
Kompliment za veličinu klitorisa.
- Au mala šta se presmotalo dole lebtejebo!?
- To ti je Mićko moj klića!
- Neaš ti tu šta! Ko u moje babe! Mo'š u njega sarmu da zaviješ.
Ne, ovo nije romantika ovo je odgovor na često postavljeno pitanje policije.
- Da li se vi drogirate?
- Moje oči će ti reći sve!
Vrhunac zastite sopstvenih dobara u periodu od 8 do 11 godine.
Klinac br.1:Vauuu,imas kaLasakija iz turbo zvaka!!!Daj da vidim!
Klinac br.2:Evo vidi....al iz moje ruke!
Jebi ga, vreme leti. Hteo bi ti kao nekad da jebeš boraniju, al' kurac dragi gledaoci. Neće da može. Stigle te godine i godine alkohola, nikotina,prasetine i kafanskih uranaka. Za par minuta shvatiš da si prevalio put od malog sa potencijalom u nogama do matore, zadrigle konjine sa pivskim stomakom i trokirajućim plućima.
- Uf, uf, uf....huuuuu,uf...huuuu...
- Šta bi?
- Uf,heeee,ah,huuuuu...
- E moj ti, igramo tek 10 minuta a ti već pao u sevdah. 'Ajde igraj bre, ne zajebavaj.
- Joj... uh... hrrrrk,pu.... Uf bre, igrao bih ja rodjo, al' ne mogu... Uf...
- Duša 'oće al' srce klokoće, a?
- Uf, baš to... Zadnji put sam potrčao prošle godine kad mi pobeglo prase ispod noža, jurio ga do susednog sela. Umalo nisam umr'o.
- 'Ajde, 'ajde, za par termina ćeš da budeš k'o nov.
- Ako ne umrem do tad... Uf...
Manifest lokal patriotizma. Ta vukojebina, smještena negdje u blizini Božijeg međunožja, toliko ukopana u planine da se sunce vidi samo dva sata oko podneva, je raj na zemlji. Idila opjevana u pjesmama romantičara koja sidu leči.
- E, vidi jagode jesu fine. 'Oš malo?
- To nisu jagode, gle kol'ke su k'o jabuke. A kisele k'o limun. Kod mene gore one šumske u oko da ti stanu, ali zato med medeni, tope se u ustima. A kad uđeš u livadu gdje ih ima, ona se crveni čini ti se ima ih mali milion. A kad počneš brati vidiš da ih je samo za šaku, što samo čini slađim one koje si ubr'o.
- Aj ne seri nego mi dodaj vode.
- Vidi ti ovdje kakva je voda. Žuta. Jeb'o mater ako mi nisu i zubi počeli žutit' od nje. Kod nas gore ona 'ladna, za srce ujeda. A čista, čista k'o suza. Dolazili ovi iz Beograda htjeli da flaširaju, no mi nismo dali.
- Jes'. Pa što se ja onda otrova' kad sam pošli put pila tu tvoju vodu?
- Nisi navikla na zdravo. Ne može organizam da ti podnese nešto takvo.
- Ja, ja selo moje lepše od Pariza.
„Poštovanje, moje ime je (slijedi neko milozvučno ime: Slađana, Sunčica, Dunjica…)“ rečenica je koja se posljednjih godina sve češće čuje u telefonskoj slušalici. Učestalost je dosegla zastrašujuću brojku od 8 do 10 puta dnevno.
Nakon ljigavo-slatkastog pozdrava slijedi jedan od scenarija:
izabrani ste… dobili ste nagradu… dopustite da vam predstavimo svoje spektakularne proizvode… provodimo anonimnu (??telefonom, koristeći broj iz imenika!!) anketu… koji su vaši politički stavovi… koji su politički stavovi vaši susjeda… koliko razreda osnovne škole ste uspješno priveli kraju… koliko vrećica (i što je u njima) iz supermarketa donosite dnevno kući… koliko ih donose vaši susjedi… koliko toaletnog papira trošite dnevno… a vaši bližnji?... od kojih ste bolesti bolovali… od kojih bolesti boluju u vašem kvartu… kupite talijanski namještaj (telefonom!)… jeste li zadovoljni svojim seksualnim životom… imate li ljubavnika… a zašto…?
Kada se može očekivati poziv koji će vam zauvijek promijeniti život, svjetonazor, vjeru u ljude:
- u vrijeme ručka
- kad imate najviše posla
- kad se odmarate
- u vašem najintimnijem trenutku (štogod to bilo)
- ukratko u bilo kojem trenutku 24/7
Savjet: mirno, ne prozborivši, prekinuti vezu nakon prve tri riječi iz definicije i nježno odložiti slušalicu. Ne baciti je kroz prozor, ne tresnuti njome o zid ili pod! Nije ona kriva.
Nije moja briga. Ne zanima me. Nisam u toj priči. Nemam veze s tim.
- Uhapsili Marka, dilovao koku!
- Moje dupe ne puca, šta ja imam oko toga?! Ti znaš da ja ni "maru" nisam od njega uzimao.
Reakcija roditelja kad ih obaveste da je njihovo zlatno dete napravilo sranje.
Razredna: Gdjo P. vaš sin se juče napio i polomio vrata od wc-a pre nego što se potukao sa drugim učenikom naše škole.
Majka: Moje dete ? Ne, nikako.
R: Da, vaše.
M: Nemoguće, on je jedno fino i vaspitano dete...
Verujem da su svakome od vas roditelji kada ste bili mali trubili kako nešto mora da se uradi, jer to je za tvoje dobro - moraš jesti boraniju, rano u krevet, ne smeš gledati crtaće predugo..Jer to je za tvoje dobro. Ako nećeš, dobićeš batine, jer to je opet za tvoje dobro, da binaučio da slušaš i poštuješ roditelje, a to je pogotovo za tvoje dobro.
Na kraju ti baba i deda kažu da su i oni tukli tvoje roditelje zbog istih tih stvari, i ko što ti shvatiš kad odrasteš da od crtaća nisi pokvario oči, nisu ti vadili krajnike zbog dva sladoleda dnevno, nije strašno razbiti prozor a boraniju i dan danas ne jedeš, ni njima batine nisu pomogle.
Mnogo je važnije ono što ja osećam da je za moje dobro - upisaću srednju i fakultet koje ja želim, da bih se bavio onim što volim (pustite me makar da se nadam) Oženiću koga ja želim, družiću se s kim meni odgovara, ako mi se pije pivo piću ga, ako padnem ispit jer me je jednostavno strašno mrzelo da ga spremim - pao sam ga. Položiću ga drugi put, neće svet propasti. Možda tebi ne znači, ali tih pet dana lenjosti sam proveo u uživanjima i ponekoj sreći, i neću se zbog toga kajati. Tih pet dana sam živeo koliko se moglo i kako sam hteo.
Kao nagradu ću dobiti sebe - ne uštogljenog japija koji trči za šefovima i kojem keva vezuje kravatu.
Možda ne ni naročito uspešnog čoveka, sa nadrkanim nadredjenim, kolima koja me izludjuju i neizvesnim odlaskom na more svake godine. Zbog nečega ću se svakako i kajati. Ali to ću biti ja, i znaću da sam odluke donosio sam.
Ono što uznemiren sinčić govori svom ocu kad u sred noći upadne u spavaću sobu svojih roditelja.
Klinac, probuđen u sred noći nerazumljivom bukom koja dolazi iz spavaće sobe njegovih roditelja, odlazi da vidi šta se to dešava.
Plačnim glasom: Silazi s moje mame i nemoj da je udaraš.
Neka pile mamino... ne boli mamu...neka udara što jače.
Obicno se koristi u razgovoru od 3 do 6 dvadesetpetogodisnjaka kada pored njih prodje neka riba (da ne kazem pi**a) koja izgleda toliko bombasticno a nema jos uvek 18 godinica.
TipA: Aaaaa kakva riba!
TipB: Kretenu to je drugarica iz klupe mog mladjeg burazera, on je muva od prve gimnazije!
TipC: PU MOJE!
(svi u glas): Sta tvoje!?
TipC: Zapljuvao malu, kad je vidim sa licnom kartom ja jedini smem da joj pridjem!
Svojevremeni hit Mikija Jevremovića sa izvornim značenjem u kome se ogleda nemogućnost da prebolite i zaboravite osobu koja vas je ostavila ili vam nije uzvratila ljubav a lečite se naravno, alkoholom. Mnogo širu primenu izraz ima u pokušaju zapušavanja usta osobi koja vas smara i guši nekim pridikovanjem da imate utisak da bi vam i u čašu uskočila samo da može
žena: evo, opet si došao kuci,jeo i obriso usta i lego a ja moram sve sama da uradim i opet ločeš to pivo i blablabla
muž:ma daj bre izađi iz moje čaše!
Osoba koja sve shvata previše lično, ne prihvata šalu na sopstveni račun, niti bilo kakvu vrstu dobronamerne kritike. Najčešće egocentrik, hvalisavac, narcis.
-Sinoć sam vodio Maju na večeru, znaš da se priča da je tvrd orah, pa reko' da se potrudim...Izveo je u najskuplji restoran, sveće, romantika, violine, sedam jela...Aj' što me ošišali kad je stig'o ceh, nego se bulimičarka naždrala, pa je pola noći provela povraćajući!
-Što bre ne priznaš da si je vodio kod Slobe kasapina na pljeku, pa se otrovala stoletnim majonezom?
-Na šta ja tebi ličim? Na đilkoša koji vodi ribe na pljeskavice sa kioska? Ja sam bre džentlmen, široke ruke!
-Dobro, de, šalio sam se, što ti srce uz dupe? Kad smo već kod toga, ja je opalio posle čiza iz Meka..
Ironično rečeno za ženu koja previši veliča i štiti svoje dete.
Nakon što se ćerka žalila majci da je svekrva maltretira:
Prija 1: Čekaj, zamisli da neko tvoju ćerku maltretira ko ti moje dete. Hvala Bogu imaš i muško i žensko.
Prija 2. E, pa moje dete nije takvo. To nije isto.
Prija 1: Što da tvoje nije izašlo na oko, a moje na pičku?
recenica koju koriste stariji ljudi kada vide nesto sto bi voleli,al' ne mogu da rade
Baba i deda setaju parkom i vide dvoje mladih kako vode ljubav
Deda : ee Milunka , vidi ti ovo , u moje vreme toga nije bilo
Bilo kakva nepotrebština po kući koja mora da se čuva, jer ja tako kažem.
-Ženo, gde su mi one polomljene motorcangle?
-Koje? Imaš ih 10.
-One moje lepe, što sam kupio u Budvi, letovanje '76.
-Aaa one crvene? Ja sam to bacila još prošle godine.
-Šta si uradila? :Dramatičan pogled: Sad ću da te udavim Bobanom! Pa ti na škrge diši!
Izraz koji će sagovorniku staviti do znanja da smo čuli ono što nam govori, ali da se nismo preterano potresli.
-Eeee matori, pao mi sistem, otišli svi filmovi i fotke dođavola..
-A jesi li mi narezao ono što sam ti tražio još pre mesec dana?
-Ma jesam to, nego osta..
-Onda ti moje suze ne mogu pomoći.
Aksiom roditeljstva.
Dok ne napuniš18. Dok si pod ovim krovom. Dok se ne oženis ovako, posle žena neka ti (nešto)... Dok sam ja živ. Izjave koje nam se, dok smo mladi i ludi i prožeti željom i tenzijom da pijemo, jebemo i drogiramo se, kao i sav normalan rod, čine vapajima odlazećih političara za nasilno produženje mandata vlasti nad nama.
Onda se desi nešto. Iz hodnika, ili pod prozorom, bez namjere i želje načujes razgovor o sebi. Gdje si bio sinoć, čime se igraš danas, šta će biti od tebe sjutra. Osjetiš se kao Karfejs kada ga duh Božića vodi kroz vrijeme. Preneš se. Počnes da posmatraš.
'Kako je porastao, još malo pa kao tata!' - sa svih strana usklici kada stanete jedan do drugog a ramena vam sve bliža. I sve oči su na tebi, dok on slabi, povija se, i ne dozvoljava ti da misliš o tome. Srećan jer si bolji od njega. Nosi staru majicu, zapokući, nosi staro odijelo, zanaposo, sve je rjedje za volanom, sve ga je manje među ljudima. Život je skup, a on želi da ti živis. A mogao je drugacije. Mogao, ali nije htio. Srce je to, vuče, a ti si dio te priče.
Majka te budi, šalje u krevet, planira sjutrašnji dan umjesto tebe, šalje ti poruke u 3 ujutru da zna da si živ i da ti znaš te čeka(jer na pozive joj svakako ne odgovaraš, keva smor). Nosi naočare, proširile joj se vene, poslednji put te je to zainteresovalo jednom davno, previše si zaokupljen driftovanjem po poligonu, ali je zato ručak uvijek na stolu u 3 po podne. Veš je čist i mirišljav, nasložen. Za razgovor i zagrljaj uvijek tu, koliko god ti bio pametan i odrastao. A može da ispija kafe i obilazi butike, i pusti te da sam brišeš dupe napokon. Ali tek ona neće.
I tako svjesno propuštaju život kroz prste, dan za danom, samo da bi tebe zadržali na dlanu. Ne buni se (slobodni) čovječe, i ti ćeš da odrastes, da budeš onaj koji misli, čuva i brani.I ne nadaj se slobodi, sem one koju ti dozvole zarobljenici.
Nešto što ćemo koristiti u budućnosti u razgovoru sa našom decom. Čisto da im kažemo kako smo mi imali dobre crtane filmove a oni ne.
Sine šta to gledaš, gasi to brže bolje !
A daj tata, baš je dobar crtani.
Eh sine, u moje vreme, mi smo imali normalne crtane a ne ta govna što vi gledate.
Tako se obraćamo nekome ko nam je drag, a nešto je gadno zasro.
- A šta ja sad da radim sa ovim brusnim pločama, oči moje lijepe? Znaš da nam više ne treba, a ti opet uzela, i to još po toj cijeni... šta da ja radim s njima?
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.