
Recept za osvajanje bilocijeg srca u svrhu ljubavi ne postoji.
Postoji recept za ostavljanje dobrog utiska,da te neko ceni i postuje,da ti bude prijatelj,da se obraduje kad god te vidi i tako to.I postoji recept za odrzavanje ljubavi kada osvojite necije srce
Na tebi je da ucinis ono pozitivno sto se uciniti moze,a da li ce to osvojiti i pored svega ostalog i srce te osobe-to treba da prepustis visoj sili.
Ljubav je takva da ti nikada ne znas na cemu si i da li ce ti se ispuniti zelja da taj neko zavoli.
Ne,ne i ne!Pare ne osvajaju zensko srce!Pare mogu samo da privuku i zadrze doticnu ako je sponzorusa i da budu afrodizijak!To nije ljubav!
Ni lepota ne osvaja uvek zensko srce!
-Muškarci, za razliku od žena koje razmišljaju samo srcem, koriste čak četiri organa za razmišljanje. To su:
*Mozak
*Srce
*Kurac
*Stomak
-Od svih ovih organa za razmišljanje, najpreporučljivije je korišćenje mozga, zato što nikada ne omane. Srce je najnepoželjniji organ za razmišljanje kod muškaraca. Totalni kontrast mozgu. Nije loše razmišljati kurcem, samo se trebaju sagledati sve posledice ideje nastale ovim organom. Razmišljanje stomakom uvek daje najbolje rezultate.
-Razmišljanje mozgom-
Hmm, ona je Tamara stvarno dobra pička, ali je fejk. Napumpala je sise, samo što joj bradavica ne izleti. Dupe joj je dobro, al' doduše i moje bi tako izgledalo kad bih nosio helanke i tange... Još na sve to kilogram pudera, kreona, senke, ... A ne znam samo što su se ovi jadnici napalili na nju...
-Razmišljanje srcem-
Jaoj, danas sam je video, mnogo je lepa, prelepa je. Odavno nisam video takvu. Voleo bih da budemo u dugoj vezi. Ona bi meni kupovala poklone, i ja njoj. Voleli bi smo se. Vencali bi smo se. Imali bi smo decu. Ucio bih ih... (i tako dalje)
-Razmišljanje kurcem-
Uff ona Tamara, kakva je nafurana, napunio bih je do vrha, kad bih je dohvatio na doggy style ne bi od nje nista ostalo... Pa one njene sise kad bih zamesio, mmm... A mogu da zamislim tek kakva bi bila bicarka... Eeeeh....
-Razmišljanje stomakom-
Uff jebeš ti Tamaru, nisam jeo od jutros, idem da pomrndžam nešto...
Kolektivni naziv za potomke Rokija Macana.
Naime, kako iver ne pada daleko od klade, žemske koje su u cvijetu mladosti na svojoj sluzokoži osjetile puni potencijal ploditelja dostojnog gore pomenute titule, žele svoje usplahirene kćeri približiti njegovom porodu kako bi i one shvatile kako je to kad im neko uđe u srce.
A: Je li Mirjana, nešto je bacio onaj Milutinov mali oko na tebe. A?
B: O čemu ti majko?
A: E ćero, ne pravi se luda, nego vataj priliku dok možeš. Šampionsko leglo je to, kajaćeš se poslije ako ga sad ne dovatiš.
B: Kako to misliš šampionsko leglo?
A: Samo ti mene poslušaj i biće ti jasno.
Za ovu funkciju predispozicije su sledeće:
1.Da osoba koja želi da bude rukometni gloman,svoj seksualni potencijal* svede na minimum.Tačnije da ne jebe ništa.
2.Da je lud.
Zamislite ovo,bek u rukokmetu ima negde oko 100 kg izalazi 1 na 1 sa gore navedenim nestretnikom,taj bek nije običan čovek već ubica koji ubija,čupa srce iz nedara i druge organe nižega reda ,lopta od 425g i brzinom od oko 200 km/h u blagom matematičkom zahavtu dolazimo da zaključka da lopta može da sjebe bika od pola tone.I golman umesto da pobege da se spasi on trči ka ubici kao da su pobratimi ili da mu je kum.
*seksualni potencijal=jebačka sposobnost
Žensko božanstvo drevnog Egipta pred kojom je svaki smrtnik morao da se dokaže da je bio pošten i vredan za života, ako je planirao da ode u večnost. U slučaju da njegovo srce nije odgovaralo njenim merilima časti i poštenja koji su bili simbolizovani u njenom peru koji je nosila na glavi, ako smrtnikovo srce ne bi uspelo da teži baš kao i njeno pero, njegovo srce bi proždrala genetska kombinacija krokodila, lava i nilskog konja poznato kao Amut. Ma'at je pored toga u Egiptu bila simbol sile pravde, zakona i reda u univerzumu i u njeno ime su se svi vladari Egipta pozivali kada su donosili zakone.
Srce lika u kliničkoj smrti.
- Radi a ne čuje se.
U našoj zemlji vlada jedno lepo pravilo, kada narkoman lepune od droge, država se svojski potrudi da po njemu u najmanju ruku nazove trg u prestonici, a kada neko ko je bolestan i pritom sirotinja umre, mora crkva da mu skuplja novac za pogreb. Tek juče sam video da je Sava iz Kikinde nastradao u požaru, ali nisam video samo to, video sam i da smo u globalu jedan jako govnljiv narod. Po internet forumima nigde ne piše Sava Savanović, kao da se čovek nije tako ni zvao, nego sve Ludi Sava, Sava Licimur.
O tome kako su ga okarakterisali kao čoveka, ne treba trošiti ni reči. Jebem mu mater, pa zar čoveka treba ceniti samo onda ako ima skupo odelo ili neka jaka kola? Po nama izgleda da treba.
Sava nije imao ništa od toga. Živeo je od socijalne pomoći, koja poznajući naš sistem verovatno je bila redovna kao trinaesta plata, država, pardon Kikinda na kurac je nabijem, dodelila mu neku šupu u kojoj su se komotno mogle pečurke uzgajati koliko je memljiva bila i samim tim grad je našao za shodno da je Sava materijalno zbrinut. Ono malo ljudi u tom gradu, podvlačim to ljudi jer grad često ima puno više stanovnika od ljudi, nekada bi ga častili rakijom, možda pozvali da nešto i prezalogaji. Ostala gamad pomagala mu je sprdati. Tu nastupamo mi ili vi, u svakom slučaju ista smo govna, pa se smejemo Savi, kako je Sava lud i glup, a mi jelte pametni. Pametni ko kurac.
Samo nikada se niko nije pitao od čega je Sava poludeo, od dobra sigurno nije, ili ko što bi i sam naš Savkan rekao: đe čoek? I tu dolazi do problema. Sava je i tako duševno bolestan, bio puno veći čovek i imao srce u najmanju ruku poput Rusije. Samo što on nije mogao da uleti u odelo, veže kravatu, nalicka se i spicani. Verovatno nije ni hteo, jer jebeš ti čoveka na kom više vrede cipele od njega samog. Dakle zbog čega je Sava doćeran tu gde jeste? Odgovor je dao i sam: licimuri, jajare, pederi, milijarderi. I više ne važi ona nije Sloba kriv, pokazao je naš Sava da ne važi. Da Sloba nije poveo taj ludi rat, možda naš Don Kihot nikada i ne bi izbegao iz svoje zemlje, možda ne bi bio u koloni od 200.000 ljudi, gledao žene bez muževa i decu bez očeva. Ali to je opet možda?
Istina je da kad je već došao u tu prokletu Kikindu, da je morao da kupuje vodu, pošto je bio običaj da srbi odavde prodaju vodu srbima koji su izbegli sad već te davne 1995 iz krajeva bivše Juge, istina je da je morao da spava po parkovima i da bude žigonisan u najmanju ruku kao da je stoka. A onda je taj Ludi Sava kako ste ga krstili našao posao u fabrici, gde je verovatno teglio ceo mecec za nekoliko maraka. Samo što je sirotinji muka da gleda kako drugi kradu, a da se ne buni. I tu onda nastupaju te jajare, koje su već sluđenog Savu dotukle do kraja, oni imaju za vikendice, on ni za leba, oni za ljubavnice, a ti Savkane bos. Na kraju ga otpustiše, sad već zdravo ludog, smeštiše u onu šupu, a đe čoek? E zato nikome ne puca kurac!
Ponekad mu pošalju neke budale da se sprdaju sa njim i teraju šegu, a on ih i tako bolestan ponizi. Na kraju mu slali i onu nepismenu glupaču sa litrom soka da ga intervjuiše... Kada se sve pogleda možda je i bolje što je čovek umro, da ne živi među bolesnijima od sebe. Zbogom Srbijo na kurac te nabijem!
Ljudi prodaju srce,
ja mislim da to nije fer,
ljudsko srce za pun frižider.
Rečenica od koje nam obavezno preskoči srce bez obzira na to ko nam ju je uputio. Glavni zajeb leži u činjenici da obično ništa epohalno nije u pitanju pa se bezveze iscimamo.
Ćale: Sine, moram da popričam s tobom.
Ti (gutaš knedlu, skoro je pominjao otkaz u firmi): Kaži ćale.
Ćale: Šta da kupim majci za 8. mart?
Ti: 'Ajde bre ćale ja mislio nešto bitno!
Devojka: Moram da popričam s tobom.
Ti (zastaje ti knedla, primetio si da je malo čudna u poslednje vreme): Kaži ljubavi.
Devojka: Izgleda da ću da padnem ispit...
Ti: Uh dobro je! Imaš bre drugi rok, položićeš.
Profesor u srednjoj: Marko, moram da ti kažem nešto. (odvodi te u stranu)
Ti(prisećaš se polomljenog prozora, neopravdanih i blindiranog keca iz hemije): Izvolite
Profesor: Trkni do trafike kupi mi Drinu.
Isto što i srce, pumpalica.
Sivi, ako mi ne vratiš pare do sutra, ima da ti raštimujem čukalo, i to vrlo polako, ako me razumeš.
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Računar i internet, kao njegovo srce.
Zamenio je tv, radio, novine, društvo. Ponudio prihvatljiva rešenja za usamljenost, stres, nadrkanost, apstinenciju. Učinio da drugima možemo da pokažemo kako smo pametni, obrazovani, načitani, lepi, zgodni, nasmejani. Kad god nam treba pomaže nam da pobegnemo od sebe. Podredio je sebi sve druge načine provođenja slobodnog i radnog vremena. Definitivno spasilac u mnogim životnim situacijama. I mašina kojoj više desetina puta dnevno kažem: "Bože, jel može to brže malo? 'Bem te, nemoj da me zajebavaš i ovaj put!"
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.