
Modifikacija pesmice koju smo slušali na bukvalno svakoj proslavi Svetoga Save u školama. (Počinje tako što Sveti Sava čuka na vrata svetogorskog manastira).
-Ko udara tako pozno, u dupe ga jebem grozno... Alo!
-Halo, ej, jel se ti beše razumeš u kompjutere?
-Jel vidiš koliko je sati čoveče?
Youtube klipovi poput repera iz Kostolac, pacova, piletine, higijene, starog zaveta, Save iz Kikinde itd.
"Must know" gradivo životne škole.
Ustanem ti ja u pola šest da idem u WC. Pogledam, puna bašta vode! Kiša nije padala, sunce sija, avgust mesec...Vidim, sep'čka jama se preliva...
Paaaa, pacovi, tu ima pacovi, po dve kile komad, k'o ziiec...
Prilagođena reperima ( probajte da repujete)
Fulde, Save, Mišelinke,na felnice stave pičke.
Tigar je pravi izbor mog kraja,felnu obuci gumom do jaja.
Pojedini ga shvataju na svoj način: „Neću voziti skuplja kola od X6-ice i moja kuća neće biti veća od Hrama Svetog Save."
Jednom prilikom Patrijarh Pavle se zagledao u desetine crnih limuzina i džipova sa zatamnjenim staklima, parkiranim ispred Patrijaršije. Upitao je čiji su to automobili. Kada su mu odgovorili: „Vaših vladika", Pavle je prokomentarisao: „A šta bi tek vozili da se nisu zavetovali na skromnost?"
Izraz koji koristimo da stavimo sagovorniku do znanja da je smorio sa pričom. Fraza čuvenog Save iz Kikinde.
- Znači, subota, tebra, smorčina, ceo dan pada kiša...
- Septička se preljeva.
- Štaaa?
- Pa, preljeva se septička.
Osoba koja se mnogo mesala u zivot Save Radusinovica ali mu je Savo kroz pesmu porucio da moze sam da se jebe
Ne moze Niko za mene da zivi
Ne moze Niko za mene da mre
Ne moze Niko moj ponos da uzme
Ne moze Niko da mi uzme sve
Ne moze Niko za mene da cveta
I jeseni moje pretvori u leta
Ne moze Niko za mene da pati
Ne moze Niko srecu da mi vrati
Ne moze Niko za mene da ljubi
Ne moze Niko za mene da gubi
Ne moze Niko istinu da krije
I sve sto jeste da mi kaze nije
Zovite me gospodine
I kad nemam ceh da platim
Imam dusu kojom mogu
Sve na svetu da pozlatim
Tradicionalna mera za težinu i san svih narkomana južno od Save Dunava. Jedan beograski gram približno teži jedan gram.
Razgovaraju narkoman i diler u Pirotu.
Narkos: Brate, imaš gram pajda?
Lerdi (vadi iz džepa paketić veličine zrna kukuruza): Imam za tebe, al pare odmah
Narkos: Gde to bre gram, pa u Nišu sam kupio duplo veći, u Beogradu je gram ko četri ta
Lerdi: Pa idi u Beograd, đubre narkomansko! Uzmi il ostavi
Narkos: Daj dva, malo mi taj jedan
Čestitanje Božića preko Mesindžera, Vibera, Vacapa, raznim sličicama i gifovima s božićnim motivima (Badnjak, sveće, Hram Sv. Save, Jelka itd), uz obaveznu pesmicu tipa:
"Ispred kuće bagrem sedi,
Srećan božić blago dedi."
ili
"Neka Isus sa nebesa
Dadne tebi Mercedesa."
Obično svake godine curkuliše 5-6 različitih motiva. Od ujaka stigne Hram Sv. Save, njega pošalješ Babi, Babin badnjak proslediš Ujaku, Tetkinu Jelku ostaviš da pošalješ kao odgovor Strini.
Fenomen je nastao nakon Masivne migracije pravoslavnog Srblja starijeg od 40 godina na Fejsbuk i ostale društvene mreže. (Circa 2014. god posle Hrista).
Onaj period u godini, negde od Sv. Luke, pa do Sv. Save, kad krenu slave i mokra braća maksimalno koriste svaku od mnogobrojnih prilika.
A: Sutra je Sv. Nikola, a ja idem kod kuma. Ima da se uradimo k'o zmajevi - znaš kak'a mu je ljuta!
B: E, ja ću kod pašenoga. Jes' da je redovna ekipa malo smaračka, al' je svastikina riba uvek dobra!
Auto-ironična Domanovićevska transformacija Šekspirove izjave, iskorišćena od strane konzervativaca kao doskočica liberalnim progresivistima, jer za ime Svetoga Save, nikada neće biti bolje nego što je oduvek bilo.
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Анастас Петровић
1900-1998
прошао сито и решето
Period od Svetog Nikole pa sve do Svetog Save koji u Srbiji slave vernici i i po julijanskom, i po gregorijanskom, i po lunarnom i po majanskom kalendaru kao i ateisti.
Čim se pošteno otrezniš, eto novog praznika.
SOS je skracenica od SAVE OUR SOULS, i najcesce se koristi na brodovima ili u avionima, u slucaju poziva u pomoc. zanimljivo je da su je prvo usvojili nemci, iako je izraz iz engleskog jezika
po morzeovoj azbuci ona se pise kao ...___...
Kada deci ispred statue Karadjordja kod hrama Svetog Save objašnjavaš ko je bio Karadjordje, a sve što njih zanima je da li mogu da vide gaće ako statui pogledaju ispod "suknje".
Leđendarna izjava Save iz Kikinde, koja se ustoličila vremenom kao zajebantska poštapalica. Propao, smršao, oženio se, neće Zetor da upali, puk'o na kladionici, nije se krmača oprasila - nema čoveka, đe čo'ek.
Selo Čović Polje, neđeljica sveta, predvečerje, vetrić dirlika, okupila se ekipa pred zadrugom "STR Oranica", malo meze pileće salame, malo namignu pokojoj seljančici zapućenoj u dućan, malo nategnu zidarsko da okvase grlo:
Champy: Jaro moj, ja bi alaha mi ženio neku huriju, ako je babo Aljo rahatan s tim... Ne mogu više, baildis'o sam sabajle, u Mionicu ne smem doći, jure me jer sam drp'o ženu ženu predsjednika islamske zajednice, u Tuzli me vijaju neki talibani iz Maoče opet zbog druge tamo... Oženim se, i na džennetu sam.
Debeli pacov: Ja bih oliz'o sve te ženske što ih ima.
Glavni: Ima li neka baba s njemačkom penzijom? Ako je masnija, uprem dobro! Oženim se, sredim papire, malo bauštela, malo tetke Švabice, doćeram Kalibru u selo... ovo-ono.
Luks: Beži od te propasti. Ja se oženio, đavolji pakt: prodaš dušu i momačku slobodu, za malo (ne)redovnog milovanja, i svake druge sedmice moooožda dobiješ nezaprženog pasulja. Otkako sam izdao hardkor momačih dana, ni baba sera na bijeljinskoj autobuskoj neće da me pogleda k'o nekad, samo pruži ruku i kaže: "po marke za pišanje, marka za ono drugo". Neko veče stigne meni poruka: "E, gde si ti? Sećaš se kad si me vozao u svom Kadetu suzi? Znaš li koje je?". Jaro moj, neki me žmarci obuzeli, ja se poradovao da je neku jarebicu uhvatila nostalgija kad sam sa Magotom žario po seoskim vašarima, ozario se ponovo. Kad ono stiže sledeći SMS: "Ujka Sima te malo troluje"... Eto, vidite li vi mog usuda. Od svih ženski na svetu, ja u ponoć hotujem sa Ujkom Simom! Prop'o dibidus, nema čojeka, đe čoek...
Debeli pacov: Hm, Lukse... jedan liz da ja bacim tvojoj ženi ako ti nećeš?
Luks: Glavni, der mi časkom tu sikiru...
Ono što civilizovanom svetu zvuži kao psovka, južno od Save i Dunava (pa još južnije) je zapravo pohvala nad pohvalama. Fraza kojom se opisuje nadljudska veština majstora i namajstoričavih. Arhaizam od “jebe kevu”.
Ćale: (gledajuci nove prozore u garsonjeri) Ne da ih je napravio, nek’ si jebe mater…
...molim brzi odgovor.
Ovako su nekada (davno, davno, čak u prošlom veku) zaljubljeni završavali međusobno dopisivanje.
Početak je mogao glasiti i ovako:
Plovi patka preko Save, nosi pismo na vrh glave, da čitaju oči tvoje plave....
Park na kraju 'Brankove'. Izadješ iz kafane, pogledaš ka Kalemegdanu. Snažno protreseš glavom. Ako je Pobednik s desne strane Save ili krstari po njoj, imaš još fore. Ako je levo, lezi odma' da odspavaš.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.