
Izreka koja aludira na to da ćeš, jednom kada se budeš dočepao relativno redovne, tople i vlažne postelje, morati da ložiš šporet, otplaćuješ kredite, krečiš, s vremena na vreme trošiš novac na bezukusnu, ali na izgled lepu, piletinu u umaku sa pomorandžom u restoranu u kome moraš da "imaš manire" i još da se odrekneš po koje fudbalske utakmice sa ortacima. U suprotnom, dobićeš jedno iscrpno mnogo ti jebeš na veresiju predavanje.
- "Sad će tekma, ajd' kupi pivo i zovi Mileta, da uživamo k'o u stara dobra vremena."
- "Neću ni da se mučim, ispušiću već treći put u mesecu. Ona njegova mu ne da ni da mrdne."
- "Jebiga, brate, besplatan seks je najskuplji seks. Nego, imaš neki dinar da organizujemo posle akciju za nas?"
Relativno bezopasna stvar,koja se gotovo svakome desila barem jednom.Po stepenu opasnosti,ovo se moze okarakterisati kao blaza neprijatnost,cak moze i da bude jako zanimljivo ako se zaglavis sa nekom lepom komsinicom....
Jedino moze da bude nezgodno ako patis od klaustrofobije.
Najveca neprijatnost koji mozes da dozivis dok cekas da te oslobode .jeste da ti prisere ili pripisa.Eeeee,panika koju tada pocnes da osecas ,veca je nego da ti je zivot stvarno u opasnosti.
Sve dok imas dovoljno cigareta i ne ide ti se u wc,sve je podnosljivo!
Izraz potpuno nepoznat onom delu stanovništva koji nikada nije čuo za Vukajliju.
Međutim, kada kažete relativno iskusnom Vukajlijašu da idete da bacite defku, on zna.
Zna da trenutak inspiracije i blesak genijalnosti ne dolazi tako često i da vi jednostavno taj trenutak morate iskoristiti i zapisati ono šta vam je na umu.
Primer 1
Vukajlijaš Nevukajlijašu - Brate, odoh da bacim defku.
Nevukajlijaš Vukajlijašu - Da baciš šta???
Primer 2
Vukajlijaš Vukajlijašu - Odoh da bacim defku.
Vukajlijaš Vukajlijašu - Samo ti idi. Ja trenutno nemam inspiraciju.
Čest manir pojedinih filozofa da se Boga sete tek kada se zaglave negde u svom učenju, pa ga uvedu da im on razreši neki paradoks ili nebulozu koju su sami napravili. Izuzetak su Lajbnic i Spinoza koji su Boga uveli u svoje učenje na relativno elegantan način.
Džon Lok: Postoji ono što vidimo. A šta da radimo sa onim što ne vidimo i sa onim što nam još nije poznato? Na primer, ako astronom otkrije novu planetu, ona je nastala u trenutku kada ju je otkrio. A šta ako astronoma zgazi tramvaj pre nego što stigne da nekome saopšti svoje otkriće? Znači li to da ta planeta prestaje da postoji?
Šta da radim?
Pa, naravno, uvešću Boga. On sve vidi i sve zna, pa zbog njega postoji i ono za šta mi još nismo saznali.
Berkli: Ne postoje apstraktne ideje (Bog je jedna od njih). Ako se neka pojava desila nebrojan puta, to nam ne garantuje da će se ponovo desiti. Ako je Sunce ko zna koliko puta izašlo, to nam ne garantuje da će i sutra izaći. Šta onda možemo pouzdano da znamo? (I tako napred u solipsizam)
Naravno, Bog garantuje da će se to dešavati i u budućnosti.
Ovaj izraz koristimo za opisivnaje osobe kod koje je seksualni nagon razvijen kao nagon za brzinom kod puža. Znači neko ko je totalno nezainteresovan za sex, slično kao i panda.
Ima relativno ispravnu alatku ali je koristi samo za puštanje vode. Nešto grđe od same impotencije.
- Jao pogle ovog lika!
- Što mu fali?
- Ništa, ali čovek da ga stavi u turski harem i to taman kad haremašice peru pičke, pojebo bi ih ko panda.
- Auuuuu, a bio mi je idol! Odo da se bačim sa kakvog mosta.
Popularan savet koji drugarica obavezno upućuje devojci nakon što dobrano prekrije podočnjake, svaki eritem i bubuljicu na koži, istakne oči, pojača usne i ispegla kosu ili makar oblikuje istu u pristojnu masu i seti se da iskoči iz trenerke u nešto, bilo šta uz telo. Isti savet se daje i muškarcima nakon što se uredno potkrešu i prestanu da mirišu na vonj od nakjuče, i nakon relativno dobro uvežbanog ne-toliko-telećeg pogleda u sve što je žensko.
-E, tako dušo moja, izgledaš kao Pepeljuga! Tvoje je samo da budeš prirodna i da iskočiš iz tih Bitlđus pantalona, navučeš majicu koja nije tri broja veća i osvežiš dah milion puta do kluba i oborićeš ga sa nogu.
_______________________________________________________________________
-E, ja nešto razmišljao da se ne trudim previše, znaš ono da me zavoli takvog kakav sam.
-Pa, ipak ti malo manje pričaj o tvojoj teoriji o broju jedanaest i malo ređe pominji one tvoje inteligentne reptilske šejpšiftere koji vladaju svetom i sve će biti ok.
-Oni su amfibije.
-Tako sam i rekao. Samo prirodno.
Vjerovatno prva vrsta komunikacije, ali njoj relativno malo znamo. Uglavnom predstavlja skup znakova koji uključuju pokrete svij dijelova tijela: udova, glave, trupa + boje i tona glasa. Ipak, za neiskusnog mladića ovakva vrsta komunikacije u lovu na pripadnice ljepšeg pola zna da predstavlja problem. Problematika oblasti se najbolje dočarava lično-iskustvenim primjerom.
Radio sam kao konobar u lokalu sa ljetnom baštom. Radilo se u smjenama. Posla je uglavnom bilo u uveče, a prijepodne dođe neko ako se slučajno zajebe. Dakle, prva smjena je bila smaranje, em dosadno em nema nikakvog ćara.
Ipak bila je neka gospođa koja je redovno dolazila na kafu, otprilike svaki drugi-treći dan. Ponekad se zatrefila i u mojoj smjeni.
Bio je utorak, radio sam prvu smjenu. Već u 10 sati je bilo 35 stepeni, da poludiš. Gosta nije bilo ni za lijeka. Iz dosade sam čitao novine, horoskop, sudoku, pola ukrštenice, sport. Taj dan mi je jedna tema posebno zapala za oko: neverbalna komunikacija žena prema partneru. To me zainteresovalo pa sam pročitao. Ipak, ništa posebno mi nije ostalo u glavi osim da prekrštenim nogama i zapetim stopalom žena poziva na seks.
Oko 11 sati je došla ona gospođa što redovno dolazi na kavu. Donio sam joj kavu i kiselu. Malo sam se glupirao oko nje brisajući stolove.
Nije bila loša. Ništa posebno, možda 40 godina, ali načitana: sise, noge, dupe, premda nisam nikad ni birao. Bila bi mi sigurno u gornjoj polovini recki.
Posle par minuta primjetio sam da ima prekrštene noge. Krenuo sam ponovo da prelistam one novine. Međutim, pozvala me da sjedenem s njom i pitala šta ću da popijem. Nisam otišao odmah da sjedenm, nego sam odmah zakuvao jedan espreso i ponio sa sobom.
Zvala se Marijana. Pričali smo tako neobavezno, ali ona mi je bila sve jebozovnija. Pogled mi je stalno bio uperen u njene sise, ali jednom sam ga spustio prema nogama i imao sam šta da vidim: bile su prekrštene, a stoplao je bilo zadignuto prema gore. Odmah sam sjetio novina. Počeo sam da se preznojavam. Gdje? Kako? Nema kondoma? Naići će neko!? Ipak, nisam smio da propustim priliku po cijenu otkaza. Pitao sam je da li želi da joj pokažem nešto u lokalu. Pristala je. Krenula je za mnom. Usmjeravo sam je prema ostavi, a ona me je stalno zapitkivala o čemu se radi. Ušli smo u ostavu. Brzo sam zatvorio vrata. Prislonio sam je uz vrata i drapio za sisu.
Kad me žena opalila šamarom sve sam zvijezde prebrojao. Međutim nisam posustao. Drapio sam je drugom rukom za drugu sisu. Uslijedio je još jedan šamar i otprilike ovo: "Pizda ti materina balava! Šta ti misliš ko sam ja?! Majka mogu da ti budem!"
Tada je izašla. Nije više dolazila na kavu. Jebo sam mater i novinama i neverbalnoj komunikaciji.
Konstatacija na događaj koji će privući veliki broj ljudi na relativno mali prostor. Pored uvek postojane mogućnosti da neko bude mrtav zbog tuče ili pucnjave, postoji i opravdana bojazan da će neko stradati zbog nedostatka vazduha u masi ili će jednostavno biti pregažen. Ipak, češće se ovaj izraz koristi u šaljivoj konotaciji.
- Jesi li čuo, Aca Lukas na Marakani, ulaz besplatan!
- Ala, ima da bude mrtvih kada svi nagrnu.
Metalna skalamerija postavljena iznad vrata sa ciljem da se spreči naglo zatvaranje ili ostavljanje otvorenih vrata. Obično nad ulaznim vratima banaka, državnih institucija i opština, ali sve češće i nad vratima drugih objekata.
Obzirom da postoji mogućnost podešavanja sile potrebne za otvaranje vrata, relativno lako je već pri pokušaju otvaranja utvrditi kojoj vrsti ustanove objekat pripada.
- Uh, jebemtivrata... jedva gurnuh...
- Dobar dan, izvolite!
- Došao sam da podnesem zahtev za povraćaj poreza, jedva otvorih vrata...
- Da, malo teže idu...
- A pre tri dana kad sam uplaćivao u banci se otvoriše na dodir...
- To je druga služba, kod nas se na kontra stranu zavrće...
Ukoliko ovo čujete prilikom upoznavanja ili od relativno Vama nepoznate osobe, to je siguran znak da se susrećete sa jako proračunatom osobom, koja zna tačno šta želi da postigne i da je spremna da uradi svašta da bi to i postigla.
Može se često čuti na televiziji od raznih pevaljki i manekenki.
Ukoliko imate posla sa osobom koja je zaista ovakva, to će se jeko brzo videti, bez i da se kaže.
Relativno nov sport koji se igra na Zimskim olimpijskim igrama. Lici na kuglanje, samo sto se igra na zaledjenoj podlozi po kojoj takmicari bacaju metalne pegle. Jedna ekipa baca peglu po ledu, a druga ekipa nekim cetkama cisti ispred pegle. Skroz uvrnut sport.
Neki svet, nešto. Pa još njen. Ženska prisvojna zamenica dodaje neku flafičastu notu. Ili je možda senzualnu? Nebitno. To je neko ogromno mesto koje ne mora nužno da postoji. Možda je hologram, imaju i te neke teorije. Možda ima granice odakle se posle nastavlja nešto peto. Verovatno ima sto dimenzija. ALI, to je njeva vaseljena. Relativno sve je moguće. Ili je sve relativno? Nebitno. Vasiona je njena, pa šta bude biće. Tako to obično ide. Poneki spoljni uticaj ipak dopre do te vaseljene. Na žalost, ne može se čovek potpuno izolovati. Na žalost. A možda ima i stvarno toliko uporno smornih ljudi koji pokušavaju nekako da se uvuk u taj svet, da ih nekako i prihvatite. Društveni smarači. Samo bi da se socijalizuju. Šta ćeš ti tu, smaraču? Dobro, ajde, uđi, kad si već tu. Ali igra i dalje ide po mojim pravilima. Dobro ajde, ne mora baš uvek. Uglavnom. Dobro, ponekad. Samo ti ostani tu iako te mrzim, naravno.
Neko sad tamo negde muti Veliki Prasak, a galaksija mu malo zagorela. Jebiga. sve je za ljude.
Relativno fin odgovor na pitanje kakvo nam je jelo koje je napravljeno, a u tom trenutku ga jedemo. Jelo je obično lošije od nekvalitetnog spoja poluživih kineskih skakavaca, kuvanih bugarskih puževa i moždano anatomski okrnjenih jazavaca, ali izraz "može se jesti" to idealno sakriva. Iz pristojnosti i želje da ne uvredimo tvorca obroka, moramo malo karikirati odgovor.
-I, srećo, kakav ti je moj novi specijalitet ? Italijanska pasta sa prelivom od španskog sosa.
-Pa, draga, može se jesti...
-Jel ? Pa, hvala ti dragi, to ću ti praviti i za rođendan.
-Grhm, a što ne skuvaš samo pasulj ?
Steći veliku svotu novca za veoma kratko vreme, ali na relativno legalan i totalno genijalan način. Dok se ostali istežu na vrhovima prstiju ne bi li ubrali koju sitnu paru, pojedinci umesto rupe na saksiji otkriju motku-mlatilicu kojom ostalima ispred nosa počiste ogromnu većinu zeleniša iz krošnje.
Motka-mlatilica je, naravno, samo metafora za:
-TV kanal koji pušta isključivo šund s dna kace;
-Album Džejmsa Blanta ili Majli Sajrus, sa propratnim turnejama;
-Lanac restorana koji prostom narodu za bakšiš prodaje kancerogeno đubre obogaćeno visoko-adiktivnim tajnim sastojcima;
-Premeštanje pogona poznate i cenjene fabrike sportske obuće u marionetsku državu u jugo-istočnoj Aziji, gde sirotinja radi za dž i pita "da l' treba još da se radi?";
-Činjenica da ste broj 1 u svetu u nečemu, pa makar to bila i totalna nebuloza na koju se ljudi pale iz nekog levog razloga, (recimo - golf);
-Brijač sa jednom oštricom više od bilo kog drugog trenutno postojećeg brijača.
Stari narodni izraz za nekoga ko je talentovano glup. Zašto baš kao bukva? Zato što je bukovina materijal koji se relativno teško obrađuje, mora da se kuva, pa da se suši pod specijalnim uslovima. Naši preci nisu znali za ovu tehniku, pa su bukvu jednostavno proglasili za beskorisnu.
U današnje vreme se kaže i glup ko Anabela.
Obično se odnosi na relativno duže nejavljanje dečku/devojci/simpatiji kako bi se kod njih probudila čežnja za vama.
U realnosti, čežnja se probudi samo u vama, dok druga strana ne daje ni 5 para za vaše napore.
S druge strane, vaša nezainteresovanost ponekad može biti pogrešno protumačena kao udaranje čežnje.
Udaranje čežnje uspeva samo u jebačkim pričama.
- E tebra, ne znam šta da radim, ona moja me izluđuje.
- Nemoj da joj se javljaš par dana, da joj malo udariš čežnju, pa da vidiš kako će da te uvažava!
..... (sutradan)
- E tebra, nisam mogao da izdržim, zvao sam je ipak sinoć
- Eeeeee, patofnice!
-------------------------------------------
(zvrrrrr, zvrrrrr)
- Halo.
- Zdravo dušo, kako si?
- Dobro.
- Nisam ti nedostajao?
- Ne.
(tu-tu-tu-tu ....)
-------------------------------------------
- Halo, Mikice, to sam ja, upoznali smo se prošle subote ...
- !??!?????
- Nemoj sad da se praviš frajer, kao udaraš mi čežnju, znam da stalno misliš na mene
- Izvini, Mikica se odselio na Antarktik, ja se samo javljam na telefon
(tu-tu-tu-tu ....)
-------------------------------------------
- Mene baš briga, ja udarim čežnju, ne javljam se mesec-dva, pa da vidiš posle kako mi se umiljava, k'o mačkica
- Milisave, preterano sereš!
Ljudi za koje je u Bog u poslednjem trenutku (tokom spermatogeneze) odlučio da će biti muško. Prepoznaju se po tome što su relativno niski, žgoljavi, ponekad kovrdžavi i uvek obučeni u odelce sa kravatom.
Česti su na radnim mestima koja zahtevaju minimalnu mišićnu aktivnost i veliku slatkorečivost. Ne deluju harizmatično, tako da nikada nisu šefovi, ali ih ima među bankarima i pravnicima.
Marko iz Erste banke
Inat je decija bolest koja se leci zreloscu ili operacijom. Medicinski, centar za kontradikciju zvani "inat" je kod osoba koje teraju inat izuzetno razvijen, dok im je mozdani centar za sposobnost odlucivanja relativno zakrzljao. Smatra se, da je inat lociran u umnjacima i zato se moze operativno otkloniti.
Inat nije ni "pro" ni "kontra" vec mu je rezon "a zasto bas tako?".
Ni "da" ni "ne", ni "ovako" ni "onako". Pa kako? "Nikako!".
Sustinski, neko ko tera inat je detinjasti buntovnik koji, kada mu izvade umnjake postane prkosni sugradjanin.
Sportska smo nacija. Relativno mala država poput naše ima zavidne uspehe u kolektivnim sportovima. Ipak, od vajkada nas prate penali za protivnika van 16, polaganje u poslednjim sekundama nakon zgažene aut linije i ostale sudijske odluke na našu štetu. Sudija nas može pojebati, kao da je nastao nakon dabl penetrejšna Klintona i Hašima Tačija u Natašu Kandić.
Pa dokle više sudija?! Jebo ti pas mater ružnu, pa ni Kandićeva nam ne bi ovako sudila!
Fora kojom se vade svi oni koji se smuvaju sa izgovorom za ljudsko biće. Grobom žestoke mramorne kategorije. Korišćen od strane oba pola, zavisno od konteksta u kojem je nastala potreba ostvarivanja emotivno-fizičkog kontakta sa opisanom relativnom individuom.
- E, brate, otkud ti ideja da se smuvaš sa Milicom? Ima barem 110 kg, dvaput je teža od tebe, ima leđa k'o Tajson, a bulja joj ima vlastiti poštanski broj. Daj, nađi neku normalnu.
- Rođo, ružnoća je relativan pojam. Milica je lepa na svoj način. A i da se ne lažemo, dala je pičke na prvu. I ne boji se nijedne poze. Voli da eksperimentiše. Daje mi da upirem u nju k'o u životinju.
- Auh, kol'ko si ti sjeban! Kontam da će i murija da te drka jer će pomisliti da vodiš jebenog nosoroga kad te vide sa njom.
------------
- Tamara, jesi ti i dalje sa đembelim Markom?
- Jesam, što?
- Ma onako, video sam ga da juče uzima dve tepsije bureka umesto jedne standardne u pekari pa sam mislio da si ga ostavila i da tako leči depresiju.
- Nemoj biti prostak. Marko nije ružan, on ima... Ono nešto.
- Da, ''ono nešto''. Misliš na ML Mercedes, pet kuća i lanac prodavnica mešovite robe? Jebote, kako mi se kenja od vas sponzoruša.
- Pričaj šta hoćeš, meni je sa njim divno.
- Mogu misliti! Kad legne na tebe ne znaš da li ćeš umreti od pucanja unutrašnih organa uzrokovanih težinom većom od Jupitera ili gušenja, pošto mu dah neodovljivo podseća na radijaciju u Černobilu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.