je pojava kada novinari zbog osećanja odgovornosti prema roditeljima mališana ne žele da objave puno ime i prezime punoletnog (22) manijaka koji je noćas pijan vozio Audi i ubio dva nedužna čoveka u Novom Sadu.
S druge strane, u roku od pola sata saznali smo osnovne generalije žene koja je silovana u liftu na Konjarniku, a malo kasnije videli i slike.
Ono što pitaju klinci kad im se na interfon ili telefon jave roditelji nekog drugara.
-Halo
-Molim
-Nikola, jesi to ti?
-Ne ovde Nikolina mama.
-Teta Slavice, jel može Nikola napolje?
-Sad će da siđe, samo da ruča.
Kada nekom daš VOTE za neku glupost, samo zato što ima mnogo dobrih "definicija".
- Brate ta ti ne valja peni*u, al imao si onu dobru juče, evo VOTE!
Каже се за особу за коју се надимак толико ''везао'' да се готово нико не сећа његовог имена, осим најближе родбине и државних органа како би му редовно слали ''честитке''.
-Е како је право Пајсерово име, не могу да му нађем број никако?
-Ма 'де знам, њему право име знају само у СУП-у, њега и ћале тако зове.
Najčešće ime i prezime iz tranzicionog telefonskog imenika.
Uzrečica koja se kod Srba koristi da bi se izgovorena rečenica iza koje stoji dočarala sagovorniku.
(два пријатеља се срећу после извесног времена)
А: 'Де си Сретене, сунце *цма* ли ти *цма* јебем *цма* жарко.
В: Ништа ме *цма* не питај *цма* мој *цма* Миле.
А: Ај не сери, 'леба ти, ништа теби не фали. Него, реци ти мени, Миле, кућо, шта би с она два ока препеченице?
Б: Јао, Миле, имам морање, поједо' јутрос прут неке подригуше, све ме глава боли. Ај *цмацмацма* па тако.
А: Е, ишчачкаће тебе неко, мој Сретене.
Dokaz da ne mozete da kupite dobrih starih 10 cevapa u somunu sa lukom, nego morate da uzmete "egzoticnije varijante" koje su em skuplje em manje porcije i em jedete obican cevap, a nista posebno.
Pazarski cevap, beogradski cevap, ulanbatorski cevap itd..
U davna vremena, prije meksičkih i turskih serija, video igrica i megapopularnih holivudskih zvijezda, dobar način da se ukratko sazna o začeću, porođaju i svim osjećanjima, strahovanjima i nadanjima koje roditelju polažu u budućnost djeteta.
- Željko, sine, nemoj da se družiš sa onom Kasandrom i njenom braćom.
- Što, majko, nijesu valjda šugavi?
- Ne znam ništa ja, al' nemoj, za svaki slučaj.
Жена плитке памети и дубоког деколтеа.
Није име само потпис. Жврљотина на чеку, немарно нашкрабана слова на парчету папира, током дугог телефонског разговора. Јок. Име се уписује за живота. Уписујеш га својим дјелима. Сваки пут кад испаднеш човјек или гњида - повучеш линију. Чиме си се потписивао за живота, видјеће се кад исти окончаш.
Некако најгоре прођоше они што живот писаше графитном оловком. Дрвеном, што би рекли ми сељаци. Тихи људи, не оставише снажан траг. И то што оставише, доћи ће неко и обрисати потезом гумице. Можда они нису ни лоши, не учинише никоме нажао, али кад се рачуни буду сводили нико их неће поменути. Неће имати по чему. Да је барем некад гађао ћепаницом цигу, што је гледао да му нешто здипи из гараже, па да се имаш чему насмијати кад га се сјетиш. А оно ништа, живот стане у блокче. Блокче писано графитном оловком. Изблијеђеће, нестаће га брзо. Просуће се кафа по њему, трајаће колико и висибаба с прољећа.
Е сад, нисмо сви Тесла па да угравирамо име у камену. Ал барем се можемо потписати мастилом. Оно, може се десити да мастило изблиједи, да га неко запали са све хартијом на којој обитава, да га згужвају и баце. Но ипак је дуготрајније. Сјећаће те се барем фамилија. Комшија коме си крстио ђецу. Конобар коме си поломио вилицу гађајући флашом поганог Витомира.
Зато бирајте чиме се потписујете. Кад се подвуче црта испод твојег писанија, и те како има везе сучим си га писао.
Мој Дмитре. Цијели си живот дрвеном оловком писао. И ево сад кад те заковаше у то дрвено каше, нема чојек шта рећи о теби. Боље онда да ћутим. И ти си цио живот ћут'о.
Lajka je prvi putnik u svemir. Dana kada su je lansirali, ceo svet je znao za jednog malog, nevinog psa, neki su plakali, neki joj i zavideli, a Lajka je hrabro hitala, prkoseći gravitaciji, pokoravajući vasionu, da udje u istoriju iz koje je nikada neće izbrisati..Naučnici su objavili izveštaj da je "Putnik preživeo poletanje, i da je ostala živa u kosmosu još nekoliko dana" , i zvanično potvrdili da je eksperiment uspeo..
Lajka je jedan ljupki i zaista nevini pas, koji nije imao tu sreću da je iz prihvatilišta, neko radosno dete uzme u naručje i odnese kući koju bi ona čuvala, kojoj bi pripadala, sa porodicom kojoj bi se svaki dan radovala. Lajka nikada nije htela da udje u istoriju, nikada nije zelela da bude slavna i poznata. Nakon raznih testova i ispitivanja, postala je deo eksperimenta, kako bi pomogla napredak ljudi i civilizacije. 2002. godine je zvanično objavljeno da je Lajka uginula u mukama, od pregrevanja, nakon 2-3 sata od poletanja, okrutno osudjena na ovu odvratnu smrt. Lajka nije želela da vidi svemir. Želela je što i svako drugo biće - da živi, i da bude voljena.
Kažemo za osobu koja je u našem životu prisutna i više nego je dozvoljeno. Do granice kada postaje nesnosna i iritantna.
-: Brate ščuo da Coca Čola izdaje novi album. Mislim, uz toalet papir će da ga prodaju.
Dejan: Ne spominji mi ga. Odem da kenjam, pustim vodu kad poče tiho - Okooo okanoo moje jedinooo....
------------------------------------------------------------------------------------------
-: Jes gled'o Montevideo? Vele dobar film.
D: Nisam stigao, ali pišam danas, pustim vodu, kad čujem glas Dragana Bjelogrlića kako šansonjerski izvodi Samo maloo, malo bi te takooo...
Park iza zgrade, polako sunce zalazi dok grupa roditelja sa svojim mladuncima polako planira odlazak svojim kucama. Mala Iskra se jos uvek bezbrizno igra trckarajuci po parku. Naidje stariji covek iz komsiluka i upita je:
Iskra, kako si ti nastala?
- Roditelji su mi se kresnuli i tako nastadoh ja
Jedna od zapovjesti koje se porno glumice ne pridržavaju.
Jea,jea fak mi hard. O, Gad, o Gad, jes, jes, aj gona kam.
Највећа могућа почаст српске данашњице, коју одајемо искључиво царини од човека.
-Брате, краљ си, мајке ми! Од данас те гледам другим очима! Царино! На изборима дописујем твоје име!
Pošto komentatori žive u nekom drugom univerzumu, govore nekim čudnim jezikom, oživljavaju mrtve ljude i znaju šta je svaki napadač radio prošlog leta, može se reći da i pojam "drame" drugačije shvataju od ostalih ljudi.
Drama se za njih uvek javlja posle dve uzastopne kontre, ali i za jedan i za drugi tim, s tim što te kontre ne donose svoje plodove.
Mada se javlja i u drugim slučajevima.
Kontra, trojica na dvojicu, Gargano, Hamšik, Laveci je slobodan, udarac Lavecija, ali Pavarini brani, lopta odmah daleko ka Džemailiju, Džemaili, dribla jednog, na strani je Božinov, Božinov centaršut, Lukareli glavom, i preko gola! Kakva drama na Enio Tardiniju.
Заједничка особина људи и паса. У суштини, прилично добар начин да некога упоредиш са псом.
- Уф, тебра. Како ти је добра она другарица!
- Она? Девојка личи на Чиваву. А и погледај како је изгубљена.
- Шта лупаш бре, супер је. Како да јој приђем? Да јој платим пиће?
- Одазива се на име Јована. Дај јој коску, видиш да изгледа као да није јела од бомбардовања.
Причати о некој особи најгоре и кад умре. Обично се о покојнику све најбоље прича, али им неко из некаквог или никаквог разлога не може опростити.
Био је добар Бора, мало прек али добар.
-Он, он остао мом свекру грдне паре дужан, још кад је кућу прерађивао. То је ђубре невиђено, њему ни господ не може да опрости?!
-Немој тако Цвето, умро човек, пусти га да се одмори.
Ма нећу га пустити, има да га испљујем на мртво име где год стигнем! Све док сам ја жива!
-Е моја Цвето, не ваља то.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.