
Šta se treseš toliko, đe gori? Ko ti ruši sneška bre? Stani da popijem kafu na miru, nemoj od ranog jutra da me nerviraš! Uzvrpoljio si mi se ko neka rihternjača, držiš i ne puštaš. Neretko se može poistovetiti i sa kerom koji obleće oko tebe nanjušivši meso. Predstavlja stanje hitnosti, što ono kažu za crveni telefon.
Mare: E tebra, desi, nisi video, ovaj, onog Žara Siciliju skoro...a?
Sale: Nisam, što? I šta si prebledeo k'o da si za Krst pliv'o? Šta će ti...?
Mare: Ma ne, ovaj, ja pričao nešto sa onom njegovom, ama ništa više, veruješ ti meni... sad me juri breg, hoće da me sravni sa zemljom...
Sale: Ti nisi? Ma ajde, nemoj mene da farbaš, čuvaj spiku posle za njega...šta ćeš, posle jebanja nema kajanja moj Mare, kažem ti, bolje nekad da ostaneš ćiku, i da ga izbacaš k'o čoek, al' ti nećeš, pa sad pati zbog ribe...
Pokušaj da na fin način nekome kažete:
- da taj ili neko treći nema pojma;
- da ne biste da mu/joj rušite Sneška, ali da morate to da uradite za njegovo/njeno dobro;
- da nije to baš tako kao što izgleda vašem sagovorniku;
- da umete i znate da uradite nešto bolje od nekoga.
Bilo kako bilo, ovo ume da bude često uvod veće svađe i rasprave.
_______________________________________________________________________
- Da ti kažem, onaj naš Gare, predsednik skupštine opštine, je stvaro dobar čovek. Hoće stvarno da pomogne.
- Gare Gnjida pomaže nekome?
- Što Gnjida? Pa baš je dobar čovek. Pre neki dan mi je pomogao oko nekih dokumenata, otvaramo novu firmu pa je potrebno da se neke stvari ubrzaju. A i rekao mi je da će da mi ugovori posao sa nekim Italijanima jer kaže da je u interesu naše opštine da što više ljudi radi. Samo me je zamolio da mu obezbedim stotinak paketića za decu, a opština će sve da plati do kraja januara. Svaka mu čast, uspeo je da se snađe, vredan čovek. Ama stiže sve.
- E, moj ti... Tebi kao da je ispran mozak. Ti kao da ne znaš kakav je Gare. Pre 5 godina je počeo da se muva po stranci, ulizivao se i tetkicama što su čistile stranačke prostorije isto koliko i onom našem glavonji. Glavonja ga je vodio na putovanja sa sobom, pomogao mu je i da završi višu školu. Gare je sad njegov verni pas koji se predstavlja kao uspešan poslovni čovek. Počeo da cinkari ljude, čak i one sa kojima je bio veliki prijatelj. Ja sam ga jedno vreme bukvalno 'lebom 'ranio, sedeo je više kod mene nego kod svoje kuće, jeo džabe kobasice, čvarke i kavurmu, pio džabe moje vino i rakiju, a posle je išao u policiju da me prijavi kako prodajem genetski modifikovani kukuruz, onda kad sam tražio od opštine da mi plati onaj kukuruz od prošle godine. Dolazile su mi razne inspekcije 100 puta, išao sam na salušanje u policiju kao da sam tajkun, a ne seljak. A znaš kad ćeš pare da vidiš? Nikad! Kao ni ja! Kome je opština plaćala poslednjih godina? Nikome! To ti je, brate moj, društveno-koristan rad, zaboravi na te pare, nego gledaj kako ćeš u firmi da opravdaš gubitke. I Gare je dobar? Svaka njemu čast, ali ja toliko govno ne umem da budem.
______________________________________________________________________
- O, školski, gde si ti, nema te 100 godina. Šta radiš?
- O, školska, otkud ti? Pa ti sve mlađa i mlađa. Hehehe... Ništa naročito, školska, preživljavam kao i svi. Završio faks, 3 godine tražio posao, jedva sam ga našao pre 3 meseca. Radim kod kod Gileta, rintam za minimalac po 12 sati dnevno, i to na crno. Vidiš da je jebeno vreme. Teško se nalazi posao, a i plate su male. Ti?
- E, školski, pa ne možeš tako da pričaš. Treba maksimalno iskoristiti svoje potencijale. Eto, i ja sam završila faks, pa sam i konkurisala na tri različita mesta, odmah su mi svi ponudili posao, ali mi je sadašnja firma ponudila nabolje uslove, još sam posle 2 meseca dobla ponudu jedne nemačke kompanije da pređem kod njih i da odem za Nemačku. Ali nisam htela. Dečko mi je jedan od direktora u firmi pa nisam htela da ga napustim jer smo se verili.
- Svaka tebi čast na diplomi, ali i ja da sam direktor i ja bih te primio sa tolikim sisama. Nešto se ne sećam da su ti tolike bile u srednjoj. I kako toliko sposobna se baš uhvati za direktora, a ne za nekog od radnika?
- Kako te nije sramota? Na šta ti ja ličim?
- To na šta mi ti ličiš nije potrebno da ti kažem jer i sama znaš odgovor. Misli ti da sam ljubomoran ili iskomplekisran, ali znam te više od 20 godina i nemoj da mi prodaješ te priče. Ponvaljam, svaka tebi čast, ali nemam ni pičku, a ni takve dojkare da mogu da budem toliko uspešan. Aj zdravo!
_______________________________________________________________________
Damir Handanović: "Vidi, Brajo, tebra, što sam uradio Dženanu pesmu, a samo sam malo preradio neke Cecine pesme. A i nisam ga mnogo odrao, samo 10 000 evra sam mu uzeo. Hehehe!"
Dragan Brajović - Braja: "Svaka tebi čast, ali ja sam uzeo jednu marokansku pesmu, ubacio par semplova neke kubanske muzike, sklepao tekst od Stanijihih tvitova i prodao Seki Aleksić za 80 000 evra. Opaaaa!"
Damir Handanović: "Auuuu, matori, skidam ti kapu! Kad za ovo saznaju Futa i Marina, ima da puknu od muke."
_______________________________________________________________________
Najjača reč na svetu. Jača čak i od rečenice kojom saopštavate detetu da Deda Mraz ne postoji ili da mu je neko srušio sneška.
Reč toliko jaka, da u trenutku govora nekome može da stvori osećaj da su se aktivirali svi vulkani, tektonske ploče se razdvojile a pande pocrkale.
Naravno, kako nesreća nikad ne dolazi sama, tako uz ovu reč ide još jedna rečenica koja udvostručuje doživljaj.
-Brate je l' bih imao ja šanse kod Marije?
-Pa pazi. Dobra je riba nema šta, ali...
-Ali šta?
-Udata je i ima dvoje dece.
Svevišnji Bog, Kosmički Apsolut koji objedinjuje čitav Svemir u jednu celinu. Ono ujedinjuje sve: i dobro i zlo, i ljubav i mržnju, i život i smrt, i građenje i rušenje, i sve što postoji, čitav Svemir, sve. Ono je apsolutno. Njegove manifestacije (hipostasi) su zeleno i crveno svetlo iz Brisela, kosmičke sudije dobrog i zla.
Sve sirotinjske vlade – to su »ruke« ili »instrumenti« Svevišnjeg, pomoću kojih ono upravlja tim narodom. Ali te »poluge« nisu pasivne, one imaju vlastitu slobodu volje, one su subličnosti Svevišnjeg.
novinar1 - Možete li nam reći zašto poskupljuje sve živo?
A.V. - Dobili smo zeleno svetlo iz Brisela da sve poskupi.
novinar1 - Pa, to ne zahteva nikakvo dodatno pojašnjenje. Zar ne kolega?
novenar2 - Apsolutno. U suprotnom bi to bilo bogohuljenje.
novinar1 - Samo još jedno pitanje. Možete li me dotaći Apostole Svevišnjeg?
Bogotac je njegov sin. On jebe mame. Za njega ne postoji nemoguće. Sve je video i čuo. I ono što se još nije desilo. On zna šta predstavlja baba u dnu autobusa porodice Krstić. Pored njega si običan nemač pojma.
Ribe puštaju suzu niz butinu kada ga namirišu. Pogledom skida brus i otvara teglu sa kiselim krastavcima. S njim u ekipi na fudbalu se osećaš kao slepi vrabac bez noge. Upoznat je sa Da Vinčijevim kodom. Takođe zna svrhu postojanja judeomasonskih svedoka uličnih prodavaca. Bolje od profesora je upućen u pitanja koja će doći na ispitu. Simpatične dame iza šaltera studentske službe ne mogu sa njim da izađu na kraj. Sveznajuće biće čije je cilj da ti se u svakoj mogućoj situaciji popiša na sneška, kog je prethodno išutirao.
Maskota francuske firme Michelin, proizvođača guma za automobile. Na svakoj mogućoj reklami, ova kreatura se smeje, namiguje, trči, skače i prevrće se, odajući tako utisak da stručnjaci za marketing ove kompanije žive u ubeđenju da prosečan kupac automobilskih guma ima pet godina. Pri tom, iako bi trebalo da izgleda kao gomila guma naslaganih jedna na drugu, ova groteskna pojava više podseća na nekakvu kombinaciju Sneška Belića i rebrastog kondoma.
-Tata, tata, za šta je ova reklama?
-Za gume sine, za kola.
-A hoćeš da mi kupiš?
-Pa šta će ti to?
-Ne znam... E, tata, tata! Ja sam jutros našao na podu od kupatila isto tako nešto... Šta je to?
-Ništa sine, ajde idi da spavaš...
Po jednom uglednom domaćem teoretičaru arhitekture, to je vrsta antiurbanizma koji se primenjuje u današnjem Beogradu, a i šire. Izraz je neprikosnovene volje vladarskog Ja koju ograničava samo dosluh sa željama privatnog kapitala, a nastao je tako što se predsednik države vozio limuzinom i razmišljao šta treba da se sruši, gde će da nikne novi grad, a gde spomenik. Turbanizam se odlikuje prezirom prema institucijama države, profesionalcima i pređašnjim urbanističkim planovima.
Beograd na vodi, nameravano rušenje Beogradskog sajma...
Za nekoga radost za nekoga i nije baš,bato i seka će reći uraaa i izleteti vani da se grudvaju,prave sneška grudvaju prolaznike,ponekad strada i nečiji prozor.
Tata mrzovoljan i gunđajući napusta kuću zna šta ga čeka,hladno a mora na posao.
Mama će uskoro da uzme krpu i da bude dežurna da briše blato koji će se uneti u kuću.
Baka i deka i stari mačor će se primaći starom dobrom smederevcu da ugreju stare kosti.
Sušta suprotnost od nije-to-ništa-lika. On u najjednostavnijim situacijama nalazi probleme, u svakoj novini koju čuje nalazi potencijalnu katastrofu i rušenje poretka kakvog poznaje, iz razgovora sa svakim mu se čini da dotični nastoji da ga nasamari.
Sasvim retko, i nije-to-ništa-lik može biti najeb-lik: kad za sebe tvrdi da mu neki "izazov" nije ništa, dok za druge tvrdi da su najebali; ali su znatno češći obratni slučajevi: da za druge tvrdi kako su im razne situacije opuštene, dok ga je on ugasio.
Srednja škola
Lik: E, upravo sam video matematičarku kako dolazi i donosi kontrolne. Ja joj kažem "dobar dan"; a ona meni samo klimne glavom. Znao sam! Znači, najebali smo svi!
Neko: Šta bre pričaš! Mi smo proveravali zadatke sa ovima iz drugog razreda, dala im je isti kontrolni, svi smo dobili trojke, četvorke i petice.
Lik: Vi možda jeste, ali ja znam da sam sve zeznuo. Joj, brate, al sam ga najebao...
***
Fakultet
Neko: E, znači, za Master studije se polaže prijemni, sad je izašao informator...
Lik: ZNAO SAM! Znači najebali smo, nikada nećemo diplomirati!
Neko: Šta bre tronjaš, lista je takva da mogu da nas prime sve...
Lik: Da, ali izvoli, burazeru, pukni 2000 evrića.
Neko: Šta ti je, brate, ima i budžet. Osim toga, rekli su nam da neće dozvoliti da svi što smo do sada bili na budžetu, na poslednjoj godini plaćamo studije. To bi bilo kao da kupuješ diplomu.
Lik: Pa da. To ti i jeste svrha u ovoj ludoj zemlji, sve se kupuje... Sve je na kredit... A zaposlenje nećemo naći znaš kad? Ni za 10 godina!
***
More, nova grupa stiže, stara se sprema za povratak.
Lik (iz stare grupe, sačekuje pridošlice): Evo, dozvolite da vam ja kažem nešto prijateljski- nemojte slučajno na plaži ovde da ostajete duže od 2 sata dnevno! Ovde ima lopova, neko će vam upasti u apartman i opelješiti vas, kao nas...
Neko (iz nove grupe): Pa gde su vam bile stvari i novac?
Lik: U apartmanu, u fioci...
Neko: Pa zar nema sef u sobi, koji je besplatan?
Lik: Mnogo ste vi naivni, zar mislite da sobarica nema ključeve od sefa i da ne zna kombinaciju?
Neko: Pa ko vam je uzeo novac?
Lik: Neki lopovi. Mi smo bili smešteni u prizemlju i ostavili terasu samo da se izluftira, a oni upali...
***
Dva ortaka
Lik: Evo ja sinoć svirao sa bendom. Svirao sam sa njima 60 pesama celo veče i nisam se ni malo umorio.
Ortak: Stvarno!? Eee, dobro da znam kako to funkcioniše, pošto i ja okupljam ekipu, treba da odsviramo 20-ak pesama povodom godišnjice raspada "Bitlsa".
Lik: Znaš šta, savetujem ti da ne ulaziš u to, jer biće JEBENO raditi sa bendom...
Legendarni pescani pokemon, navodno odgovoran za tragicno rusenje dvorane u Paletu. Na web prezentaciji Tima Raketa nedavno objavljene fotografije uhvacenog potpuno evoluiranog primerka Bin Ladena, ali kada suoceni sa mnogobrojnim zahtevima da predoce mitsko bice predstavnicima svetskih medija, izjavili su da su smatrali da je ocigledan sledeci potez da ga otpreme na sredinu okeana. Iako je opstepoznata cinjenica da pescani pokemoni ne mogu da prezive u vodenoj sredini podigla mnoga pitanja u javnost, gradjani Paleta su veoma zahvalni Timu Raketa za koji veruju da je sproveo pravdu u ime tog mirnog gradica.
Iliti - uvek se nađe ko će tvog sneška rasturiti.
Svi planovi, sav trud i sav rad, sva dugogodišnja iscimavanja u samo jednom trenutku propadnu. I pored igranja po pravilima (bez varanja i muljanja), igranja po strogom džentlmenskom bontonu (sa rukavicama i sa stilom), spartansko-obilićevskog požrtvovanja (do poslednjeg atoma snage, sve dok ne padneš iscrpljen od nesvesti) - sve je to džabe kada te na poslednjem stepeniku sačeka kora od banane.
Da, tada znaš kako se oseća Pera Kojot, super genije. I da - to je zaista užasan osećaj.
Godina je 1996. Igra se revanš utakmica drugog kola "Kupa pobednika kupova" između FK "Crvena zvezda" i FK "Barselona". U prvoj utamici je Zvezda u Barseloni izgubila sa 3:1. U Beogradu joj je trebalo da pobedi sa barem 2:0 da bi prošla dalje.
Iako je Barselona bila jako ime, Crvena zvezda je tada imala veoma jak tim koji je mogao da načini čudo (posle prvog kola u kom su eliminisali nemačkog predstavnika "Kajzenslautern"). Tokom cele utakmice je beogradski tim napadao, cimao se, borio, jurišao koliko je to mogao pored sjajne "Barselone" u kojoj je tada igrao i Ronaldo, no - mreža gostiju je mirovala.
Mora se napomenuti da su tada sudije bile veoma nenaklonjene srpskoj ekipi i da su širokogrudno štitili gostujući tim.
U jednom trenutku, posle ko zna kog napada, beograđani su poveli. Stadion je eksplodirao, navijači pred malim ekranima su bili u ekstazi. Čudo je bilo tako blizu. No, ni šezdeset sekundi kasnije, Đovani je izjednačio rezultat. Kraj snova i kraj nadanja. Barselona je te sezone osvojila pomenuto takmičenje.
Sledeće godine, takođe u drugom kolu istog takmičenja, je FK "Partizan" igrao protiv FK "Lacija". U Italiji je srpski tim igrao nerešeno i tako imao meč loptu. Ali, iako je revanš trebao biti tu kao vrsta potvrde da crno-beli idu dalje, upravo je bivši igrač njihovog najvećeg rivala (Dejan Stanković) bio njihova "kora od banane".
Elem, zanimljivo je da je baš te godine osvajač "Kupa pobednika kupova" bio baš "Lacio". Simpatično, zar ne?
Problem je to, to i to... Ne može tako zbog toga, toga i toga...
Rušenje snova, govorna paljba, prekid mašte i fikcije te suočavanje sa surovom realnošću. Suprotstavljanje individui koja je iznela svoj stav i pokazala želju za realizacijom jedne od njenih ideja - što je vrlo teško zbog prepreka i rupa na koje se nailazi pri pokušaju da se ostvari. Fin način jedinke da ukaže drugoj na sve probleme koji dovode želje iste pod znak pitanja, i da su šanse da se te želje ostvare izuzetno male, čak šta više, u minusu.
-Znači ćale, na leto me ne'š gle'at! Pravac Ibica!
-Milunka, daj mu sisu, opet renda gluposti!
-Ja?
-Ti ti!
-Što, šta je to, treba mi oko deve'sto jura!?
-Ako te sad puknem e! Zvede ćeš prebrojati, obrnuli smo čitav krug sa tim tvojim filozofijama i glupostima! Stvar je u tome što ja nemam dinara, a ni ti nemaš dinara, i plus si lenj k'o da te pravio đed Radivoj! A ni pasoš nemaš, i kolika si pička - to si na majku - verujem da bi se i leta avionom plašio!!
----------------------------------------------------------------------------
-Daj daj daj daj daj daj daj! Daj pičke!
-Bi' ja rado, al' stvar je u to š'o imam eids!
-----------------------------------------------------------------------------
-Jao jedva čekam prvi maj ejjjj!
-Što, gde ćeš?
-Pa sa vama na kampovanje, tri dana ludnice!
-Khm...
-Šta je?
-Stvar je u tome što si dosadan k'o proliv, niko ne želi da ideš ti.
Vibraciona (perkusiona) bušilica na motorni pogon (benzin) od nekih 50 konjskih snaga i preko 50 kg težine. Pravi je neka švedska firma i može se naći u gradjevinski žutoj boji ili u SMB vojnoj boji. Koristila ih je JNA.
Vrlo su zgodne za miniranje jer za 5 minuta zabodu polugu od 0.8 metara u granit, i spremni ste da u istu nabijete eksploziv i eto vam dela puta kroz karpatske planine. Ako se buši rupa za miniranje, onda samo treba da je pridržavate, da ne pobegne. Ako pokušate nesto komplikovanije, kao sto je bušenje horizontalne rupe, trešće vam se kosti jos mesec dana.
Spada u robijaški alat.
Danas je koriste građevinski preduzimači za rušenje na napristupačnim mestima.
....I to im je glavni adut da ne moraju da razmisljaju u napred i da svaku grešku mogu da isprave.
- Au majstore, pa kako sad da stavimo vrata za WC ovde gde ide noseci zid?
- Sad će mali da izbuši tu vrata. Mali daj kobru!
- Au majstore, pa kako sad da uvedemo vodu kroz temelje od pola metra.
- Sad će mali da napravi rupu za vodu. Mali daj kobru!
- Au majstore, pa nemamo ulaz na tavan.
- Sad će mali da probuši ploču. Mali daj kobru!
Koliba koja ne sme da se ruši iako je na obali reke.
Šta da vam pričam, svi znate primer...
https://nova.rs/vesti/politika/stajic-sprecava-rusenje-tominih-vikendica/
Питање којим циник покушава да ти сруши снешка, онда кад се радујеш њему тривијалним стварима. Поносан као да је завршио Сорбону, јебао све холивудске глумице, свршио Џесики Алби на косу, а онда ударио Тајсону шамар после ког га је овај молио да га не туче више. Увек изнад свих, увек протагониста и вођа, никад губитник, у својим очима отац свих очева који свима сме да суди и едукује о систему вредности. Питање које обично поставља највећи шунтавац, нејебач, ком је једина срећа у животу да се другом покења по стварима које га чине срећним.
-Тих, како је добро играо Реал синоћ, свака им част.
-У чему то?
-Фудбалу бре.
-Ма фудбал је срање, шта имаш од тога што га гледаш?
-Па оно, скупимо се код некога на гајбу, пијемо пиво, зезамо се... Дружимо се и то.
-Па то можеш и без фудбала да радиш.
-Па може, али... А много је добро играо и онај циган Ди Мариа.
-А шта имаш ти од тога што је он добро играо?
-Навијам за Реал, наравно да имам чим је он добро играо.
-Али шта имаш од тога??? Шта?
-Бежи бре, индијанцу. Иди јеби нешто.
Autobus koji neretko prolazi putem dok stojiš na stanici i raduješ se približavanju poznatog predmeta iščekivanja... ali ne, to nije autobus koji će stati na stanici, već onaj koji će te naterati da zapališ još jednu cigaretu.
Misija rušenja sneška od strane GSP-a uspešno obavljena.
Obično se izgovara posle onog : Kao što naši stari kažu. . .
Mi, deca s’ kraja 20. veka, za pravu zimu znamo samo iz priča naših roditelja, baka, deka i sličnih ..
Obično zamišljamo kao livadu, onu planinsku , malo nakošenu, prekrivenu po-metra dobokim snegom, punu dece koja se, sva zacrvenela i od zime i od sreće i uzbuđenja, neka grudvaju, neka prave Sneska Belica, a neka spustaju niz nju. . . Nešto slično Hajdi (čitaj : a I to je snimano pre 50 godina). . . Toga vise u Srbiji I nema, ima samo na visokim planinama (citaj : a I tamo imaju problema s tim), kako kod nas tako I u svetu. . .
Razgovor dve bake :
Bakuta 1 : Eeeee Miladinka, vidiš ti more kakve su ove ziiiiime danas. . . Mi kad smo bili mali, legneš uveče da spavaš nigde snega, sutra ustaneš odma upadneš u sneg, mo'š se udaviš, Sunce ti žarko ...
Bakuta 2 : Jes' 'vala Dariiiinka, sve tačno sto s' rekla... A sećaš li se možda, onda, ima jedno šezdesetak godina, kad je onomad zatrpalo ceeeelo selo sneg, sam' krovovi vire, ovi naši kukaju, Bog da im dušu prosti, a mi na dupe, pa sa krova, ihahaj do pola njive dođemo...
Bakuta 1 : A jes' 'vala Miladinka, kak'a su to bila vremena...
Ja : E, a jel možete vi malo u sebi da pričate, a ... ? (šmrc)
Lik koji je pijan ali nedovoljno, po sopstvenom kriterijumu apsolutno trezan, ništa... ni da ga dirne. Splet čudnih okolnosti onemogućava nastavak uživanja, pa nezadovoljan, sa gorkim ukusom u ustima i jakom žeđi, biva primoran da traži novo pojilo ili odlazi na prinudni odmor, pun griže savesti zbog još jedne nedovoljno iskorišćene, da ne kažem propale večeri. Najčešći razlozi rušenja sneška budu nežna molba pratilje (polazi kući moronu jedan pijani!), loša ekonomska konstrukcija, neka kavga ili potrošene zalihe bez mogućnosti prelaska na neku alternativu.
- Čujem pilo se juče kod Gileta?
- Pilosemojkurac! Izneo pola litre neke rakije a nas trojica.
- Znači slabo, a on priča da ste se razbili.
- Ma katastrofa... on nema više radže a mi bez prebijene pare... zamučismo se samo pa kući.
Kad god pokušaš da se malo izvučeš psihički ili fizički iz sredine u kojoj se trenutno nalaziš, kada si mali i pitaš nešto smisleno, na šta matorci ne znaju odgovor, kada zacrtaš neki plan, pokušaš nešto u polju umetnosti, jednostavno poželiš malo da se izdvojiš ili pak slediš neke pametne savete, naletećeš na ovu frazu kao odgovor od strane prosečnih ljudi oko sebe, ali jebiga, najbolji su ti drugovi ili familija, ne možeš im ništa ponekad... Samo dozvoliš da ti ovom rečenicom sruše sneška i uplaše da su možda potpuno u pravu.
- E, rešio sam da idem na jedno putovanje, možda malo do Madrida...
- Ajde ne izmotavaj se! Znaš u kolikim smo dugovima, ti ništa nisi radio celo leto, gde ćeš da nađeš pare? Tata i ja nećemo sigurno da ti dajemo da bacaš na gluposti. Idi uči, radi nešto pametno za promenu! (odlazi i ruga se) Ide on u Madrid, pff...
________________________________________________________________
- Mama, zašto se farbaju jaja na Uskrs? Ja hoću da kitimo jelku sutra!
- Ajde ne glupiraj se, jelka se kiti za Novu godinu u decembru, sklanja se posle 15. januara, a jaja se farbaju jer to tako mora i ajde marš!
_________________________________________________________________
- Hoćemo malo do reke danas? Sedećemo tamo ceo dan i čitaćemo pesme. Poneću i gitaru i neku hranu, može baš lep dan da nam bude!
- E, ne izmotavaj se i ne zamaraj me ovako sabajle, nego idi u market, kupi (i žena mu daje spisak kilometar dug) ovo sve, treba mi da pravim onu tortu što mi Caca dala recept. Imam i još hiljadu poslova danas... (sva furiozna) Idi ti samo na reku, nemoj ništa da mi pomažeš!!!
___________________________________________________________________
- Baba, ja stvarno ne mogu da jedem tvoj omlet od slanine, 5 jaja, 5 sira i malo luka, prženo na svinjskoj masti! Momentalno će mi iskočiti 10 bubuljica i dobiću dva kila više plus holesterol 1000!
- More, ne izmotAvaj se tu, nego jedi! Šta, 'oćeš da budeš k'o ove manekenke? Pa njih nema za šta ni kuče da u'vati!
____________________________________________________________________
- E, otvorio sam profil na vuki, baš je kul i zabavno! Imam neke strava smešne slike, a smislio sam i par dobrih defki!
- Ma daj, brate ne izmotavaj se, to ti je čisto gubljenje vremena! Razočaraćeš se. Bolje idi uradi nešto pametno i humano i stekni neki realan plus u životu!
Pošten svet se već raduje proleću, behar probeharao, dani se izdužili a prijatne večeri ti se nude miristne i zanosne, zimska garderoba već spakovana na dno plakara (dole i iza, da se zaboravi da postoji), sočni sokovi krenuli kroz biljke, hormoni kroz mladost, a prijatno uzbuđenje kroz starost potaknutu sećanjima na neka davno prošla proleća. A onda se pojavljuje ona, rešena da iskoristi besplatnu konzumaciju do kraja, bez obzira što će sneg koji sruči na rascvetale voćke potrajati kraće od reklama na „Pinku“, tek toliko da zablati neopranu zimsku prljavštinu na ulicama i da prokvasi laganu obuću izenađenih šetača.
Da bar može čovek poštenog sneška da napravi pa da ga gađa grudvama u glavu, da isprazni iz sebe frustraciju, da rastera pramenove magle zimske depresije koji podmuklo počinju ponovo da se skupljaju u glavi. Ni sneška, ni grudve ne biva od pišorka snega iako ovaj pada kao da hoće svet da zatrpa, da proleće nikad ne dođe.
I onda se narod nervira, premišlja da li da zaroni u plakar po šalove i kape, dok deci objašnjava da ne vredi da se iz podruma izvlače sanke jer će već sutra ponovo moći da voze bicikle, psuje i klimu i zimu i ovo ludo vreme što nikad nije bilo, sve je to od bombardovanja, haarpa i kemtrejlsa nemaš ti pojma sinko ja sam jednom zaglavio u snegu na prvomajskom uranku, a baba Marta viče nemoćnim glasom „Šta hoćete, ja na to imam pravo!!!“
Evo ti pravo, jebalo te pravo, jesi sad srećna? Aj sad, paljba, i da te ne vidim do decembra. Ko nije iskoristio konzumaciju, nek si jebe mater!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.