
E, pa bilo bi lepo i dosta jednostavnije da to može da bude kontra stav, ali nije, na žalost. Univerzalni lek za svaki muški problem je, takođe, kurac. To se pre svega odnosi na osećaj samopouzdanja i moći koji pruža krupan gaćni asesoar. Pa neka taj sa debelim mesištem ima i homoseksualnih sklonosti, on nikada neće biti gej, pička, sisa, šmoklja koji stavlja lak za kosu i nosi ultratesne Zara farmerice, jer nema šta da ga žulja. Neće biti ni štreber, ni suvoparni karijerista, jer veliki Đoka uvek traži vremena za sebe i održava prirodni balans između obaveza i razonode. Bitanga ili ne, muškarac sa velikom kitom je uvek stabilna beskompleksna ličnost, jer ima šta i da mu puca kad krenu da ga smaraju glupostima.
Čavić: Ćao, lepoutice, ja sam Milorad Čavič, Felps mi je oteo zlatnou medaljou, ali ja sam moralni pobednik. Da li želiš da večeras budem tvoj oralni pobednik?
Ivana Đerisilo: Hm, nisi loš, maco, dođi, 'vamo u mrak.
...posle par minuta...
Čavić: Ovou mi se ranije nije dešavalou, obično jebem 2 sata bez prestanka, ali danas sam očiglednou preterao sam teretaunom, pa sam mlitav. Ali, obečavam, dodžem ti za snošaj, nazovi me sutra, imaš moj brouj.
Đerisilo: Važi, važi, kako da ne (briše broj iz imenika).
----------------------------
Đoković: Hej, Serena, jesi li ti čula da smo mi Srbi nebeski narod i da imamo nebeske kurčeve? Znaš, ja kad kažem „Kosovo je Srbija“, odma' dobijem erekciju.
Serena Vilijems: Ok, mali, dosta priče, aj da radiš malo, da vidimo kakav si faker.
...posle par minuta...
Đoković: Ne mogu, jednostavno ne mogu, previše mislim na kolevku srpstva u ovom trenutku, a plus je i Patrijarh umro skoro, i ne mogu nikako da se koncentrišem na jebanje. Ali, obećavam, tako mi onih terena na Dorćolu, sledeći put ću da te tako dobro pojebem.
Serena: Ok, važi. ( briše broj iz imenika, poziva Tipsarevića ).
Opis osobe koja se na nekom javnom mjesto ponaša nevjerovatno slobodno i bahato, kao da posjeduje zrak koji ljudi udišu oko njega.
Klasika, razbacivanje, samo mu fali kauč da se izvali i počne da zapovijeda.
Prosto vrišti iz njega taj stav "boli me uvo za sve, ovo je moja teritorija, moja pravila, tako da ću se ponašati kako ja hoću, a vi.. ako vam se ne sviđa, znate gdje su vrata!"
- Vid' šta je obukla, seljančura, uparila crnu i smeđu..
- Brate, sad nije trenutak, kasnije ćeš.
- Ma, odo' da se izvalim na onu klupu u šatoru, ne mogu više slušat' ova proseravanja. Reci im da me ne bude.
- 'Ajd malo imaj poštovanja, k'o Crnogorac na plaži si. Ipak smo u tuđoj kući. I ipak je ovo sahrana.
-------------------------------------------------------------
- Mala, 'odi vam, da ti čika nešto reče..
- Nemoj, čovječe, vidiš da je maloprije stajala s onim rmpalijama, biraj neku drugu, inače ja odoh.
- Ma opuuuusti se, znam šta radim. Šta misliš, je l' 'oćna ova?
- Ne bih baš rekao da znaš, ako smo na moru, ne znači da su ti sve lokalne pičke na raspolaganju. Eno ih ulaze, ništa, odoh ja, srećno tebi.
- Brate, kad si u Rimu, ponašaj se kao Toti. Ne budi pička, ostani i bori se!
Još jedan,pored milion drugih ukazatelja na retardiranost čovečanstva. Dok deca u Africi,ili,zašto ići tako daleko,dok deca na ulicama i u domovima nemaju poštenu majicu,o čarapama i pantalonama da ne govorimo, gospođe sa dubokim džepovima svoje miljenike oblače u najnovije modele ne-znam-ni-ja-koga,smatrajući to obaveznim, da se kuče ne prehladi. Drage dame, pročitajte štogod. Psi su takvi da imaju krzno koje ih štiti, teško da im moše biti baš toliko hladno koliko je onom detetu što Vas na semaforu moli za kiflu.
Bože moj,sada i prasiće oblače.
Dok ne obuku mrava,da bi dokazali svoju "kuloću" i ah-kako-sam-in-i-super stav,neće se smiriti.
A mali Ciga i dalje moli za koricu 'leba.
Čovek koji je ispunio najluđi san prosečnog srpskog (ali i bilo kog drugog) tinejdžera: igra igrice i zbog toga prima platu. Pride je došla i velika popularnost, što je jedan od glavnih razloga zbog koga ljudi kupuju "Svet Kompjutera".
Čuven je njegov životni stav, po kome nije tolika šteta raskinuti sa dobrom devojkom, koliko ne odigrati dobru igru.
Slogan dostojan našeg top menadžmenta, prvenstveno školovanog za takav stav takoreći. Jer, zašto bi se razlikovao život od video igre, klikneš na dugme i posao je odrađen, pa zašto to ne primeniti u pravom životu kad je tako jednostavno...
Dobro, moraš to da kažeš i uvališ nekom, nije to baš tako lako ustvari... Još ako taj neko ima jednu uncu zdravog razuma preostalog posle godina slušanja raznoranih inteligentnih ideja od strane voljenog mu šefa, to uopšte nije lak postupak. Ali srećom, tu je uvek metoda ubeđivanja na fin i suptilan način.
-Milisave, bagretino neradnička, opet izvrdavaš od posla, evo ajde kaži ti meni jel radiš sad nešto konstruktivno i što si zakasnio jutros 12 minuta na posao?
-Evo šefe, malopre sma završio pregled dizajna za onu železaru, Mića mi jutros doneo novi projekat iz inženjeringa za coca Cola-inu pokretnu traku, ostao sam sinoć do 2 da sve pregledam i bas sam bio umoran pa sam...
-Ajde ajde, samo kukaš ko neka baba, ko da samo ti radiš nešto, pa evo vidi mene, ja sma sinoć sa klijentima do 3 ujutro ostao na poslovnoj večeri u Hyatt-u pa se ne žalim, posle sam i sekretaricu Micu moro da prijebačim do njene kuće, bilo mi žao da se potuca po taxi-jima tako kasno pa se ne opet ne žalim ko ti i ne kukam stalno... O majku mu, pa zar sve ja moram da radim u ovoj firmi, sve neradnik do neradnika...I posle mi svi kukate kako Srbija ne može da napreduje, pa naravno da ne može kad samo džabalebarite i ništa ne radite lenčuge jedne neopevane...Oću da te vidim da za dva sata ovo pregledaš, nađeš greške i daš svoje komentare, nemoj da si nešto zajebo i zaboravio, ovo nam je mnogo važan klijent, nemoj da se posle sramotim pred klijentom zbog tebe...Odbiću ti od plate ako nešto zasereš i propustiš da znaš... Ajde sad, kreći odmah, šta čekaš, neće samo to da se uradi, o Bože s kim ja radim...
Milisav, sluša sve to i ćuti pognute glave, a u sebi će:
-Pizda ti materina bezobrazna, ko da ti tata firmu u amanet ostavio... Najlakse je tuđim kurcem mlatiti koprive...
Ne konzumiram.
Ne posedujem dovoljno bogat vokabular da kažem ''Ne hvala, ali ja zaista izbegavam slim cigarete sa roze trakom na filteru jer deluju homoseksualno'', a ipak završio sam trogodišnju trgovačku školu u Lebanu i znam da ću zvučati previše prosto ako samo odbrusim: ''Ne jedem ja tej lazanje'', ''Ne pijem ekspreso, samo domaću kafu upAtrebljavam''.
I zato se držim zlatne sredine te koristim ovaj izraz da ne bih uvredio domaćina, a koji mi omogućava da koliko-toliko sačuvam gospodstven stav, iako realno, u većini slučajeva i nemam blage veze čime me to nude.
- Milisave, da li ste za jedan kapućino sa belgijskom čokoladom, dok koleginica pripremi formulare?
- Hvala gospođice, ali ne trošim to. (kiseli osmeh)
- Možda želite nešto od alkohola, evo imamo u bifeu liker od kokosa, da vam sipam?
- Pa ne znam, ja ni to ne trošim što se kaže. Eto, sad ispade da smo štedljivi, ne trošimo ništa a dizamo ovaj kredit, ali viša sila nas natera'. Muke, gospođice.
- Ako nećete alkohol, imamo tu neki sok od papaje i grejpfruta, može?
- Znate, ja ne troš.. ma može, naspite mi to poslednje što rekoste! (u sebi: dabogda me otrulo pa da ne moram da vraćam kredit)
Možda je težina definisanja ovog pojma jednaka borbi protiv istog. Atmosfera straha se stvara pristankom velike većine ljudi na prisvajanje stavova koji sa sobom nose mržnju. Nažalost taj strah je svuda. Svi ga udišu, neki bez sopstvene volje ali moraju.
Slučajno sam u autobusu počeo da razgovaram sa jednim čovekom. Na prvi pogled mi je delovao kao dobar momak. Posle dvadesetak minuta razgovora, dva momka su počela da pričaju o gej paradi. Imali su tipačan huliganski stav. "Idemo da ih ubijemo." "Kako ću ja svojoj deci objasniti pedere!" Ja sam pogledao u mog sagovornika očekujući neki ne tako ekstreman stav prema tom događaju. Međutim, on je počeo da se uvija i traži kompromis, da bi ih na kraju podržao. Dečko sa kojim sam razgovarao dvadeset minunta je za samo jedan tren udahnuo strah.
Životinje koje svakodnevno svi ljudi gaze, ali niko ne odgovara pred društvom za zaštitu životinja, čak pišu i zakone koji uključuju obavezu gaženja preko njih.
Ta činjenica pobija onu staru da postoje ljudi koji " ni mrava ne bi zgazili".
Zakon 124. Stav 2. Tačka 112: Pogled levo, pogled desno, pa pravo na zebru!
Prosto rečeno, nešto samo tvoje i za tebe karakteristično.
Reč je izgubila smisao i poentu u 21. veku, zbog sve veće dostupnosti informacija a i nedostatka kreativnosti kod pojedinaca te se sve svodi na ogroman neprekidni proces kopiranja, i polako ali sigurno značenje pojma originalnost pretvara u " biti kopija nekog drugog, sa eventualnom malom izmenom".
Nema potrebe da ih navodim, na sve strane imamo "originalne" ljude koji zapravo samo kopiraju tuđi stav, mišljenje, stil i ponašanje.
Stanija, nećeš mi vjerovati, nije o tebi.
Profesori, intelektualci, državnici, umjetnici - elita.
Ma, koja elita!?
Gomila beskičmenjaka koji se povijaju kako vjetar duva dozvoljavajući da mjesto društvenog etalona zauzme najgora žgadija. Čvrst princip i nezavisan stav nestali su u izmaglici valutnih isparenja svrstavajući ovu nazovi višu klasu u isti rang sa ravom koja šipuje za 50 jevreja.
Nemaština?!? Nije im ni bolje ni gore od ostalih koji krpe kraj sa krajem i to ne može biti uzrok prostituisanja mišljenja i samoporicanja onoga što bi elita trebala biti.
Neke stvari se ne mogu kupiti novcem. Bar ne bi trebalo.
- Pa, ovo je nečuveno! Da li ste vi uopšte svjesni koliki bezobrazluk ste napravili predajući ovakav magistarski rad?
- 100.
- Čovječe božiji, napravili ste najobičniju kompilaciju dva najpoznatija rada iz ove oblasti, bez ikakvog ličnog pečata.
- 300.
- Ni znak interpunkcije niste promjenili. Što je najgore, čak ste i u plagiranju pobrkali pasuse tako da se potpuno gubi nit.
- 500.
- Ovaj... Nemate niti jednu fusnotu u čitavom radu, ne postoji literatura na koju se pozivate...
- 800.
- Pa... Recite mi kako da pređem preko svega ovoga? Kako?
- Evo milja profesore moj! I još stotka na kafu. Malo li je na ovu skupoću? Sve što treba je da me spojite sa ostalim članovima komisije...
- Nema potrebe. Ostalo je moja briga, dragi kolega. Vi pripremite malo neke prezentacije, ništa preveliko, pa se vidimo u petak. Halo! Halo! Profesore Petroviću, recite mi jeste li raspoloženi da zaradite 50 evra?
Stav dijametralno suprotan od onog "ne umem, al' imam dobru volju". Koristi se kako bi na diplomatičan i pomalo duhovit način sagovorniku rekli "Ne pada mi na pamet, odjebi u skokovima".
Izraz se može upotrebiti u situacijama kada vam neko traži:
- da skuvate kafu, samo zato što ste žensko;
- da opeterete sudove, samo zato što ste žensko;
- da spremite nešto za jelo, samo zato što ste žensko;
- da nešto pobrišete/usisate, samo zato što ste žensko;
- da uradite bilo šta što spada u stereotipno ženske poslove, opet, samo zato što ste žensko.
Naravno, izraz mogu koristiti i muškarci kada se od njih traži da odrade neki stereotipno muški posao.
Sarkastični uter sagovorniku, najčešće zastupljen kao apendiks osnovne rečenice kojom se pomenutom saopštava tvoj oprečno-posprdan stav prema nekom njegovom/njenom mišljenju, postupku ili pojavi uopšte. A mož' da bude serviran i kao čista prozivka, ono, nikad se ne zna u ovo doba kolektivnog snalaženja.
Elem, nešto tipa Izvini, (OPL), nisam te prepoznao, samo bez te "ipak ovce čuvasmo zajedno mi" crte zdravog ortačkog podjebavanja ali i sa daleko raznovrsnijom paletom cinične aluzije.
Pređimo sada na primere, postavila žena i neko meze tamo...
- 'Oćemo, brate? Ja spreman za veče prepuno alkohola, glasne muzike i post-koitalnih cigareta, hehe...
- Koji si ti paor, jebote, pozdravio te Erik Kantona...
- Što, bre? Šta mi lifa, hehe?
- Ganglija, brate. Msm, ona jedina. Jebote, treba večeras didemo u "Sobaricu" i slušamo pank a ti si se upicanio k'o da si jebeni kum Cecinom sinu. I spusti više tu kragnu, majmune, dođe mi da ti rascopam tu zalizanu lobanjetinu kate pogledam!
...
- I, brate, šta kaeš? Si vid'o kako se pevaju karaoke, a?
- Svaka čast, tebreks, ono, pozdravio te Momčilo Bajagić Bajaga...
- Ne razu'em...
- A šta ti je značilo ono tapšanje iznad glave, leba ti?
...
- 'Ajmo razlaz, klinci, došli bogovi basketa...
- A 'el možemo samo da završimo ovu?
- C, mrš.
- A daaaj, jebote, nije feeeer!!
- Sikter, bre! Mi kacmo bili klinci nismo smeli ni da prismrdimo košu, kamoli da odgovaramo starijima. Paljba.
- Dobro, dobro, idemo...pozdravio te Ten Šin Han...
- ŠTA SI REK'O???
- A pusti klinju, tebra, realno imaš čibulju veličinu Kamčatke na čelu, zar nisi izvalio kako vozači staju na raskrsnici kate vide, hnjo?
...
- Čiko, čiko, može sto dinara?
- More, marš, bre, ciganštino jedna prljava!
- U, jeee, pozdravila te politička korektnost, nači, poslala ti telegram...
...
- Joooj, dragi, vidi što sam kupila nove cipelke, samo 24 hiljade...!
- Čestitam, ženo, pozdravila te pamet i rekla da ne pišeš natrag...
To su isti oni "stari" dobri klici, kojima je nešto kvrcnulo u glavi usled totalnog haosa u kući/školi/državi/univerzumu, pa sada biraju "strane"/"ratne boje" te postaju:
a) "sekta, sekta, satana" mlade nade satansko-metalurškog pokreta;
b) "pljujem, al' sa stavom, po ulici" pankerske kaznene ekspedicije;
c) "još se nisam polomio, ima još vremena za to" skejterske eskadrile;
d) "mrzim sve bez raloga" skinheads gerile.
Neki kombinuju od svake kategorije pomalo, pa tek tad prave konfuziju. Zanimljivo je da svi oni imaju neki napucani stav, šatro filozofski, i veoma su (po svojim rečima) iskreni u tome, ono, kao TRVE i taj rad.
konstatacija do koje dolaze ljudi u emotivnom rasplinucu, kada emocije bujaju, osjecaji odlucuju, razum zastajkuje. situacije u kojima pricamo o stvarima od izuzetnog nam znacaja. subjektivan stav.
ja bih rekla da smo mi zene najcesce voljne umirati za muskarce, ljubav, dodire poglede, osmjehe, njeznosti uopste, zagrljaje...
a oni, oni bi umirali za ideale, fudbal, politiku, religiju i poneki za zenu... najcesci primjerci ovih sto umiru za zenu su posesivni, extremno ljubomorni muskarci.
ogradjujem se medjutim, jer nisu svi muskarci i zene isti, pa ne umiru svi muskarci za fudbalom... niti sve zene umiru za muskarcima.
razboli me pogledom;
rastopi osmjehom;
uzmi dodiro;
dozvoli da umrem s tobom :)
Uvek obrijan ispod miške. Ide redovno kod kozmetičara. Najskuplje cipele mu na nesmrdljivim stopalima.Tolerantan je i obično japi... Nosi kupaće gaće od 100 evra.Ipak, čovek nije peder. Ovo je nova podvrsta muškarca- higijeničara i to je baš lepo. Dosta više sa smrdljivim nogama i "mrzi me da se tuširam" fazonima...
Vuče kese iz fancy radnji po Knez Mihajlovoj i kupuje "Mens health".U laptopu uredno poslagani folderi Ibizza hitova.Springfield gaće i konzervativan stav o pederima...Život je paradox!
Retka pojava današnjeg degradiranog društva omladine. Neki malo stariji, verovatno bi rekli "potpuno normalan" međutim sa posrnućem društva ova individua počinje da predstavlja nešto natprosečno čak šta više i abnormalno.
On nije matematičko-muzičko-istorijsko-sportski mag, nije građen kao Fernando Kolunga i nema neki holivudski šarm. On je umeren. Pomalo svestran. Možda čak i staromodan. Old skul sa vidnom primesom modernog. Svakom društvu godi jer zna da racionalnim sagledavanjem smiri stvar i ume pomalo da razmišlja i kao matorac. Neretko predmet sprdnje, ali to ni malo ne utiče na njega da promeni svoj stav prema okolini i esenciji života uopšte.
-Kako ću da mu se najebem majke u utorak. Samo da skupim ortake.
SL: U redu je. Popričaćemo sa njim u ponedeljak. Izgladićemo situaciju.
-Nema šta da gladimo koj' kurac. Neće više ovako da me drka.
ŠČU MAJMUNE, BOLI ME KURAC ŠTO ĆEŠ DA DOVODIŠ CELU MALU!
-SL: Daj bre čoveče ljudite slušaju, upristoji se.
-Ja stvarno ne znam jebote kako da mu kažem da me boli kurac šta on sere.
-SL: Pa kaži, osećam blagi bol u predelu prepona izazvan tvojom konstatacijom.
-E jesi mudroser. ŠČUO KONSTATACIJO! IMA DA TI SE NAJEBEM MILOSNE MAJKE!
Ima sve potrebne kvalitete, ali mu opet fali ono nešto. Neka nit koja bi mu omogućila da sve pozitivne osobine pretvori u konkretno djelo. Iako se čini da su sve kockice savršeno posložone, jednostavno ne ide. Poput diplomiranog pravnika koji govori tri svetska jezika, ima sertifikate raznih univerziteta i organizacija, osposobljen za napredno korišćenje računara, poseduje zavidan IQ, retoričke sposobnosti i ima stav. No jednostavno nema sreće u pronalaženju posla.
Poput fudbalera koji se nalazi u dobroj kondiciji, agilan je, brz i okretan; igra timsku igru i redovan je na treningu. Što je najvažnije - ima srce, i ostavlja ga na terenu. No opet ne može da pređe u višu ligu. Da li je u pitanju manjak interesovanja skauta ili neka viša sila, ne znam. No činjenica je da njegov talenat propada.
Ili poput rasnog mladića, visokog, zgodnog, načitanog, fizički spremnog i psihički sazrelog, koji opet, pogađate - ne jebe. Da li je problem u njemu ili okolini, niko ne zna. Možda je neiskusan u muvanju, možda se boji jer je iskompleksiran, možda je aseksualan (ŠKK?!)... Činjenica je da ne jebe, iako poseduje sve kvalitete da adekvatno obavi tu kompleksnu radnju.
Možda ponekad treba imati više sreće nego pameti i iskustva, ili se čini da je novac zajednički imenilac trojici naših junoša?! Jebiga, nikada ne treba gubiti nadu.
I kao što je Kizo premudri jednom rekao: ''Ne tražite savete od nas. Mi svi jebemo, ali ne jebemo.''
Kada se desi da nemamo pri ruci tj. guzici WC šolju već usrani čučavac, preporučljivo je znati osnovne stilove sranja u ovakvim situacijama.
1. Supermen stil: Noge su skupljene u čučnju, jedna ruka je savijena u laktu preko butina, a druga je ispružena i njome držimo vrata da ne padnemo ili da neko kome se takođe prikenjalo ne upadne. Naziv je dobio po tome što je stav vrlo sličan Supermenovom letenju.
2. Vojnički stil: Jedna noga je u savijena u čučnju, druga noga je ispružena i njome su pritisnuta vrata iz istih razloga kao i u prethodnom stilu. Ruke su raširene i njima se odupiremo između zidova takođe zbog balansa. Podseća na neku vojnu vežbu izdržljivosti, pa je po tome i dobio naziv.
3. Kalinka stil: Stil veoma sličan prethodnom. Jedina razlika je u tome što su ruke savijene u laktovima i tako se odupire o zid. Koristi se kada je razmak između zidova mali ili kada neko ima raspon ruku kao kondor. Naziv je dobio po istoimenoj ruskoj folklornoj igri jer podseća na stav prilikom igranja.
4. Opkoračni stil: Najprostiji stil koji se najviše i koristi. Jednostavno se čučne i opkorači čučavac. Ruke su obično skrštene ili naslonjene na kolena.
5. Prekoračni stil: Takođe veoma jednostavan. Sličan opkoračnom, s tim što se ovde čučavac prekorači. Malo je teži za balansiranje, pa je poželjno koristiti i ruke.
6. "Niski start" stil: Stil koji je malo prljaviji ali zgodan. Jednom nogom se poklekne ali se ne dodirnu upišane pločice, druga noga je savijena u kolenu. Ruke su na podu, s tim što se pod prste stavi list WC papira da se ne zaseru. Stil je gotovo isti kao i niski start na trkama na 100m, pa mu je odatle i naziv.
Problem je to, to i to... Ne može tako zbog toga, toga i toga...
Rušenje snova, govorna paljba, prekid mašte i fikcije te suočavanje sa surovom realnošću. Suprotstavljanje individui koja je iznela svoj stav i pokazala želju za realizacijom jedne od njenih ideja - što je vrlo teško zbog prepreka i rupa na koje se nailazi pri pokušaju da se ostvari. Fin način jedinke da ukaže drugoj na sve probleme koji dovode želje iste pod znak pitanja, i da su šanse da se te želje ostvare izuzetno male, čak šta više, u minusu.
-Znači ćale, na leto me ne'š gle'at! Pravac Ibica!
-Milunka, daj mu sisu, opet renda gluposti!
-Ja?
-Ti ti!
-Što, šta je to, treba mi oko deve'sto jura!?
-Ako te sad puknem e! Zvede ćeš prebrojati, obrnuli smo čitav krug sa tim tvojim filozofijama i glupostima! Stvar je u tome što ja nemam dinara, a ni ti nemaš dinara, i plus si lenj k'o da te pravio đed Radivoj! A ni pasoš nemaš, i kolika si pička - to si na majku - verujem da bi se i leta avionom plašio!!
----------------------------------------------------------------------------
-Daj daj daj daj daj daj daj! Daj pičke!
-Bi' ja rado, al' stvar je u to š'o imam eids!
-----------------------------------------------------------------------------
-Jao jedva čekam prvi maj ejjjj!
-Što, gde ćeš?
-Pa sa vama na kampovanje, tri dana ludnice!
-Khm...
-Šta je?
-Stvar je u tome što si dosadan k'o proliv, niko ne želi da ideš ti.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.