Izraz koji se koristi za čoveka, koji šatro nešto radi, ustvari je čista lenčuga i bavi se poslovima sedamnaeste kategorije za svotu novca koja je manja od one koju zaradi prosečna kurva na železničkoj stanici u Donjoj Dubravi. Pored toga ta osoba će uvek biti tu da vam sere kako uvek treba nešto raditi, pa makar to bilo i analiziranje šahovskih partija penzionera u parku u sedam ujutru, organizovano puštanje svojeručno napravljenih zmajeva, velika uskrašnja tucijada u Mokrinu ili čak posao menadžera pevačici Ljubinki koja peva u burdeljskoj birtiji "Kod Džardana".
-E Slavkec, Ljuba dao otkaz bre kao zamenik pomoćnog asistenta za automatsko pumpanje guma na pumpi. Kaže će da šljaka nešto preko grane, el to istina ?
-Aha će da šljaka preko grane, će da švercuje vazduh sa Kopaonika Mađarskoj, ma pusti bre budalu.
Najcesce mrismudsko-filozofsko-dzankerski nastrojen omladinac, koji je EKV otkrio u pubertetu i od tada vazi za najboljeg tumaca svih tekstova Milana Mladenovica. Iako nikada nije upoznao pokojnog Milana, u svakom trenutku razume sta je on hteo da kaze u svakoj svojoj pesmi, pritom isticuci da ga voli vise i od oca i majke.
Zaludjenik EKV-a u najcescem broju slucajeva nikada ne pogodi sustinu pesme o kojoj prica iako je "njegova tetka bila sa Milanom 11 godina u vezi" ili je "njegov stric bio Bojanov cimer na fakultetu". Ipak, to mu ne smeta da se svaki put iznova proserava o skrivenim znacenjima u trecem stihu druge strofe "Sedam dana".
Pokolj nastaje kada naidje na jednako "dobro obavestenog" ljubitelja EKV-a i uz 12 litara Apatinskog piva do dugo u noc ukazuje na pogresno tumacenje kolege.
-"Brate, jesi slusao nekad Oci boje meda???"
-"Kako ne, najeroticnija pesma na svetu"
-"O cemu pricas, kakva erotika, covek govori o konzumiranju horsa,
OKO-to ti je kasicica kad se gleda odozdo, BOJE MEDA, to ti je trag od plamena upaljaca..."
-"Ma ne seri, moja keva je poznavala Magi i ona mi kaze da......."
Sila gravitacije je jačeg intenziteta ujutru.
Dokaz: buđenje u pola sedam.
Najbolji i najveštiji američki snajperista ikada. Uspeo je da upuca najobezbeđenijeg čoveka na svetu usred centra grada pred masom ljudi, puškom dizajniranom za borbu na razdaljinu kraću od sto metara sa neprekidnom paljbom od tri metka za sedam sekundi, ionako je deset sekundi potrebno da se zamene meci. Nažalost karijera mu je bila kratkog uspona, pošto ga je sredio još veštiji Džek Rubi, čovek koji je vodio noćni klub za koga se ispostavilo da bez problema može da probije kordon policajaca i ubije gospodina koga čuvaju bez problema.
Mama i Tata svih televizora. Rok trajanja nepoznat jer ih ima i dan danas u velikom broju narocito po seokim domacinstvima sa uvek sveze belim ispeglanim miljeom na vrhu. Palio se na dugme, a zvuk prilikom paljenja je bio slican kao pri palenju elektricnog reaktora. Pored tog dugme postojali su mala tabla sa brojevima uz pomoc koje su se menjali kanali na najblazi moguci dodir. nama klincima od 5-6 godina je bila omiljena zabava da prelazimo brzo preko table menjajuci kanale. Bio je jedini televizor koji je menjao boju ekrana prilikom starenja. U prvoj fazi starenja je u boji. Druga faza pocinje da bude u boji pomalo bleda. Treca faza je kada registruje samo Svetlo plavu boju i zadnja cetvrtaje kada je ekran crno beli. Posle zadnje faze sluzi jos dvadeset godina kao crno beli televizor i kada se zavrsi njegov zivotni vek onda je preporodjen ka polica za saksije, milje razne porcelanske figurice u obliku zivotinja patuljaka itd itd...
Takodje je imao i neke nadprirodne sposobnosti. Krade energiju od drugih televizora. Kao klinac sam igrao SEGU na novijem televizoru, a u susednoj sobi na Ei televizoru nestali svi kanali samo je Super Mario na njemu.....
Čovek koji drži poljoprivrednu apoteku u nekom selu 20-30 kilometara udaljeno od najbližeg grada. On postavlja cene na proizvode koje prodaje kako njemu odgovara i ima veoma veliku zaradu. Zatim sve te poljoprivredne proizvode koje su seljaci mukom uzgajali otkupi po najminimalnijoj ceni pa posle preproda i dobro zaradi.
- Ajde daj mi džak od onoj đubre za na njivu.
- To ti je sedam 'iljade.
- Al' sin mi rekal da je u dole u grad četir' 'iljade.
- Pa nek ide sin pa neka ti kupi u grad ali kod mene ti je sedam.
Psovke koje u sebi imaju numeričku odrednicu prilagođene sveopštem hiperinflacionom cunamiju u okruženju.
- Da se tera u tri milijarde lepih pizdih materina i ovaj guverner.
- Jebem li ti zilijardu majki i državi, dok iznesem platu do kioska nemam ni za bazoku.
- Nek se nose preko sedam triliona mora i sedam trilijardi gora u onu svoju Crnu Goru, jebo nas deda gedža koji nas napravi ovakve da samo brđane biramo.
mi ga pamtimo dok nije pobego kao pojavu u vidu neuhranjenog, nosatog, lepotom poštedjenog, tatinog sina koji je lupao kola na svakih sedam dana dok je ostatk nacije benzin za iste nabavljao u odnosu litar krvi/litar benzina. Brat najružnije ribe-gabora, sin književnice čija dela su čitali samo njeni ukućani - uspeo je u najkraćem mogućem roku da nam udje svima u misli kao predmet nad kojim bi smo se iživljavali do besvesti za sva sranja koja nam je njegov tatica priredio.. ma jebem mu mater smrdljivu po sred picke komunjarske!
Opasnost za sve što je žensko u njegovom, a vala i u susednim selima, udate, razvedene, mlade, ponekad matore, i žensku nejač od 16 godina pa na dalje..U glavnoj kafani se redovno prepričavaju njegova seksualna dela i nedela, koja polako prerastaju u legendu, a druge muškarce bacaju u senku. Nije dokazano, ali tvrdi se da mu je batina dugačka i preko 25 cm, može satima, u stanju je da do ludila dovede i sedam žena za redom, a bije ga glas i da je opalio i onu čuvenu glumicu iz naših tele novela. Nekada su nosili bela odela, zalizanu kosu i brčiće, a danas su to delije u najlepšoj trenerci, belim čarapama i voze ćaletovog merdžana..
Svako selo ima bar jednog.
Sumrakom je dobovala sitna, dosadna kiša, a negde u daljini hor pijanih glasova se nadjačavao sa harmonikom … “Ko to kaže, ko to laže, Srbija je maaaala” … Eee, moji vi … meni je prevelika večeras, mišja rupa da mi je …
Prošlo je tačno šest meseci otkad sam otišao u rat i tri otkad sam se iz njega vratio. I dva otkad si mi rekla da je među nama gotovo. Da ti ne pada na pamet da ceo život dvoriš bogalja. Bogalja ? … Taj te bogalj voleo, i još uvek te voli … Da, ali si i go kao taj pištolj za pasom što nosiš, rekla si. Pištolj ? … Eh, da … stara, verna “tetka” šćućurila se u futroli k’o da zna da je oružje poraženog ratnika. Otkopčah lagano dugme i kundak odblesnu mutno u odsjaju prozora. Pomilovah ga, a zatim se šaka uvežbanim pokretom savi oko njega i povuče napolje.
Sedam na stolicu, stavljam cev među kolena i repetiram. Leve ruke nema da mi pomogne, opravdano je odsutna … na mrtvoj straži podno metohijskih planina. Ustajem i ponovo zauzimam busiju kraj prozora. Prst je na obaraču, prinosim cev slepoočnici. Dodir hladnog čelika i kože aktivira kaleidoskop pred očima.
Trčimo po pljusku, mokri k’o miševi, do spasonosne nadstrešnice lokalnog autobuskog stajališta. Da, pratim te kući. Da, nemam jebena kola. Ali sam srećan dok ti kosu sušim maramicom. I ti si srećna. Ili mi se učinilo ? Češljaš mi kosu prstima dok brbljaš nešto veselo, od čega ni reč nisam upamtio. Šteta ...
Nakon što te bus odneo video sam te samo još dva puta, ako ne računam snove i slike sa tvog venčanja koje su mi poturene na uvid uz pogled ispod obrva i tek ugašen osmeh oko usana. Likovali su lokalni zvrndovi, mislili su da ću da ridam, šta li ?
A onda, vidim moju sestru kako me grli i plače ljubeći prazan levi rukav moje košulje, uz „samo kad si mi se živ vratio“. Plače seja jadna, a ne sme da mi kaže da se otkako sam otišao, u tvoj život uvukao nemir, a s njim i on – Elmer Davež, lokalni „milioner“, koji doduše ne poseduje palatu i jahtu, ali je njegov „diskretni šarm buržoazije“ učinio tvoju „nepodnošljivu lakoću izbora“ još lakšom. Luksuzna kuća na periferiji ili podstanarstvo ? KušEMdasi ili gradski bazen ? Toyota Land Cruiser ili Taxi ?
Ali ne, dušo, čaršija se večeras neće osladiti našom pričom. Znaće, ako povučem oroz, da to nije zbog sakatosti, posttraumatskog stresnog poremećaja ili kukavičluka, već zbog nas dvoje.
Zbogom „tetka”. Dosta je bilo.
* * *
Svratih pre neki dan do vaše radnje po neku robu. Miholjsko leto. Elmer za divno čudo beše uslužan i nenadrkan. Sa zadovoljstvom konstatovah da bi mu kapica rabina dobro stajala na dobrano proređenom skalpu i da će mu ogledalce uskoro biti obavezan asesoar kad pođe na pišanje.
A onda si se odnekud pojavila ti, vodeći klince za ruku. Kratak osmeh očima i konvencionalno „Dobar dan“, tek toliko da preparirani ništa ne primeti, ustostručili su vrednost moje odluke da spakujem „tetku“ nazad u futrolu pre deset godina.
Najkorisnije sredstvo u skupljanju sličica za albume. Služi i za umotavanje duplikata koje nosiš sa sobom. Koristi se dok ne spadneš na dvadesetak sličica koje ti fale pa ih već memorišeš.
- Ajde mali da se menjamo...
- Ajde :vadi papirić odmotava ga i izvlači sličice: Koje ti trebaju?
- Dvaes pet, trijes sedam i sto trojka...
- Evo imam trideset sedam....
- Ajde mali dam ti trideset za tu, molim te....
- Ajde al' da vidim da ih nemam već :razvija papirić i polako lista:
... sedeo sam kraj obale Morave i plakao... odlučio sam dumrem...
Iliti što bi naš domaćin čo'ek rek'o, puko mu kurac za sve.
Otići na neko skriveno mesto, iza sedam gora, sedam planina i mora, tamo gde ni pastir ne taslači koze, i posmatrati beskrajnost sunčevih zraka kako lagano tone u san. Gledaš ti u Sunce, ono u tebe i šta jednom drugom da kažete... ti imaš svoju muku ono svoju... Ti ost'o bez očeve penzije a ono za par milijardi godina umire.
U svom tom haosu, treba ti samo mir i tišina. U mislima, muzika za dušu i opuštanje... zvuci delfina, čarobne frulice, pesme sirena... Naravno, poneo si i pljosku sa đedovom rakijom. Suneš sve odjednom, istreseš glavom k'o okupano kuče, podrigneš i naslanjaš se na drvo. Nirvana se bliži.
Sunce polako počinje da se smanjuje. Ali, vi ne prestajete da se gledate. Postali ste prijatelji. Ma, razumete se bre! Kad se tvoje srce čuje tak, njegovo se čuje tik.
Mravi? Pauci? Škorpije? Krokodili? Ma, jok! Ni oni ti ne smetaju. Nema ničega na svetu što će ti skrenuti pogled na blještavog prijatelja.
Poluotvorenim očima putuješ u nedođiju. Ma, ne razmišljaš ni o jebenom dedi, babi koja neće ni plac da ti prepiše, ni o ženi koja te je ostavila, ni što su naši pukli u košarci ma ništa te ne interesuje. Boli te đoka.
Otvaraš tabakeru, vadiš pljugu koju si smot'o, pališ je, uvlačiš prvi dim duboko i izdahneš laganini. Prvim dimom se čisti duša i izbacuje sve ružno i negativno. Opet osmeh. Sunce ti namiguje i daje prijateljsku podršku za dalje.
Cigareta lagano gori, plavi dim igra oko tebe i meša se sa vatreno-narandžastim bojama na horizontu.
Sunce se polako pretvara u šiptarsku kapu. I sve je manje i manje...
Došlo je vreme rastanka. Sunce mora da ide da spava. Rastanak jeste bolan ali... sutra u isto vreme.
Definicija pisana za Pačiju školu
Izraz koji se koristi kada osoba, u devedeset devet zarez sedam odsto muškog pola, pusti da kroz neki komad garderobe izvire grudne kedla. Nula zarez tri posto se odnosi uglavnom na cirkuse ili neke oblasti u Maloj Aziji.
Elem.
Otkopčano dugme na šulji, majica sa nešto većim izrezom, raskopčana treša na golo telo ili jednostavno velika maljavost preko celog tela skroz do vrata, koja čini da samo skafander drži ježa unutra. Sve to čini ispoljavanje ovog fenomena mogućim.
Efekat naravno, zavisi od osobe do osobe, ali uglavnom je vrlo nepovoljan.
- Kad krećemo večaras?
- Ja ne idem.
- Što bre?
- Brate neću da idem, ako ide Pecin burazer. Dečko je degen.
- Pa ide i on. Jebiga, preko njega ulazimo, mora da ide.
- Onda ništa od mene. Prošli put je obukao jaknu od skaja na kojoj piše born tu kil, ispod košulju onu srednjovekovnu kao, pufnastu na vratu, kožne crvene pantalone, kaubojke i nabudžio lenonke. Živ me blam pojeo. Startujem neku ribu, pričam sa njom, borim se za broj telefona i on se pojavi takav, urla živeli iz sveg glasa, a još mu pobeg'o jež. Brate, neću da idem.
To zapravo i nisu pravi umetnici, već deca bogatih roditelja koja nisu sposobna ni za šta. Pošto ih ne puštaju u porodični biznis da ga ne bi načisto upropastili, roditelji su spremni da trpe njihove umetničke izlive i čak kupuju njihova dela pa posle poklanjaju nesretnim prijateljima, poslovnim partnerima, zaposlenima ... Avangardu, kao pravac, biraju usled pogrešnih uverenja da za to nije potrebna nikakva veština ili talenat, a i zato što im to omogućava da posle loših kritika smire svoju sujetu 'neshavćenošću'. Retko se odlučuju za književnost jer je za to ipak potrebno poznavanje svih sedam (neki bi rekli 6) padeža.
Primer 1:
JK koja bi silno želela da je vidimo kao umetnika
Primer 2:
Slika raspukle, gnojave konjske kopite ...
Novinar: Da li biste bili ljubazni da podelite sa nama značenje koje ova slika ima za Vas?
Avangadni umetnik: Ova slika pretstavlja semafor u Čika Ljubinoj ulici ...
Novinar: Ali u toj ulici nema semafora
Avangadni umetnik: ZNAO SAM da me nećete shvatiti! (demonstrativno napušta novinara)
Novinar: (u sebi) jbt bolje bi bilo da me urednik poslao na kopanje!
Primer 3:
Nekada je postojala muzička grupa sestara Karić koja se se zvala D'n'D. Opšte je poznato da je tata kupovao ceo tiraž i delio zaposlenima, novim korisnicima, itd. pošto niko pri zdravoj pameti to nije hteo da kupuje.
Sanja, Snežana, Sonja... svaka može biti Sneška. Sneška je žena koju svi vole. Majka, žena, švalerka, dobra komšinica. Sneški su sva vrata u životu otvorena. Iako je u petoj deceniji života, i dalje je lepa i pleni. Nju direktor slasno želi da opali, ali ona ne da. Za Snešku moraš biti Odabran.
Sneška učini svakome, na ovaj ili onaj način. Komšije joj se javljaju s osmehom na licu, od jednog do drugog uha. Sneška nosi lakirane cipele neke umereno fensi marke, jer ne želi da upada tako drsko u kadar. Ona svoje mesto u centru fokusa traži svojom blaženom pojavom. Sneška nije kurva, ali savršeno ume da igra po ivici pristojnosti. Sneška, dok pije kafu, hotuje s tobom, hteo ti to ili ne. Njene nežne usne igraju po ivici šoljice tako intrigantno, da to ne možeš ne primetiti. Ona zna kad je sve previše daleko otišlo po pitanju pristojnosti i kad treba prestati.
Snešku svi vole.
Direktore...
- Da?
Ovi Pazarci odbili kolektivni ugovor, kažu da su uslovi nepovoljni i da hoće reviziju celog ugovora. Kako stvari stoje, posao propada!
- Samo ti pošalji Snešku, ona će to onako suptilno da sredi.
Žensko masturbiranje.
- E ne mogu u šest van, tad mi završava Šeherzada, a od gledanja onog Onura uvijek me neki škakljiv osjećaj obuzme pa planiram da mazim djevojčicu do pola sedam.
Legenda youtube-a, čovek koji je internet umetništvom stigao i do stranica "Politike". Inače se zove Vladan Protić i radio je kao noćni čuvar u Liliju, dok nije otpušten.
Karijeru je počeo parapsihopatološkim serijalom seansi (do komada sedam)... A onda je prešao na Jaganjac najbolji serijal za decu stariju od 18 godina.
Za novog korisnika se preporučuje da odgleda prvo par seansi, pa onda pređe na Jaganjca. Mnogi ljudi to ne mogu da shvate, ali neka vas to ne deprimira. Zapravo, dr Protić je odličan za lečenje depresivnih i neurotičnih stanja.
"A onda sam se propio, i sve je ostalo isto, ali više nije bilo važno"
Seansa 1: Ponavljajte zamnom
Sve je kurac.
Ja sam govno.
Jebeš mene.
Inače, zbog definicije Jaganjca je moja malenkost na ovom portalu. Ali te definicije misteriozno više nema.
Krvoločna krvopija koja sisa krv nedužnim žrtvama ili ganja svoje najbližu rodbinu dok ih isto ne otera u grob. Može se ubiti svetom vodicom (da je udavite u bunaru), srebrom (iseckate je srebrnim mačevima, napunite srebrnim mecima ili stavite u ogromnu srebrnu medveđu zamku), krstom ih terate, kao i lukom...
Nasuprot iskvarenim zapadnjačkim i japanskim uverenjima da su vampiri fina i galantna osoba koja imaju razvijen ukus, pravi vampiri su nadute krvopije sa crvenim očima, kojima je finoća iskorenjena kada su bili ukopani dva metra pod zemljom i sa karakterom gimanzijalca koji je ustao u sedam ujutro na ekskurziji posle žurke koja je trajala do pet sati...
Vampir je staroslovenska reč za biće koje je imuno na vatru, vampiri se prvi put pominju u Srbiji i to je verovatno najraširenija srpska reč...
Naravno dok je Zapad razvijao legende o svetom gralu i plemenitim kraljevima, nama Srbima kojima su zapali Turci su jedino ostale priče o neupokojenim mrtvacima koji sisaju krv, da bi podsetili sebe da ima nešto gore od toga da završiš na Balkanu u doba Osmanlija.
Često ključ životnog uspeha na svim poljima (iako neki uspeh vezuju samo za materijalno), onaj delić koji ti nedostaje da postigneš i ono što nisi mogao/la, atom koji ti pomaže da progledaš i shvatiš kolike su mogućnosti ljudskog uma i koji u tebi probudi snagu za koju nisi ni znao/la da postoji. Samopouzdanje ti daje krila i nije bitno da li imaš 7 ili 107 godina, da li si muško, žensko, crn, beo, žut, da li su ti preci bili plemići ili ulični svirači i ko te je odgajio i u kojem okruženju si odrastao. I sve knjige napisane na temu "Kako promeniti život za sedam dana, Kako se obogatiti preko noći, Kako promeniti život iz korena..." svode se na jednu stvar - samopouzdanje. Kad njega imaš dovoljno ni nebo nije visoko, ni zvezde nisu daleko, ni more nije duboko a nedostižna ljubav stoji ti na dohvat ruke.
Izlaziš sa ispita na kojem si dobio 10-ku. Pun samopouzdanja osećaš da bi svaki put mogao da dobiješ 10 i da nijedan predmet nije teško savladati jer ti možeš sve.
Prošle nedelje su se za tebe raspitivala dva momka posle dužeg vremena, nošena tom mišlju izlaziš u grad srećna i lepša nego ikad.
Igraš basket sa drugarima. Dao si dve trojke za redom a ona sedi u publici sa drugaricama, znaš da sigurno pogađaš i treću.
...
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.