
Odlična fora za podjebavanje onih koji teško pričaju, i čim ih prekineš izgube nit priče i zaborave gde su stali. Veoma je korisno ako je priča smaračka, lako ućutka pričljivog pajvana u sred serendanja.
-I onda Šomi pitao zašto sam prosuo vops..
-Po kom principu?
-Pa..eto..slučajno... I onda sam ja rekao...
-Po kom principu?
-Alo bre, pusti me da ispričam.. I onda je on pitao..
-Po kom principu je pitao?
-Siši ga bre, stvarno si debil.
Jedna u nizu stranih reči integrisana u srpski jezik, tačnije posrbljena. U početku je činila sastavni deo rečnika informatičara, fensera i Mega Trend menadžera, da bi kasnije bila uvedena i u svakodnevni govor širih narodnih masa. Pretpostavka je da će nastanak iste kroz dvadesetak godina biti dodeljen nekom umnom i intelektualno bogatom pripadniku SANU.
primer prvi - pijaca:
kupac: Bako, da li su vam sveža jaja?
baka: Naravno, po-default-u, jutros sam ih pokupila!
primer drugi - ulaz u zgradu:
poštar: Dobar dan komšinice!
komšinica-domaćica: Dobar dan. Vi po-default-u prvo račune kod nas donosite!
primer treći - parking:
komšija 1: Au komšo, ti se opet lepo zarakij'o!?
komšija 2: Pa po-default-u... komšo...
Dodatak koji ne znači samo dodatnih 50% osnovnog već mnogo više.
Oznaka za X faktor koji je puno važniji od onog koji pravi razliku između XL i XXL.
Toliko naglašava osnovno da osnovno u odnosu na njega deluje kao njegov manje važan delić.
- Znam ga ja, momak i po.
- On? Očito ga ne znaš, to ti je govno i po.
- Ma ne znam ga baš dobro. Znači, govnurda da nema dalje?
...
- Otkud to da se preselio kod Dace?
- Kako otkud, pa i ja bi na njegovom mestu iste sekunde.
- Realno i nije neka pička.
- Ona, ona ti je riba i po! Nema neku građu i nije baš ni dobar čovek, al što kuva...
...
- Kako su naši igrali?
- Izgubili 7:1. Al što smo dali golčinu. Ma kakva golčina, golčina i po!
- Znači 7:1,5
- Nemaš ti pojma!
Kako treba i kako red nalaže. Tako mora.
-Kako bilo sinoć?
-Prvo mi je blajvila, pa sam joj mrsio kose kurcem u pičku i za kraj svršio po faci.
-Znači sve po protokolu?
-Kao da me ne znaš...
Naravno da se ne voziš prvom klasom...pa sta ako se osećaš kao krompir,istrpi malo!
Ipak je "po ceni autobuske"!
Uzdržavanje od fizičke agresije nad najbližom rodbinom
Često govore kulinari dok spremaju neko jelo. Neko voli više, a neko manje. Količina u receptu nije navedena, nego je po vašoj meri.
- Sine, da ti ja dam jedan ljubavni savet. Svaka žena voli da bude ljuta! E sad, koliko ćeš ti da zabiberiš, to je stvar ukusa.
najstarija srpska laz. Obicno nakon nje usledi jos mnooogo njih.
-Mile,aj da popijemo po jednu.
-pa ajd,al' samo po jednu.
-pa jedna ko ni jedna,ajd drugu turu?
-...
-tri,po srpski...?
-pa ajd..
-cetri strane sveta,valja se...
(..u nedogled)
U teoriji nešto uzvišeno. Dramatično. Ponekad i romantično. Uvijek gledaš to po filmovima, glavni lik šeta po kiši, iza svira neka dramatična muzika, i u tom trenutku se njegova realnost izbistri. Sve mu se složi, i odjednom shvati rješenje svih njegovih problema. Jeste, al u kurcu.
U praksi to izgleda malo drugačije. Prvo treba spomenuti da je šetnja sama po sebi besmislena stvar, i onaj ko je nagovorio ljude da idu u šetnje je vrhunski trol. Ideš negde, a ne moraš. Niti ideš ka nečemu, niti bježiš od nečega, već samo ideš. I ajde to što odeš bez neke svrhe, nego još moraš i da se vratiš! Ali nema veze, ako to i prihvatimo kao nešto normalno, onda tu uskače kiša. Kišu je lijepo vidjeti samo kroz prozor ili na televiziji. Ako voliš stvarno da budeš na njoj ili si na heroinu, ili si kvazifilozof i neshvaćena duša u pokušaju pa si se previše izložio na citate Boba Marlija, jer kako drugačije možeš da vidiš hektolitre vode koji polivaju asfalt i drveće kao nešto uzvišeno.
Ipak, kreneš tako u šetnju. Odmah na početku te 'ladan vjetar spiči u lice, pa žmirkaš ko svraka na jugovinu. Raširiš kišobran ali to kurca ne pomaže, jer kiša ne pada pod perfektnim uglom od 90 stepeni kao na filmu, već ti je vjetar nosi u lice. Kišobran moraš držati ispred sebe ko da intervjuišeš nekoga, i isti ti u najboljem slučaju zaštiti glavu i gornji dio tijela do pupka, dok ostatak izgleda kao da si izašao iz poplave. Pritom ti vjetar gura kišobran, pa moraš non stop da se rveš s njim i pomalo imaš osjećaj kao da vodiš bika na grmečku koridu.
Nema veze, sad si izašao, nećeš se sigurno odmah vraćati. Ubrzo, koliko god pazio, moraš da staneš u neku lokvu, i da bar malo pokvasiš noge, ako ne, onda će automobil u prolazu da prođe kroz neku i on će da te pokvasi. Svakako, mokar si. Hladnoća ti grize obraze ko da si ona riba Tošeta Proeskog, nos polako počinje da ti curi, i primjećuješ da ti svu pažnju odvlači borba sa kišobranom i izbjegavanje lokvi, te polako shvataš da ono dubokoumno razmišljanje iz filma možeš okačiti mačku o rep. Sve više uviđaš da ovo i nije bila tako dobra ideja.
Odlučiš da zapališ cigaru, bar da imaš neki merak. Naravno, vjetar duva 300 na sat, i počneš da se okrećeš oko svoje ose ko krme na ražnju, ljudi gledaju da li si narkoman ili su te buve napale, a ti pokušavaš da nađeš ugao pod kojim je možeš zapaliti. Kad te već palac zaboli od onog točkića za kremen, konačno je upališ. Ali ubrzo vidiš da vjetar nosi sav dim i žar sa cigare direktno u tebe, gledaš je u strahu ko vrelo mlijeko na ringli, bojiš se da se ne ugasi i više ti se i ona popne na kurac, jedva čekaš da je završiš i baciš. Psuješ sve bogove od Zevsa na ovamo, i konačno odlučiš da ideš kući.
Kući dolaziš mokar, hladan ko leš, umoran i nos ti curi. Dovedeš se u red, odvrneš grijanje, pogledaš kroz prozor, kažeš kiši da se napuši kurca, legneš i upališ film. Život je ponovo lijep.
Finta šuta u basketu.
Neko se zaleti da te zalepi, ti cimneš, on ode po burek i ti ga daš. Usput možeš da ga pitaš kakvo će biti vreme sutra.
To je ono kada nekom pružite ruku, a on baš u tom trenutku okrene glavu na drugu stranu, pa onda vaša ruka par svetlosnih godina stoji ukočena u vazduhu...I onda se brzinom od 566 km/h češkate po glavi..
Ono što se uči na času fizičkog vaspitanja, da posle ne bi imali problema sa saobraćajnom policijom kad nas zaustavi i natera da hodamo po liniji.
Klasična turska kafa se kuva tako što se na vrućoj plotni, u praznoj džezvi, zagreje mlevena kafa pa prelije kipućom vodom iz druge posude. Za razliku od te, klasična srpska kafa se kuva tako što se u kipuću vodu doda kašičica kafe pa se džezva vrati na plotnu da provri još jednom.
Poznavaoci procesa kuvanja jutarnje kafe svesni su problema koji tom prilikom nastaje. Naime, mlevena kafa pliva na površini vode i potrebno je da se promeša kašičicom. Međutim, kafa nije spanać s belim lukom pa da možeš mešati kako želiš. Ona reaguje sa vrelom vodom tako što krene da kipi.
Rešenje se nametnulo iskustvom, kašičicom se lagano meša samo po vrhu tečnosti tako da se kafa polako sjedinjuje sa vodom i lagano uzdiže do površinskog ruba džezve. Uspešno skuvana srpska kafa ima zadovoljavajući nivo pene na površini tečnosti, a nije prekipela pri mešanju.
- AU! KONJU JEDAN!
- Šta je sad bilo?
- Šta šta je bilo? Ako sam rekla da može zornjak, nisam mislila da mi ga udariš ko letvaš ekser! Polako bre, još spavam!
- Dušo, znaš da moram na posao, ako idem sporije onda ne stignem da skuvam kafu...
- Smućkaj triujedan, a ovde lagano, samo po vrhu dok ne prokuva...
Kada nema nepotizma, kada nema privilegije, nema gledanje kroz prste kada onako kako radiš tako će da ti i bude, bez obzira ko si ti roditelji, kumovi, stričevi...To je pošteno i najobjektivnije donošenje najpravednije odluke gde veze ne pomažu.
U savremenom društvu predstavlja čin odlaska na neko mesto da bi se tamo steklo mišljenje o nečemu.
Dva osnovna izvora su političke partije i internet. Tako partijski vojnik da bi zauzeo neki stav mora da ode u centralu i tamo ga stekne. Sada kada ga je stekao može da ga prenese kolegama koji su došli kod njega.
Drugi izvor se odnosi na ljude koji bi voleli da imaju mišljenje o nekom istorijskom događaju, umetničkom delu i sl. Postoje dva tipa:
- Odlazak a priori po mišljenje: Pre posete pozorištu ili galeriji, subjekat odlazi na internet da bi stekao mišljenje o umetničkom delu kog će imati prilike da vidi kasnije. Tada je on spreman da iznese svoje mišljenje odmah po završetku posete. Prednosti ovakvog odlaska po mišljenje su u tome što će oduševiti svoje prijatelje interpretacijom dela. Naročito dolazi do izražaja ako njegovi prijatelji nisu odabrali ovaj tip sticanja mišljenja.
- Odlazak a posteriori po mišljenje: Nakon odgledanog, recimo, filma se odlazi na internet i stiče mišljenje o filmu koji, može biti, subjekat nije razumeo isprva. Tako on sutradan može saopštiti svoje mišljenje drugim prijateljima, ali njegovi prijatelji sa kojima je gledao film ostaju uskraćeni za ovo mišljenje, pa ako ga nisu imali a priori, moraju i oni da ga steknu kasnije. Prednost ovog tipa je u tome što može da se odgleda film bez tzv. spojlera (srpski: kvariša).
- Obožavam ove Džarmušove filmove koji sa suptilnom rafiniranošću pričaju o američkoj trash kulturi i o tome kakvi su ljudi zaista. Kako se tebi svideo film?
- Pa mislim da je dobar, ali moraću još malo da razmislim. Hahaha, malo da se slegne.
U osnovi plemenita ideja da žene budu plaćene isto kao i muskarci kada obavljaju isti posao.
Kasnije se iz ovoga izrodila misao o nepostojanju podele poslova na muške i ženske, po kojoj bi muskarci takodje trebali da peru sudove, veš, da usisavaju... žene bi stvarno trebalo dva puta da razmisle pre nego što zatraže ovo od muškarca jer ovaj mač ima i drugu oštricu, nimalo prijatnu za žene:
Moja cimerka: "Operi sudove! I ti si jeo iz njih! Ne postoji podela poslova na muške i ženske! Treba sve zajedno da radimo!"
Bez reči navlačim gumene rukavice na ruke i počinjem sa pranjem sudova
---------------------------------
Sledećeg dana ulazim kod cimerke u sobu sa lopatom i kantom: "Ajmo cimerka, blago meni, stigao je ugalj za zimu, treba da se utovari u šupu, nema ga mnogo, oko tri tone..."
Najveći nivo smorenosti koje jedna osoba, najčešće muškog pola i najčešće bez interneta može da poseduje. Igrica može da bude bilo koja podesna za tu upotrebu, ali su najčešći PES, NHL, NBA, Virtua Tennis i slične.
Tako jednog dana kad te smori i osma epizoda iz desete sezone Saut Parka, jer si je milion puta gledao, padne ti opet na pamet da radiš ono što si i ranije radio: Daj bre, da na PES-u napravim moje ortake iz kraja kao tim pa da igramo s Barselonom kao šatro.
Mada neko nema ni toliko ortaka, pa uzme i sam se napravi, a možda i dedu Milutina, i ubaci se u Barsu, na mesto Mesija i Pedra i bije s dedom u tandemu.
Ahahahahaha, kako sam napravio Cou, pojeo sam ga, dobro stamina 93, majke mu ga debele, ovamo...šta je bre ovo Jaw???ahahahahaha +7, brada ko u Dićte, jebote...dobro, znači sad ja, da stavim neke kulj cvidže, kstrae, dribbling speed 99, hihihihi...ahahahahaha, jao Bane, kakve dredove sam ti napravio, curved, +7...ahahahaha...
(malo kasnije)
Ahahahahaha, care, pa ti si car, Zmijo, sve sve, ali kako si uspeo šajkaču Mometu da staviš...ahahahahaha...E mogo si šut bolje da mi napraviš, menjaj to odma...99!
ahahahahahaha, brate kolko smo kul!
To je čin kada vam neko uporno gacka po živcima sa onim podrugljivim osmehom... Kao da naprosto želi dobro da vam se iskače po mozgu dok totalno ne poludite. Ova osoba je talentovana da vas dovede do granice gde uhvatite sami sebe u sledećem položaju- lagano ste nagnuti napred sa stisnutom vilicom, ali tako da vam se malo vide zubi, sa mogućnošću da se čuje blago škriputanje. Pesnice su vam jako stisnute, a oči vas bole koliko ste se izbečili. Posle određenog vremena na vašem licu može se primetiti blago crvenilo, koje vremenom prelazi u jarko crvenu boju. Nekima iskoči vena na čelu koja može poslužiti i kao metronom, sa svojim ujednačenim pulsiranjem.
Rafalna paljba koju mi keva upućuje kada me pošalje po šećer u špajz,a ja se vratim posle pola sata sa teglom ajvara i naravno umazanom njuškom.
Uska specijalnost džeparoša iz cigan male.
- Džasmine ti danas ideš po kartoni.
- Rambo?
- Da tatko.
- Ti ideš u premet.
- Kakav tatko?
- Pa po stranci, nećeš valjda se mučiš s ovu našu sirotinju.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.