(Prethodni delovi: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7)
Jednog divnog letnjeg jutra, princ regent Aleksandar Karađorđević se probudio na ostrvu Krfu, sluškinja mu je donela limunadu, a onda se on okrenuo, poljubio verenicu, rekao je da će se ubrzo venčati, a potom je bacio setni pogled prema suprotnoj obali, gde se nalazi luka Igumenica...
E, pa kurac! Opet je sanjao pred buđenje. Nije se uopšte probudio na leto, nego na jebenu krfsku kišnu zimu, on se neće veriti još 6 godina, a nije mu prišla sluškinja, već brkati, i zbog vašaka ćelavi, ađutant, koji mu je podneo izveštaj o najnovijem broju vojnika umrlih od posledica raznoraznih ratnih boleština, ali ga i izvestio da je na ostrvo pristigla jedna posebna delegacija... No o tome, na kraju ovog toma.
Kraj Prvog svetskog rata i nastanak Jugoslavije
1916 i 1917. godina donose zaista neverovatan obrt. Koliko godinu dana ranije, činilo se da Srbi veoma lako mogu trajno nestati kao narod. A onda, posle mnogo krvi, suza i znoja, Srbi su se pridružili Francuzima, Grcima (koji su ipak ušli u rat), Rusima (koji će pak, naredne godine, iz rata istupiti zbog početka revolucije- ovog puta ih ne krivim za fatalnost), Britancima, Italijanima i- nešto kasnije- čak i pojedinim Amerikancima na Solunskom frontu. Ubrzo će srpska vojska činiti veliki deo savezničkog korpusa. Ipak, znalo se ko vozi traktor, a ko otvara kapiju, ili bolje rečeno, ko vozi tu novu šklopociju, tenk, a ko seče bodljikavu žicu i trči ispred savezničke konjice. Tako je vrhovni komandant na frontu bio Franše Depere (onaj, čije ime spikerka iz Bus Plusa izgovara nepravilno, dok govori da se stiže do stanice koja nosi ime po ulici, koja nosi njegovo ime), Francuz, i pritom su zapadni saveznici zadržali za sebe svu ratnu tehniku. Srbima su bili prepušteni pogani pešadijski zadaci. Bilo kako bilo, gotovo dve godine, borbe su bile slabog inteziteta. U pojedinačnim operacijama, osvojene su neke brdske kote, ali i grad Bitolj.
Bilo je vreme da se probije front. Generali su proučavali ko je najslabija karika sa susedne strane: Austrijanci su bili stabilni, Nemci dodatno ojačani povlačenjem Rusa iz raza. Kocka je pala na Bugare: bili su iznureni trima ratovima, a i držali su najslabije, levo krilo fronta. Jednog jutra, artiljerijska paljba je otpočela svom širinom fronta, a onda su se verovatno svi sa druge strane bodljikave žice začudili što Srbi naskaču na Bugare ko pekinezer na papuču, dok Austrijance i Nemce niko ne dira. Kocka se isplatila: neke bugarske jedinice su se predale bez borbi, a druge su jednostavno trknule prema severu da, kako su rekli Austrijancima i Nemcima, uhvate antilopu za doručak. Shvativši da će im visoko motivisani Srbi održati lekciju za sva vremena, i Nemci i Austrijanci su uhvatili babu Bežanu. Ono što se odvijalo narednih nedelja, teško se može opisati kao rat. Saveznici (čitaj: Srbi) su jednostavno ulazili unutar teritorije, a Austrijanci, Nemci i Bugari bežali koliko ih noge nose, svako odakle je došao. Do sporadičnog puškaranja bi došlo tek kada bi neko od neprijateljskih vojnika zaostao. Elem, ono što treba reći je da su Srbi uspeli u svoj euforiji zbog oslobođenja da prikažu i veličinu: kada su kapitulirale Turska i Bugarska, saveznici su pozvali srpsku delegaciju na pobedničke parade u Istanbulu i Sofiji. Ovi su to odbili, rekavši da nemaju nameru nikoga da ponižavaju, već samo da oslobode ono što je njihovo. Svaka čast, Pašiću! No, dobro pitanje je, šta su sve Srbi smatrali svojim. Kada je oslobođen Beograd, vojska je nakratko upala i u Vojvodinu, ali i u Bosnu. Niko nije ni pokušao da pruži otpor. Austrijska vojska je bila u rasulu. Austro-Ugarska se raspadala. Crna Gora je proglasila pripajanje Srbiji. Vojvodina je proglasila pripajanje Srbiji. Francuska je proglasila pripajanje Srbiji, ali je odustala od toga, jer im se nisu dopali brkovi kralja Petra. Šalim se. Na području Slovenije, Hrvatske i Bosne, formirana je Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Nju je priznala samo i jedino Srbija. "ŠKK!?", mislio je narod, "oni se borili protiv nas, a sada ih priznajemo!?". A onda, delegacija te države dolazi u Beograd na razgovor sa princom Aleksandrom. Popodne- na opšte iznenađenje, princ objavljuje: Srbija i Država Slovenaca, Hrvata i Srba se ujedinjuju u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (u daljem tekstu: Jugoslavija), pod dinastijom Karađorđević. Još veći ŠKK u narodu.
Šta se zapravo događalo tih dana? Srpska vojska je mogla da zgazi ceo Balkan i da napravi veću državu od Dušanovog carstva, a umesto toga, pristali su na zajedničku državu sa onima sa kojima su se do juče klali. E, sada premotavamo nazad na onaj deo kad je stigla ona delegacija na kišni Krf.
*
(dramatizacija)
Ćelavi ađutant: Vaše prinčevsko veličanstvo, predstavljam Vam delegaciju Jugoslovenskog odbora.
Aleksandar: Pa, pobogu, gde ste Vi do sada? Još pre 2 godine smo dogovorili da otpočnemo zajednički rad...
Hrvat: Eee... Pa morali smo da vidimo šta će Vam biti s državom...
Aleksandar (cinično): "Ma šta će nam biti s državom". Borite se protiv nas, a onda čekate da vidite šta će biti s nama, pa kao da li da pregovarate...
Hrvat: Nemojte tako. Mi uživamo podršku gospodina Pašića. Osim toga, niste u poziciji da nas ismijevate. Mi smo ti koji dobijamo kako god se okrene...
Aleksandar: Znate šta. Nama Srbima ta Jugoslavija uopšte nije u interesu. Saveznici su nam dali dozvolu da, ukoliko pobedimo Austriju, uzmemo od Balkana sve što smatramo da je srpsko...
(trenutak tišine)
Slovenac: Nemoj tako, gosn princou. Mi smo ovde došlou da pregovaramo ko ljudou!
Aleksandar: Pa, ako hoćete da pregovarate, hoću da čujem konkretne ponude!?
Hrvat: Prijestolonasledniče, možda Srbi i ne vole tu ideju Jugoslavije, ali... Da li biste Vi lično voleli da budete kralj te zemlje?
Aleksandar: Gde da potpišem!?
I tako (ili približno tako) je potpisana Krfska deklaracija, kojom je dogovoreno da se formira Jugoslavija. Dragutin Dimitrijević Apis, jedan od osnivača pokreta "Ujedinjenje ili smrt", nije voleo uslove pod kojima je zemlja stvorena, pa je brže-bolje izmišljeno kako hoće da ubije Aleksandra i streljan je. Iako je Srbima obećano da će dominirati novom zemljom, Aleksandar će se truditi da postigne ravnopravnost među narodima. Kada li je shvatio da presipa iz šupljeg u prazno?.
E, sad, izvinjavajte, ali promena plana! S obzirom da Srbija nije postojala kao nezavisna zemlja punih 88 godina, a kao ikakav faktor, činjenično, do kraja 80ih, u narednom delu se selimo direktno u epohu Slobovizije, kada su se stvorili prvi izgledi da će postati nezavisna država. Tako sam rešio da izbegnem svaku eventualnu neprijatnost, jer koliko god da bih neutralno pisao o Jugoslaviji, a naročito Titovoj Jugoslaviji, jednoj ili drugoj strani bi nešto zasmetalo.
Neodoljiv izazov za reumatičare i histeričare da otvaraju prozore i nadišu se letnje vreline.
- Gospodjo, molim, zatvorite prozor. Uključena je klima i nema potrebe za promajom.
-Neka sinko, nek' ugreje malo. Babi zebu noge, zaboravih jutros da obujem duple vunene.
Simbol imućnosti u ruralnim sredinama, nešto poput gajbe u centru grada, kada su u pitanju gradske sredine. Amfort je centar jednog kruga poljoprivrednika i oko njega svi gravitiraju, kao i napaljene seljančice. Tip kapije spojen sa kućom, kada kroz amfort se prolazi u dvorište koje je iza kuće. Tipičan za seoske sredine, jer je u sastavu samo većih stambenih objekata.
Seljančica1:"Kako je lep ovaj Fat Christmas..."
Seljančica2:"Jeste... Jako je inteligentan, takođe."
Seljančica3:"Ali Žika ima kuću sa amfortom!"
Seljančice 1 i 2 (združenim glasovima):"TO STOJI!"
Eto kako zvuči death metal na srpskom, a kad kažem na srpskom ne mislim samo na srpske reči, loš prepev nečega sa engleskog, već na kompletan volksgeist "ovih prostora"... Samo po sebi se podrazumeva da se bend odlikuje iščašenim smislom za humor, o čemu govori već sam naziv prvog albuma: Ni sam ne znam kako sam osnovnu školu završio.
Njihovi spotovi su remek-dela niskobudžetnog horora. Nastupaju pod maskama, što je stara fora. Avatari članova benda su tako: MAYLO, dr SEPARATOR, dr TREPANATOR i, si claro, GASMASKA. Najveći hit im je suđenje Balaševiću, adekvatno nazvanom Panonski Govnar. Aleksandar Radivojević je ocenio kako je to rađeno "sa velikom ljubavlju prema mržnji".
Kada sam mojoj bivšoj počeo da pričam o ovom bendu... pa recimo samo da je tada postala bivša.
A evo materijala sa pomenutog suđenja:
http://vukajlija.com/recnik/panonski%20mornar/32051
(inače, 90% se slažem sa iznetim)
Dečko koji ima ogromnu kreativnost, perspektivu i potencijal, ali ga okolnosti sprečavaju da uspe.
Veliki potencijal: Slušajte, setio sam se kako ide onaj vic što sam smislio. Šta je to malo, zeleno...
Okolina koja ga sputava: 'Ajde đoglane ćuti!
Najveće romsko naselje na balkanu,možda i u evropi.Naselje Šutka, ili kako se zvanično opština Šuto Orizari zove,osnovano je 1963,posle katastrofalnog zemljotresa u Skoplju.Status opštine dobilo je 1996. Ono je neka je vrsta metafore položaja Roma u Makedoniji.Naselje je neobična kombinacija krajnje bede,blatnjavih sokaka i limenih ili kartonskih koliba,asfaltiranih ulica i lepih i velikih kuća..Snimljen je i dokumentarni film pod nazivom "Knjiga rekorda Šutke"("Šampioni iz Šutke").
Šutka je mesto sa najvecim brojem šampiona.
...kad je bio mali u njega je ušao džin i on ne prestaje da bubnbja...
...čičko Muzo je najveći intelektualac u Šutki.Vec 10 godina piše prvi romski rečnik,a porodica mu gladuje...
Не, Кобе не јаше Мару, простачино, него је то израз који представља супротност од Win-Win ситуације. Некада су наши дедови говорили између чекића и наковања, а наши матори: То ти је сине мач са две оштрице. За време веселих деведестих си могао да бираш хоћеш шут у бут, или аплауз . Укратко, преведено на језик данашњице, најебао си га у сваком случају. Израз је настао као воршиповање филмова Звездане стазе, где је Кобајаши Мару измишљени брод који је у опасности, а који будући питомци треба да спасу. Зна се да су снаге непријатеља толико јаке да ће сви изгинути ако се одазову, а ако се не одазову опет ће сви на броду да изгину. Фазон Тамног вилајета, али у 23. веку. Наравно млади Капетан Кирк их све прејебе, исхакује програм и тиме докаже да му је чукундеда емигрирао из Србије на Ентерпрајз.
Ах, пример... Има их толико и свуда око нас.
Факултет
Студент1: Код кога си упао?
Студент2: Код Цвелета.
Студент1: Падаш сигурно, он воли само фимелј студенте, а Јовановић мрзи мушкарце.
Сплав
Пијани лик: Да пошаљем пиће носатој, или малој дебелој?
Конобар: Свеједно је. Не`ш јебат.
Dugodlaka, našušurena, kovrdžava pička.
Burzum: "Šta je, šta me gledaš, idi obrij tu džumburiku ako misliš da te počastim mojom tri odozgo kec sa strane močugom ... "
Osoba suprotnog pola, koja zbog nekog razloga nije u stanju za seksualni odnos sa vama...
Cale: "Sine, jel' si umocio u onu Maru, il' si ostao suva kurca?"
Sin: "Nisam, cale, bre, kakav ti je to recnik?! Ona mi je samo prijateljica!"
Opaska upućena na račun devojke sa pozamašnm poprsjem i ne toliko zavidnim koeficijentom inteligencije.
- Divi cupi preko puta brale. Ajoj, kol'ke sise jebem ti sve!
- Znam je bre, mala Ivanica, stanuje kod mene u komšiluku.
- Znaš je? ZNAŠ JE? Pa jebem te blentavog, što ne kažeš odmah! Moraš da mi je namestiš brate, da malo odmorim desnicu. Joj, već osećam one sise u svojim rukama!
- Ma mani je se bre, glupa je k'o ćuskija. Živopisniji bi ti razgovor bio sa hrastom nego sa njom.
- Aman čoveče, neću ja sa njom pričati o poeziji Sergeja Jesenjina i diskutovati o tragičnoj sudbini keruše, sise bre hoću. Uostalom, sise govori više od hiljadu reči, tako da, što se mene tiče, ja sa Ivanicom i nema potrebe da vodim ikakvu konverzaciju, one su rekle sve što mene interesuje.
Izvorno - Ženo ne jedi govna, neću opet zagoreo pasulj da jeem!
Poruka koju su naše bake vezle plavim ili crvenim koncem na goblenima i kačile u kuhinji iznad šporeta, dan danas ih možemo retko videti, tek u po kojem seoskom domaćinstvu. Što je značilo da su naše bake pored toga što su bile dobre kuvarice znale da koriste i iglu i konac a da se ne "nagrde", za razliku od današnjih mladica koje ne kuvaju jer ne znaju, a iglu u ruke uzimaju jedino kad trebaju da je sebi krnu u venčugu. Doduše imale su jezik dug kao današnje devojke samo što su postojali metodi za njegovo skraćivanje, a da domaćinu ne zakuca na vrata murija i socijalni radnici.
1-ђе ми је пасуљ, курво мртва? by СМарко
2-Izvini, Milisave, bila mi je Ljubinka danas.
1-Jebla te Ljubinka, idi do duda, sama uberi prut, da se ja ne mučim!
Новчаница од 50 конвертибилних марака или она од 500 jeврeja, па ко воли, нек’ изволи.
- Баба положио сам возачки, ето да ти јавим.
- To сине, љуби баба, сад ће да падне једна пинкара!
- Баба, ’оће мања или већа?
- Море ја сам пензионерка, нисам Рокфелер! Узми или остави!
Dopustiti da ti se paučina iz spavaće sobe spoji sa onom u hodniku.
Debeli , jebem mu mater, pa pogledaj ovu paučinu ! Umrežila nam se soba s hodnikom!
Vidim. Opajaću danas, čim se vratim od golubova .
Teško gujcu pokrenuti, teže nego neku opaku boleštinu preležati, a opet svako nešto hoće, bez mnogo znojenja iste, mnogo i odmah. E, ne'š, kOlega, ne ide to baš tako! U mračnom procepu između tromosti guzice i apetita iste žive nelagoda i strah. Kurva život kad-tad čoveka opiči čamuganskom palijom po čekrli-čelenci, čisto iz kaprica da mu dokaže da baš i nije "najlepše i najpametnije oko mamino, tatin Dejo Savićević, đedov Živojin Mišić (a ne neki od onih črvenih izdajnika šjeme im se zatrlo!), i babin sudija i prešjednik mesne zajednice". Gde je teskoba gorivo, tu su ventil bes i mržnja. A kako lakše se rešiti toga, nego opljuvati na ono što čovek nije, a hteo bi da jeste. Kod Srba je to bar narocki recepat i psihoterapija vascele populacije. Repetiraj šlajmaru k'o da papovkom ciljaš Čampija, zaškilji na ono oko sumnje i prezira da iskalibrišeš snajper i opleti, šta on misli da je tu nešto bolji od tebe! Pu!
Gled'o sam na televizoru neku emisiju, jeb'o majku onaj pravi Ronaldo k'o tovljeno kezme... Nu, nu, biri, biri, dođi Ronaldo, mali Ronaldo, na klip šećerca, oć, oć.
Jebiga, naiđu sjebana vremena svakom, nemoj čoveka osuđivati, pritisak javnosti, kurve, kokaniđa, uostalom šta ti znaš o njemu, ipak je on bio Tito u svoje doba. Prekrsti se, praviću se da nisam čuo, i cuclaj to pivo kad ti je Bog dao.
Šta'e sporno?! Ja kad sam u svoje vreme ganj'o lopte, zvali me Stevo Metak. Ali bio jeben... voleo popiti, male ganjati, pobiti se... a mog'o sam glat u Zvezdi igrati, ljudi me iz Beograda dolazili gledati, pitaj ćaću svog.
Aj ne seri, taj čovek je moj stric, tvoj prvi komšija, koji je studirao u Beogradu, ali si bio nacuclan k'o čep pa si pao na zajebanciju mog budale oca i njegovog kuma da je stric predsednik Crvene Zvezde. A što se tiče talenata, i za asfaltinu Selmu sa Arizone su govorili da će biti nova Brena, a sad za pet evra peva na kurac samostalnih autoprevoznika umesto u mikrofon. Od ljudi i mesta se može pobeći, ali od onog što ti je u krvi niko nije uspeo. Može pivo?
More! E, bila jesen 82-ge, taman pred odlazak u armiju, ček, ili bi posle armije... e, da ga jebem... :rukom briše rosu sa pivske flaše, nateže pivo, dok mu jabučica titra: Čoveče, kraj utakmice za kvalifikaciju u kup SFRJ, s leva pas na mene, primim je na grudi, tap, volej, tap u rašlje. Publika na stadionu u Pelagićevu na noge, tribina od dasaka, hoće daske da se pokidaju, nešto dece spada sa drveća od euforije, druga polovina mi nudi što majke i što tetke samo da im dam dres, devetku, posle meča... e, al' su to vremena bila... :klok, klok, klok: DOBRRRAAA PIVA!... Baš se Ronaldo udeblj'o...
Kolona u grafikonu osobenosti i navika jednog homo-sapiensa zbog koje nećete imalo nimalo jasniju sliku o istom. Pojam tako površne sklonosti prema nečemu da na njega, fazon, ne morate ni hanzaplast da stavljate. "Hobi" nije, "kurac" nije, ali je možda pomalo od oba. Ustvari, nekakva najpribližnija definicija naslovne kategorije bi se najverovatnije kretala u opsegu termina kao što su poklonik, entuzijasta i paćinko, mada bi i to bilo nedovoljno za njeno konačno klasifikovanje u ovaj naš nesrećni rečnik.
Jer jedan zaljubljenik možete biti u prirodu, operu, pozorište, hranu, kola, jedriličarstvo, istoriju...a da pritom ništa od navedenog ne poznajete sleš gotivite bolje/više od bilo koje druge rendom osobe na ovoj planeti. "Zaljubljenici" su, zapravo, blazirane ljušture, primerci operisani od duha i strasti u sterilnom okruženju sopstvenih života, koji su privatno zanimljivi k'o utakmica petlića u malom fudbalu (idemo na podvodni hokej) dok se široj javnosti predstavljaju ili žele predstaviti u totalno drugom svetlu, tipa finala jebenog SP-a. Krajnje provaljeno, ako mene pitate. Srdačan.
- Znate...Ja sam oduvek bio zaljubljenik u Himalaje. Eto, ni sam ne znam zašto, ali tako je. Mislim - nisam nikada bio tamo ili ništa slično, ali...eto.
- Super, super, nego ae sad pomeri taj auto da mogu da se isparkiram, ok?
...
- Bliži se leto a mi pitamo poznate gde planiraju svoj zasluženi odmor. Danas je sa nama Ivan Bosiljčić, glumac, pevač, mladi tata i kurac od ovce. Ivane, da li ste vi i vaša supruga već odlučili gde ćete za leto?
- Oh, kako da ne! Znate, posle naporne i pune sezone čoveku zaista treba da negde ode i nađe inspiraciju za nove umetničke poduhvate, a kako smo i ja i Jelena strastveni zaljubljenici u umetnost, odlučili smo da...
- Ivane, oprostite što vas prekidam, ali moraćemo ovo da završimo neki drugi vek, kamermanu je ponovo pozlilo...Dobro je, Slaviša, saćemo u kombi...
-A jes brate bila ružna, za medalju.
-Pokoj joj duši, i o pokojniku sve naj, al jeste bila gaborka.
-Bila dobar čo'ek.
-Al ružna. Nisam siguran dal ga je ikad primila. Ko bi to mogao uraditi?
-Trebalo bi joj napisati epitaf ''Vraćena neotvorena'' (prigušen smeh)
-Alo bre šta vama fali? I samo da znate, nije otišla nevina...
-Ne seeeri? Ko jebote?
-Šaja
-Šaja strvojeb?
-A ko bi drugi oskrnavio groba?
-I to što kažeš...
-Prašio je na nekoj žurezi, a pijani Paja gledao i bljuvao. Kakav to prizor mora da je bio...
-Ha-ha-ha-ha!
-Tiše stoko pijana! Sa'će pop...
Jer noćni život nikada pre nije bio tako zdrav!
Elem, tokom čitave istorije razvoja ljudske civilizacije, ŽURKE su kroz sve svoje oblike i varijacije do danas bile i ostale najpopularniji, ujedno i najčešći vid upoznavanja pripadnika suprotnog pola zarad radosti koitusa. Od igranja oko vatre i(li) monolita, preko javnih pogubljenja i balova, do savremenih tehno-dens-turbo-folk tuluma i jutjub partija, žurka je kao logičan spoj dva najpoznatija inhibitora - alkohola & muzike - vekovima uspešno spajala buduće supružnike i roditelje...osim u slučaju "ugovorenih brakova", mada se i u tim prilikama istrajno šikalo, nije da nije. No, uporedo sa razvitkom gore pomenute civilizacije, razvijala se i dogma žurke a to što bi ista počinjala sve kasnije i kasnije i muzika tukla sve glasnije i glasnije, Čoveku nije predstavljalo gotovo nikakav problem da je posećuje u sve većem broju i nestrpljenju. Ili, ipak, jeste?
Jer razapet između noćnog života žurki i dnevnog života obaveza, homo-sapiens je sasvim slučajno naišao na čisto biološki problem "hronično-redovne neispavanosti" koji se, hteo on to da prizna ili ne, nalazio na putanji direktne kolizije sa normalnim funkcionisanjem u evridej lajfu mu...sve dok se jednog lepog dana nije pojavila kategorija iz naslova i spasila ga k'o Vučić ono dete, onomad iz Feketića.
Šta? Hteli biste danas negde da izađete al' šljakate sutra od 9? Nema problema. Matine žurka™ nudi apsolutno identičan program kao i obična...samo se zove "matine". Elem - popijte par epruveta navodnog napitka od hmelja (0.25), častite vašu simpatiju rendom koktelom na akciji (500 din.), prepustite se urbanim semplovima lokalnog DJ-a ili peskovitom baritonu frontmena benda "Fokus" i nakon uspešno obavljenog provoda vratite se kući umesto u 6, u 4 sata ujutro. Recite zbogom podočnjacima & hroničnom umoru i prigrlite novi način ekumenskog partijanja koji je isti kao i stari...samo se zove "matine".
Zdravlje je, ipak, na prvom mestu.
- E, tebra, 'sti? E, 'oćeš večeras sa mnom i Dekijem na matine žurku u "River"?
- Kad počinje?
- Ma, u osam...al' kapiram da može i kasnije da se đedo...
- Tajfajzen, brate. Nema razloga da žurimo...
Sveprisutnost pozitivnih psihičkih i fizičkih karakteristika neke osobe koje čine više nego zadovoljavajuću celinu. Doduše izraz mnogo pravilnije upotrebljavaju žene, jer iz muškog ugla je dovoljno da izvesne fizikalije ženske osobe daju punoću ostalim osobinama koje same za sebe mogu biti i iz đene-đene segmenta.
- Ćao, Jelena, kako je bilo sa onim finim bankarom sinoć? Otišli ste kod njega?
- Jesmo, pravi je džentlmen i nisam odolela.
- Pa sjajno i izgleda. Da li je zadovoljavajuć i kada iskoči iz onog odela?
- Ne da je zadovoljavajuć, nego pun paket, draga moja!
--------------------------------------------------
- Ćao, Cvijo, kako je bilo sa onom malom sinoć, otišli ste kod tebe?
- Jesmo, jesmo. Uh, al' je doooobra! Nije mi odolela.
- Pa jeste delovala dobro, punomasno.
- Pun paket riba, bre!
- Kako pun paket, kad si rekao da je glupa k'o ćuskija?
- Ma ne to, nego pozadi dobro, a ono napred nije bio puš-ap efekat. Kućeš više?
Seks sigurica.
- Nisam jebo ništa eonima!
- Ja odo večaras?
- ŠKK? Koga?
- Maju sisaru!
- E jes' ti neki fazon! Ti kod nje imaš uplaćenu sezonsku kartu! Ne računam ni ja sestru!
Izgovor za nejebača što ništa ne trsi pod okriljem ove nam nebeske kape.
-Ooo đe si kume trsiš li išta obrza ti?
-Ne! Iz principa!
-Pametno, nađi dečka, što da jebeš kad možeš da budeš jeban, a i ne zamaraš se...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.