
Najmoćniji duh ružičaste močvare.Stiže svuda i truje sve, dobre odbrane nema. Nosi sa sobom put u veselo carstvo nebesko i stvara iluziju da sa njim ljudi dobijaju baš ono što im treba-igre, hleb i meso.
To je lija nad lijama, i Vukajliji može da pomeri pamet, jer Pinkajlijaši vole da su u trendu i zamaskiraju "opojni miris močvare", pa lako pređu preko crte.
Pinkajlija se dobro oseća na televiziji i radiju, sponzoriše menadžere i kreativce, a na raznim "...ijadama" naprosto blista- sve je spontano i opoošteno i svi su pinkastični.
Priča i pesma o životu u ružičastom su mnogo starije od TV Pink - u njihovom slučaju duh se idealno materijalizovao, pokupio meso, a sledbenicima ostavio kosti.
Serija koja je sredinom ove decenije ozbiljno ugrozila gledanost televizije Pink.
Izazvala ozbiljna pitanja i ozbiljne polemike gledalaca oko pitanja kloniranja. A interesovanje za naše naučnike genetičare je naglo skočilo.
I (evo, podsetiše me) tada babe videše kako izgledaju ,,stvarni" narkomani i baciše se u detektovanje takve dece oko zgrade.
Tada je ,,komšinicina snaja epizodu unapred gledala na HRT-u " i svaki put se sa zebnjom šuškalo o tome da će Arapin ubiti Lukasa i ,,buve" su putovale brzinom svetlosti.
Navijalo se na jednom kraju troseda za original u drugom za klona. (Ko što rekoh, neki su stajali pri tom to da se klon ubije a drugi da je on ipak lepši i da je njemu suđena Žade a ovaj drugi da ide da si čuva dete).
Kad su se i žene primile na Brazil (Fudbal i karneval u Riju su nama već dovoljni)
Ja sam tada iz priča babe i najbliže njene komšike dedukovao da klonovi mogu biti test piloti za ženske (tog se glavni junak serije nije dosetio). Pošalješ ga, ako prođe, skembaš ga i na konju si. Nažalost želja mi se nije ispunila jer naš genetičar, Leskovčanin, nije uspeo da otvori kliniku tamo.
Jugoslovenski "Skarfejs", barem po tome koliko ga klinci pogrešno shvataju. Oba filma pokazuju kako ne treba živeti i ponašati se, dok sluđena deca, koja su još srala u pelene dok je Dragojević snimao film, uzdižu Pinkija i Švabu u idole i time rade potpuno suprotno od onog što je režiser zamislio. Isti kurac i sa "Skarfejsom".
-Toni Montana je car, voleo bih da sam kao on.
-Nisi shvatio film.
-Pink i Švaba su carevi, voleo bih da sam kao oni.
-Nisi shvatio film.
Jednobojna, bezlična, stupidna figurica neke živuljke. Nema delića za sklapanje, autića, kamiona, bagera, ne daj bože slučajno helikopter ili aviončić.
Ne, samo glupa figurica iz jednog dela, koja ni teletabisu ne bi izmamila zadovoljan kez na licu.
-Daj bre, požuri otvaraj!
-Evo, evo... (ruke drhte) hoćeš čokoladu?
-Posle. Otvaraj to.
-Pu jebli majku svoju lopovsku! Opet mućak!
-Šta je, šta je?
-Još jedan roze nilski konj!
-Auu brate, dok nađemo tog Pink Pantera fudbalera, bićemo ko Vuk Bojović.
Stegnute pesnice. Nacrtan osmeh. Institut. Glave bez kose. U čekanju. Upali obrazi. Iščekivanje noža i krvi. Stegnuta vilica, sklopljeni dlanovi. Žmure oči. Jedan trenutak, iluzija u stvarnosti. Osmi sprat, prozor, korak, beton. Mrlja, utroba, asvalt..Otvaram oči. Prekor. Držim fige. Kočim suze. Pogled starca u njegovu davnu daljinu. Pink Floyd momenti. Vezane ruke i elektrošokovi. Krevet na točkove. Ljubaznost. Neljubaznost. Ljubaznost. Uplašeno žuto kuče. Mleko. Malo dete, početak u radosti. Ista slika. Zdrobljen. Osmeh zihernadlama zategnut za obraze. Veverica, jelke, nebo, spokoj. Žuti zidovi, plavi zidovi, žuti zidovi. Dugačak, slomljen hodnik. Poslednja reč i zagrljaj u čvrstom stisku. Okrenuta ledja nestaju na putu kojim poći se mora. Popišanost. Ožiljak. Trauma. Kolena, molitva. Nada. Uzdignut pogled. Dobro biti mora.
Sta reci, lik koji je pokusao da se bavi svime i svacime na tv pinku. Lik koji je smesan samo gomili kojoj je odavno ispran mozak "komedijom" a la pink. Dovoljno je da se na jedno cackanje nosa zacuje vestacki smeh i gomila vernih gledalaca (upijaca svega sa pinka) pada u trans i smeje se do suza jel su tako nauceni a ako se slucajno ne nasmeju, ispasce glupi u inace "IN" drustvu koji redovno prate njihove junake sa tv pinka i veoma uspesno ih imitiraju. Ognjen je samo piun u svoj toj prici, za neke idol i faca a za neke greska napuklog kondoma koja hoda. Ukusi su razliciti ali niko me ne moze ubediti da je nametnuti "ukus" stvarno ukus koji normalna osoba moze da izabere.
"prosetajte ulicom i videcete decu pinka..."
...su omatoreli hiposi, prvoborci Woodstocka- White-a i Hajdučke česme, penzosi rodom sa Vračara, dripci koji su umeli da krenu stopom za Rovinj i nehotice stignu kod Popaja u Amsterdam na degustaciju "Libanca smejavca" "sinsemilla-e", cinkareni od KPJ žbirova, prevodioci Jack Kerouac-a, Zen priča (još se doštampavaju - kupi u Platou). Nekadašnji studoši raznosači mleka (deca su tvrdila da se mleko dobija od studenta) uz teško otplaćeni studentski kredit. Pasionirani čitači Alana Forda u Briskijevom prevodu. Pajtaši Pink Floyd-a, Radoa i Ragni-a, Joan Baez, Danijela Kon Bendita, Rudi Duchke-a....
.....diskretni obožavaoci Vukajlijaša, i VEOMA tužni ljudi zbog omladine koja je stasavala u mržnji i netrpeljivosti. Ojađeni što su im unuci prikraćeni svaki za po jednu lepu mladost.
....matorani koji su od 68 podmetali leđa pod pendrek da ne bi došli u situaciju da o sebi pročitaju ono što ja o sebi pročitah.....
Svejedno, kapiram, imaš od mene thumb up
Predmračak je, a na putu kući iz škole si ostao na terenu da igraš klikere sa drugom decom. Sada se u vazduhu čuje majčin glas koji te doziva i sugeriše da ne zaboraviš torbu i činjenicu da ćeš tobiti batina što nisi iz škole došao pravo kući.
Čuju se njen glas i zveckanje klikera u zakopčanom džepu treneke ili prsluka dok trčiš kući, uzvikivanje i negodovanje dece jer im ne daš da povrate ofuljene staklence i mermerce, graja pridošlih pijanaca kod dragstora, lavež pasa na biciklistu, motor kola i traktora..A najglasnije od svega čuje se tvoj pobednički osmeh kroz celu ulicu jer si bogatiji za četrdeset devet klikera, i batine će ti pasti lakše nego inače, dok stariji gospodin mrmlja u bradu kako ćeš biti čudan, slušati pink floyd i raditi kao čistač.
Ali taj osmeh i zvuk ni danas ništa ne može da oduzme.
Neopisiva psihička bol. Najveće muke prouzrokovane makar i samo delimičnim bacanjem pogleda na pojedine roze stvari, u konkretnom slučaju misli se na pojavu Zorice Brunclik kao i televizije Pink. Stepen bola za oko 38 x 21 x 109 pa sve to na kvadrat puta veći nego prilikom muka prouzrokovanih daleko poznatijom belom smrću, naročito kada se nadju u kombinaciji oba pomenuta uzročnika bolesti. Bolest počinje da se manifestuje odmah nakon prvih par sekundi kontakta sa pomenutim virusima i to putem ispiranja mozga, a odlike ove nažalost sve češće bolesti su mučnina, glavobolja, visoka temperatura, nezadrživa želja da se otrči u wc i iskenja onako,ne ljudski-već konjski. Vrlo moguća paraliza i trenutna smrt. Ako imate sreće da preživite, traume će vas pratiti kroz čitav život.
Sin : Kevo, mnogo me boli nesto glava, malopre počelo nešto odjedanput,ću d'umrem.
Keva : Jaoo jebem li ti sitno žito da ti jebem, jesam ti 10 puta rekla da batališ taj kompjuter po ceo dan,oćoravićeš dete ti jebem,sad ću da te polomim.
Sin : Ma nije kevo to,malo pre evo gledao TurboZoki na Pinku, peva roza koseee, raspletene bujne i nešto me samo traaaas.
Keva : A jaoooo čedo majkinoo, jesi dobro,jel' možeš da se pomeraš, auuu šta me snađe kuku mene jadne. Čedo idi pali kultivator idemo brzo kod doktora, umreće nam dete, ako ne umre ostaće retardirano,ne dao BOg nikome.
Nemam me.
Došlo mi je da propadnem u zemlju. Umesto toga - rešio sam da provisim čitav dan na Vuki, gde nema nikog ko me zna, gde sam virtuelno slobodan, gde sam svoj.
1. Smučilo mi se da idem na jebeni fudbal svaki dan u isto vreme, da ganjam onu uštogoljenu Milicu koja obožava da je mole za pogled, da pišam po kraju sa nedoraslim mi ni u toj disciplini.
2. Smučilo mi se da zabavljam umišljenog šefa dok me napufkava smradom iz svoje debele umašnjene guzice i sere po svemu što sam dosad uradio! Od cure me bole oči, ne mogu više da je gledam koliko smo dugo zajedno.
3. Smučili su mi se prazni razgovori, prosečni ljudi, ratovi, nazovi dame, ulični prodavci, smećari, poštari, vozila, gradska buka, Pink i Fox, Dačić i Vučić, apotekarske radnice, pijaca, jebeni njujorkeraši, čak i droga, i umetnost i vazduh!
Dosta mi je svega.
- Sine, zvala je Tanja, da vratiš knjigu u biblioteku. I da se vidite. A i Bleja je zvao, pita što te nema na igralištu.
- Ko još?
- Gazda. Da nosiš neke gajbe sa njim i pomoćnikom.
- Dalje?
- Šta znam sinko, evo zapisala sam, ne mogu da popamtim sve! (daje mu poveći spisak)
- (I ne pogledavši sasvim pažljivo) Slušaj kevo, reći ćeš im da mene nema. Da sam otišo u Božju majčinu, i da ne znaš kad se vraćam! Danas postojim samo na Vukajliji.
Jedan od načina koji rokeri, metalci i njima srodni teraju, da bi nabijali komplekse dečurliji (ali i vršnjacima), koja je tek zagazila u ove vode. Kim Tejil je, inače, neki metal-gitarista, koji možda ne zaslužuje epitet "levi", ali 100. mesto na listi magazina "Rolling Stone" ne govori u prilog tome da pripada samoj eliti. No, kako je neko ipak čuo za njega, red je da onim drugima nabije na nos što su svoju rok edukaciju otpočeli od "Bitlsa", "Pink Flojda", ili "Gans end Rouzisa", a ne od Kima jebenog Tejila, koji je po njima doktor za gitaru, zajedno sa još desetak sličnih, koje će naravno momentalno nabrojati, a potom uživati dok se klinci lome misleći da ne znaju ništa.
Neki kafić, dečko od 15ak godina okida nešto na gitari, prilazi mu "stari as".
A: Je li mali, šta to pokušavaš da sviraš?
B: "Stariways to heaven"
A: To je pesmičica za malu decu...
B: Pa šta da radim?
A: Probaj obavezno štivo za sve početnike... (uzima gitaru i počinje da "praši")
B: Aha... A šta je to?
A: Ne znaš šta je to? Nisi čuo za Kima Tejila i Saundgarden? Još ćeš mi reći da nisi čuo za Lija Stivensa, Grega Gina i Roberta Rendolfa? Pa gde si ti odrastao dečko, u Avganistanu?
Nikad Nigde Ništa Nema.
Standard rečenica niz godina koja se odnosi na domaću televiziju i njen izbor kanala i emisija na njima.
RTS1 - ''Očekujemo početak skupštine''.. Ma jebite se.
RTS2 - ''Prekidamo utakmicu lige šampiona zbog emisije..'' Pa da vam se najebem majke mile!
B92 - ''Insajder. Dobar dan, danas je uhapšen''.. Je lć se dešava ovo?
Pink - Umalo da prebacim na pink jebote.
Pa jebem li vam mater svima da vam jebem, ajde nekad nešto normalno! Nikad nigde ništa nema, samo neka politika, španske serije, mutave emisije o mutavim ljudima koje vode mutavi ljudi, rialiti šoovi sa retardima unutra, koji kurac više?!
Bolje da se drogiram kao sav normalan svet, pa da mi i Koštunica bude zanimljiv i u multi koloru.
Nekvalitetan način da provedete nedelju popodne. Sve počinje dan nakon subotnjeg gledanja Vikend Vizije na Pinku. Oko 16:30, u nedelju, počinje još kvalitetnija emisija "Nedeljno popodne".
Ovaj program je preporučljiv (za izbegavanje) gledaocima svih uzrasta (babe i tetke krše ovo pravilo izbegavanja). Zbog velikog broja ljudi peko 50 godina starosti u Srbiji, ova emisija ima nezamislivu gledanost (dal' je to zbog "lepe" voditeljke ili zbog nečeg drugog, neam pojma). Aj bar goste da menjaju nego ni to ne rade. Sve u svemu živo govno od emisije.
Šema emisije je predvidiva, da ne kažem uvek ista.
Početak: Draga Lea govori Dobar dan! (suprotno od onog od Milke Canić) i predstavlja svoje nove goste: Džeja, Đošu, Isidoru Bjelicu...Reklame
2.deo emisije: Predstavljaju se dva restorana(uvek ista), gosti se dele u ekipe i kreće ludilo. Đoša i Ajdemi(iz Kursadžija) pričaju nebulozne viceve i hasaju hranu iz onih restorana. Reklame.
3.deo emisije: Milan Stanković peva, Isidora Bjelica reklamira novu knjigu, neko seda na onu stolicu istine i ostali ga bombarduju pitanjima. Reklame.
4. deo emisije: Rada peva, Bojanić se smorio, Džej se isto smorio, Đoša i Ajdemi još pričaju viceve( još gluplje neg' na početku), Lea deli poklone gostima i odjavljuje emisiju. Konačno kraj.
Jedino dobro, koje ja vidim u ovoj emisiji su one igračice iza kad neko peva.
Osoba koja ovo izgovara najčešće jeste super, ali za izbegavanje ili za pod voz. Naime, skoro je nemoguće da se neka osoba sa baš svima slaže jer razmena mišljenja retko tako funkcioniše. Moguće je samo ako je ta osoba uskraćena za karakter, pa sa svakim priča onako kako u tom momentu odgovara ili ima mozak na nivou retardirane amebe i stvarno nema svoje mišljenje. U svakom slučaju, pre ili kasnije, od nje možete doživeti neki nož u leđa. Dal' iz gluposti ili iz namere, žrtvi je nebitno.
Rečenicu ćete često čuti na TV Pink ili pročitati na nečijem FB statusu ili komentaru. Ide na kurčev živac koliko i „Volim sve što vole mladi“ ili predizborna obećanja naših političara.
- Ja sam sa swima supew!
- U kurac si super!
Umesto definicije, ispričaću vam ovo:
Koja je razlika izmedju modelsica i pornića?
U pornićima je bolja muzika.
TV Pink:
"Sada ćemo videti devojke iz modelsica, Anu , Vanju, Sandru i Miu..."
Ja:
"Čekaj, zar nisu bile Maja, Lea, Una i Sandi???"
Mate:
"Koga boli q..."
Poslednja generacija poslovnih žena. Biznis im je izuzetno razvijen na Balkanu.
Postoje dve vrste narikača.
Tugonarikače su zene u poznijim godinama koje će za vrlo razumnu cenu (hrana sa daće i dve tri rakijice na licu mesta) obavestiti svet da je preminuo najbolji čovek na svetu. Naravno posebna magija narikača jeste u tome što boja njihovog glasa i zapomaganje imaju za cilj da obaveste stanovnike groblja da im stiže novi drugar.
Za peškir i posteljinu dobijate ekstra uslugu. Glancanje sanduka pokojnika. Samo pazite da ne uposlite previse mladu narikaču (55 god. prim. aut) jer moze da vas kosta sanduka.
Hepinarikače su mnogo rasprostranjenija vrsta na balkanu. Može se naći u svakoj drugoj kafani duž ibarske magistrale. Ukoliko nemate para da priuštite hepinarikaču uvek je možete besplatno konzumirati. Na pink mjuziku.
Kanal koji se kao što mu naziv kaže bavi istraživanjima.E sad to što su oni odlučili da 22 sata programa baziraju na istraživanju moto-radionica brkatih alfa mužjaka i budženju motocikala to je druga stvar.
Kš..Rts..Kššš...Pink...Kššš..B92...e da vidimo šta ima na Diskaveriju..kššš.
-Brka alfa mužjak:*Ja sam mislio da viljušku produžimo za 10 santima da povećamo izduvni momenat motornog sistema...*
-Brkin potrčko:*Ali gazda...*
-Brka alfa mužjak:*Ćut pizda ti materina!Si se ti borio u Vijetnamu,a?A?*
Nekadašnja voditeljka na TV Pink, zaštitnica "pravog narodnog melosa", poslovično ozbiljnog lica i oštrog jezika u diskusiji sa svojim gostima. Majka folk-talk-showa.
Mnogi koji veruju da je Ines mitsko biće (zbog natprirodne brzine govora) prepričavaju legendu o njenom rođenju iz glave Željka Mitrovića sa kolena na koleno. Legenda kaže da je Željko Mitrović jednom otišao na Poselo 202 gde je naročit utisak na njega ostavila izvesna Gala pa je posle koncerta pokušao da joj priđe u vidu labuda, što je ona primetila i prestrašena pobegla. Željko ju je u istom trenu pretvorio u drvo lovora i njenim listovima začinio vojnički pasulj koji je jedino znao da kuva pošto je još živeo sam. Te večeri ga je zabolela glava pa je pozvao Željka Šašića da je otvori i da ga oslobodi muke. Naravno, Željko je to prihvatio i udario Željka budakom po glavi, a iz rascepa su izleteli brat i sestra: Ivan i Ines Gavrilović.
Ivan je krenuo svojim putem kao zaštitnik mudrosti i lepote, a Ines je bila vrlo vezana za oca, pa je ostala da mu pomaže u radu i čisti po kući.
Televizijski kanal koji se obično na svakom televizoru nalazi u sektoru nebitnih kanala(kanali pod brojem 14-19), koji ne gledate čak ni kada vas je obuzela najveća dosada, niko tačno ne zna ustvari ni šta se emituje na tom kanalu, jedino što svi korisnici znaju o ART-u je da ŠUŠTI ko ĐAVO...
Kanal 5(Prva TV): Survivor
Kanal 6(Pink): Grand
Kanal 7(Happy): Parovi
................................
Kanal 16(ART): ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.