
Ukoliko vam osoba koja stoji pored vas postavi ovo pitanje upirući prstom ka vašim grudima ili stomaku, možete biti sigurni da će, kada pogledate na dole, njena ruka naglo poleteti naviše i zveknuti vas po nosu.
U slične svrhe koristi se i pitanje "Kakva ti je ovo fleka?"
Žalosna životna činjenica. Šta vam vredi učiti, truditi se da saznate kad najbolje prolaze oni koji žive u blaženom neznanju. Odsustvo želje za traganjem, samouništenjem učenja je komforniji vid života i to je de facto, zalud sve velike premise i citati u slavu učenja. Nema potrebe-sve je to već neko negde umesto nas obavio, ne zamarajmo se.Ne znajmo i budimo srećni!
- Amerika (vodeća sila današnjice, sic!,čiji stanovnici ne znaju ni da postoji ostatak sveta a kamoli da se unose u štošta drugo kao što je npr.njihov posao, politika njihove vlade i slično)
- Sponzoruše (Što bi se ona zajebavala s učenjem i oplemenjivanjem svog mozga, lepo se napuca, uhvati šta se uhvatiti može a da je pobogato i eto-čak i psiholozi tvrde da je brak iz interesa najuspešniji. Nema izneverenih očekivanja).
- Partneri nevernih partnera (Bilo da su muškarci ili žene u pitanju zar nije lepše ne znati da se ona ili on kurva i mirno provesti vek neuznemiren?)
- Šabani, pevaljke, estradnjače(kakvo bre muzičko obrazovanje, u Srbiji je ionako samo važno zvati se Šaban, Hasan, Bajram i potpisati ugovor skimvećtreba, a zna se s kim treba. Ko jebe note, talenat i vežbanje, ionako to odavno par kompova obavlja)
- Učenici, studenti, radnici(Šta ima ti tu da talasaš i otkrivaš toplu vodu, ona je davno otrivena, dobri ljudi su se umesto tebe davno pobrinuli za to, ćuti i pohađaj, ne postavljaj glupa pitanja.)
-Šta kome treba da zna zanat, ionako se odavno više ništa ne opravlja, kupiš novo, staro baciš, jednostavno, fak d šegrtizam.
-Ah ti blaženi isprazni mozgovi, u modi je biti Forest Gamp, Homer Simpson, Sunđer Bob s istoimenim mozgom.
.....
Eto, zar nije neznanje lepo i svi srećni?
Realnost u Srbiji. Česta pojava kod nas, kad usled krize radimo šta nam padne pod ruku a da to ima veze sa školom u koju smo isli koliko magarac sa astrologijom.
Gradilište negde u Šumadiji.
- Majstor: Jebo ga ker treći put skidam merteke sa krova i na kraju nema druge no da pozovem Trišu da mi izračuna i ukroji jebeni krov. Ne ide ovo ovako više.
- Radnik na mešalici: Evo bre majstore mogu ja to. Prosto je, čak znam formulu napamet za izračunavanje oštrih uglova i to, sad će to rajebemo za čas...
- Majstor nakon dvaes minuta: Jesi ga sklepo svaka ti dala, dobro ti ide ova matematika kapa dole nema šta...
- Radnik na mešalici kome preti unapređenje: Pa dabome da ide kad sam išao u matematičku gimnaziju... U stvari ne... Šta sam ja ono beše završio?! A da, ekonomsku, ova mešalica me poludela načisto al svejedno i tamo sam imao matematiku ako me razumeš...
..da mu je sve veći i veći!
(pa nigde kraja njegovoj sreći)
Prva jutrošnja reakcija pri poseti ovom sajtu.
Dal je crkla grafika, dal se monitor tripuje, jal se bije procesor o megamramorje...
Сасвим нормално питање које мортус пијани домаћин поставља дрвореду туја док, налакћен на једну од њих, баца пеглу.
Дрво се на дрво ослања.
Večita briga kod Srba. Šta će komšija da kaže? Šta će ljudi da kažu? Ne smem to da uradim. Uvek se pitamo šta će neko drugi da kaže, mešamo se u tuđe živote i brinemo njihove brige, kao i oni naše, kao da nas oni hrane, kao da oni stvarno znaju šta se i gde dešava stvarno. Ljudi ne mogu da žive ako ih ljudi ne voli, ili ako ih ogovaraju.
-Jaooj bre, kako nije sramota onu Hrvaticu što se tako pred kameramasa onim Nemešom, kako je nije sramota, šta će ljudi da kažu?
-A šta će ljudi da kažu na to što imaš tri deteta, a ne plaćaš alimentaciju i ništa ne radiš?
Pitanje koje će svaka žena ponoviti barem jednom godišnje, kada odluči da sa svojim dragim odgleda jednu od mnogih utakmica Lige Šampiona/Evropskog/Svetskog prvenstva...
Sledi dvočasovno objašnjavanje posle kojeg ona zaključuje: "Pa to je glupo..."
Kada treba da dobije, kada je dobila, ili kada dugo nije dobila.
Inače su kul.
Šlag na torti. Izraz korišćen od strane majstora manipulatora dok te ubeđuje da je crno u stvari belo.
U životnim situcijama gde čovek donosi neku odluku uvek postoji tračak sumnje. Uvek postoji ta dilema uraditi ili ne. Doneti pogrešnu odluku automatski znači i izgubiti nešto, jer život je kurva, život je brutalan i nemilosrdno kažnjava svaku grešku. Ali onog trenutka, kada se u našu podsvest usadi ideja da nema šta da se izgubi, pritisak nestaje i nastupa stanje bezbrižnosti. Sad nas boli kurac za sve, jebe nam se jel crno il je belo, jer mi nemamo šta da izgubimo.
Ova slabost u ljudskoj prirodi je vrlo dobro znana svim manipulatorima i obmanjivačima. Izgovoriti nemaš šta da izgubiš u ključnom trenutku, dok još gledamo žrtvu kako se nesigurno dvoumi, i jeste ključ za ubeđivanje. Magična reč. Abracadabra prevaranata.
Ali, što bi braća Francuzi rekli au contraire mon ami, istina je totalno suprotna, jer uvek imaš nešto da izgubiš.
- Gospodine da li biste želeli da popunite jednu malu anketu. Zanima nas šta mislite o radu trenutne vlade.
- Paaa ne znam, ja ne verujem političarima, ne bih....
- Ali gospodine ovo je obična anketa, nemate šta da izgubite.
- Nemam šta da izgubim! Marš bre pizda ti materina! Marš!
Glupo pitanje roštiljdžiji. Šta ga pitate kad je očigledno.
Ćevapdžinica kod Lejdi Gage:
'Kako šta ima? Ima ćevapa, ćufte, ražnjići...šta 'oćeš ima'.
Krenuti sa pričom o jednoj temi, a završiti na hiljaditoj!
- Možeš li da mi objasniš gde je tačno Miletova farbara?
- Mogu. To ti je prosto, on je odmah do Pere sudije, onaj što ima crvenog Golfa, znaš ga, sestra mu je u Nemaškoj već godinama, udala se za Švabu, kupili vikendicu gore pored jezera, pa im prošle godine u proleće pukla cev za vodu, menjali parket po svim sobama, a njen Švaba psuje evro, plače za dojče mark, ma u pravu čovek, sećaš se i ti kol'ko bolje bilo u to vreme, ja sam onda za mesec dana zaradio za onaj moj čamac, juče sam išao na pecanje, radi šaran k'o lud!
- Majke ti, sećaš li se šta sam te uopšte pitao?
- Naravno, za Tozu keramičara.
- Zemljo, otvori se!
Pitanje koje postavljaju članovi uže i šire familije , a u cilju da ti stave do znanja da znaju da se nešto dešava u tvom ljubavnom životu. Od presudnog je značaja za tvoje psihičko zdravlje da prvi put odgovoriš adekvatno na ovakvu provokaciju jer te to može spasiti od daljeg smaranja rodbine koja nema šta da radi (u pauzama serija), pa se raduje svakom traču.
Baba: Zdravo sine, šta ima novo? Šta ti radi momak?
Ja: Evo baba, upravo me liže dole, a do malopre mi je grickao bradavice. Nego čekam da spustim slušalicu pa ću i ja njega.
Baba: ...ju, ju, ju... pa što si takva! Ne sme baba više ni da te pita ništa. Kakva je ova današnja omladina...Da znaš da sam ljuta na tebe!
Ja: Ćao baba (spuštam slušalicu i prepuštam se čarima orala)
Poenta priče ratnog veterana koja se odnosi na kvalitet i vrstu duvana koji je purnjao dok je bio u rovu.
- Stari moj, da mi zapalimo po jednu!
- Neka, hvala! Još pušiš tu svoju krdžu?
- Krdža? Ovo krdža? :purnj, purnj: Znaš li ti šta smo mi sve u rovu pušili? Pa, Vek je bio k'o kubanska cigara! Kad ga neko pomoli, sjatimo se k'o djeca oko kesice bombona. Za sledovanje smo dobijali onaj MT što ga je vojska prozvala "Mrtvi Tito". Od njega svako jutro iskašlješ po jednog malog, zelenog. Jednom su nam donijeli nekog buđavog duvana za motanje. Pušili ga u rovu jedno veče, kad smo ujutru izašli, pred rovom smo našli dvije mrtve vjeverice. Ej, ljudi su motali suvo lišće lijeske, pa pušili! Jedino se još kurac nije pušio!
- E, moj burazeru... Jednom kad sam obilazio vojsku po zadatku, naletim na šverc cigara. Naši šalju njihovima pun šleper Malog Bora! A, ti, vojsko, puši Mrtvog Tita! Nisam smio da pisnem! Ubili bi me ovi naši, što su uzeli pare, k'o zeca. Pušili smo mi, stari moj, i kurac, samo nikog nije bilo da nam pokaže kako kurac izgleda. 'Aj', živili i ne ponovilo se!
U nedostatku prosvetnih radnika, nekada su edukativnu funkciju obavljale upravo ovce i koze. Tako je tetkama i babama ostala navika da nas prosvetljuju pricama o ovcama i kozama, jer je svima tako ocigledno da smo mi prosvetari upropastili ovu danasnju omladinu, i da nas je neophodno zameniti starim, dobrim ovcama i kozama.
"Zasto tako trosis pare, sinko? Da ti prica tetka... Bili neki ljudi i imali kozu...i onda se koza trojanila. To ti je kad dobije tri jarica. I kazu sinovi na tatka 'De, da zakoljemo jedno jare, pa ki da se bliznila', i oni ga zakolju, i tako, prodje neko vreme, i kazu oni 'A da zakoljemo i drugo, ki jedno da imala?', i zakolju ga oni. Posle nekog vremena kazu oni 'A da zakoljemo i ovo edno, ki da nije ni imala jarici?', a tatko im kaze 'Di, zakoljite i kozu, ki da nije ni bila?' Je l'shvatas, sinko moj?"
"Znas, onaj coban sto je ovce cuvao, pa ih izgubio, i on je uspeo da ih pokupi i da ode na rucak! A ti? Ti nista ne jedes!"
"E, babo, napravio sam tesko sranje, di mi ispricaj nesto o ovcama i kozama, mozda mi dodje iz dupeta u glavu!"
Jako popularna multi-medijalna zajebancija sredinom prošle dekade. Sastojala se od postavljenog pitanja i odgovora u vidu isečenog dela neke pesme.
Obično dvoje - troje šaljivdžija iz razreda ili društva se skupilo i uz pomoć inspiracije, mikrofana i nekoliko kompjuterskih programa pravilo ovu zabavu za uže narodne mase, sprdajući se na račun svojih prijatelja.
Pored klasičnih klišea, kvalitet se isticao po težini kajle, lucidnosti i hrabrosti autora da podjebe jebenu stranu. Autori su uživali popularnost sve dok nisu bili prebijeni od strane jabanih zbog preteranog iskrivljivanja istine u šalama.
Kao i u svakom šou biznisu, postojali su i oni, koji su obrađivali opšte mainstream teme za široke narodne mase i zarađivali brdo lajkova kačivši svoja sranja na youtube.
Danas posle dosta godina, dobijem neki čudan osećaj auto - transfer blama kad god preslušam snimke koje sam radio sa ortakom. Sprdali smo se i na naš račun, ali na račun prijatelja smo bili brutalni. Prestali smo kada nam je slava udarila u glavu i bukvalno i teatralno. Mnoge ideje su ostale neiskorišćene a mnogo toga se i izdešavalo u međuvremenu da bi mogli da snimimo brdo novog materijala.
Sad smo stariji i nekako nam ne priliči da to radimo. Ko zna, možda se jednog dana budem stideo i svojih definicija.
-------------------------------------------------
- Ćimi, si video ? Imamo 3.000 pregleda posle samo dva dana.
~ Vauuu brate, moramo da snimimo nastavak.
- Moramo. Danas preslušaj sve pesme od DJ Krmaka i Džimija Barke i zapiši sve što može da se iskoristi a ja ću se baciti na preslušavanje aktuelnih hitova.
~ Jebaćemo zvezde grandaaaaaaoooaa
Ekvivalent lovačkim i pecaroškim pričama,s razlikom što im se bezrezervno veruje,nemogu se proveriti,razvijale su se u sladu sa vremenom iz kog potiču.
A kako vreme prolazi ulaze u legendu,jer nema ko da ih prenosi.
1389.Ko ne došo sutra na Kosovo ,od roda mu ništa ne rodilo...
1804.Eto mene vama,eto nama rata s Turcima
1918.Ako neznaš šta su muke teške,probaj preći Albaniju peške.
1945.Druže Tito Srbi tebe lažu,oni vole Đenerala Dražu.
1991.Ratni huškači,strani plaćenici,domaći izdajnici....su napali goloruke.....(upiši po volji)
1999.Građani čestitam vam mir,i još jednu veličanstvenu pobedu....(?!)
2000.pa nadalje:Tata je sine menjao pelene najbrže u celom gradu,a tek što je pazio decu u Radosnom detinjstvu.
Izraz kojim na indirektan način nekome kažemo da je klasična paljevina. Ukoliko se primi, onda je u pitanju ekstremna paljevina.
Rečenica koja odražava klinačku potrebu da budu svrstani u neku fioku, neku grupu ljudi sa kojom će imati nešto zajedničko, da ih prepoznaju na ulici, jer su obučeni u skladu sa svojom deklaracijom, pa čak i da se dele unutar svojih podela na sitnije grupe, sve misleći da podstiču zajedništvo. Zapravo, potpuno suprotno - produbljuju jaz među svojim vršnjacima koji je i ovako preveliki usled preteranog otuđivanja kraj tv-a i kompjutera. Pokušavaju na ovaj način da izgrade svoj identitet,ali nisu svesni da se stapanjem u masu sličnih svaki identitet gubi,ostaje samo masa. Tada je sve jedno da li je u pitanju punk, rock, pop ili turbo folk kultura, masa je masa i nikada nije dobra za individuu. Svako stariji od 20 godina ko izgovori ovakvu ili sličnu rečenicu treba da poseti psihijatra.
Uvek dobar izgovor kad vas neko provali da ne znate nesto sto bi verovatno trebali. Valjda nikom nije bitno sta je juce jeo, vazno da je jeo... :p
Drugarica: "I kako bilo na onoj zurci neko vece? Je l' ti se posrecilo?! :-)"
Ja: "Ha?!"
Drugarica: "Pa ono sto smo se dopisivali?"
Ja: "Ne znam sta sam juce jeo, a ne sta je trebalo da mi se posreci. xD Podseti, molim te!"
Drugarica: " -.- ..."
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.