
Po jednom uglednom domaćem teoretičaru arhitekture, to je vrsta antiurbanizma koji se primenjuje u današnjem Beogradu, a i šire. Izraz je neprikosnovene volje vladarskog Ja koju ograničava samo dosluh sa željama privatnog kapitala, a nastao je tako što se predsednik države vozio limuzinom i razmišljao šta treba da se sruši, gde će da nikne novi grad, a gde spomenik. Turbanizam se odlikuje prezirom prema institucijama države, profesionalcima i pređašnjim urbanističkim planovima.
Beograd na vodi, nameravano rušenje Beogradskog sajma...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.