
Zadatak koji su psiholozi koristili u testovima kako bi otkrili da li je neko optimista ili pesimista. Danas svi znaju za foru tako da će vam svako reći da je čaša polupuna jer niko ne želi da prikaže sebe kao pesimistu. Međutim ovde se krije jezička zamka jer se u našem jeziku retko može čuti reč polupuna (možda jedino gde se može čuti jeste gorepomenuti primer), tako da će vam prosečan Srbin (koji ne zna foru) reći da je čaša koju mu pokažete poluprazna, ne zato što je pesimista već jednostavno jer mu reč polupuna čudno i neprirodno zvuči. Srbi vole kad su čaše pune, čim vidi domaćin da si malo otpio piva/vina/soka, natočiće ti do vrha, jer "nema smisla da držiš u ruci praznu čašu".
- Sine sipaj gostima piće.
- Ali nisu još popili.
- Nema veze, vidiš da su im čaše poluprazne.
- Misliš polupune?
- Ne kenjaj nego sipaj, koji još Srbin nazdravlja praznom čašom!? Jednom godišnje je slava, neću valjda na današnji dan da štedim!
U bliskoj prošlosti mesto gde su se pravili ljudi.
Danas su taj posao preuzele druge ustanove sistema,koje neguju tradiciju slavne armije.Gerontološki centri,obdaništa,komunalna preduzeća...
Otac kritikuje sina:
-Ne znam šta ću s tobom,pustio si kosu,stavio minđušu,školu ne jebeš stručno,spavaš do podne.Sve ćeš da uradiš,samo da ništa ne radiš.Po ceo dan udaraš u tamburu.Reci mi dokle misliš tako?
Sin:-E,ćale smaraš,šta da radim,kad nema posla?
Otac:-Ne znaš šta da radiš?
Ja ću da ti kažem!
Sa' ću da zovem kuma Đuru,da sredi preko njegovog paše,vojnog referenta,da te pošaljem u vojsku.
Sin:-Daj,ćale,rekao sam sto puta,da ću služiti civilno ili neću nikako.
Otac:-Ne seri,mali.Odakle ti znaš šta oćeš,a šta ne.
Vojska će od tebe napraviti čoveka,ako ja nisam znao,ima ko zna!
-Alo,kume kućo stara......
Dobro poznat advokatski izraz nakalemljen na farmaceutski marketing radi izbegavanja bilo kakve odgovornosti i odjebavanja dosadnih konzumenata lekova sada ima svoju primenu i u svakodnevnom govoru u kome služi za odjebavanje likova koji vam non stop kukaju o svojim problemima ne obazirući se na to da vas baš zabole za njihovo prenemaganje. Može da se koristi i na nadrkanim tipovima koji bi pošto poto da vas izbace iz takta i naprave sranje. U drugom slučaju ishod je neizvestan.
1) marketing: POTPUNO PRIRODNO! LEČI ŠULJEVE, VRTOGLAVICU, EPILEPSIJU I RAVNE TABANE. NEMA NEŽELJENIH EFEKATA!!! Moguće nus pojave svrab i crvenilo po preponama, promena boje kože, jaka djiareja praćena povraćanjem i otpadanje bradavica. O korišćenju leka i mogućim posledicama posavetujte se sa vašim lekarom ili farmaceutom.
2) Svakodnevni govor:
A: Joj, brate dobio sam onaj posao što sam konkurisao...
B: Super, šta si se tako zbabio, da častiš i da pevaš, ja već tri godine ne mogu da nadjem posao u struci.
A: Ma, da, lepo ovo zvuči, ali početnička plata nije ni pola od one koja bi trebalo da bude na tom radnom mestu da je ovo normalna država. Još ne znam ni šef kakav je, šta ako je neki seronja, a jeste sigurno jer danas samo seronje iz stranaka su šefovi, tolike kadrove imaju da ih svuda zaposle a koridor jedan deset godina ne mogu da naprave. A i ova današnja deca samo sede za kompjuterima i ništa ne rade, na šta li će da liči ova zemlja tek kad oni budu na vlasti...
B: Čekaj, čoveče, gde ti ode? Za te probleme ti se lepo obrati lekaru ili farmaceutu, oni su navikli da slušaju kuknjavu po ceo dan, a kad budeš rešio da častiš za šljaku onda zovi na pivo.
Rečenica koja se izgovara kada je nešto lepo palo u vodu i tome je došao kraj, a završnicom te rečenice, kada je ovako sastavite, želite samo da naglasite sagovorniku ko je ili šta je glavni krivac za tako neslavni kraj.
- Jebote matori, kako je pre bilo do jaja. Derbi, ja navučem šal, trešu, patike, izađem iz kuće i dođem posle pet dana. Gde sam bio, šta sam radio, ma ko zna, samo znam da ni sekund nisam bio trezan.
- E brate, tako to ide. Svemu lepom jednom dođe brak.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Predsedniče izgubili smo izbore, a Dačić hoće da oformi koalicionu vladu sa naprednjacima. Pakujte kofere i bež’mo na Kipar, tamo su nam pare.
- E jebiga. Šta da se radi. Svemu lepom jednom dođe Toma.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ju vidi ovu kako je dobra. Pocep’o bi je k’o seljak Građanski list. Jebote, kol’ko riba ovde, non-stop mi je dignut. Sramota me do vode da idem, a vidi ti, ništa. Ipak godine čine svoje.
- E mali. Svemu lepom jednom dođe impotencija.
Ogroman rizik. Razlog zbog kojeg je možda bolje izaći mokrog lica posle umivanja.
Bata Peca: Si se to umivao? Nisi se valjda obrisao plavim peškirom?
Bata Srki: Jesam, što?
Bata Peca: E, pa sa zalošću te obaveštavam da je to peškir sa kojim tvoj ujka Mitar, trlja guzicu posle zapiranja.
Bata Srki: Ne seeeri...
Bata Peca: Nije što serem ja, tvoj problem je što sere ujka Mitar.
Pitanje koje mi se nameće već duže vreme... Ali nikako da zaključim.
Jes' vo onako masivan i nabijen, ali konj je viši,sav u mišićima. Volovi rade u parovima, dok konj može da bude samostalni radnik. Uzmimo situaciju kad vo i konj treba da izvuku balvan iz šume. Ko će ga pre izvući? - Ma vo... ili ne-konj...hmmm... Vo ima kratke noge, možde isuviše kratke, al kad malo bolje razmisliš on je ustvari pravi bilder. Vo ore. Konj ne ore. Možda neće da ore. Al' zato 'oće da trči. Vo ne voli da trči. On je spor.
Ostaće ovo zauvek misterija osim ako Mitbastersi ne dokažu suprotno.
Zahvaljujući nebesima, majčici Rusiji i srpskim ocima postadosmo vlasnici oko trećine rezervoara benzina i to u akcijama. Situacija nameće hamletovsku dilemu koja će do ekstrema napregnuti i testirati urođeni brokerski instikt sveopšte srpske populacije sa pitanjem: prodati ili ne?
Najiskusniji brokeri će sigurno omah prodati svoje naftne akcije a kapital uložiti u struju, ulje, mleko i lekove za dijabetes, kao provereno kurentne berzanske proizvode.
Hrabriji berzanski mešetari srednje generacije će pokušati da oplode kapital u nekoj od čuvenih firmi za seksanje kapitala kao što je Premier.
Najmlađi brokeri sa najmanje iskustva, ali najviše preostalog vremena, će možda sačekati neku godinu sa prodajom naftnih akcija kada će od istih možda i moći da napuni pola rezervoara.
Rečenica koju uvek čujete na kraju svakog vašeg pokušaja da se suprotstavite majci na neku njenu naredbu/primedbu.
- Markoooo! Popio si sok, i ostavio času ovde da je ja sklonim?
- Ajde bre kevo iskuliraj! Skloniću posle...
- Ma nemoj ti meni posle nego ustaj odmah!
- Kevo... ćuti bre da čujem ovo!
- Molimmmm?! Kome ti da ućuti? Jesam li ja tebe rodila ili ti mene?!
Čest monolog kad se pijan vraćaš iz klabinga. Svestan si da je sa tobom bila neka dobra čka, ali šta li se zapravo desilo, jesi se omrsio ili ne?
- E kako je bilo sinoć?
- Ma vraćam se bre i pevam non stop onu Naseli na ljubav...
- Hahaha šta je bilo nisi valjda naseo na romantiku?
- Ma ne bre, nego ne znam šta je bilo jeb'o me konj pijani.
- Auu bedak..
- Pa šta da radim!?
- Hm.... pitaj je! hahahah
- Ajde bre odjebi, pitam ti kevu, znaš!?
Opasna podvrsta ljudi u Srbiji.Žena koja smatra da zbog činjenice da je iznela devet meseci trudnoće i na svet donela jedno novo biće ima pravo da Boga uhvati za muda.ŽSMDIB deluje na više načina ali je najopasnija na svom terenu,trotoaru,poželjno dovoljno uskom da na njega mogu stati samo ona i njeno voljeno dete.Ako kojim slučajem treba da se mimoidjete sa ŽSMDIB pripremite se za tešku i uzaludnu borbu.Prvo joj neće pasti na pamet da pomeri svoj i produkt automehaničara Miće da bi i vi mogli da prodjete već će ga pustiti da vam se uplete u noge.Zatim će da usledi odvratno *vidi ga baaaataaaa* ali vama je i dalje prolaz zakrčen.Ako ste dovoljno hrabri ljubazno ćete zamoliti da se pomeri malo da svako može proći svojim putem.Zbog toga ćete zaraditi u blažem slučaju samo pogled koji će vam govoriti da ste fašistička svinja koja podržava belu kugu a u težem slučaju to i neki odvratni komentar tipa *Ajde sine pomeri se vidiš da nekima ni ceo put nije dovoljan*.Situacija se pogoršava ako je razvijen embrion muško i ako je prisutan i automehaničar Mića.Oni koji idu linijom manjeg otpora mogu uvek preći preko hauba parkiranih automobila(gradska varijanta) ili pasti u jendek(prigradska varijanta),Razvijena verzija ŽSMDIB ima kolica i za trotoar predstavlja isto što i kombajn za polje.
Jedini način na koji ortak-nabavljač sme da se vrati duvačkom orkestru nakon što je poslan na misiju prikupljanja pozamašnih količina šita od lokalnog lerdija.
- Evo ti i od Šomija, i to je to, svi su se učipili. Sad pravac kod Joce lerdija i da te vidimo na tribinama za 2 sata.
- Brate, ne javlja se na fon, rek'o sam ti, 'de da ga nađem sad?
- Ne zanima me. Nalazi ga kako znaš i umeš. Obećali smo mu zaradu, neću da me proganja posle po gradu. On ovu lovu ima da dobije pa makar nas ti zajebao sve ovde večeras prisutne tako što ćeš da svariš metar gandže sam samciat. Vrati se sa šitom, ili na njemu, ne zanima me, ali sa parama se ne vraćaj.
Kada želite da u društvu ispadnete pametni ili da se u tačnost informacija koje iznosite ni jednog trenutka ne posmunja, potkrepite Vašu izjavu čuvenom rečenicom "Pročitao sam na Wikipedi-ji ili gledao sam na Discovery-u". Tada prestaje svaka polemika koja bi mogla da dovede do toga da Vam neko kaže da izmišljate!
-"Afrička stonoga ima 101 nogu, baš sam juče slučajno gledao emisiju o tome na Discovery Channel-u".
-"E ako si na Disovery-ju gledao, onda je sigurno tako, ja sam baš pre neki dan gledao emisiju u kojoj kažu da na globalno zagrevanje u velikoj meri utiče plamen iz upaljača!"
-"Sve je moguće"
Balkanska verzija čuvenog "ass, gas or grass - nobody rides for free".
Pošto ni kod babe, nema džabe, ako se već vozite u nečijem automobilu, morate da platite. Sad pošto većina ljudi koji prihvataju autostopere ne primaju masterkard, vizu i amerikan ekspres, a i vi nemate kartice, morate da se plati jednom od gore navedenih valuta.
Đana - univerzalno žensko sredstvo plaćanja. Radi skoro svuda, u srednjoj, na faksu, na poslu, u svakodnevnom životu. Obično se primenjuje na duže destinacije. Za kraće destinacije može i blajvanje kobasa da prođe.
Džeja - ne prolazi kod svih. Kod mene prolazi. Ispoštuješ čoveka za buksnu i vozićete tamo gde treba. Doduše duvanite sa likom koji će da vas vozi, možda završite pod šleperom, al' nek ide život. Samo pažljivo kod nuđenja ovog platnog sredstva, neće svako da ga prihvati, a neko će i glavu da vam razbije. Ako u kolima piči neki Marli, Flojd ili Sajpres hil, nudi bez razmišljanja.
Čorba - najkonvencionalniji metod u nas. Neko te poveze, ti mu daš kintu za benzin. Prolazi uvek. Osim kod komana. I zagorelih likova. I zagorelih komana.
Kaže se ekstremno glupoj osobi kad nešto ne može da uklaviri. To je jače od superlativa prideva glup.
-Ček, ček, ček. Znači skrenem tu levo i šta onda?
-Aman, bre, ne skreneš levo nego produžiš pravo!
-Dobro pravo. I onda je tvoja kuća sa desne strane, to sam razumeo.
-Razumeo si ti oca tvoga, nije uopšte u toj ulici!
-Pa gde je onda? Ne razumem!
-Alo, momak, jesi l' ti prirodno glup ili uzimaš privatne časove?!
Sačekaj, dolazim do tebe za pet minuta.
*?=%~‚‚#"/>*$!!!!
Efikasan način da objasnite ćaletu da vam se ne meša u ono što radite bolje od njega.
Vozimo se i auto počinje da cijuče i pali se crvena lampica na kontrolnoj tabli. Ćele paniči jer dugo nije vozio. Ležerno izlazite, uzimate čekić i kao hiljadu puta do sad krećete da to rešite.
Matori: Alo jesi lud, ko još kola popravlja čekićem.
Mi: Dobro je ćale znam šta radim, dešavalo se već.
Matori: Šta to se stalno dešava i ti tako voziš, treba taj alternator promeniti. Ajde miči se, sjebaćeš nešto. Nemaš pojma balavac jedan. Čekićem ćeš auto popravljati.
Mi: Aj' ćale miči se ti, nisi seo za volan 10 god. Na kraju krajeva ko je izmislio struju, Tesla ili njegov ćale. Eto, da mu se mešao tako ko ti meni nikad je nebi ni izmislio.
Čuvena rubrika iz ‘Politikinog zabavnika’, koja je opisivala nesvakidašnje ljude, događaje i pojave u prirodi i društvu. Začetnik je Robert LeRoy Ripley, (1890 - 1949)američki crtač i antropolog amater.
Koristimo je kad želimo da prepričamo događaj iz sopstvenog života koji bi slušaocu mogao da zvuči kao ‘lovačka priča’.
Ovo je ‘prava lovačka priča’:
Družina lovaca se okuplja redovno u omiljenoj kafani i svi pričaju svoje neverovatne događaje. Svi su imali gomilu neverovatnih događaja osim Laze. On nikada nije ispričao ni jednu priču, a lovac je bio preko 30 godina.
Jednom prilikom ga društvo teralo da nešto ispriča, i posle dugog, dugog ubeđivanje on počne:
- Nisam ja imao takve događaje kao vi, sramota i da pričam..
- ‘ajde, Lazo, nema veze. Samo ti pričaj.
- Pa, dobro. Verovali ili ne, jednom sam išao kroz šumu i razgledam tako pečurke, šumske jagode, cveće. Kad, odjednom, izbijem na neki proplanak. Pođem ja da ga istražujem, kad vidim dva mečeta kako se igraju. Pogledam levo-desno, nema mečke u blizini. Ja priđem, i počnem da se igram sa njima. Zaigrali se mi, kad mene neko kucnu po ramenu. Okrenem se i vidim mečku, ima jedno 2 metra visine, iskezila se i hoće da me udari šapom. Ja brzo zgrabim ranac sa zemlje i pušku, pa bež’ u šumu. Ona zamnom. Ja sve bežim i usput nekako napunim pušku. Stanem, nanišanim joj u glavu i kad je bila blizu opalim oba metka. Puče joj glava, ona pade na zemlju. Uf, rekoh sam sebi, za malo da me do’vati. Izvuko sam se u zadnji čas. Taman sem seo da se malo oporavim, kad ona ustade, pa opet na mene. Glava joj sva rascopana, ali riče i poče da me juri. Ja opet u beg, usput punim pušku, opet stanem i opet nanišanim u glavu: buum, buum, dva komada, opet u glavu. Otkide joj se ostatak glave, ona pade na zemlju. Pomislim kako je sad gotovo. Sednem da odahnem, ali ipak malo podalje. Odjednom, ona opet ustade, pa na mene. Ja bež’ u šumu, ona zamnom. Bežim ja tako, kad odjednom upadnem u zamku za medvede, duboka 3 metra. Pogledam gore, mečka se nagla u rupu i dere se k’o blesava. To je privuklo druge medvede, i odjednom ih se skupilo 7-8. Auh, Lazo, sad si najebo. Šta sad? Laza napravi, pauzu, uze gutljaj kisele vode, pa poče polako da pripaljuje cigaretu.
Jedan od slušalaca prekide tajac koji je nastao: - I, Lazo, šta je bilo onda?
- Ništa – reče Laza. – Pojeli me.
Cesta pojava na rostiljanju, narocito posle par piva kad retko ko moze da rostilja kako treba. Kada se meso ne ispece dovoljno, moguce je da ima salmonelu. Kada se previse ispece, onda je kancerogeno.
-Dodaj mi koji cevap!!
-Hoces sa rakom ili salmonelom?!
U davna vremena, ultimativna muška kapara na ženski polni organ, da ne kažem, "najdžentlmenskiji mogući potez" koji je jedan muški primerak bio u mogućnosti dizvede u ne-noćnoj interakciji sa jednom damom, da ne kažem, "manje dlakavom predstavnicom ljudske rase". Nesebični čin ukazivanja poštovanja prema narečenoj vlasnici vulve - nastao negde u vremenskom kontinuumu oko Renesanse i muške epifanije da ne moraš, fazon, jednu ženu da SILUJEŠ kako bi im'o snošaj sa njom ili dideš u javnu kuću u istoj nameri a samo da bi kasnije rikn'o od sifilisa u 21-oj godini života - koji je izumr'o sa seksualnom revolucijom, a preciznije, na dan kada su žene po DRUGI PUT izašle da glasaju. Ono - prvi put, jebote, niko nije verovao šta se događa i to...
Elem, ovaj nekada umnogome nehigijenski potez, danas je prisutan isključivo kao već do jaja izanđala šovinistička fora u crtanim filmova kategorije Draguljčeta, Viteza Koje & Duška Dugouška i američkim filmovima "Đ" produkcije, gde nesluteće žensko čeljade propadne kroz naslovni ogrtač ili jaknu iako se to nedvosmisleno protivi svim poznatim i nepoznatim zakonima fizike.
Šta? Kao, nisi mogla da ideš okolo, je l'?
1573 god., oblast jebenog Jorkšira...
- Hoćete li mi pomoći da izađem iz kočije, ser Lohnese?
- Da, naravno, milejdi! Prihvatite moju ruku...
- Hval...Ah, kakva grozna bara podno nogu mojih, to je naprosto užas!!!
- Ništa ne brinite, milejdi, ja ću vas spasiti! :svuš, svuš, rk! satenskim ogrtačem u tobla sa svinjskom crkotinom u poodmakloj fazi raspadanja:
- Ah, ser Lohnese, vi ste takav džentlmen...'Biste li pošli sa mnom unutra na jednu zasluženu eksploataciju mog analnog otvora?
1893 god., jebena oblast Londona, Engleska...
- Gospodine, hoćete li mi, molim vas, pomoći sa ovim paketom? Bojim se da je pretežak za mene, hihi...
- Ne možeš da nosiš paket al' zato možeš da glasaš, a?! DABOGDA TE ZAKL'O DŽEK TRBOSEK, ŠČULA!!!
2014 god., oblast Rijada, jebena Saudijska Arabija...
- Amina, 'ajde lezi...
- Ali, Rahime, danas nije red na men...
- Ma, ne kažem ti zbog toga nego hoću duzmem neki DVD sa police...
- Aaaaa, dobro onda...
Ono što je za jedne spontana pauza u razgovoru za druge je neprijatna tišina. U suštini to je jedna ista stvar, ali različito doživljena! Prave i opuštene razgovore prati spontana pauza. Bez obzira koliko ona traje, ti razgovori se posle nje najčešće normalno nastavljaju gde su stali. Ljudima koji razgovaraju nikako nije neprijatno, jer nema pravog razloga za to. Međutim kada se vode nategnuti i veštački razgovori skoro je sigurno da će nastati i neprijatna tišina. Onda ona često počinje da traje, i da traje, i još, i još! Sve dok ti sagovornici ne ispuste i poslednju kapljicu znoja! Verovatno zbog toga što sada ta tišina počinje da govori o njima. Kod nekih nastaje veliki strah od takve tišine, i zbog toga se isti uče da nikada ne zatvaraju usta, bez obzira šta iz njih izlazi! Isti ljudi takvu tišinu često prekidaju paničnim započinjanjem nekakvih razgovora o vremenu, o politici, o tračevima, ili najčešće o nekom zajedničkom objektu pljuvanja.
U svakom slučaju lepo kaže izreka da je ćutanje zlato.
A: _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ (neprijatna pauza)
B: ________________________________(spontana tišina)
A: E si vido, napolju baš zahladnelo, a?!
B: Valjda.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.