
Poznanik ili rođak koga svi imamo (osim retkih sretnika). Taman kad se vikendom opustite, podignete noge na naslon troseda i počnete sa gledanjem omiljene serije, ili kad se unesete u definisanje na Vukajliji (naravno, imate genijalnu ideju baš tog trena) - on uleće na vrata nenajavljen, nema preča posla nego da sedi dva sata i smara vas nebitnim stvarima. Ne kapira ni ignorisanje, ni odsustvo ponude da popije kafu ni smanjenje ambijentalnog osvetljenja u stilu fajronta. Baš kao menstruacija - kad dođe, imate glavobolju, opterećenje i ne možete da se seksate.
Pitanje medicinske sestre pri davanju pencilina.
Medicinski tehničar pacijentkinji: "Hoćete u guzu ili oralno?"
Pacijentkinja: "Mamu ti jeb%@ perveznjačku, bolesnu me startuješ, debilčino jedna!"
Medicinski tehničar: "Pa, samo sam ht.."
Pacijentkinja: "Znam ja vas takve, kretenčino jedna! Upomooooć, ljuuuudi!"
Kako je šaban koji se čudom našao u pozorištu skapirao Šekspirov čuveni komad:
"I ćizna, tebra on je neki fazon mnogo ful kralj, i roknu, rokati mu ćaleta i on krene da varniči, varničiti i odlepi, odlepiti max, a keva mu nikad jača, a ujak ljopac nikad gori i onda svi nešto izhaludže, haludža i pomru!"
Sa te predstave poneo je i najčešće citiranu rečenicu na svetu, ali u svom obliku:
Biti ili prebiti?
Dve reči koje jedino razumemo na kraju reklame za neki lek.
...sa Lekarom ili Farmaceutom..
Najčešća misao baba i deda kada im unuk kaže da uveče ide u kafić ili u diskoteku.
Unuk: Deda daj neku kintu večeras idem u diskoteku.
Deda: Daće ti deda, ali nemoj da piješ alkohol!
Unuk: Što bre deda, jedno, dva pića, neću da se napijem.
Deda: Evo ti pare, ali nemoj da se zezaš sa tim, u pića stavljaju drogu.
Vrsta valute u Srbiji. Prosečan Srbin je uvek i u svakom trenutku u mogućnosti da pomenutu svotu novca konvertuje u veličinu i lokaciju lokala ili stana i tako slikovito prikaže koliko je to zapravo novca.
-Kad prođe autoput kroz dedino imanje, ima da se oparim, kupim odmah dva lokala, para kaplje svakog meseca, boli me uvo.
__________________________________________________________________________
-Onaj Sima puk'o skroz, dao tri'es 'iljada za auto! Pa bre mogao je da kupi garsonjeru, da izdaje studentima, svakog prvog kirija, Bog da ga vidi...
__________________________________________________________________________
-Eh da mi je jedno pola miliona, da kupim par stanova po gradu, kurcem da ne mrdnem do kraja života, ni deca, ni unuci...
________________________________________________________________________
-Čitao sam da Vidića plaćaju 90 hiljada funti nedeljno, pa znaš šta je to, može da kupi stančugu svake nedelje!
Ono sto nas baba pita kad odemo kod nje u goste, misleci na sok. Najcesce to bude Coca-Cola ili Fanta.
Siguran znak da si nešto sjebao. Znaj da ništa nije ok, dobro ili u redu.
M: Idem večeras kod Ćomija da gledam tekmu.
Ž: Kod Ćomija? Dobro.
M: Što? Šta bi sad?
Ž: Ništa nije, samo ti idi kod Ćomija! Ok sam.
M: Pa ako hoćeš ajde i ti sa mnom, slobodno. Hoćeš?
Ž: Neka, u redu je.
Noćna mora svake domaćice,dilema,šta prvo učiniti:usisavanje ili pranje sudova?!
Izreka kojom su Spartanke pratile muškarce na dnevne ratne dužnosti. Vremenom je postala izraz zabrinutosti.
-Ne želi da mi se javi, zatekao me je sa Acom...
-S njim ili na njemu?
Rešavaš je dok ima pitanja poput sever (S), kalijum (K) ili to i to slovo azbuke a kada vidiš da ništa ostalo ne znaš uzimaš olovku i crtaš ličnosti sa slike brkove i cvike . . .
Kada vam autobus ode ispred nosa,dok vi razmisljate da li da potrcite ili ne... Ili jos gore potrcite i "ljubazni cika" koji vozi autobus odmahne rukom i nece da vam otvori vrata. I uvek ista dilema: potrcati ili ne?
Sve što osjetilima doživljavamo kao ugodno, razumom bismo morali shvatiti kao neugodno. Ili barem potencijalno opasno!
1. slasni kolači, zalogajčići i ostale zanimacije za nepce
2. pečeni prasići, jarići, pilići i ostala živina
3. fino vino, pivo, rakijica i ostale tekućice
4. brzi motori, automobili i ostali metalni ljubimci
5. velike ljubavi, strasti i ostale slasti…
Čini se da kad god omladina organizovano ode na bilo kakvu vrstu izleta, ekskurzije, kampovanja i sl. nađe se neka pjesma koju ponavljaju DO IMBECILNOSTI, a pri tome to nikome ne dosadi, jer je upravo u tom ponavljanju i u toj imbecilnosti i fazon. To je uglavnom ili neka glupa dječija pjesma, totalno neprikladna uzrastu izletnika, ili je neki oblik šaljive sarkastično-humorističke pjesme. Zanimljivo je da svaki izlet ima neku svoju pjesmu koja se na njemu stalno pjeva, ali već na slijedećem izletu, na repertoaru je neka druga pjesma.
Evo šta se pjevalo (bar 20 puta) sad za vikend kad sam išao na rafting:
"Meni tata kupio
kozu s plavim očima
krive noge ima
i mrda ušima.
Ako vam se ne sviđa
ova pjesma naša
mi ćemo je pjevati
OPET, OPET, OPET, OPET, OPET
meni tata kupio
kozu s plavim očima
krive noge ima
i mrda ušima.
Ako vam se ne sviđa
ova pjesma naša
mi ćemo je pjevati
OPET, OPET, OPET, OPET, OPET
meni tata kupio..."
Pandan onoj "Glava ili pismo". Verzija prilagođena za upotrebu među šeicima kada bacaju novčanicu od 100 dolara odlučujući kome će prvom pripasti lopta na malom fudbalu.
Alfa i omega, pocetak i kraj. Sve ostalo postaje nebitno u kafani, dzaba bilo drugih pica. Vecita tema rasprave u kafani gde sve maske padaju i ljudi se dele na konzumere jednog ili drugog.
Ultimatum razbojnika poštraru, nosiocu preporučenog pisma rodjaka iz Amerike.
-Stoj! Pismo ili glava!
-Ma duvaj ga Dinkiću!
Čmarni sfinkter je mišić zadužen za kontrakcije crevnog izlaza u dupetu, koji, narodski rečeno, omogućava sranje.
Među ljudima, reč je o osobi, za koju je uvreženo mišljenje da je dobrica, koja nije nikada smislila neko sranje, ali indirektno, ili čak direktno učestvuje u njemu.
U srednjoj školi, na ekskurziji u svom rancu krije alkohol, cigarete ili marihuanu, jer drugi znaju da će na njega/nju poslednjeg da posumnjaju.
Na fakultetu nabavlja bubice za loše studente, iako ih sam(a) uglavnom nikada ne koristi. Kao razlog, navodi da su mu oni koji su to tražili dobri prijatelji ili da su dobro platili.
Kada se zaposli, ako je na administrativnom mestu, piše fiktivne naloge za bolovanje, putne naloge i slično.
Ipak, u 90% slučajeva, biva sasvim neuhvatljiv(a), i njegova/njena reputacija ostaje sasvim neukaljana.
Maturska ekskurzija. Hotel je u nekoj prirodi, pa su učenici otišli da prošetaju. Jedan od njih vadi iz unutrašnjeg džepa mali paketić sa vutrom i rizlama.
A: Evo, navali narode, lično sam uzgajao u svojoj bašti.
B: JEBOTEEEE!!! Kako si to uspeo da provučeš? Razredna ti je otvorila još u Beogradu svaki džep od torbe!
C: I meni je, otkad sam nosio vinjak na Kopaonik u drugoj godini, ne skida oči sa mene
D: Ma ta ne da ni da se paklica "Drine" provuče sa stvarima
A: Ehehe... Ma nisam ja to nosio.
D: Ko je?
A: Nećeš mi verovati kad ti kažem. Ana Jovanović!
C: NE SERI DA JE ONA!!! Ali nju baš voli, likuša će biti đak generacije.
A: Pa baš zato, matori, njene stvari nisu ni gledali, a u busu je sedela pored razredne. Što je glavno, torbe su im bile u istim pregradama.
Kada ti se dobar prijatelj ili potpuni i ničim izazvani neznanac nadje u nevolji, a pritom te je u stvari žešće zajeb'o.
Osoba A i osoba B sede na klupi ispred zgrade i puše cigaretu.
A. Ufff, brate uvek mi se prikenja kad posle jela zapalim...da nemaš možda maramice da trknem u parkić , mrzi me da se pentram u stan?
B : Ahaha, evo ti kretenu, al vodi računa da te ne na'vataju komunalci.
Osoba A posle par minuta negde iz daljine : Majmune jedan nenormalni,pa što ne reče da su maramice sa aromom mentolaa???Aaaaaaaaaa!!!!
To je rečenica kojom su nas naše keve redovno plašile dok smo bili mladi i zeleni poput Anakina dok nije prošao obuku. Čim nešto nećemo da uradimo, sledi ova rečenica. Mi naravno, jadni, u strahu od toga šta će da kaže učiteljica, odmah smo izvršavali njene naredbe. Danas čisto sumnjam da bi joj prošla, pošto bi svako veoma rado rekao razrednom da ga keva nije pustila u školu.
Devet godina:
-Sredi sobu, i da opereš zube lepo ili sutra neću da te pustim u školu!
-Neee! Evo, mama, već sam počeo sa sredjivanjem, je l' treba i da izbelim zube?
17 godina:
-Sredi sobu, usisaj, odi do dragstora i da obrišeš ove patike ili nemoj ni da se spremaš za školu!
-Too kevo, znao sam da si čovek!
(Zove ortaka)- Ej, brate, danas ne idem u školu! Ae nadjemo se u centru u 2 i 20!
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.