
Kada Srbi za Vujakliju uporno govore Vukajlija, a kada se na osnovu toga nazove sajt, onda Vukajliju iz inata zovu Vujaklija.
Jel' imaš ti kući onaj rečnik VuKajliju?
Nemam.
A jel' imaš nalog na onom sajtu VuJakliji?
Nemam.
Transformisati se iz korena. U potpunosti se promeniti na bolje. Iznenaditi okolinu na neobjašnjiv način.
Komentari na definiciji Ide:
Psycho Santa: Savršena +
Kvejk: Šta je bre ovo, k'o da si izbacio gluten iz ishrane :)
pluščina...
_________________________________________________________________________
-Gde si, pužu, mo'š li da hodaš ahahahah?
-Sad ćete da vidite...
Prođe 10 sekundi, proš'o 90 metara, za 22 sekunde se već vratio kod dotičnih
-Aaaa? Šta je bre ovo? Je li se dopinguješ!?
-Ako vi to radite ne treba da znači da ja to isto moram.
-Ma jok, sad još fali da nam kažeš da si izbacio gluten iz ishrane...
-Boli me kurac za vaše mišljenje, poyy...
Imamo.
Kinezu smrdi iz usta.
Jedan od indikatora koji pokazuje stepen zabijenosti u pičku materinu neke zemlje. Pokazuje bananizam jedne države. Dokaz da se Kinez toliko razbaškario u tvojoj zemlji da otvoreno nameće svoje grozne običaje.
Odeš u normalnu državu Švecku i u restoranu pitaš "Imate li škevre?", a kao odgovor dobiješ, u skladu sa viševjekovnim skandinavskim gostoprimstvom, pojavu Hogara iz društva za zaštitu životinja u vidu španske inkvizicije, spremnog da te izloži javnom linču. Helgu ne'š jebati!
U nas štošta može svakako. Kad jednu godinu rovare cestu, da naprave kanalizaciju, pa asfaltiraju, pa opet na godinu rovare da iskopaju septičku; kad jedan čovjek može da bude direktor doma zdravlja, poslanik u skupštini, predsjednik mjesne zajednice, u predsjedništvu civilne zaštite, u predsjedništvu foruma za bezbjednost, predsjednik odbora za budžet i finansije, predsjednik komisije za sport, političar, preldžija i autor na Vuki, onda je sasvim jasan odgovor na pomenuto pitanje.
Vreo proljetni dan. Grad je pun studenata iz provincije koji nemaju žutu banku da svrate u prčvarnicu od restorana pored random autobuskog stajališta u Sarajevu. Niko da uđe ni majku da opsuje. Konobar se kuva, ni promaja ne pomaže.
Odjednom, ulazi sredovječni Kinez i sjeda za sto. Konobar prebaci salvetu preko ruke i uljudno ga upita šta želi da naruči.
- Imate li škevre?
Al', ga naruči, pizda mu materina! Traži škevre! Ni kuče, ni štene, ni malog kera, nego baš - škevre! Naučio precizan lokalizam jebomatersvooo-ju! Konobar pogleda u pekinezera sa tužnim očima koji se vrzmao ispred ulaza, i bi mu ga žao. Ali... radi već četiri sata i ništa nije zaradio...
- Imamo, ba, jarane, k'o za tebe! Samo ćeš morati ti da ga zakolješ - spremanje je naša briga!
Реченица која се изговара иронично у ситуацијама када баш и немате среће .
Моја прва мисао када ми је била потребна тројка да утерам све четири фигуре у не љути се говече , а александаркг ме на фињака поједе .
Pojava koju sam nedavno uočila ovde na Vukajliji, i nisam posebno reagovala na nju dok se nije ponovila par puta.
Dešava se da pročitam definiciju i da onda 5 minuta razbijam glavu oko toga šta je pesnik hteo da kaže.
Nema smisla, barem osobi mog psihičkog kapaciteta, nema osnova gramatike, o padežima da ne pričamo...
Pa se zapita čovek: Da li je to na Vukajliju stupio neki naše gore list iz dijaspore, željan srpskog jezika i naroda, i malo gramatički/jezički zarđao ili osoba na PAS-u?
Ja se nadam da je ovo prvo. Ne volim kada me zajebavaju na ovako klinački način.
Većina njihovih definicija je pobrisana, a evo jednog bisera koga se sećam: http://vukajlija.com/recnik/autori/10148
Ima ih još, i još su urnebesniji, na neki uznemiravajući način.
Kažemo nekome ko svoje sposobnosti, veštine ili imovinu reklamira na sve moguće načine.
Primer:bobi braun
Jbg, bobi dobre su ti defke, al stvarno se reklamiraš ko kozmetički proizvod, hvala na inspiraciji. Nemoj se ljutiš.
Ako zelite da steknete popularnost na vukajliji, i to veoma brzo, morate kazati ono sto vecina ljudi koji posecuje vukajliju zele da cuju. Nije to neka velika mudrost, i pred izbore se govori ono sto narod zeli da cuje, pred tekmu trener kaze ono sto navijaci zele da cuju i sl. Dakle evo par taktika.
1) ako prozivate pevaca narodne muzike, gledajte da ocrnite njegovu muziku, da ocrnite one koji ga slusaju i naravno idite na jadikovku "eto to je dokaz da Srbija propada, mladost je na pogresnom putu i sl."
2) ako je neko nacionalista, ubite ga u pojam i pripisite mu sve sto mu se moze pripisati u pogledu obrazovanja, morala, pojavnosti i sl.
3) ako je neko novinar, maneken, modni kreator ili obican smrtnik koji prati aktuelan recnik, stil oblacenja, mesta za izlazak i sl., opet ga ocrnite, ali ovde bacite akcenat na prozivanje u vezi sa seksualnim opredeljenjem, fizickim izgledom..
Uglavnom, licnosti ce vam doneti najvise pluseva, a neka generalna taktika je, ako nemate humora, da odvalite hejtom.
Uspeh zagarantovan. Savest ? To nikako. Ali to je nebitno, zar ne ?
Trend u zadnjih nekoliko godina koji se sastoji od tog da se u pesmu ubaci reč za koju većina konzumenata istih veze nema šta znače ali ih to ne sprečava da istim nabijaju rejting što po YT što po koncertnim halama.
Insomnia(nesanica na latinskom, reč zbog koje su mnogi prvi put u životu uzeli rečnik stranih reči u ruke)
Incident(kad se narodnjak emancipuje pa kuršlus, rusvaj i pičvajz postane incident)
Poslednji boem(tek to)
* Grad na kome nam zavidi pola Evrope jer veličaju beogradski noćni provod i klopu.
* Grad kome nije uputno ništa zameriti ako živiš u njemu. Taman posla da kažem da su Beograđani (ili stanovnici Beograda-šta je manje/više iritantno) na smrt prebili mladog čoveka, postavljali bombe pod automobile (kolegijalno ili greškom), voze agresivno i sumanuto (ne svi, ali...), bacaju đubre nonšalantno-tamo gde im je zgodno...ima toga još.
* Grad koji je odraz svih nas, pogotovu naših slabosti i mana. Agresivnost, štroka i nekultura bodu oči.
* Na lepo smo se davno privikli i u tome uživamo iz sve snage pa nema potrebe isticati.
Nit' ga manje volim zbog toga, nit' imam želju da se iselim.
Ovo su komentari na poster posvećen beogradskim grozotama :
http://vukajlija.com/recnik/autori/14164/komentari-drugih
Moderniji način brisanja tek raskinute veze sa lica zemlje.
Nekad su se po raskidu palile slike i lične stvari (bivšeg) partnera. Danas se to radi sa 3 prsta, po srpski. Skupiš sve slike sa kompa, chat logove, paint-žvrljotine, fotomontaže vas dvoje na Olimpu (hteli ste da idete ali niste imali para) u jedan folder i: jedan prst - shift, drugi prst - delete, treći prst - enter.
Sve mu je ravno do Kosova. Nigde ne žuri, nema potrebe, dan je dovoljno dugačak, ima vremena za sve. Ne nervira se, niti ga svakodnevni problemi mogu izbaciti iz koloseka. Umesto da nedeljom pokosi travu oko kuće, radije će se zavaliti u fotelju i gledati Kalčo u pola 4 i mučenje lopte u derbiju donjeg doma izmeću Barija i Breše. Ne brine brigu o Kosovu, šta on tu može da uradi, boli ga rac za Ejmi Vinariju, ionako ne razume šta ona peva, dok gleda Đokovića razmišlja samo šta bi on radio sa svim tim silnim parama, tiho likujući što bi konačno mogao kao Tajger Vuds da ima koju god žensku poželi.
Prototip onog Crnogorca iz viceva. Nije klasičan lenjivac, ali ako ne mora da se radi, zašto bi se mučio? Tu i tamo pokušava da uhvati krivinu, pa ako uspe, uspe. Što možeš danas, ostavi za sutra, njegova je parola.
Најподобнија мисија за ауторе срање дефки, да се не би даље брукали с обзиром на то да су оставили ''огроман'' траг на Вукајлији.
А: Шта мислите да почнем од нуле?
Б: Шта рендаш парадајз који курац, није ово за тебе, иди гледај сарму како се спрема...
Ziljava decenija. Neki sumnjaju da bi sve bilo drugačije da su žabari tad osvojili prvenstvo, da Bađo nije promašio penal. Po shvatanju starijih poslije koje sve ode u apokalipsu. Premladi da upamte kako to Frenki kaže "svetsko prvenstvo u Francuskoj kad se Lilijan Tiram najebo mile majke Hrvatima i to dva puta" ili da bi vidjeli neki plakat u kojem piše da Moskri sa Prti BG-om nastupa. Nije poznato glavni uzrok za nas starije, ovo neshvatljivo ponašanje te generacije, neki sumnjaju da je uzrok radijacija iz Černobila, rat, sankcije, facebook, grand itd. Da li stupaju neke nove vrijednosti ne zna se. Sve veći dio mladi ne pika fudbal na igralištima, basket, krađe kikirikija iz obližnje radnje pokraj škole. Nekad si bio frajer ako zalijepiš najboljem igraću bananu ili postigneš gol zbog kojeg djevojke na tribinama počnu da luče vlagu, a danas se svodi na broj imaginarnih prijatelja i lajkova.
-Znaći Mesi i Vilja su ti najbolji tandem ikada jebu kevu, kao da imaju jedan mozak.
-Jest to je istina, onaj Gvardiola ih je uklopio nema šta, a tome kad dodaš Čavija i Inijestu niko ih ne može zaustaviti.
-Alo djeco, vama je mati mjenjala pelene kad su Šeringem i Solsker bili uzrok na hiljade srčanih udara u Bavarskoj, a bili su rezerve najboljem tandemu ikad Jorku i Kolu, tako da ne pametujete previše još ste mladi.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
-E buraz ovaj Iphone 4 je najbolji telefon ikad, znači sve imaš, ništa mi više ne treba, hvala ćaletu što nije kupio zimske gume da bi ga imao.
-Mali ne seri previše, još si mlad ne znaš ti šta je telefon, ja sam radio cijeli ljetni raspust da bi Fincima dao pare za revoluciju u mobitelima, Nokia 3310, ne može mu ni radiacija ništa, a sa tim tvojim govnetom ne možeš ni pivo da otvoriš.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-E ajd navrati nočas kod mene sestra mi dovodi neke drugarice mlada janjetina, a vukovi vole mladu janjetinu
-Ma zajebi to neću da imam posla sa osobama koje su rođene poslije Bađovog penala, to nema mozga kod sebe, znaš da se ložim na pametne
(Prethodni delovi: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7)
Jednog divnog letnjeg jutra, princ regent Aleksandar Karađorđević se probudio na ostrvu Krfu, sluškinja mu je donela limunadu, a onda se on okrenuo, poljubio verenicu, rekao je da će se ubrzo venčati, a potom je bacio setni pogled prema suprotnoj obali, gde se nalazi luka Igumenica...
E, pa kurac! Opet je sanjao pred buđenje. Nije se uopšte probudio na leto, nego na jebenu krfsku kišnu zimu, on se neće veriti još 6 godina, a nije mu prišla sluškinja, već brkati, i zbog vašaka ćelavi, ađutant, koji mu je podneo izveštaj o najnovijem broju vojnika umrlih od posledica raznoraznih ratnih boleština, ali ga i izvestio da je na ostrvo pristigla jedna posebna delegacija... No o tome, na kraju ovog toma.
Kraj Prvog svetskog rata i nastanak Jugoslavije
1916 i 1917. godina donose zaista neverovatan obrt. Koliko godinu dana ranije, činilo se da Srbi veoma lako mogu trajno nestati kao narod. A onda, posle mnogo krvi, suza i znoja, Srbi su se pridružili Francuzima, Grcima (koji su ipak ušli u rat), Rusima (koji će pak, naredne godine, iz rata istupiti zbog početka revolucije- ovog puta ih ne krivim za fatalnost), Britancima, Italijanima i- nešto kasnije- čak i pojedinim Amerikancima na Solunskom frontu. Ubrzo će srpska vojska činiti veliki deo savezničkog korpusa. Ipak, znalo se ko vozi traktor, a ko otvara kapiju, ili bolje rečeno, ko vozi tu novu šklopociju, tenk, a ko seče bodljikavu žicu i trči ispred savezničke konjice. Tako je vrhovni komandant na frontu bio Franše Depere (onaj, čije ime spikerka iz Bus Plusa izgovara nepravilno, dok govori da se stiže do stanice koja nosi ime po ulici, koja nosi njegovo ime), Francuz, i pritom su zapadni saveznici zadržali za sebe svu ratnu tehniku. Srbima su bili prepušteni pogani pešadijski zadaci. Bilo kako bilo, gotovo dve godine, borbe su bile slabog inteziteta. U pojedinačnim operacijama, osvojene su neke brdske kote, ali i grad Bitolj.
Bilo je vreme da se probije front. Generali su proučavali ko je najslabija karika sa susedne strane: Austrijanci su bili stabilni, Nemci dodatno ojačani povlačenjem Rusa iz raza. Kocka je pala na Bugare: bili su iznureni trima ratovima, a i držali su najslabije, levo krilo fronta. Jednog jutra, artiljerijska paljba je otpočela svom širinom fronta, a onda su se verovatno svi sa druge strane bodljikave žice začudili što Srbi naskaču na Bugare ko pekinezer na papuču, dok Austrijance i Nemce niko ne dira. Kocka se isplatila: neke bugarske jedinice su se predale bez borbi, a druge su jednostavno trknule prema severu da, kako su rekli Austrijancima i Nemcima, uhvate antilopu za doručak. Shvativši da će im visoko motivisani Srbi održati lekciju za sva vremena, i Nemci i Austrijanci su uhvatili babu Bežanu. Ono što se odvijalo narednih nedelja, teško se može opisati kao rat. Saveznici (čitaj: Srbi) su jednostavno ulazili unutar teritorije, a Austrijanci, Nemci i Bugari bežali koliko ih noge nose, svako odakle je došao. Do sporadičnog puškaranja bi došlo tek kada bi neko od neprijateljskih vojnika zaostao. Elem, ono što treba reći je da su Srbi uspeli u svoj euforiji zbog oslobođenja da prikažu i veličinu: kada su kapitulirale Turska i Bugarska, saveznici su pozvali srpsku delegaciju na pobedničke parade u Istanbulu i Sofiji. Ovi su to odbili, rekavši da nemaju nameru nikoga da ponižavaju, već samo da oslobode ono što je njihovo. Svaka čast, Pašiću! No, dobro pitanje je, šta su sve Srbi smatrali svojim. Kada je oslobođen Beograd, vojska je nakratko upala i u Vojvodinu, ali i u Bosnu. Niko nije ni pokušao da pruži otpor. Austrijska vojska je bila u rasulu. Austro-Ugarska se raspadala. Crna Gora je proglasila pripajanje Srbiji. Vojvodina je proglasila pripajanje Srbiji. Francuska je proglasila pripajanje Srbiji, ali je odustala od toga, jer im se nisu dopali brkovi kralja Petra. Šalim se. Na području Slovenije, Hrvatske i Bosne, formirana je Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Nju je priznala samo i jedino Srbija. "ŠKK!?", mislio je narod, "oni se borili protiv nas, a sada ih priznajemo!?". A onda, delegacija te države dolazi u Beograd na razgovor sa princom Aleksandrom. Popodne- na opšte iznenađenje, princ objavljuje: Srbija i Država Slovenaca, Hrvata i Srba se ujedinjuju u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (u daljem tekstu: Jugoslavija), pod dinastijom Karađorđević. Još veći ŠKK u narodu.
Šta se zapravo događalo tih dana? Srpska vojska je mogla da zgazi ceo Balkan i da napravi veću državu od Dušanovog carstva, a umesto toga, pristali su na zajedničku državu sa onima sa kojima su se do juče klali. E, sada premotavamo nazad na onaj deo kad je stigla ona delegacija na kišni Krf.
*
(dramatizacija)
Ćelavi ađutant: Vaše prinčevsko veličanstvo, predstavljam Vam delegaciju Jugoslovenskog odbora.
Aleksandar: Pa, pobogu, gde ste Vi do sada? Još pre 2 godine smo dogovorili da otpočnemo zajednički rad...
Hrvat: Eee... Pa morali smo da vidimo šta će Vam biti s državom...
Aleksandar (cinično): "Ma šta će nam biti s državom". Borite se protiv nas, a onda čekate da vidite šta će biti s nama, pa kao da li da pregovarate...
Hrvat: Nemojte tako. Mi uživamo podršku gospodina Pašića. Osim toga, niste u poziciji da nas ismijevate. Mi smo ti koji dobijamo kako god se okrene...
Aleksandar: Znate šta. Nama Srbima ta Jugoslavija uopšte nije u interesu. Saveznici su nam dali dozvolu da, ukoliko pobedimo Austriju, uzmemo od Balkana sve što smatramo da je srpsko...
(trenutak tišine)
Slovenac: Nemoj tako, gosn princou. Mi smo ovde došlou da pregovaramo ko ljudou!
Aleksandar: Pa, ako hoćete da pregovarate, hoću da čujem konkretne ponude!?
Hrvat: Prijestolonasledniče, možda Srbi i ne vole tu ideju Jugoslavije, ali... Da li biste Vi lično voleli da budete kralj te zemlje?
Aleksandar: Gde da potpišem!?
I tako (ili približno tako) je potpisana Krfska deklaracija, kojom je dogovoreno da se formira Jugoslavija. Dragutin Dimitrijević Apis, jedan od osnivača pokreta "Ujedinjenje ili smrt", nije voleo uslove pod kojima je zemlja stvorena, pa je brže-bolje izmišljeno kako hoće da ubije Aleksandra i streljan je. Iako je Srbima obećano da će dominirati novom zemljom, Aleksandar će se truditi da postigne ravnopravnost među narodima. Kada li je shvatio da presipa iz šupljeg u prazno?.
E, sad, izvinjavajte, ali promena plana! S obzirom da Srbija nije postojala kao nezavisna zemlja punih 88 godina, a kao ikakav faktor, činjenično, do kraja 80ih, u narednom delu se selimo direktno u epohu Slobovizije, kada su se stvorili prvi izgledi da će postati nezavisna država. Tako sam rešio da izbegnem svaku eventualnu neprijatnost, jer koliko god da bih neutralno pisao o Jugoslaviji, a naročito Titovoj Jugoslaviji, jednoj ili drugoj strani bi nešto zasmetalo.
Oldschool osoba je osoba koja ima nekih, 40-50 godina. Može biti i muško i žensko. U jeku mladosti slušala je gramofonske ploče i išla na rok žurke, a u daljem životu pratila razvoj TV tehnologije kako su godine odmicale. Od crno-bele tehnologije, pa sve do LCD televizora.
I sada želi da živi u skladu sa vremenom, pa koristi i internet. Ima fejsbuk i posećuje ga samo jednom dnevno na sat vremena, u glavnom od 21h do 22h.
Uglavnom se prva javlja na chat-u i najčešće jednom rečju.
"Pozdrav (Vaše ime)", ili "Ćao (Vaše ime)"
Naime, takva osoba ne ume da putem interneta izrazi svoja osećanja, što današnjoj omladini veoma dobro ide za rukom. Svaka rečenica joj je prepuna ozbiljnosti, iako ona nije uvek ozbiljna. Ne koristi smajlije.
Dopisivanje sa njom nikad ne može obuhvatiti više od odgovora na pitanje "Šta ima?", jer oldschool osoba nije u stanju da putem interneta iznese svoje mišljenje o drugim dešavanjima koja su možda interesantna za razgovor.
Prilikom dopisivanja sa oldschool osobom strah te je da zbiješ šalu, jer te je strah da će ti odgovoriti sa: ok
Na pitanje: "Šta ima kod tebe?", ne odgovara kao i mi (eo brate, ili klasika... ili smor), već kuca barem 10 rečenica gde nabraja sve od ustajanja do leganja u krevet. Taj odgovor piše oko 15 minuta, dok ti gledaš u "... is writting a message" i refrešuješ window jer misliš da je fejs ubagovao. Taman kad' pomisliš da ti oldschool osoba neće ništa odgovoriti, na tvom ekranu izleće 10m teksta što te opet vraća u prvi plan dopisivanja i stavlja ti obavezu da to prokomentarišeš.
Najčešći naš odgovor na to je: ":D :D ekstra" - jer ne želiš ponovni proces.
Sve to traje neko vreme dok oldschool osoba ne nađe sledeću žrtvu kojoj će napisati: Ćao (njegovo ime) i sačekati da je ona pita: "Šta ima kod tebe?"
Tada ne koristi Copy-Paste, nego opet kuca sve. Taj krug ponovi oko 3,4 puta za veče i onda ide da spava.
Kada uživo sretneš oldschool osobu, uvek će ti pomenuti kako ste se dopisivali na internetu.
Strina: cao dule
ja: Ehe, ćao strina! Otkud ti? Neki novi momenti :D ?
Strina: eto
.........
prolazi 6 minuta
Strina: sta radis
ja: Evo slušam muziku, ništa posebno. Ti?
.........
Strina is writting...
Strina is writting...
Strina is writting...
Strina is writting...
posle 15 minuta
Strina is writting...
*ja*ŠTA JE OVO VIŠE KOJI K**C I FEJS I SVE ! MAJKU TI %&#"$" ! I DRŽAVU I INTERNET !!!!!
kad odjednom iskače:
Strina: ustala jutros, isla u wc,pa do sisla do prodavnice..............sasa mi bolestan,pa da mu kupim voce. pa onda ******** + 10 redova ************ ******** + 10 redova ******************** + 10 redova ******************** + 10 redova ************ i sad malo dosla da vidim sta ima ovde.
ja: Ekstra :D Baš ti je ispunjen dan, svaka čast.
Strina: da
.........
posle 10 min
Strina: laku noc (ostaje online još 12 minuta jer je ugasila komp na dugme i onda nestaje)
Laku noć ti kaže iako je 22:00, a ti ćeš biti budan do trenutka kada strina ustane, ode u wc, siđe do prodavnice......
Neodoljiv izazov za reumatičare i histeričare da otvaraju prozore i nadišu se letnje vreline.
- Gospodjo, molim, zatvorite prozor. Uključena je klima i nema potrebe za promajom.
-Neka sinko, nek' ugreje malo. Babi zebu noge, zaboravih jutros da obujem duple vunene.
Simbol imućnosti u ruralnim sredinama, nešto poput gajbe u centru grada, kada su u pitanju gradske sredine. Amfort je centar jednog kruga poljoprivrednika i oko njega svi gravitiraju, kao i napaljene seljančice. Tip kapije spojen sa kućom, kada kroz amfort se prolazi u dvorište koje je iza kuće. Tipičan za seoske sredine, jer je u sastavu samo većih stambenih objekata.
Seljančica1:"Kako je lep ovaj Fat Christmas..."
Seljančica2:"Jeste... Jako je inteligentan, takođe."
Seljančica3:"Ali Žika ima kuću sa amfortom!"
Seljančice 1 i 2 (združenim glasovima):"TO STOJI!"
Eto kako zvuči death metal na srpskom, a kad kažem na srpskom ne mislim samo na srpske reči, loš prepev nečega sa engleskog, već na kompletan volksgeist "ovih prostora"... Samo po sebi se podrazumeva da se bend odlikuje iščašenim smislom za humor, o čemu govori već sam naziv prvog albuma: Ni sam ne znam kako sam osnovnu školu završio.
Njihovi spotovi su remek-dela niskobudžetnog horora. Nastupaju pod maskama, što je stara fora. Avatari članova benda su tako: MAYLO, dr SEPARATOR, dr TREPANATOR i, si claro, GASMASKA. Najveći hit im je suđenje Balaševiću, adekvatno nazvanom Panonski Govnar. Aleksandar Radivojević je ocenio kako je to rađeno "sa velikom ljubavlju prema mržnji".
Kada sam mojoj bivšoj počeo da pričam o ovom bendu... pa recimo samo da je tada postala bivša.
A evo materijala sa pomenutog suđenja:
http://vukajlija.com/recnik/panonski%20mornar/32051
(inače, 90% se slažem sa iznetim)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.