
Doslednost. Kao u filmu 'Memento' zapisuj šta si sve pričao i kome i drži se priče. Ako si jednom rek'o da si opalio dve ribe opalio si dve i kad te ćale nonšalantno priupita o seksualnom životu dok cepate drva i kad se naločeš sa ortacima.U suprotnom nećeš moći da povataš kog si šta lagao. Drži se niskih cifri, da si stvarno jebač epskih razmera saznalo bi se. Kada te pitaju koje su arčene srećnice nikako neiskusno ne izgovaraj 'Ma, ne znaš je..'. To prolazi samo kod morskih golova u gostima, i to samo tad koristi. Kaži ime neke koju ljudi znaju iz viđenja...dalekog viđenja. Baš će oni da dođu kod nje da je pitaju 'Izvini,Slavice, jel' te treskao Marjan?'. U detalje ne zalazi, jer pobogu, nemaš pojma o detaljima. Pornići? Šamarao si je...ma daj. U priči se drži jedne marke kondoma, to je marka koju koristiš, ostali ti jednostavno ne odgovaraju. Imaš stav o tome. Obavezno ubaci jedan detalj kad si ispao smešan. Npr. ispao si iz kreveta tokom akcije. To i zbunjena faca prolaze. Kaži da ti se jednom nije digo. Stres jebi ga, svima se desi. Uvek iz topa izbacuj odgovore ne razmišljajući. Ako razmišljaš, lažeš. Koje boje gaće je nosila? Žute ko sisa vijetnamske kurve koja ima hepatitis. Jel je bolelo? Ne ! Jesi skinuo čarape? Ne! Jesi nevin? NE!!!
Doslednost...I zaboga...Idi jebi nešto.
Izraz koji se nekada upotrebljavao za ekstremno dobre ribe, one koje samom pojavom izazivaju erekciju, za one avion ribe .
Danas se ovaj izraz koristi za anoreksične devojke, baš kao te sa modne piste u današnje vreme.
Iz očiju alfa mužjaka - običan nemač pojma, muškarac bez ikakvih šansi kod žena. U stvarnosti - poslednji trsitelj neke ribe. "Zapečatitelj" rupe. Stavljač parafa. Za razliku od alfa pičkice - defloranta, koji samo skine mrak i ubrzo nestane, kao i ostalih beta, eta, lambda i omikron mužjaka, koji ostaju manje ili više upamćeni, omega mužjak ostaje zapisan kao poslednji. Fora je samo što je malo ko siguran da je the last one.
-Konačno sam našla svog omega mužjaka. Hoću da budem s njim do kraja života.
-Pa sigurno, kad je preko tebe prešao ceo grčki alfabet, ponestalo slova više, bilo je vreme. Samo da ne pređeš na kinesko pismo, haha.
-Ljubomorna kurvo!
Rečenica koja će u penzionerskim krugovima postati znatno popularnija 2011
Generalizacija je jedna jako opasna stvar. Ume da izda svog korisnika brže nego što ovaj stigne da izgovori "Sva su jaja ist...", pružajući mu isto toliko izuzetaka od pravila koliko ima i potvrda istih. No, naši su moderi očito veoma neustrašivi oblici života te nam zadaše temu koja nas prosto tera da etiketiramo, stereotipujemo i, na sve ostale načine, subjektivno kategorizujemo nesluteća rebra diljem ove naše sluteće planete. Hoću da kažem - do jaja.
Elem, ima takvih pojava međ' ženskom čeljadi koje će na različite načine, pozitivno ili negativno, suštinski ili prolazno, fizički ili metafizički, uticati na nas muške više nego bilo šta drugo u našim životima, tu uključujući i lake&teške droge, vizije Isusa kako drži Sveti Gral i naše sirote majke, ne obavezno tim redosledom. Jedan će zbog određene ili više žena spoznati šta je to ljubav, strast, ljubomora, mržnja, drugi će upisati faks, treći ga završiti (četvrti, pak, završiti u zatvoru)...peti će konačno raširiti krila i odleteti iz toplog roditeljskog doma, šesti će razjebati onaj sopstveni, sedmi će se skinuti sa rendom poroka, osmi će zapatiti sve redom...a neki tamo 69-ti će korepetirati u jebenoj baletskoj školi "Lujo Davičo" za 300 dindži po satu i jedan osmeh koji mu je tada značio više od svih para na svetu. Doduše - umela je i graciozno da podigne nogu, noga, dakle, u množini akuzativa.
Ali ja nisam želeo da pišem ni o njoj, ni o njenoj nozi, niti o njenoj branši liberalnih erotskih shvatanja i poza...iako bih sa neobičnim zadovoljstvom rado evocirao uspomene sa pomenutih i vazda naelektrisanih, proba. Ne. Ja želim da pišem o jednoj drugoj kategoriji, onoj koja je pomalo i moj posao, i moj hobi, i moja strast, i moj krst i u kojoj sam dosad imao (i imam) daleko više uspeha u karijeri...ili barem što se tih, jelte, nogu tiče. E sad, mnogi od vas će sigurno reći "Vidi lika, 'oće tu nešto da kenja o operskim pevačicama a meni ortakinja/sestra od tetke uči solo-pevanje u "Manojloviću", 'nači, znam sve o tome!". E pa, ja ne govorim o njima, brate...a ne govorim ni o onoj tvojoj bigotskoj predstavi o jednoj operskoj pevaljci kao debelo-sisatoj krmači koja na sceni urla visoko Ce dok ti jebeno "zaječarsko" ne eksplodira u ruci kojom drkaš. Mada si delimično i u pravu, da znaš.
Ja, elem, moju opersku pevačicu viđam skoro svaki dan, još od svoje 16 godine. Jebiga - tako mi se zalomilo. Navukao sam se na njih u Srednjoj, šmrčem ih i dan-danas. Jednu sam i oženio, da imam za svaki dan. Možda sam išao linijom manjeg otpora, šaznam. Tek - vazda su bile starije od mene i, da budem sasvim iskren, daleko zanimljivije od devojaka mojih godina te su moje klinačke fore kroz interakciju sa njima sazrevale k'o zelen paradajz na julskom Suncu, a kroz njih i ja, mali zeleni u tom nepoznatom svetu rajskih stvorenja. Razume se da ja tada ni najmanje pažnje nisam poklanjao njihovom pevanju, tehnici, interpretaciji i ostalim dosadnim stvarima koje se tiču muzičke umetnosti (phahahaha "muzičke umetnosti", phahaha), već sam se uz smešno udaranje razloženih akorada u klavirskoj pratnji nepodeljeno divio njihovoj ženstvenosti, besprekornom izgledu i jedrosti, inače Svetom Trojstvu jebozovnosti kod kvlt rebara.
Ta jebozovnost je, između ostalog, i jedna od generalnih karakteristika svih profesionalnih "operačica", da se pozovem na prvi pasus ovog, svakako, traktata. Drugi stereotip je - a kako se Svevišnji često voli šaliti sa takvim stvarima - ogromna kontra-teža narečenoj jebozovnosti i često nerešiva sila gravitacije za tvoj polni ud. Sujeta. OP su jezivo sujetni oblici života i, uz bolesnu ambiciju kao Stereotip no.3, spremne su da zamrze, ubiju i šarmiraju sveže oženjenog mladog komšu da iseče i zakopa mrtvo telo onoga ko im se nađe tj. našao na putu ka zacrtanom cilju. Mene je jedna, primerice, gađala štiklom kada sam joj napomenuo da je promašila tonalitet u ariji, a druga mi je slala preteće poruke kada sam joj rekao da je "bolje da rodi bebu nego da abortira tonove" (prevod sa nemačkog). Tu, zapravo, dolazimo i do još jednog fun fact momenta u celoj ovoj studiji; naime, na pitanje "Da li želite da imate decu?", na uzorku od 100 operskih pevaljki, svih 100 će vam reći "Možda, jednom...nekad...meni je, znate, karijera na prvom mestu!", a potom će vam se na vašu primedbu da trudnoća čini glas lepšim i bogatijim tako slatko ismejati...da ćete ih sledeći put videti sa stomačinom, zuba do. Bogu hvala da ova moja već ima takav glas da bi eventualna beba od nje učinila jednog solidnog baritona...
A ta sobica na mansardi i taj portret M. Kalas? E, nju sam bio zaista voleo a ona je htela da peva u "Metropoliten" Operi. Eno je danas, čujem, razbija karijeru u jednoj turističkoj agenciji, usrećuje ljude sobama sa pogledom na more...
Fora za muvanje iz naftalina, omiljena u arsenalu predratnih švalera i svih onih koji se tako osećaju. Koristi se u društvu većeg broja ženskih osoba u okolini(2 i više). Neverovatan pokušaj spajanja nespojivog, a deluje samo na prvoklasne pileće mozgiće.
Јааооој куку мени боље да нисам устајао из кревета......
Њен брат - сваки час гвирка и друка код родитеља.
Њена кева - сваки час је ту да види јел нешто треба и да те опомене да спустиш ноге са стола.
Њен ћале - од како си ушао он је прислонио чашу на уво и на зид,чека неки узбудљив звук да бане са секиром и натера те да зажалиш што си мушко....
Uhvatiš drugaricu za sisu i ako usledi PLJAS, ti odglumiš kao da si u čudu (šta bi?) i to kažeš.
Međunožje naložene devojke koja je tvrdoglavo rešila da neće dati pičke na prvom sastanku, pa vazda prekršta noge dok se vrpolji na stolici.
Ситуација у којој дрчност и похлепа превазлазе границе културног, па и нормалног. Вечито незадовољство постојећом сталежом(неосновано наравно), без обзира на то што је сасвим солидан и задовољавајућ. Завидност је некима једноставно болест од које се никад не излече. И увек су у трипу да заслужују више, без обзира на то да би се многи поломили да тако живе.
Мали Буги(тату му зову Бугарин, те је он Буги):
Татко,татко каће ми купиш кола? Положио сам још зимус, а немам кола.
Бугарин: А бре сине, маме ти га набивем, те су ти кола позади у двориште.
Буги трчи од среће, да види шта ги му је татко купиа, и у дворишту затиче разјебаног трабанта. Враћа се сав разочаран и бесан:
А бе татко, какав си ми ово крш купиа, рибе ће да беже од мене кад ме виде.
Бугарин: А бе синко, маме ти га набивам, какве су ти рибе, кола су ти златна.
Lik koji je odslušao sva moguća trabunjanja ribe, a još je nije opalio.
Drugarica sa kojom devojke obožavaju da se fotografišu, jer, shodno njenoj nezaobilaznoj figuri, imaju pojačan efekat dobre ribe, vitkog stasa.
Lakše ju je preskočiti, nego zaobići.
Svaki student u Srbiji ima bar po jednog kolegu bosanca.
Nenormalno iskren covek, prosto nas spusti na zemlju kada kaze "ne seri matere ti", sto je svakom ponekad potrebno.
Ceni prave vrednosti: jagnjetina, ribe, domaca rakija i vunene carape.
Ne ide mu matematika, al sto prepisuje lik!
(tj. nema neke skole al je "nacitan")
Ponekad zvuci malo sirovo, ali uvek pogadja direktno u centar:
Ja: Brate, vidi ovu ribu, izaso sam s njom vec par puta...:))
Kolega Bosanac: ...jesi jebo ti to?
Ja: Ma, polako...riba mi je bas gotivna! Necu odma da je napadam, fina je to devojka!
Kolega Bosanac: ...ne seri matere ti!
Pandan verzija ,Da zovemo neke ribe' za žene. Nikad čuo i nikad bio pozvan za takvu žurku.
Zašto ?
Ako bi ribe već i odlučile da pozovu neke likove, ne samo da bi se svi odazvali, nego bi svaki došao sa još dvojicom. Popili bi svo piće, popišali dasku i ispraznili frižider.
Ribe ništa ne prepuštaju spontanosti i ako je ta žurka samo za devojke - biće samo za devojke. Piće se Sangria, gledaće se romantična komedija i ogovaraće se ostatak drugarica koje nisu došle. Kad riba pravi pijanku za mešovito društvo, tu mora biti neki viši cilj. Ili da se nabaci nekom liku ili da nekog lika nabaci svojoj debeloj drugarici.
Zato ako želiš biti svoj na svom, moraš napraviti sopstvenu žurku i ribe pozvati bar pet dana ranije kako bi se one adekvatno spremile, jer zakasnelo pozivanje najčešće dovodi do laptop žurke.
- E, a da zovemo neke frajere ?
~ Milane, rekla sam ti da je danas girl only night.
Bivša riba je mislila da pokušavam da joj kažem da je volim.
Ja sam samo na bezbolan način pokušao da joj stavim do znanja da ima krmelje.
Kada je ulaz na žurku skuplji za muškarce nego za devojke.
Giga Mega Extra Party
Ulaz:
Muškarci: 500 din.
Devojke: 350 din.
Za sve devojke besplatni kokteli do 23:00h
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Suptilan način devojke da kaže da se smorila u vezi kao baba u praznom autobusu. Dosta joj je bleje po kraju, sokića sa trafike i bureka sa sirom. Gledala je neki lik-plače-sve-vreme-i-seče-vene-za-droljom film. Hoće i ona to. Da se oseća jedinstveno, da bude debeljuca u Etiopiji, hladno pivo u tvom frižideru. Želi da te od klošara sa klupe pretvori u princa na konju. Ili motoru. Važno da si konj. Poslušan. Hoće da bude kao ona devojka iz raspala-štreberka-koja-postaje-kraljica-jebene-mature filma. Želi da se jebe, a da joj ne uđe. Pokušava od slona da napravi muvu.
- Jao, znaš, volela bih onako, znaš... Mnogo ljudi, mrak, a ja sijam... Znaš na šta mislim?
- E taman mi stigla neka prepečenica. Šljiva. Deda Slavkova iz Japana. Svetliš ko svitac od nje.
- Daj bre... Uozbilji se. Budi malo inovativan...
- Znači razmislila si o onome, ti, Maja i ja?
- Ne mogu da verujem... Nikada se nećeš promeniti... Idem...
- E, a da mi daš Majin broj?
Žargonski izraz kojim devojke izražavaju besparicu u kojoj se nalaze.
-Idemo na kafu?
-Sti luda!? Vidi, prazan mi novčanik! Da me neko jebe nemam da ga častim!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.