškom...Pa, zar zlikovac što poseja seme mržnje i razdora po celom svetu od obične puške treba da strada, a?
- Dobro, onda bih uzeo nož i...
- Majku, oca i oba brata si izgubio u ovom ratu, Sergejuška moj, a ti bi glavnog krivca za to nožem, eh...
- Dobro, dobro, onda bih uzeo sekiru i...
- ...verenica ti je poslata u logor, kuća ti je srušena...
- AAAAAAAARGH!!! UZEO BIH I SIPAO MU GOVNA U USTA A ONDA BIH UZEO KLAVIRSKU ŽICU I OBESIO GA DOK MU OBA OKA NE ISKOČE A ONDA BIH GA ISECKAO NA SITNE KOMADE POLIO NAFTOM I ZAPALIO A ONDA BIH...
- Hahaha, dobro je, Sergej, ložim te samo, jutros našli i Evu i njega u bunkeru, izvršili samoubistvo, hahaha...
- Pička si što ovo radiš, znaš, tako si isto za Musolinija kad je bilo...
- Ko te jebe kad si Koštunica, hnjo.
Rimuje se.
- Di si ti bija do sad? Cilu noć nisam oka sklopila. Bija si reka da si tu za uru i pol.
- Morao sam da se napijem sa kumom Mikijem, nije do mene, nisam imao izbora. Imao sam težak dan. Ovi Indijci ništa ne znaju, sve moramo sami pa smo zato otišli u kafanu, inače ne bi. Prvo smo krenuli u Zeleno Zvono, ali to je zatvoreno, pa smo krenuli u Zanatliju, ali tamo više nisu pankerci neko neki fenseraj, pa smo na kraju kupili gajbu jelena u Gomeksu i seli na Kapetaniji i taman se zaleteli sa pet-šest piva kad nas je Magi zvao i rekao da njegova keva pravi pomfrit, a ti znaš kako je dobar pomfrit Magijeve keve, pa smo krenuli tamo kad je Miki na pešačkom spazio nekog lika sa rancem na kom je nacrtan beba Joda, a ja sam rekao da je to sad moda, a on je rekao: bitno a se proda...au al' se ovo slaže, koja bi to hitčina bila kad bi Neđo Kostić to malo doterao. Slušaj (peva): Beba Joda, to je sada moda, bitno da se proda...
- O Isuse Bože...
Izraz koji usmerava neku buduću radnju u najbrži mogući pravac i smer delovanja kako bi se ista odigrala veoma brzo.
Vodi poreklo od Josipa broza Tita - JBT, koji je bio poznat po tome što je jako voleo da mu se titraju jajca.
A i titrana su mu, jer je uspeo da pokaže na primeru raznih pojedinaca kako završavaju oni koji mu ne titraju.
A kako ga je narod voleo mlogo nadavao mu je razna imena od milošte: Tita, Tile, pa i Tili, pa se odatle i kumuje izrazu koji je kasnije prenet i na dalje generacije.
1960. Brioni. JBT leži na grudima mladih pionirki dok mu iza leđa stoje Bijedić, Dolanc i Đilas. Uto će Tili: "Dećki, bum li ste bejali hoteli da mi jaja budu u stilu imena ovog toponima, majku vam Božju!"
Ova trojica se samo pogledaju, a Bijedić reče: "U šupak, ba ljudi, moramo mu ih brijat!"..."Da, da, Brioni" - prekinuše ga ona dvojica. Onda dodade Dolanc: "Kot je bilo pred kratkim, Krcun njegovo jih obrijal, in to mesto je bil imenovan Brioni". "A do mojega", reče Đilas...Dok se oni tako dogavaruhu, Tili dreknu od nestrpljenja: "Dećki, vi za Tili bum sve učinili, za Tili...čas, čas!" namignu ispod oka, pa opet dreknu: "Dolazite ovamo bagro komunistička i brijte mi jaja!"
------------------------------------------------
2845. godina, Kupratin, planeta u sazvežđu orla, intiman razgovor između dva vojnika istraživačkog broda Mundik, ženskog Leposave i muškog Ležimira, mada više ovaj prvi ženski vojnik priča: "Da si došao ovamo, da očistiš ovaj svinjobotac od sobebota, da ti ne bi sad jebala epruvetu iz koje si izašao, dokle ja da čistim, jebem mu DNK, ajde za tili čas!" Ležimiru, na ove reči proradiše prastari geni njegovih predaka koji su verno klečali pred izvesnim čovekom i on uplašen morade da ode da počisti sobubota.
Efektan spust za osobu koja verbalnim putem isporučuje nemerljivu količinu sranja.
FINALE LŠ 2012/2013...
:Iako će se svi složiti kako je fudbal najvažnija sporedna stvar na svetu, Murinjova visprenost i lukavstvo dovode na viši nivo manjak biranja sredstava kako bi se do cilja došlo. Nekada nije dovoljno ostavljanje srca na terenu, a Jup Hejnkes dobro zna da savršena kompozicija i spoj nemačke sigurnosti i lucidnosti internacionalaca čine nezaustavljivu mašineriju. Večeras će ovaj hram fudbala, uz osamdeset devet hiljada četiristo trideset dve duše, odnosno sto sedamdeset osam hiljada osamsto sedamdeset i četiri oka uživo, kao i još nebrojeno mnogo posmatrača kraj malih ekrana širom sveta, biti domaćini i svedoci ovog spektakla, prvog nakon godine u kojoj smo proživeli Ibrahimovićev neverovatni gol, oslobađajuće presude, smak sveta i otcepljenje Kosova. Dragi gledaoci, dobro došli na Vembli i veliko finale Lige šampiona za 2013. godinu:
- Brate, ovom Aci dupe mora da zavidi ustima.
- Da bre, foka!
--------------------------------------------------
- Divna devojko, nisam mogao da vas ne primetim, bez obzira na prigušeno svetlo. Znate, vaša silueta je kao najlepši oblak, tako jasnih kontura, naspram hiljade drugih ovde, amorfnih. Kosa je vaša paperjasta, kroz nju se disko svetlo tako divno prolama i nastaje duga. Pomislio sam čak na momenat da ste se izgubili, da ova diskoteka nije slučajno Raj... Moram vas upitati samo da li verujete u ljubav na prvi pogled, ili da vam priđem još jednom?
- Au, dečko, tebi dupe ustima zavidi.
- Molim?
- Pravo, pa desno, onda druga vrata, na kojima je sličica muške cipele.
Čudan sam toliko da je to kul. Potpuno neshvaćen, a i neshvatljiv. I srećan zbog toga. Prvenstveno zato što sam pička, pa mi je lakše da se vadim na to kako sam poseban umesto da preuzmem odgovornost za sopstvene postupke koji proizilaze iz lične nesigurnosti. Da ne bude zabune, ovo važi za oba pola. Zbog toga ću, kada ispadnem glupa, na tebe da se naljutim i da se mrštim sledeća dva dana kad te vidim, jer ne daj bože da sam ja pogrešila. Prosto ti nisi na mom nivou i ne možeš da shvatiš šta se dešava u mojoj glavi i zašto sam ja u stvari rekla da je Čavez najveći AFRIČKI diktator. E, nemaš pojma. Zbog toga ću klinkama da prodajem fazone sa foruma i da ih tripujem kako pričam sa njima zato što su ''kul'' i ''pametne'' i mogu makar malo da ih pustim u svoj privatni svet, a ne zato što sam zagoreo, jer bi mi bilo koja riba kojoj najveći problem nije zaključna iz matematike nabila još veći kompleks kada bih to probao sa njom. Zato ću, kada napravim sranje i kada neko krene da mi prebroji rebra, da se vadim na pacifizam, a kada ipak dobijem po pički da pričam kako me je prebio zato što je ''retardirani neandertalac'', a ne zato što sam probao da mu uzmem poslednji dinar za ''nov'' laptop za koji sam mu prećutao da mu je crkla matična, a rekao mu da ne može da ga proba, jer nemam punjač. Zbog toga ću da slušam avganistanski džez, da obožavam ukrajinsku kinematografiju, da pljujem po Tesli, fudbalu i Đokoviću. Zbog toga ću da pričam kako volim device, a u stvari mi odgovaraju zato što su neiskusne. Zbog toga ću da pričam kako o meni ne treba baš sve da se zna, dok mi na fejsbuk profilu piše i veličina gaća.
-Dobro bre, brate, znamo se od vrtića i viđamo svaki dan u kafani. Šta ti je to trebalo, majke ti?
-Koje?
-Ne pravi se lud, rekla mi Maja da si je muvao.
-To ti je rekla?
=kul osmeh i pogled u zemlju=
Brate, samo smo pričali nešto o muzici.
-Po njoj, pričao si joj kako ćeš joj pustiti novi album onog tvog Kutija koji si kupio na ploči i kako je najbolji zvuk na gramofonu kod tvog teče u vikendici i kako bi bilo idealno da odete tamo sledeće nedelje kada ja budem u Bosni i da možete biti tamo par dana, taman da joj ne bude dosadno dok se ja ne vratim. Po njoj, još te je oterala u pičku materinu i rekla ti da će sve da mi ispriča. Brate, nema ona 12 godina. Znam ja da lečiš komplekse iz puberteta, ali sad si preterao.
-E, nije baš sve tako.
-A kako je?
-Ma, ne razumeš ti to.
-Šta to?
-Pa, mene. Čudan sam ja.
-E, čudni, ni ja nemam 12 godina da mi prodaješ te fore. Bolje smisli šta ćeš da kažeš onim tvojim klinkama za buduću šljivu ispod oka.
-Neću da se bijem, znaš da prezirem nasilje.
-A ti naravno znaš da me zabole za to. A i trebalo je ranije da razmišljaš o tome...
Novi socijalni pokret nastao u zemljama ex-Yu, a takođe se brzo širi i na ostale slovenske države. Naime radi se o novom pokretu raširenom pretežno među metalcima i rokerima. Nastao je onoga dana kada su metalci i rokeri napravili prve fejsbuk profile, i tako želeci da se razlikuju od drugih, kako u "stvarnom" životu tako i na "mreži", počinju da uređuju svoj profil tako da odudaraju od svojih ostalih "prijatelja".
Karakteristike ovog pokreta su sledeće. One variraju u zavisnosti od korisnika.
1. Slika profila.
Obično se nalazi pevač ili pevačica neke grupe. Kod muškarca takođe i slike gitarista, a ređe i bubnjara. Takođe karakteristične su i slike logotipa nekog benda (Iron Maiden, Metallica, Antrax, Dimmu Borgir i sl.) Kod rokera su karakteristične slike peace znaka, starke, srceta, gitare, tužnog oka i sl. Kada su u pitanju fotke njih samih, obavezno se nalaze u majci nekog benda (u 70% slučajeva to je Iron Maiden), a rokeri se obično nalaze pored nekog grafita iza neke uličice, kako sede na zemlju (ako su u parku na klupi) obavezno u starkama i ponekada košuljom.
2.Fografije iz albuma.
Obično oni imaju sledeće tipove albuma.
-Album sa slikama o lutanju u gradu. Slike na različitim delovima grada. Imaju ga i muskarci i devojke. Ovaj album služi da pokaže koliko su oni kul.
-Album sa nekog koncerta. Uglavnom ga imaju oni koji su iz Beograda ili iz nekog većeg grada gde nije rok-metal scena mrtva. Ovo je album o njihovom pijančenju, šutkama, kornama, slikama grupe, kolektivne fotografije sa prijateljima i after i before ,,party."
-Album posvećen omiljenim grupama. Takođe ga imaju oba pola. Tu se nalaze slike o logotipovima omiljenih grupa (Iron Maiden, Metallica, Guns n Roses...), slika celog benda, gitarista, bubnjara, njihovog ludovanja, omota albuma, Axl Rose (nezaobilazan kod devojaka), a ako su u pitanju rokeri tu su John Lennon ili neki drugi poznati pevači.
-Album sa slikama oka. Ovaj album je ređi, ali prisutan. Isključivo ga ima ženski pol. Znači kao što sam naziv kaže, prepun album fotografija očiju dotične osobe iz blizine. Namena ovog albuma je pomalo misterija, verovatno osoba želi da istakne koliko ona ima lepe oči.
-Album pun emosa. Kako je Emo subžanr rok muzike, onda se i on mora spomenuti. Obično ga imaju domaći emosi (90% su devojke). To je album sa slikama raznih emosa i njihovim šarenim frizurama, sa depresivnim tekstovima na slikama.
-Slike starka ili martinka. Samo ime kaže, a važi za oba pola.
-Slika pankera. Isto kao i za emose, samo što ga imaju i muškarci i devojke.
Pored ovoga postoje i druge kombinacije, ali su one ređe ili meni nisu poznate (slike sa bazena, mora, nekog kluba, kafića, sa društvom, sa drugaricom, gitare i sl)
3. Imena.
I ako nije karakteristična samo za rokere i metalce, ipak mora se pomenuti. Obično se kao srednje ime navodi prezime pevača, pevačice, grupe ili naslov neke rok-metal pesme. Kao alternativno ime može da posluži takođe naslov neke pesme (pr. Chilld of the damned, Child of the Grave, One, Prowler i sl.) Isto tako se menja prezime (uglavnom devojke ili mlađi pripadnici ove grupe) i uzima se prezime svog omiljenog pevača-pevačice- gitariste-basiste ili uopšte neko neko ime koje aludira na mrak i nemoral ili slično.
4.Aktivnosti.
Obično imaju oko 500 prijatelja ( mada mogu imati više od 1000 ili manje od 200). Lajkuju grupe omiljenih bendova, fraza iz neke pesme, odeće, serije i filmovima o roku i metalu (ili neke humoristične serije tipa Otvorena vrata, Vesele sedamdesete i sl.), pevača, pevačica. Obavezno kada se pridruže nekoj grupi dodaju osobe sličnog mišljenja i ukusa, i tako se povezuju. Ovo rade, kako bi mogli međusobno da vode diskusiju o tome kako je Iron Maiden bolji od Gage i Bibera ili da međusobno lajkuju pesme koje postavaljaju na zidu. Takođe postavljaju nekoliko puta na dan svoje omiljene pesme ili statuse, koji su u stvari delovi pesme. Neki će da lajkuju pesmu i ako je nikada nisu čuli, samo zato, jer je ona metal ili rok.
5. Odnosi sa okolinom.
I ako se iz svega gore navedenog stiče loš utisak o njima, zapravo su vrlo komunikativni i kreativni. Naravno postoje i ekstremisti, koji su kreteni, ali uglavnom su svi OK. Sa njima može da se vode prave rasprave o raznim stvarima, makar bili beznačajne. Najviše cene prijateljstvo (naročito rokeri), vole filmove, literaturu i pivo. Uvek su spremni da ti daju pravi savet i imaju zdrav smisao za humor.
Sudeći po maloumnim scenaristima američkih filmova, jedini način da se bilo šta uspije, u najtežim životnim momentima je, ni manje ni više - koncentracija.
Nema te muke ni problema koju malo fokusiranja na problem neće riješiti, od upadanja u tajne baze FBI-ja, do pomijeranja predmeta pomoću uma, tj. telekineze, ma biiilo koja radnja. Ništa nije nemoguće, ako se vjeruje, samo se treba usredsrediti na to!
I onda se pitamo što Amerikanci žive tako lagodno. Pih!
- Majkl, umrećemo za 30 sekundi ako ne presiječeš pravu žicu, šta da radimo?!
- Ali, otkud ja znam, nikad u životu bombu nisam vidio!
- Majkl, moraš! Uspjećeš! Samo se skoncentriši!
- ... plava, crvena, zelena, ljubičasta, žuta.. Hm, Britni je onomad kad smo se prvi put poljubili nosila ljubičastu bluzu, ali, imala je žuti grudnjak. Ne, došla je u crvenom taksiju! Jao.. Plavu modricu sam joj napravio ispod oka.. Ostaje zelena, mora biti zelena! Nek nam je bog na pomoći... :presijeca:
(tajmer se zaustavlja)
- Ah, Majkl, ti si genije!
-----------------------------------------------------------------------------
- Ne mogu da vjerujem da smo uspjeli da upadnemo u tajnu CIA bazu!
- Nisi ti upao, ja sam upala, molim lijepo! A.. šta je ovo, ima šifru.. Pa šta ćemo sad?!
- Moraćemo pogađati, nema nam druge!
- Možda je.. siva fotelja, jer sjedimo na sivoj fotelji. Au, ne! Još samo dva pokušaja.. Šta bi moglo biti.. Možda ime ćerke direktore, Kristina. Neeeee, nije ni to. Jao, još samo jedan pokušaj, šta ćemo...
- Koncentriši se, možeš ti to! Ako neko može, to si ti!
- Hm.. Žena sigurno nije, razvedeni su, možda je gej. Ma ne, nije. A vidi, ispod ove uramljene slike je još jedna slika, to mu je sigurno ljubavnica. Šta ovo piše, Ejmi, 12. 5. 1978. Uh, idemo na sve ili ništa, moraćemo to probati. Toooooo, uspjeli smo!
Romkinje, od Boga obdarene za proricanje vaših sudbina. Priđu vam iznenada dok se sunčate na plaži, jedete sendvič u parku, ili jednostavno šetate gradom. Pokušavaju da vas ubede da nisu bezveze prišle baš vama, već vam vide u očima da ste nešto posebno i tako ste privukli njenu pažnju, a vi polaskani time treba da pristanete i saslušate šta ima da vam kaže. Pre nego što krene da vam gleda u dlan vi naravno slažete kako nemate ama baš ništa kod sebe ( mislim na novac), ali ona naglasi da je usluga besplatna i ne očekuje ništa za uzvrat.
-Zdraaavo sestro, daj da ti gatam! Ja sam ti u oči videla da si ti dobra i poštena, daj da ti kažem šta te u životu čeka!
-Ne, hvala, nisam zainteresovana.
-Ma džaaaba je, sestro, nemoj da odbijaš, ja sve pogađam, meni došli neki ljudi iz Beograd, što sam im prošle godine gatala, kupili mi poklon. Kažu, sve sam im pogodila. Ne lažem, dete da mi umre, ovo malo od 3 meseca.
-Verujem, ali stvarno nemam ni dinar kod sebe. Ajde drugi put.
Uzima mi dlan i počinje.
-Saće neki crni dečko da ti pošalje poruku, danas, sutra. Imaš i neki put. Imaš neku neostvarenu želju. Imaš i jednog plavog dečka, on je vojno lice, vidim uniformu ( Hm... vidi uniformu na mom dlanu!)
-Ali opet vam kažem, nemam para stvarno.
-Ma ćuti sad, moram da čitam šta ti piše na dlanu...
Imaš i neku drugaricu, ona će da te izda. Da te prevari i posle će da joj sve krene loše u životu. Vidim imaćeš blizance, dva dečkića. Eto, sve sam ti rekla. Imaš li 10e, sestro?
-Nemam.
-Ne laži, vidim da imaš. Ja sve vidim, sestro.
-Nemam bre, ko te ter'o da mi gataš! Imam sitno 3e, toliko mogu da ti dam, i samo da znaš, nisi ništa pogodila.
-Puuu, majku ti jebem! Daboooogda ti sve išlo naopako, daboooogda ti sve izgorelo što imaš, daboooogda oslepela na oba oka! Puuuu, kuuurvo, jebeeem ti famiiiiliju, daboooogda ne živela još dugo!
I napravi rukama neki krst, u pravcu mene i ode, sa sve onim musavim detencetom, na 40 stepeni, do neke druge žrtve, da joj “besplatno” gata!
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.