
-Mali, hoću da mi sa prvim pjetlovima zapjevaš pod prozorom izbornog štaba...
- Tako sam i uradio. Sabajle sam iz kafane otišao u štab, trebala mi je poprilična doza alkohola u krvi da podnesem. Dočekali su me anonimusi sa izborne liste i moj šef koji je počeo riječima:“Dragi moji pijuni, danas nam je dan „D“, danas moramo da kapitalizujemo sve što smo radili mjesec dana.“
-„Šefe, konačno ste počeli pričati bez uticaja demagogije i iskreno, ponosan sam na vas, učinio sam vas čovjekom.“
-„Šta ti mali sad filozofiraš, jesi to opet iz kafane došao raditi.“
-„Jok, idem iz trikotaže, matere ti kako neću iz kafane doći kad si nas sazvao u pet ujutro, a poceo si govoriti istinu jer čujem „kapitalizujemo“ što je tačno, ti ćeš kapitalizovati svoju guzičetinu foteljom nekog državnog preduzeća, a i ovaj „mjesec rada“ je apsolutno tačan, deceniju ste na vlasti a radili ste mjesec ukupno...
-„Ne seri mali. Tvoja dužnost je sledeća. Dobićeš instrukcije, otići u neku vukojebinu glasati umjesto nepismenog čiče i to za mene, bez obzira šta ti on kaže.“
„Hoću, hoću, nema problema za vas i izbore pokrasti ako treba.“
Ispred štaba me je dočekao tatin sin , sjeo me u auto i ćutke, valjda znaju da sam nepoželjan za saradnju, odvezao na biračko mjesto. Tu su me čekali ostali. Malo smo popričali, a onda nam se ukazao i kombi sa sigurnim glasačkim tijelom, neki invalidi, neki retardirani, neke diglo iz groba da dođu glasati. Kad su počeli izlaziti iz kombija pomislio sam da se nalazim u nekom niskobudžetnom filmu indonežanske produkcije sa apokalipsom kao centralnim motivom. Oko biračkog mjesta pijanih , opijenih politikom, neki nisu mogli izdržati da daju kritiku pa već zapišavaju biračko mjesto...
Odveo sam čiču na glasanje, ušli smo ja i kolega sa babom.
-„Sine glasaj za Karadžića, njemu najviše vjerujem, nešto sam pričao sa Marom, ona veli da će za Šešelja, ima da leti perje na sve strane, kad se vrati. Ali, ne vjerujem da će Radovana u'vatiti u skorije vrijeme, a nećemo ga mi izručiti, ne da ga narod.“
Iznenada...
„Dobar dan junaci!“- provirio sam iz kutije i ugledao dida na vratima neobično gorućeg pogleda i kezom od uva do uva. Samo mu one dvije stative vire iz usta. Pjan garant, nešto će usrati. Ugledao me.
„Oko didovo, 'vamo 'de , zaboravio sam đozluke pa da mi pomogneš glasati.“ Stali smo iza kutije...
„Dide, jebem ti sunce jesi normalan? Nemoj me više ukopavati, ljubim te u ta krezava usta, 'aj sad za koga ćeš glasati?“
„Sine,jel' ti stvarno misliš da sam ja došao glasati, dede ti meni pokaži đe je rukovodilac ovog mjesta, on mi je jabuke krao kad je bio mali a zamisli sad. Nisam uz'o kapi za oči, nakap'o sam se rakije.“
Zakoruži oba kandidata, i nacrta kurac, ispod napisa :“E jes' nam izbor, jeb'o vam on mater!“ Kad je bio kod kutije zakači kevom obe kutije, sruši, izmješaše se listići, ode sve u pičku materinu... „E jebem mu kapi za oči i kad ih zaboravim pa slijep kod očiju, isti ko i ti?“-završi obraćajući se šefu izbornog mjesta i ode zviždukajući niz progon.
Kad sam se vraćao malo me počeo san hvatati. Pa sve sanjam k'o ja na Kočićevom zboru, a bodu se Jablan i Rudonja, teška, neizvjesna borba. Od dahtanja u klinču prašina sa zemlje im okružuje zakrvavljene oči. Rudonja je jači i nadbada. Gledam Luju kako nijemo gleda svog prijatelja na izdisaju, duša mu je sad sablasno prazna. Onda mi se vraćaju oni ljudi dok napuštaju biračko mjesto sa istim pogledom...
„Danas sam dobio svog novoga Poršea, i mal...“
„Halo tata, eto nas stižemo, jeste glasao je ali moramo poništiti sve, opet je njegov did napravio sranje“ .
Genetski naslediti karakterne osobine, navike ili gestikulacije od svojih roditelja ili nekog drugog rođaka iz porodičnog stabla. Za razliku od izraza pljunuti koji se više odnosi na analogiju fizičkih karakteristika ovde se isključivo misli na psihološki portret pojedinca. Pandan izrazima krv nije voda i iver ne pada daleko od klade.
-Ne znam šta da radim sa ovim našim detetom po celu noć ga nema a sabajle dolazi mrtav pijan.
-Jao jebem ti ženo majku, znao sam da ne treba da se orodim s tobom, sve se metnuo na onog tvog ludog dedu.
-Što pa na mog dedu? Moj deda nije pio alkohol 20 godina.
-Zar toliko ima od kad je dobri Dobrivoje umro?
-----------------------------------------------------------------------------
-Jao kako su mi vredni unuci to se sve metnulo na mene! Ljubi ih deda.
-Ćale bre šta lupetaš. Ti si totalno izlapeo, to su radnici koje sam ja doveo, eno ih tvoji unuci leže spavaju po ceo dan.
-Oca im džabalebaroškog kažem ja sve se to metnulo na tebe.
-----------------------------------------------------------------------------
-Zemljače mnogo mi se sviđa ono Anđelija iz tvog sela. Možda planiram i da je oženim ako Bog da.
-Jao prijatelju bolje ti to zaobiđi. Ta nema s kim nije bila, izoralo joj njivu pola sela ako me razumeš. Pričao meni deda kaže da se sve metnula na njenu babu Gvozdenku.
-Otkud tvoj deda zna kakva je bila njena baba?
-Pa šta znam... izgleda da ni njega nije zaobišla.
... već da svaka zverka pokaže trag.
Stara narodna umotvorina, neka vrsta demotivacione motivacije koja nam daje na znanje da se ponekad pizdarije dešavaju sa razlogom. U ovom konkretnom slučaju, sranje pomenuto u naslovu se dešava da bi se videlo ko je kakav u stvari, kome verovati i tako to.
(kuc-kuc)
- Dobro jutro.
- Oooo, dobro jutro, komšija. Baš se pitam ko bi mogao biti ovako rano. Uđi, koja te muka naterala ovako sabajle?
- Samo da ti kažem da, ako nemaš benzina, a treba ti, sledeći put dođi lepo kod mene pa pitaj. Nemoj da mi guraš crevo u rezervoar i cuclaš, pa da mi auto stane na pola puta kad pođem na pos'o!
- Uuuuu, komšija, da te ne cenim toliko, sad bi' te roknuo posred čela za takvu uvredu! Bolje da si mi u oko brknuo nego to što si mi rek'o! Bolje da si mi se na prag iskenjao i kucao da ti dam wc papir nego ovo! Ubi me k'o maljem! Pa zar ja tebi, svom najboljem komšiji?! Svaki dan ispijamo kafe i družimo se, i zar tako?! Pre bih u šteker kurac gurnuo nego crevo u tvoj rezervoar. Sad si me povredio! Ma, to te neko slagao. Ajde, kaži ko je jeo ta govna!
- Nije mi niko ništa rekao!
- Ne, ne moraš da mi pričaš, saznaću ja ko je taj! Prekopaću i nebo i zemlju dok provalim ko je i jebaću mu majku! Da me nečiji zli jezik tako bruka i zavađuje sa mojim zlatnim komšijom?! Da me ponižava pričom da bih siš'o tol'ko nisko da gorivo noću cuclam komšiji i da se on džabe ljuti na mene. Samo, sjeb'o se taj!
- More, sjeb'o tebe onaj sneg što pao, pa sam samo pratio tragove od poklopca mog rezervoara do tvoje kapije!
- Dobro, 'ajde! Na ti pare za benzin, kupi pre nego pođeš na pos'o!
(tras!)
Leđendarna izjava Save iz Kikinde, koja se ustoličila vremenom kao zajebantska poštapalica. Propao, smršao, oženio se, neće Zetor da upali, puk'o na kladionici, nije se krmača oprasila - nema čoveka, đe čo'ek.
Selo Čović Polje, neđeljica sveta, predvečerje, vetrić dirlika, okupila se ekipa pred zadrugom "STR Oranica", malo meze pileće salame, malo namignu pokojoj seljančici zapućenoj u dućan, malo nategnu zidarsko da okvase grlo:
Champy: Jaro moj, ja bi alaha mi ženio neku huriju, ako je babo Aljo rahatan s tim... Ne mogu više, baildis'o sam sabajle, u Mionicu ne smem doći, jure me jer sam drp'o ženu ženu predsjednika islamske zajednice, u Tuzli me vijaju neki talibani iz Maoče opet zbog druge tamo... Oženim se, i na džennetu sam.
Debeli pacov: Ja bih oliz'o sve te ženske što ih ima.
Glavni: Ima li neka baba s njemačkom penzijom? Ako je masnija, uprem dobro! Oženim se, sredim papire, malo bauštela, malo tetke Švabice, doćeram Kalibru u selo... ovo-ono.
Luks: Beži od te propasti. Ja se oženio, đavolji pakt: prodaš dušu i momačku slobodu, za malo (ne)redovnog milovanja, i svake druge sedmice moooožda dobiješ nezaprženog pasulja. Otkako sam izdao hardkor momačih dana, ni baba sera na bijeljinskoj autobuskoj neće da me pogleda k'o nekad, samo pruži ruku i kaže: "po marke za pišanje, marka za ono drugo". Neko veče stigne meni poruka: "E, gde si ti? Sećaš se kad si me vozao u svom Kadetu suzi? Znaš li koje je?". Jaro moj, neki me žmarci obuzeli, ja se poradovao da je neku jarebicu uhvatila nostalgija kad sam sa Magotom žario po seoskim vašarima, ozario se ponovo. Kad ono stiže sledeći SMS: "Ujka Sima te malo troluje"... Eto, vidite li vi mog usuda. Od svih ženski na svetu, ja u ponoć hotujem sa Ujkom Simom! Prop'o dibidus, nema čojeka, đe čoek...
Debeli pacov: Hm, Lukse... jedan liz da ja bacim tvojoj ženi ako ti nećeš?
Luks: Glavni, der mi časkom tu sikiru...
Kad god pokušaš da se malo izvučeš psihički ili fizički iz sredine u kojoj se trenutno nalaziš, kada si mali i pitaš nešto smisleno, na šta matorci ne znaju odgovor, kada zacrtaš neki plan, pokušaš nešto u polju umetnosti, jednostavno poželiš malo da se izdvojiš ili pak slediš neke pametne savete, naletećeš na ovu frazu kao odgovor od strane prosečnih ljudi oko sebe, ali jebiga, najbolji su ti drugovi ili familija, ne možeš im ništa ponekad... Samo dozvoliš da ti ovom rečenicom sruše sneška i uplaše da su možda potpuno u pravu.
- E, rešio sam da idem na jedno putovanje, možda malo do Madrida...
- Ajde ne izmotavaj se! Znaš u kolikim smo dugovima, ti ništa nisi radio celo leto, gde ćeš da nađeš pare? Tata i ja nećemo sigurno da ti dajemo da bacaš na gluposti. Idi uči, radi nešto pametno za promenu! (odlazi i ruga se) Ide on u Madrid, pff...
________________________________________________________________
- Mama, zašto se farbaju jaja na Uskrs? Ja hoću da kitimo jelku sutra!
- Ajde ne glupiraj se, jelka se kiti za Novu godinu u decembru, sklanja se posle 15. januara, a jaja se farbaju jer to tako mora i ajde marš!
_________________________________________________________________
- Hoćemo malo do reke danas? Sedećemo tamo ceo dan i čitaćemo pesme. Poneću i gitaru i neku hranu, može baš lep dan da nam bude!
- E, ne izmotavaj se i ne zamaraj me ovako sabajle, nego idi u market, kupi (i žena mu daje spisak kilometar dug) ovo sve, treba mi da pravim onu tortu što mi Caca dala recept. Imam i još hiljadu poslova danas... (sva furiozna) Idi ti samo na reku, nemoj ništa da mi pomažeš!!!
___________________________________________________________________
- Baba, ja stvarno ne mogu da jedem tvoj omlet od slanine, 5 jaja, 5 sira i malo luka, prženo na svinjskoj masti! Momentalno će mi iskočiti 10 bubuljica i dobiću dva kila više plus holesterol 1000!
- More, ne izmotAvaj se tu, nego jedi! Šta, 'oćeš da budeš k'o ove manekenke? Pa njih nema za šta ni kuče da u'vati!
____________________________________________________________________
- E, otvorio sam profil na vuki, baš je kul i zabavno! Imam neke strava smešne slike, a smislio sam i par dobrih defki!
- Ma daj, brate ne izmotavaj se, to ti je čisto gubljenje vremena! Razočaraćeš se. Bolje idi uradi nešto pametno i humano i stekni neki realan plus u životu!
Česta izreka u južnoj Srbiji kada se pridikuje onome ko predviđa posledice bez ikakvog dokaza i osnove. Pa onda neko drugi predvidi i kaže suprotno ili drugačije mišljenje od prvog i tu nastane prava diskusija ili lak i rasprava. Uglavnom su teme svadje, razvodi, smrti, svadbe, rodjenja i bolesti u pitanju i ovaj sindrom se često pojavljuje u selima. Kad se ogovaraju, često se ogovara neko iz kuće sa određenim nadimkom. ( Mirka od Zajci, Javorka od Pižnjaci, Dragan od Bombaši itd.) Sve se zna i sve se čuje, vidi i posmatra, predviđa.... i preuveličava!
Baba1: More ču li ti juče kako su se Dragan Bombaš i Javorka Pižnjarka posvađali? Z`malo da se potepaju! More, toj se neće dobro završi! Ima oni na sud da se sudiv!
Baba2: More Dobrilo, ćuti, ne daj Bože! Oni su se mlogo voleli, a s`g da se sudiv! Al`jedno si znajem. Ovoj neće na dobro da se završi! A ček! Z`što su se oni posvađali?
Baba1: Ne znajem z`što. Ču nešto kao Dragan neje vrnuja na Javorku pare pa zato. Oni si nemav pare ni za `leba a kamoli sa s `leba! On kude li će pa živi ako da kuću na Javorku umesto pare? Toj mlogo gre`otica! Za decu! Neće imav kude da legnev!
Baba2: Toj mora da su mlogo pare ako će daje on kuću! Lele, ne si znajem! More, nek si vadiv oči tam`! Javorka beše bludnica! Će gi potroši tej pare na blud! Toj si znajem! Ruku ću dam za toj! Ne znam...
Ćerka1: More dosta bre! Šta se vi mešate u tuđu politiku? Bajete tuj ko pred oblak da ste!
Baba1: Ma neje, ćerko.....
Ćerka1: Šta neje?! S`m izmišljate! Prvo Javorka se posvađala z Dragana z`to što nesu podelili neke pare što su dobili u Duvansku. Drugo Javorka je bila moja mlogo dobra školska drugarica i neću ništa od nju lošo da čujem! Trećo, majke nesam li ti rekla da ako imaš već reumu i ništa ne možeš u njivu i baču da radiš, da mi iseckaš taj luka za ručak? S`g nemam sa kvo ručak da napravim!
Baba2: Dobrilo, mori odo si ja da na`ranim kokoške će crknu gladne. Aj će svratiš na jedno kafence posle?
Baba1: Će vidim Milevke! Eve vidiš da moram luka da sečem!
Ćerka1: Da ti pozovem možda Javorku da ti iseče luka?
Baba1: Pipka te izela!Vidiš li kakvu ćerku imam, Milevke? Aj pa će se vidimo posle il sabajle! Aj u zdravlje!
U nekim područjima naše otadžbine poznat i kao špinat, zeljasta travuljina koju nikad niko nije voleo da jede sem onog kvrgavog anoreksičnog ljubitelja anoreksičnih riba Popaja koji ima facu nastalu kao posledicu uboda pčela, fućkatoru lule koja se u odsudnim momentima pretvara u otvarač za konzerve iz kojih sune vaTra koja najverovatnije ima radioaktivne moći čim mu se u sekundi mišići pretvore u aktivirane ejrbegove.
To je jedan virutelni lik iz crtanog filma koji je osmišljen da bi deca zavolela spanać, normalno. I tako umesto da odrastu i prestanu jesti govna neki ostanu uvek zarobljeni u liku Popaja i ljubitelju spanaća.
Jer spremiti spanać da bi bio jestivog ukusa je egzibicija patnje i užasa.
Priprema spanaća
Kao prvo odmah zaboraviti na onaj smrznuti jer taj ima ukus ciganskim gaćama filtrirane vode. Za kvalitet i ukus se mora poraniti sabajle, otići na pijacu, poneti minimum hiljadarku i od bake pod maramčetom pazariti dva džaka dupke natrpanog zeleniša.
U džake se spanać pakuje jer je vrlo kabasto bilje koje u termodinamičkoj obradi kalira k'o dedina genitalija. Ako imate sreću da živite u krajevima gde će se spanać kupovati neočišćen što znači sa sve korenjem- doživljaj će biti potpun.
Saste koje provedete čupkajući žilice od zelenog blaga daće vam dovoljno vremena da razmišljate o poenti života i čovekovog postajanja na kugli zemaljskoj.
U međuvremenu napuniti kadu do vrha, očišćen spanać potopiti u vodu da bi se s njega sprala sva nečistoća kiselih kiša, ostaci izduvnih gasova traktora i naravno plutonijuma izbombardovane zemlje, kiše, vazduha.
Nakon tog simpatičnog procesa spanać obariti u kazanu veličine od oko stotinu litara kipuće vode. Posle je sve lakše jer u ovom procesu spanać od dotadašnjih pet metara kubnih dobija razuman gabarit koji je moguće nastaviti spremati u šerpi od pet litara.
Spremiti zapršku, krnuti u nju iskaliranu namirnicu, prethodno provučenu kroz cediljku za čije pranje će vam trebati dobrih pola sata kasnijeg veselja.
Dok jednom rukom mešate zapršku i spanać, drugom rukom seckati beli luk jer je bez njega sav posao besmislen, trećom dodavati malo mleka, četvrtom maslac, so i biber.
Jeste da spanać na povišenim temperaturama izgubi i do 90 odsto vitamina ali šta je par opekotina koje se zadobiju usput u nastavku mešanja jer zemljana kaša voli da brboće i prska iz šerpe za onih neporcenjivih pet kašičica zdravlja koje se na kraju dobiju.
Posle silnog obroka cela porodica, ili samo jedan njen deo veselo pristupaju pranju tona i tona, eksplodiranom žabom, isprljanog posuđa.
...............
- Mama, mama, rek'o mi tata da je spanać zdrav.
- Laže sine, laže, nije. Jedi tu viršlu što je mama naseckala.
Još jedna od narodnih izreka formirana na iskustvima domaćinluka i dobrosusjedskih odnosa, a koja je usljed mode da se bude sebičan, zavidan i radi samo za svoju guzčetinu, izgubila svoje izvorno značenje.
Koliko god se ti kurčio ili svađao sa komšijama, ili tračali jedni druge, bližih nema. Kad se veseli, ženi i udaje, slavi rođenje ili krštenje, koga ćeš prvo pozvati nego komšiju?Kad je muka, kad zaboli a snijeg napadao 30 cenata, hoćeš li čekati nekog rođaka iz pizde materine da te vozi u bolnicu? Ko će ti skupljati za ukop, kad nemaš pare, misliš da će se sjetiti neki rođak iz EU koji dođe svakih 10 godina?
Pola 7 ujutro, piješ kafu sa ženom... Jutarnju harmoniju kvari zvuk kosačice iz komšijinog dvorišta...
Pa ućero materi svojoj, šta kosi više okokuće, sabajle, k'o da ima u dvorištu 35 duluma, pa svako jutro pali kosačicu, nabijem i njega i kosačicu...
Ustaje prilazi prozoru, sklanja zavjesu...
-O komšija što smo vrijedni jutros od zore, a (dabogda po jajima sebi kosio)?
-A evo doćero novu pa da vidim kako radi, nisam te valjda probudio, da ne smetam što?
-Ma jok, samo ti kosi, vidim to neka specijalna trava, mora češće da se kosi, velim ja mojoj Milevi, mora da zahtjeva održavanje ko na Ol' Trafordu.
-Pa jeste, kupili gore u Austriji, pa da vidimo kako će ići...
-Fino, fino (pička ti materina seljačka, još ti trina nije iz opanaka ispala, a već si se zaželio otave).
-Vidim i novu fasadu si nabacio?
-Pa jesmo malo...
-Ako lijepa je (ko da je Kolo srpskih sestara za Vaskrs šaralo)...
Popodne, čuje se turiranje...
Joj, pa od ovih konja se ne može ni popodnevni san uhvatiti!
Prilazi prozoru, sklanja zavjesu, gleda kod komšije u dvorištu dva BMW-a...
-Oooo mlade komšije, kako je , šta ima?
-Evo komšija, malo mjenjamo ulje i filter klime, nova kola pa da se ne zapuste...
-Ako, ako, baš ste vrijedni (jebo li vas ćaća vaš, turirate mi pod prozorom BMW k'o Ilija Čvorović moskviča pred Staračkim domom) ...
-A vidi, vidi tablica jebem ti sunac, MAKI1, I BOKI 1, pa đe ste to nabavili(noćas ću dodati na MAKI –KAKI)?
-Ma tamo kod nas , samo malo skuplje...
- Pa da (ne zna stoka šta će od para), a uskaču li curice u ta kola a, hehe?
-Uskaču komšo, eto meni skoro jedna odbila retrovizor nogom , hehe.
Okreće se sinu...
-Jel kod tebe koja retrovizor odbila, jebem te metiljava, osim onih pijandura tvojih, pizda li ti materina, gledaj šta momci voze, a ti od mene tražiš za cigare...
Pred veče, komšinica širi veš i pjeva...
-Joj komšinice što ti lijepo pjevaš, kad bi moja Mileva tako znala, bila bi ljubljena svaki dan, kitu cvijeća bih joj donosio hehe...
-E komšija, znam ja kako ti je, i mene moj slabo sluša...
- Ma nije on onaj stari ubi ga bauštel, nego ti navrni večeras na kaficu jednu, a?
-Komšija, jesi to opet gledao Drakčeta?
-Id' u pičku materinu!
Veče, sve zaspalo....
AAAAAAAAAAAAAAAAA , ženo pomjera mi se kamenje u žuči, zovi Makija nek pali BMW-a da me goni u bolnicu...
Rano ustajanje. Običaj pravih preldžija i domaćina kojim je u životu glavna krilatica „ko rano rani , dvije sreće grabi“. Ko je išao na stočnu pijacu zna da se tu mora poraniti ako se hoće pazari dobro, nema razgrabi se, poraste cijena, udariš na škart, gore nego na berzi u Nju Jorku. Ko nije išao na stočnu pijacu i koga je nana pitanjem budila u 11 sati može slobodno prestati sa čitanjem i ošinuti minus.
-USTAJ MITRE JEBEM TI PERO SJAJNO! DIŽ' SE!
- Arghrerhhgrhe AĆIKE PEROVA!
-Kakva Perova jebalo te sunce, ja sam, did!
- Jeb'o te sunce dide, juče sam vazdan za kravama letao, sanjao sam Perovu svu noć.
-'Ajde , namiri blago, išćeraj krave na Đurinu livadu, pripni, kad dođeš kući, tople varenike, šniclu kajmaka, onu svoju šaru na leđa i knjige pod ruku, ne plaćam ti džabe školu! Kad dođeš predveče taman da unaviljčiš ono što smo pokupili. I NEMOJ DA TE ĐAVO ZANESE DA SE LOPTAŠ POSLIJE ŠKOLE!
I dok odlazim prema štali, jebem sebi sunce što mi je život ovakav i što nisam niko na betonu, samo da me ne jebu ovako, svako jutro, sabajle, cikom zore, prije rose, imam traume od stoke... Al' nema bato, rečeno učinjeno! Zemlja je obletila oko Sunca k'o da je kliker. Već koliko pred veče naviljci su dobili svoj pravi lik pa su i zraci zalazećeg sunca polako mogli tražiti san na mirisu sjena. A ja sam riješio da odem do zadruge na pivu i počastim drugare koji su mi pritekli u pomoć...
-A ljudi , nema ništa nad ladnom pivom. Ide vala k'o balvani niz progon!
-IMA!
- De ne prdi, vidi je kako se oznojila u med se pretvara!
-IMA JA TI VELIM. Žena kad se oznoji, to je ljepše! Pa kad joj jezikom pokuis so sa kože, UF!
-U jebem te nakazna, đe mi je žena sad?
-Ima u gradu, a moji otišli, Golf 2 pun goriva!
-Idem da se podaperem, krećemo za pola sata!
Grad je ispunio očekivanja, dok dlanom o dlan , u krilu smo držali po ladnu pivu i vruću garu, a na radiju je tukla Ilda Šaulić „Na promaji“, i kod njih u stan!
Piva je učinila svoje pa smo svi bili pomračeni kad smo došli u stan... Već je tri sata, i treba zanosnih oblina, da se izrazim k'o iz nekog časopisa, povika:
-'Ajde za mnom!
-Ko je l' ja?
-Jok, moj ćaća, čitavu ti veče sjedim u krilu i sad se ne poznajemo.
3:30
-JOVANE DIŽ SE IDEMO KUĆI , USTAJ!
-Čekaj da vidim gdje sam, šta ti je sad, tek je pola 4, jesi je odradio?
-Nisam je odradio, satrala me kupljačina, a i da me nije satrala kupljačina, ne bih joj mogao ništa pička joj je k'o krmeći zakolj, i to od svježe zaklane svinje. Još kad mi reče da liznem kad je nisam nogom nabio. Polazi!
-Aj, dobro me podsjeti, navrati na stočnu da krmad pogledam.
Sukob, nerazumevanje, netolerancija, u neku ruku i mržnja različith generacija. Jaz.
Urbanizam su mladi kosmopoliti, renesansa matorci konzervativci.
Jutro. Uplaćujem 500 dinara kredita na trafici, tu, ispred zgrade i gledam sise na naslovnoj strani Pulsa. Bodu mi oči, ali ne diže mi se. Mrzim kad su tako ''na izvol'te'', kad mi muškarača nabija plastiku pod nos od sabajle. Nije to više isto, pedes' osmo leto me stiglo.. Sedam na klupicu kad eto i nje, devojka pljunuta ona sa naslovnice seda na klupicu preko puta. Okrećem glavu ne želeći da ispadnem nepristojan. Ma neću ni da razmišljam o njoj. Gledam automobile kako prolaze glavnom ulicom. Alfa 156.. Jeb'o te koji je to hit bio. Auto godine te '98, a kao juče da je bilo. Koliko li je prešao? Ne deluje mi baš očuvano za automobil koji je, pa tu negde devedes' deveto. Koliko li se vlasnika izređalo u njemu? Nisu ga pazili previše. Zamišljam kako prvi gazda upada trapavo u njega i cepa onaj najlon sa sedišta kao neki džiber. 'Alo, sine kud' si nagrnuo, ne radi se to tako, najlon se ne cepa odmah, vozi se malo u novom, uživaj malo u mirisu novog auta, pocepaćeš ga kad tad, tvoj je jebemu miša. Jok. On je gazio i gazio, cepao i cepao pa predao drugom vlasniku. Ovaj još gori, grublji, jači. Onda treći, peti, dvajes' peti.. izređali se i uništili sasvim pristojan auto. Pa ne bi zvučao sad kao pokvarena rumunska kosilica za travu nego bi preo kao mačka... Skrenem slučajno pogled ka ovoj omladinki, a ona zapalila cigaru i kašlje promuklo, kao kosilica za travu. Ali ima neobično lepe nogice, duge..
Koji minut kasnije dolazi golobradi na skuteru i ljubi je u usta. C c c c. Nema ni kacigu. Vozi se tako bez ikakve zaštite jeb'o ga otac njegov. Ona raširi noge i nasede mu na sedište a on gas. Mislim se u sebi gde ćeš Ti, petličko, sa tim skuterčićem da se siliš. I taman da se uključi na glavnu ulicu devojka poskoči da se namesti bolje, on u krivini umesto zadnju kočnicu stisnu prednju, zadnji točak prokliza i TRAS! Klasičan danak neiskustvu. Pritrčim ja odmah, a oni leže i stenju. Ne pričaju ništa samo cvile kao psići. A niko da im pomogne! Prolaze ljudi, niko da ih pogleda! Oni kao da vode ljubav. Stenju! Pa zar niko da pozove neku službu? Zar niko da potroši kredit i pozove im roditelje, prijatelje, bilo koga majku mu. Smešna situacija. Gledam, krstim se iznad njih i ne shvatam ove današnje ljude nikako.
Najnaporniji sport. Kakav kurac vaterpolo, rukomet i slično. Kad ti kosa padne u ruke a pred tobom pukne Marakana da je pokosiš, tek tad shvatiš kako si mali i kad si jak, što bi rekao Daša iz Legendi. Vrsni kosci su dostizali nevjerovatan nivo fizičke spreme i koncentraciju Šaolin monaha i Bobija Fišera.
Kosidba je začeta iz domaćinskih i nadasve ljudskih razloga, dođete da pomognete komšiji, poredate se u vrstu i udri. Takmičarska volja koju svaki čovjek posjeduje je od toga napravila sport. Kosidba već odavno nije ono što je bila. Umjesto na Olimpijadi održava se tek ponegdje u sklopu folklora i njegovanja tradicije.
Kosidba je propala tako što je gastarbajter, u želji da oženi metiljavog sina nesposobnog za rad u polju, istom kupio kosacicu da se kurči pred seoskim mladicama. Slično kao i rokenrol.
Livada ,sanjiva se budi, dva kosca u strani, jedan s jedne drugi sa druge strane odbija, muda se klate, dodijalo...
-JEBI JE PUČE!
-Leti did uz livadu...
-A JEB'LO TE SUNCE PA ĐEŠ MI KOSU PREBITI, BOLJE DA SI MI OKO IZVADIO, U ŠTA GLEDAŠ PUŠKA TE UBILA!
-Opušteno dide, zajebavam se.
-O JEB'O TE ĆAĆA TAKO BLENTAVA, SAMO JOŠ JEDNOM PROBAJ!
Nakon par minuta...
-JEBI JE DIDE, SAD JE STVARNO PUKLA!
-Ide did, iz očiju živa vatra sjeva iz nozdrva modar plamen liže...
-PA KOLIKI MEĐED MORAŠ BITI DA KOSU PREBIJEŠ, JE L' VIDIŠ KOLIKI JE MRAVINJAK, K'O PIRAMIDA U VISOKOM I TI KONJ ZADRO!
-Šalim se di...
FJUS! Manu did kosom, provuče je ispod mojih stopala, a ja se oduzeo k'o da mi je do koljena nogu odsjekao....
-Vidiš mali, ovo samo najbolji kosci umiju! Šta je, usr'o si se? Neka malo, da vidiš na koga si udario. Ja sam dvajes godina bio prvi kosac u srezu. BOLAN, LAZAR LAKETA ME ZA JEDAN OTKOS POBIJEDIO, A TO JE BIO ČOVJEK, SA DVA SRCA KOSIO! Ustanem sabajle dok se rosa nije podigla i u livadu, sam. Pripašem vodijer, toknem malo vode u nj, umočim brus iz Bergama,i gutljaj rakije koju odložim u vrelo da se oladi. Pljunem u šake i udri. Kosište ima idealne proporcije, dugačko do pod pazuh, razmak između dva kvačka –širina ramena. Našarano sa stilom. A kosa- VARCARKA. Rota kov'o. To nema, brije. Sine, da je Tolstoj čuo za varcarku Ana Karenjina bi imala ne 800 nego 2800 strana, koja je milina kositi sa tom kosom. I krenem, kad prvi znoj oblije, stanem, uzmem otkos sa kojeg se cijedi rosa u šaku, pređem preko kose, uzmem brus i navlačim joj žicu. Dok to radim, pogled mi sa kose ode na livadu, pa kad vidim kolika je pogledam u nebo, prokunem Boga, sebe, i majku što me ne pobaci, i nastavim dalje, to ti je sine život. Ja sam u tvojim godinama već imao dvoje dijece, i trudio se da ih prehranim, a nisam ko ti sa fakultetskom diplomom sjedio ispred zadruge i trudio se da dvolitru pive šćeram ispod etikete na eks. Vzadan kosim i ženu dvaput opremim naveče. Jedina korist od tebe su ove kopačke od tvog loptanja pa sad mogu kositi u strani da ne otkližem.
E kakav sam ja kosac bio! Ama , onaj Mikelanđelo da je znao za mene ne bi izvaj'o Davida nego Milutina, savršena građa, samo veći kurac! Ja sam koseći drugima i za druge sebi izgradio četiri stambena objekta, jedan za stoku al' to nema veze. To sam sebi obećo i ispunio, a sve sa rakitalom, i tom kosom u tvojim rukama 30 godina starom.
-Meni si dide obećao krme kad sam završio fakultet, a ja sam dobio samo radnu knjižicu. Eto sutra će dvije godine kako sam završio pa da vidim sjećaš li se?
-Sjećam se, stani malo vidiš da je kriza, šta me zelenašiš, bolje ti je idi zovni Jovana da dođe sa kosačicom da se ne jebemo ovdje čitav dan...
1. Probuditi se u ruskoj stepi s takvim mamurlukom, o kojem momci iz Las Vegasa mogu samo da sanjanju i naspram kojeg su posledice rohypnol - a ekvivalentne posledicama sirup pentrexyl - a, samo da bi otkrio da su ti štuke nad glavom a Švabe u avliji, pa se s nevericom zapitati u sanitarnu ispravnost "male vode (vodke)" vešto skrivane još od prvog pogleda na grotesknu ilustraciju (vidi sliku) u Bezbožniku pa do sinoćne proslave 60 - e godišnjice početka gradnje pruge Beograd-Niš, prve železničke pruge u Srbiji*.
2. Dočekati zoru u redakciji Blica insomniziran silnim nes kafama u potrazi za kreativnošču koja se ne dotiče horizontalnih aktivnosti i ne obiluje "nepristojnim rečima" , što mu dođe Sizifov posao, jer triput seci jednom objavi, nestade smisao.
3. Izraziti želju za "osvanjavnjem" izvesne definicije u subotnjoj rubrici Blica usled vrhunca oduševljenosti istom i potrebom da se oduševljenost podeli sa čitalačkom publikom pomenutog dnevnog lista.
_________________________________________________________________________
* blic - iznenadan napad
* 21. jun 1881. - Knez Milan Obrenović obeležio je srebrnim budakom početak gradnje pruge Beograd-Niš, prve železničke pruge u Srbiji. - Wikipedia
1. Somewhere in Russia 22. jun 1941. 06:30 a.m.
- (Usled prodornog bola koji se poput kamena obrušio u predelu glave, Serjoža se budi i po prvi put oseća da mu je nešto palo na pamet makar i u vidu bola) Ah, vode, trave, morfijuma, opijuma, koka - kole, rakije, dajte bilo šta da ublaži ovu paklenu agoniju.
- (polusanjiva Kaćuša s negodovanjem baca pogled na nadbulu priliku Serjože) Tako ti i treba kad 'oćeš da piješ k'o Rus, a nisi. I reci mi, 'leba ti, što piješ kad ti škodi? Što?
- Ma, prođi me se, ženo, ne zameći kavgu. Nisam raspoložen sabajle. Odo' da oteram ovaj koncentrat u kolhoz, a ti da si na'ranila rogatu marvu da ne bude belaja, je l' jasno?
- Dobro bre, nemo' se dereš 'ko ti zgažen ponos.
- (Otvara vrata i zapanjen prizorom zastaje skamanjen za trenutak: limene kante bacaju kasetne bombe s osiromašenim uranijumom, oklopne skalamerije gaze napred rušeći sve pred sobom, vojnici marširaju pored njega, bacači plamena pale krvlju natopljenu letinu. Pomešana osećanja vode borbu za prevlast u njemu: drago mu je što neće biti primoran da po ko zna koji put predaje svoju imovinu kolhozu ali ne može da gleda kako je okupatori otimaju i pale. Invaders must die filing eruptira u njemu, no ipak oseća da je sve ovo jedan veliki trip).
- Epa, Grigorije Sergejeviču, teško tebi ako si mi ponovo mešao votku s absintom pa se tripujem k'o Čuang Ce i leptir zajedno.
Hladno olovo raspršilo je sve sumnje. Odjednom se našao u najvećem tripu od svih. Osećao je kako silazi u onu mračnu dolinu u kojoj se ukrštaju svi putevi. Ali, zahvaljujući toploj ruci voljene Kaćuše koja kao da ga je povukla odatle, odjednom postade svestan da je živ i da se nalazi daleko od opasnosti. Osveta može da počne.
2. Redakcija Blica, petak 2010. nešto posle ponoći.
- Opet kasnim s ovim humorom, 'ajd da vidimo šta ima novo na voljenoj nam Vukajliji. Univerzalni lek za ženske probleme , pun džak mpo - a, dugmići na tinejdžerskim sajtovima, POV, itd. itd.
Nešto pre zore.
Posle gomile ispijenih kafa, stotine pročitanih stranica, višesatnog izlaganja radijaciji računara, doživljene coccydynie i ozbiljnog naprezanja trbušnih mišića usled izloženosti velikoj dozi smeha ipak pronalazi definicije dostojne novinskog papira kojima sređivanje nije potrebno i šalje ih pod štamparsku presu s žaljenjem što je izvesnim defkama bilo potrebno obimno skraćivanje, a koje bi tim aktom izgubile smisao, na isti način na koji bi i ZZ Top brijanjem svojih brada, iako su upravo one izazivale najviše turbulencija u trbušnom predelu.
3. Ispred računara oduševljenog vukajlijaša. Bilo kada.
Posle susreta s predmetom oduševljenja i dobre partije smejanja, oduševljeni vukajlijaš pokušava da pronađe prave reči kojima bi iskazao svoje iskreno poštovanje autoru definicije. Misli pretače u komentar tipa:
"Ovo je odlično, sjajno, fenomenalno, jednom rečju genijalno. Otkinuo si!!! Ova mora da osvane u Blicu i obiđe svet da se svi uvere u genijalnost ovog remek-dela." Zatim sledi:
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
da proveri da li su otklonili bag.
Autor, iako dirnut finim ljudskim osećanjima, na ovo obično odgovori, ako se uopšte odluči na odgovor, lakonski s jednostavnim: Hvala.
Izuzetna posvećenost u bavljenju određenim fenomenom.
Bro jutro!
Sine mili nije jutro, nego se smrkava, ali vidim da se tebi u kafani sve okrenulo pa ne znaš ni je l' se smrkava ili svanjiva. Dođi ovamo, moramo pričati. Vidi, mi smo shvatili da se sa tobom ne moze na silu, pa hoćemo ovako da na pofino da popričamo. Evo kako stoje stvari, mama tamo u tebe i ja... Jes' ti to opet pjan sve te plašilo da bi li, pa jes' lud više, šta to radiš od sebe svaki dan! A ljudi moji ja budale! Ženo daj krmećak da ga zakoljem da ne gledam govno više!
-Vid' stari, ne znam kako da ti objasnim, ja kad sam u kafani tu sam najmirniji, samo mi daj konobaricu, i sto u ćošku i nek piva ne kasni.
-Ma MRŠ! Međede, onaj gorski! Vidiš da si se presamitio, iskrivio se k'o potkovica. Ti i oni tvoji, ne zna se koji je gori. I jel mora rikanje okokuće svaki put kad se ide iz kafane. Bar da nečemu znate pjevati.
-Ćaća, ko pjeva zlo ne misli! Pa eto i ti si mi pričao, prije ljudi rade, nešto, sjednu da otpočnu malo, i udare po pjesmi.
-Ma ne misliš ti nikako! Konju! Volino! Po drobu me pojede! Prije drugo vrijeme bilo, drugi ljudi. Danas ako ne pjevas nisi normalan, ako zapjevaš budala si. Slušaš li ti mene alo! VID MA NE VADI TO EJ !ŠTAŠ SAD! NE OTRESATI! E JEBI MU SUNCE! Ženo , ne pij kavu otišla bala u šolju ova budala otresala otiće ti na stranu! Nego da nastavim... Praviš sine budalu od sebe. I opet si na svadbi jurio pjevaljku. Tebi samo pjevaljke i konobarice valjaju. Prije sam kontao, lijep je momak, jak zdrav završio te škole, šta će mu pjevaljka , upropastiti mi dijete. Ali bogami kad ja pogledo koliko je sati, daj Bože samo da žensko čeljade uđe u kuću, pa kakva je takva je! I mogao si se malo ugledati na kuma kad smo već kod žena. Eno svi se gastarbajteri vratili sa privremenog rada, vele bolje ima ovdje na brenti raditi za dvjesta maraka nego da im budala jebe žene i navlači muku na glavu, pola sela na njega liči k'o da je Mengele vršio eksperimente.
- Slušaj stari, to oko žena, ko što i sam veliš, vremena su se promjenila, ista ti je sad i konobarica i pjevaljka, i ova što se naormalnom naziva. Nijedna ti neće ustati sabajle kru zakuvati. A što se tiče pjevanja, nema mi većeg meraka nego sjesti kod direktora, i zapjevati onu „AJ ČIJA FRULA OVIM ŠOROM SVIRA“ sa posebnim naglaskom na stihovim“aj došlo vrijeme sve se preokrene“.
- E to nek'! To je u redu! Jebo mu onaj crnac iz Ajfora ženu po sred pičke!
- A što se tiče alkohola... Volim to, idem za tim. Jebi ga
Svako nađe nekog da ga jebe u zdrav mozak. Nekog jebe šef, nekog žena, nekog kladionica, neko je sin Duleta Savića... Tako to ide u životu, i samo se moli Bogu da nemaš mnogo toga da te jebe u mozak, ili da imaš mnogo ali da te ne jebe mnogo u mozak. Često sam sebi čovjek stvori , sportskom terminologijom rečeno, negativnu atmosferu u svlačionici.
U principu, učini što je do tebe, a što nije i na šta ne možeš uticati, trpi.
Probudio se sabajle sam u kući k'o mali Kevin Mekalister, izbrij'o se, stavio parfema... Danas je moj prvi bračni dan, normalan dan, poljevačina prebrojana, dugovi vraćeni, ostaće možda i za dobrog Golfa trojku i da se uvede kablovska, žena na poslu a mužijak čuva kuću. Pokušavao sam vatru odložiti ali ovo neka nova moda pa nema ni drveta ni treske, samo obilazio oko peći pola jutra i čekao da progovori kako se loži. Dodijalo, podne, a žena dolazi u tri sa posla, nikad dočekati, a ja ne budem lijen...
-065234212... 'ALO SVASTIKO MOJA JEDINA! Pa gdje si ti meni, jesi li još vesela k'o na svadbi? Aha, aha, prošlo te, nego zovem da pitam hoće li biti slatke? Kako to misliš neće, pa jebem ti život nisam ti sestru kolakotru oženio bez tebe u paketu da ne navratiš obići zeta malo, sramota je! Vid prekinu fanfulja, e zatrkaću se ja na tebe, tvrda ti je vjera, tvrda k'o...
-0664556876... 'Alooo punice, punana moja mila, samo da pitam mogu li te zvati mama? Čuj upropastio ti ćer, pa zar me nisi svega ubalila na svadbi koliko si me ljubila iza ušiju onako pomračena od rakije... Cccc kakva je ovo zavraćena familija...
-065788644... OOOO KAKO JE DIREKTOREEE! HOĆE LI BITI KAKAV POS'O NA DRŽAVNIM JASLAMA ZA ZECA,ŠTO BI REKLI INDEKSOVCI HEHE? KOME MRŠ, KOME NIJE TI DOVOLJNO ŠTO MI JE MEZIMICA ZABELAJILA SA ANTRAGOM?!!!
-06696543... 'Alo ćale, moram ti nešto reći, ja mislim da ja nju ne volim.
-Ma šta ne voliš pička ti materina, tri dana si u braku i znaš voliš li ili ne voliš, ne volim ni ja tvoju mater više, al' trpim. Ko te jebe kad se zalijećeš!
Samo majka ovo može da razumije...
-066346870... Mama, kako si šta radiš? Ja mislim da sam pogriješio oko ove svadbe, lijepo je meni moja mama govorila, daj mi neki savjet...
-Radi, šta 'oćeš meni bitno da sam jedno sa 'rane skinula. ..
Utom stiže i životna saputnica...
-Ćao ljubavi, hoćemo li konzumirati braka malo...
-Nećemo, što je ovako ledeno u kući nisi sposoban ni vatre založiti a jeb'o bi...
-Kako ću založiti niđe drveta nema?
- Konjino, eno ti vreće peleta u ćošku, ovo je peć na pelet, staviš i založiš.
-ONE KUGLICE? Dobro mi reče, ja mislio u mlijeko udrobiti reko' pahuljice one što zoblješ, more li se rakijski kazan kako napraviti da ide na pelet?
-E dosta te, moramo neke stvari odmah razjasniti, da na početku kažemo jedno drugom šta smeta pa da možemo normalno nastaviti.
-Da su moji mater i ćaća govorili šta im smeta kod onog drugog ne bi se nikad ni uzeli a kamo li sastavili 30 godina braka, al' aj, viči...
- Slušaj, moje da poštuješ k'o svoje, nema više lokanja po kafanama sa onim svojim jalijašima, za konobarice neću da čujem, u kladionicu dvije marke sedmično imaš, dok ne nađeš posao i počneš prinositi kući neću da te čujem da si tražio daljinski, to je sad ovako iz glave aj sad ti...
- Mogla bi se nekad i obrijati strmu pizda ti materina, kad se brišeš u veceu u kuhinji šušti k'o da šmirglaš okapnicu od Stojadina, jebem ti krvavicu tvoju. Dobro je mene did sjetovo, svaka sikira sebi malj usječe...
-066834767... Alo Stevane, daj da prebijemo onaj dug, dva mjeseca ti radim džabe na pilani, poslije regularno, more li?
-Poso riješen, skidaj gaće i naguzi se da zabijem raketu u pun mjesec...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.