
'Nači sine, ja znam a i umem. Mojne drviš kurac da ne bi primio pričest u vidu klepetanja istim po čelu ti bjelome dechko. Oko sokolovo na vr' kurca, još ni jedna nije pobegla od gnjurca. Taj rad. Gluposti i priključenija a veverica veruje i grize indijski ora' dok repom plevi šumske jagode i smišlja kako da otme ŠtrumPfetu i naguzi je na vrhu haluciogene pečurke.
"Moj glok puca po vodi,
moj glok puca po vodi,
jebaću ti kevu ima polubrata da ti rodi."
Prti Bee Gee, Eufrat, kobjasn.
One su bile devojke sve dok jednog prvog septembra nisu sele u učionicu sa jedno 30 likova koji su nekad bili deca. Posle oko godinu dana ovih tridesetorica postanu nešto kao Alibabinih 40 razbojnika samo što ih je manje pa devojke moraju da se prilagodjavaju situaciji. Posledice su sledeće:
-kad im ispadne sveska, knjiga ili nešto treće šutiraju ga do kuće
-pertle vezuju samo dok sede na stolici
-odazivaju se na "brate"
-na dvosmislene izjave neuspešnih šmekera odgovaraju pesnicom u nos i flašom u glavu
-nisu sigurne kako se zove najnovija Avonova maskara ali znaju koliko su koštali svi transferi u engleskoj drugoj ligi
-nikad ne zaboravljaju uloške jer nemaju od koga da ih pozajme
-ostatak odeljenja ih posle par godina smatra za ortake koji su malo drugačiji, ali niko ne može da se seti zašto
Gej. Ukoliko ste onako građanin sveta pa volite taj izraz.
Peder. Ukoliko ste ponosni stanovnik brdovitog Balkana.
Lik koji voli da se spava u guzu na jeziku onih prvih.
Lik koji voli da se šuri u plinaru na jeziku ovih drugih.
Kako god da okreneš isto ti se 'vata.
Izraz je počeo da se koristi najviše posle filma Gospodar Prstenova, posle kog se i omasovio žanr epske fantastike i mase su prvi put videle kako izgledaju vilenjaci.
Plavi, nežne kože, flafičasti, feminizirani, baršunasti, gipki, ženskasti i koliko god da u nekoj sceni filma vilenjak surovo ubija horde neprijatelja, opet nekako sve to deluje pederski ili ako hoćete, gej i stvarno deluje kao fantastika.
Uvek kada se pojavi vilenjak u sceni nekako ga je lakše zamisliti kako vozi rolere nego kako tamani horde neprijatelja, a kada bi se dva muška vilenjaka poljubila, delovalo bi kao lezbo film.
Baš gej rasa.
Aragorn: Pogledaj ka istoku Legolase. Vatre se dižu. Sauronovo oko se okrenulo ka Gondoru.
Legolas: Da, ali pogledaj u zvezde i kakav divan kontrast baca svetlost od vatri na noćnom nebu.
Aragorn: Moramo se spremiti za krvavu bitku koja predstoji.
Legolas: Možda nam je ovo poslednji dan života znaš. Valjalo bi to iskoristiti.
Aragorn: Na šta ciljaš? Sa vama vilenjacima čovek nikada ne zna.
Legolas: Pa mislio sam malo, da pridržim tvoj mač, ako me razumeš.
Aragorn: Pa evo ti mač, ali koji će ti đavo kada imaš tvoj luk i strelu. I juče si tražio od Gimlija sekiru da držiš. Čudni ste vi vilenjaci skroz.
Legolas: Au bre koje ste vi svi sirovine idem da spavam. Daj mi onu veliku sveću tamo.
Aragorn: Evo ti sveća, šta se ljutiš odmah kao neka žena.
Buljaši.
To su oni što im se ne digne na žensko nego na mesara ili stolara.
Muškarci što se šnjufaju u uši.
U društvu se prepoznaju tako što nose šal oko vrata i upasan u gaće.
Dobro podnose alkohol i vesele su prirode. Miris im je važan.
Upoznao sam jednog pre neko veče. Ljigavi čistunac, mirišljava papuča, ispeglana košuljica, veseo pogled, ženski jezik, znači ono, sve najgore.
I jebote pričamo mi i pijemo dunju, a ja sve gledam kako da ga nabodem mamicu mu onu seljačku i pijemo mi, al' jebote dobro pije, prati on mene, kako koju radžu eksiramo ja zahuhćem kao medved, a on izbaci nekakav ženskasti visoki zvuk, kapiram da ga to radi, al boli me kurac i tako se ja, da ne grešim dušu, moram da priznam, fino zargejem. Nisam bio pijan, daleko od toga da sam se uletvio, ali posle sedam dunja ovaj peškirić se odlično držao, mamicu mu njegovu neotesanu.
Elem, nešto smo pričali, neki vic, a zamislite samo kakav vic može da priča jedna seka, neki kurac o dve devojke koje otišle u šoping pa nešto upadnu u raspravu sa prodavačicom oko visine nekih štikli, nemam pojma, bole me kurac, koja je poenta, al' sam se smejao, majke mi nešto mi bilo smešno, bole me kurac, valjda kako ovaj govnar priča ko moja pokojna strina Anastazija pa mi navrle i emocije i sve, a pa poenta cele priče je da je taj fegetlić iz unutrašnjeg džepa svog ultrauskog prsluka izvadio nekakav kurac, kaže "šnjuf".
Nisam ja od prekosutra, bole me kurac, kažem ja njemu da to nije šnjuf nego da je šnjuf kad pričaš nešto što nema mnogo veze, skoro kao "zbljuv".
On meni na to ležerno spusti šaku na koleno i kaže da se opustim, da je ovo najbolji šnjuf ikada. Naime, po njemu je šnjuf nekakav kurac koji se sipa u uši, neka pederska stvar, al' sam tolko bio veseo nešto, dal je od one dunje ili piva ili atmosfere, proradi mi želja i bloe me brige, zbljuvnem ja taj šnjuf u kurac u uši.
I jebote da vidite vi te komedije, čovek od šljufa stvarno pozbljunjavi, kako smo srali ko navijeni, bole me dupe, on, mamicu mu inkulinsku i ja, cimala me riba ja joj se nisam javio, bole me dupe baš da joj se javljam, jebote kolko je dobro.
E i tako priča ima poentu, a ona je da sam se probudio u nekom redom krevetu i shvatio da nešto ne miriše na dobro. Bio sam siguran da nikada neću koristiti šnjuf, ali sam po zbljuvljenoj jastučnici znao da sam jebo jednog koji koristi.
Sve u svemu, bole me dupe, nije loše, bole me kurac baš.
Nadimak saobraćajnog pandura koji je više puta zažmureo na jedno oko nego što se Zemlja okrenula oko svoje ose.
- Dobar dan! Vozili ste 83 na sat, a dozvoljeno je 65. Vašu vozačku dozvolu, molim!
- Stvarno se izvinjavam (daje vozačku dozvolu iz koje viri 100 evra), ali nisam video znak ograničenja brzine, vidite da mi sunce bije u oči. Možda bi mogli da zažmurite na jedno oko i da mi progledate kroz prste ovaj put?
- Sinovac (i ne pogledavši je, vraća "ispražnjenu" dozvolu), sreća tvoja što sam danas dobre volje, teraj to i pamet u glavu!
- Hvala i prijatan dan!
Minut kasnije, u autu:
- Brate, kakva sreća, kako si znao da ga možeš potkupiti?!
- Znam čoveka! Ovo je bio Ljuba "migavac", taj zatvara oči k'o Šaban kad peva!
- A kad si položio, nisam ni znao, da častiš!?
- Ko je, bre položio? Ovo je ćaletova dozvola!
Svaki posao u životu mora biti dobro osmišljen, a kvalitetna strategija je pola posla. Najbrža "pesnikinja" svih vremena ( oko 100 pesama dnevno ), Marina Tucaković je uvek u velikom poslu, jer joj se dnevno javi pola estrade sa željom da im napiše 10 novih pesama - 10 novih hitova, te mora racionalno da troši svoje vreme.
Praskozorje. Marina spava sa povezom preko očiju. Zvoni telefon.
Marina ( pospano )....mmmm...alo!
Glas sa druge starne žice: Ej, ćao, Maki, jesam li te probudila? Stoja ovde.
Marina ( skida povez ): U, bre, Stojanka, vidiš li koliko je sati?
Stoja: Izvini, ja se sad vratila sa tezge. Nego, htela sam da te pitam. Hoću da napravim bombu od albuma, da jebem kevu svim ovim kurvetinama i otvaračicama usta, pa sam htela da mi ti napišeš pesme. Pare nisu problem.
Marina ( uzima papir i olovku ): Ma nemaš frke. Nego, ti si ipak klasa, moraću da uložim dosta vremena, oko 2 meseca, a to će baš da košta...( računa ). Je l puno 30 hiljada evra, pola unapred, pola po obavljenom poslu?
Stoja ( ushićeno ): Ma gde mnogo, superiška. Sad ću da ti uplatim 15 soma na tekući račun. Aj, čujemo se se za 2 meseca, neću da te ometam.
Marina odlazi u klozet. Uzima redom bočice od parfema, domestosa, cifa, vima i čita etikete na njima. Munjevito pravi nekoliko rima ( emulgator - integrator, patnja i bol - etil alkohol, balzam - orgazam...). Posle 5 minuta se vraća iz kupatila i uključuje kompjuter. Otvara jedinu pesmu koju je ikada napisala, 1982. i random metodom, na 10 različitih načina umeće novostvorene rime, i pravi 10 novih pesama. Isključuje kompjuter, pakuje torbu i kreće u banku. Podiže 15 'iljada koje je uplatila Stoja i odlazi u turističku agenciju gde uplaćuje dvomesečno letovanje na Sejšelima.
Dva meseca kasnije. Susret sa Stojom.
Marina ( crna ko Medžik Džonson ): Gotovo, Stojo! ( Pruža je 10 papira sa tekstovima.
Stoja: Ju, al si pocrnela, kao da si na moru bila. ( Pruža joj 15 hiljada )
Marina:( pare u džep) Ma kakvom moru, crn je ovo posao, moja Stojo.
Stoja ( zadovoljno čita pesme ): Jebaću im kevu sad.
U izvornom obliku ona mala vila što se vrzma oko Petra Pana. Emituje svetlucav prah oko sebe, stoga je ime Zvončica evoluiralo u šaljiv izraz za dežurnog hemičara u teretani.
- Vidi ovoga što se naduvao. Ma, prostrujalo je kroz njega hemije k'o vode kroz hidroelektranu. Još malo pa će da praši oko sebe k'o Zvončica.
Tokom devedesetih, čest epilog tuče oko poslednje flaše ulja u prodavnici.
Omiljena aktivnost male dece dok još ne shvataju da nije svaka bela površina papir. Popustljivi roditelji će tu radnju ohrabriti uz momentalno preračunavanje oko toga koliko će da ih košta krečenje, dok će oni strogi ubiti ovu ranu umetničku kreativnost i ljubav prema bojama pričom o načinjenoj šteti.
Repertoar žvrljotina se u ranoj fazi sastoji od čiča Gliša, sunca, cveća i drveća, a u slučaju ohrabrivanja umetničkih pokušaja, u pubertetskim godinama zamenjuje se slovima, tj. zapisima o nesrećnoj ljubavi (Pera + Mika = Forever Together) i citatima Ive Andrića i Hermana Hesea između nalepljenih postera omiljenih bendova.
Ova zidna umetnost nije večna - u postpubertetskim godinama uvek osvane jedan dan kada se umetnik osvrne na svoj rad, priseti se kada i zašto je stvarao, priseti se čak i kako se tada osećao, postidi se svoje mladalačke zanesenosti, i krene da cepa, briše i da se preračunava oko toga koliko će da ga košta krečenje.
Kita Gatalinka
Kad se digne promeni se vreme. Pepoznaje se po supruzi koja u sred sedmice pravi nedeljni ručak . Obično troši velike količine rakije I meze zbog čega mu žabica tradicionalno stoji na dnu tegle veći broj dana u godini osim kad je ne strefi neki andrak pa se ničim izazvana uspenje uz lotre. Iako gaji ljubav za svaku sisu na koju položi oko sokolovo ,onu svoju,domaću, zamesi tek svake prestupne kada I kosmos proslavi sa njom I pošalje nesvakidašnje vremenske prilike, čisto da svet ne zaboravi. Verovatno odgovoran za trenutnu sušu I propast poljoprivrede.
Apsolutno ograđivanje od svakog haosa koji bi mogao da usledi, bilo da je u pitanju fudbalska utakmica, ili nadmetanje za devojku koja je dvojici mladića zapala za oko. Ukoliko postoji mala šansa da nešto pođe naopako, bar da se zna da nisi ti krivac. Jednostavno je protivnik imao prednost od starta, makar samo u tvojoj izjavi.
Konferencija za štampu nakon poraza reprezentacije od FK Truleks na pripremnom meču.
Novinar: Da li je istina da ste vi krivi za poraz, gospodine Vladimirović?
Petar Vladimirović Pule: Apsolutno ne! Ja sam još pre utakmice prepustio ulogu favorita gostima! Oni deluju kao slab tim, ali ti osmogodišnji dečaci znaju s loptom!
Novinar: Dakle hoćete da kažete da su krivci igra...
Petar Vladimirović Pule: PREPUSTILI SMO ULOGU FAVORITA!
Novinar: Dobro, smir...
Petar Vladimirović Pule: ULOGA! FAVORITA!
Fina vunena "traka" proizvoljne dužine čija je osnovna namena da nas greje, u predelu vrata i oko srca, tokom ledenih zimskih dana. Nosi se obmotan oko vrata, a koliko puta, zavisi od dužine. Može biti jednobojan, šaren, sa resama ili bez njih.
Izuzetak je da ga babe nose oko pasa
Prljava igra u okviru jedne porodice koja se bori oko fotelje ispred televizora kao kućnog prestola.
-Ćale!
-Šta je? Ne mogu ni Šešelja da gledam da me neko ne zivka svaki čas.
-Opet došli Jehovini svedoci, pitaju me ima li mi roditelja kod kuće i nude mi neke knjige.
-U majku im jebem sektašku! Milanka, donesi mi sataru!
20 sekundi kasnije
-Pa, nema nikoga tamo. Pizdo mala, jesi uvalio bulju u fotelju?!
-Ha, naivčino...
Izraz za potpunu zabit i pustaru. Nastao zbog toga što se vukovi pare uvek podalje od čopora i bilo kakvog društva uopšte. Ni do danas nijedan naučnik ili istraživač nije uspeo da snimi parenje vukova u divljini. Zato je ta zabit verovatno mesto gde se vukovi pare, tj. vukojebina.
Recimo ostrvca u Mikroneziji. 1968. godine jedan britanski istraživački brod je pristao na jedno ostrvce gde ih je iznenada napala četa japanskih vojnika. Ispostavilo se da su Japanci u stvari vojnici iz 2. Svetskog rata koji nemaju pojma da je rat završen 1945. jer radio stanica koju su imali nije hvatala nijedan signal. Bilo je potrebno oko 2 meseca ubeđivanja, bacanja letaka, novina, fotografija modernog Japana itd. da bi ih ubedili da je rat završen. Ali, pristali su da se "predaju" tek kada su njihovog generala, koji je već odavno bio u penziji, lično doveli tamo da im naredi predaju. Tako ti je to kada 23 godine posle rata živiš u vukojebini.
Neoborivi stepen jačine nečijeg nadimka. Većina poznanika ga zna samo po nadimku, niko nije siguran oko pravog imena.
Brate kako se zove onaj lik što ga zovu Lepinja?
Veruj mi pojma nemam, a znam dečka još od osnovne. Njega i keva zove Lepinja.
prazan prostor oko osobe koja nepodnošljivo bazdi. Svaki oblik života je inhibisan, ništa oko nje ne preživljava. Sva pokretna bića beže glavom bez obzira, a vegetacija izumire.
U parku, na klupi, par drugara cugaju...
: U jebote, eno Jovice, ide ka nama! Bežimo dok se ne pogušimo!
: Da, stvarno, pogle' zonu inhibicije oko njega. I ona nepokretna baba počela da trči da bi preživela!
***
Par drugarica u kafiću...
: Lele, pakujmo se, mačke, stiže Svetlana!
: Pa gde ćemo, nisam kafu popila još?
: Ma, kad Svetlana zine nećeš dočekati sledeću kafu! Idemo!
Zemlja koja u nedostatku razvijene privrede budžet puni taksama, kaznama i porezima. Slučajnost ili ne živimo u jednoj takvoj. Taman posla da se u Srbiji radi na razvoju i unapređivanju privrede, industrije, školstva i zdravstva, vlada ove zemlje konstantno usavršava zakone i propise ne bi li na razne načine punili svoj budžet.
A razvoj gore pomenutih je primetan samo na televiziji i propagandi pred izbore.
Parking servis, oko sokolovo, naplatne rampe, saobraćajna policija, radari, kamere, notari, izvršitelji...
Stvarno, nisu mogli bolje ime da mu daju. I, šta tražimo ovde Frenk i ja? Svako treba da ponekad probudi unutrašnjeg džibera. Odmah mi se svidelo ovo mesto. Vajsmileri svuda oko nas. Možda nemaju dugu kosu i lokvanj ćega ali svakako ispustaju karakteristične krike. Eno je i Džejn, zajahala je šipku. Možda nije engleska plemkinja ali svakako je moldavska boginja Irina.. Čita...upravo me pretresao i pitao da li sam uneo bazuku.Tu je i Winamp DJ pusta Milka Canić remix.Čak i na Fešn Ti VI-ju džangl motivi. Frenki odmah napeo neku. Njene drugarice se raspituju za mene. On ih laže da sam oženjen, aludirajući na činjenicu da bezuspešno muvam jednu ribu 100 god. Urnisala me. Neću jebati.Puk'o sam. Samo napred braćela...moj put se razlikuje večeras.
-Kako ti se sviđa Tarzanija, Zapata?
-Do jaja je. Odo' ja do klonje. Serveza radi svoje.
Začuđujuće čista klonja. Možda zato što svi bljuju napolju, a kenjaju kući. Prilazi mi dugonoga crnka za glavu viša od de Vita, tj mene.
-Mali, imaš možda upaljač?
-Ne pušim. To je štetno, znaš.
-Kako volim kad muškarac brine o meni.
-Ne, ne ...nit sam tvoj muškarac nit' brinem. Samo kurtoazan razgovor vodim. Bolje nego da sam ti rek'o ''Ne'am lajter al' mogu te zapalim'
-Kako si duhovit....i mali i sladak.
-Durasel zeka sam pravi.
Jedan Tarzan me je spazio. Ovo je očigledno bila njegova Džejn. U šta si se uvalio...Ovo nema ni u Donje Vranje
-Je li ti, kepecu, mojoj ribi prodaješ fore a?
-Samo joj iznosim epidemiološke činjenice o karcinomu pluća. Pa i da flertujemo, bezazleno je, treba da ti imponuje što svi tvoju ribu gledaju.
-Nemoj da ti ja importujem jedan aperkat!!
(Budi se i džiber u meni...Tarzan u meni vrišti sa lijane AAAAAAAA)
-Ne importovanje...Imponovanje!
Udaram iz sve snage majmuna. Ali to je spazio čopor njegovih drugara, i Security Čite. U sosu sam...Počinju da me guraju...Frenk šamara krajnike Anđi...U taj mah...Dolazi Krampon...Možda i imamo šanse...
Instant podizanje kredibilnosti na neki "proračun".
Novinar: Kažite nam molim vas, vi ste oftalmolog, koliko otprilike ima zelenookih riđokosih ljudi u Srbiji.
Oftalmolog: Pa oko 10.000. Bez Kosova.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.