
"Sve" nekad bas i nije toliko mnogo koliko bi trebalo da bude, pogotovo kad se ljudi trude da ti objasne nesto na neadekvatan nacin...
A: "E brate, je l' znas onu sa Trgovine, Sanju?"
B: "Ne znam, ne znam po imenu..."
A: "Ma ona plavusa! :D"
B: "Sad si mi sve rekao!"
Način hoda karakterističan za početnike u teretani koji misle da su se nakon dva treninga razvili kao Švarceneger. Ekvivalentno razbacanosti veštačkog đubriva po njivama.
- Šta si se razbacao kao kuće po brdima, šta glumiš? Nemoj da te ja skupim!
E to je ono kad smo kao klinci kupovali sladoled na kugle pa posto je bilo vreme rata i sankcija i nismo imali para da probamo sve vrste sladoleda.Jedino kompromisno resenje je bilo da kazemo od svega po malo i da nam simpaticna komsinica koja radi u poslasticari zagrebe jednu kuglu sastavljenu od 10 vrsta sto vocnih sto mlecnih sladoleda.
Komsinica koja radi u poslasticari:Cao mali izvoli?
Ja:Mmmm dajte mi jednu kuglu od svega po malo...
Komsinica koja radi u poslasticari:Vazi mali...3 dinara..
Ono nešto što uhvati nespremnima, ušeta na mala vrata i rovari sve dublje i dublje, kao crv koji svrdla, lagano ali uporno. Kuckanje u gredi iznad kreveta koje se čuje samo kada se zatvore oči i ostane nasamo sa samim sobom. Odraz u ogledalu izjutra koji ponovo vrati u stvarnost i podsjeti na ponudu ostalu na stolu. Nemir na putešestviju po zapletenim stazama uma koji prati svaki korak, uporno, bez otezanja, zna da je tu i da je suđeno suočenje, prije ili kasnije...
- Nešto mi se mota po glavi evo već neko vrijeme...
- Šta?
- Čija li je ona smokva onamo gore?
Odgovor ćaleta na tvoje svojatanje para koje si dobio od čika Pere iz Austrije.
- Sine, daj oni' 50e što ti čika Pera dao.
- Ne dam, to su moje pare!
- Nema tu moje - tvoje, sve je to naše. Daj te pare 'vamo.
Izraz kojim majke dece od oko 10 godina menjaju izraz jebem ti sve po spisku...
Setnja roditelja sa sinom po morskom primorju...
Sin:
-Mama, kupi mi kokice
Mama:
-Evo sine...
Odmah nakon pojedenih kokica...
Sin:
-Mamice, kupi mi sladoled...
Mama:
-Koji ces sine, reci teti
Sin:
-Evo ovaj(Pokazujuci na King)
Mama:
-Uzmi sine... Ali polako jedi, pazi na grlo...
Odmah nakon pojedenog sladoleda:
Sin:
-Mamice, kupi mi hamburger, gladan sam
Mama:
-(Nerado)Evo sine, pojedi to...
Nakon 2 zalogaja
Sin:
-Mama, ja ne mogu vise...
Mama:
-(Kipti od besa zbog dzabe bacenih 1,50 evra za hamburgeq, ali se suzdrzava jer je na ulici)Dobro, ponecemo kuci
Nakon 10 minuta setnje
Sin:
-Mama, kupi mi secernu vunu...
Mama:
-(Poluglasno, jos ne zaboravljajuci da je na ulici) Kako te nije sramota? Najeo si se dosad, pojeo si najskuplji sladoled, a jos hoces i to... E pa ne moze...
Neko vreme tisina...
Nakon novih pola sata
Sin:
-Mama, kupi mi onu lopticu sto svetli
Mama:
-(Vec glasno, potpuno zaboravljajuci da je na ulici) Jebem li ti sve da ti jebem, mene si nas'o da zajebavas pizda ti materina!
Za one koji se pitaju gde je otac sve to vreme
Otac je bio zauzet gledanjem i balavljenjem za polugolim, preplanulim klinkama, inace bi epilog sa kraja bio vec na samom pocetku...
Omiljena aktivnost male dece dok još ne shvataju da nije svaka bela površina papir. Popustljivi roditelji će tu radnju ohrabriti uz momentalno preračunavanje oko toga koliko će da ih košta krečenje, dok će oni strogi ubiti ovu ranu umetničku kreativnost i ljubav prema bojama pričom o načinjenoj šteti.
Repertoar žvrljotina se u ranoj fazi sastoji od čiča Gliša, sunca, cveća i drveća, a u slučaju ohrabrivanja umetničkih pokušaja, u pubertetskim godinama zamenjuje se slovima, tj. zapisima o nesrećnoj ljubavi (Pera + Mika = Forever Together) i citatima Ive Andrića i Hermana Hesea između nalepljenih postera omiljenih bendova.
Ova zidna umetnost nije večna - u postpubertetskim godinama uvek osvane jedan dan kada se umetnik osvrne na svoj rad, priseti se kada i zašto je stvarao, priseti se čak i kako se tada osećao, postidi se svoje mladalačke zanesenosti, i krene da cepa, briše i da se preračunava oko toga koliko će da ga košta krečenje.
Najgora rečenica koja može da se kaže studentu. Ona ukopava dublje nego grobarska lopata. Sve mi govori, psuj mi kevu, otadžbinu, familiju, al' ovo mi ne spominji.
Ćale - Uči sine sad, sve ti je obezbeđeno, našli smo ti stan, imaš menzu, bus plus...ma sve imaš, tvoje je samo da učiš.
Izraz koji je, dok se igraju klikeri, onemogućavao drugog klinca da upotrebi specijalne poteze (bokelj, metrička, okaš...). Da bi se zaštitio, trebalo je da izgovoriš "sve" prije protivnika. Proširena varijanta "sve tuš kastraš" je rijetko korišćena.
Keva sa usisivačem, gleda te sa vrata od sobe. Ti u fotelji gledaš Borusiju iz Menhengladbaha. Pogledi vam se susreću.
"Sve!"
"More ustaj iz te fotelje magarčino jedna, malo mi je jedno magare da služim! I usisaj ispod kreveta!"
Istrošenost živaca bez obzira na ostale predispozicije.
Dosta. Ili kaži šta imaš ili nemaš al ne smaraj. Skrati priču bez uvijanja jer je višak priče bespotreban. Suvišan. Podsjeća na naivu. U naivi ljudi imaju velike glave. Glave pucaju kao livade, pucaju kao bundeve, svi su hepi i kad nisu. A naiva je hipsteraj dokonih ljudi.
Pišaj je. Prodaj je Francuzu, ovde se ne drži po kućama.
Ne bacati više ni pomiju pred svinje a kamoli nekakve bisere. Ne hraniti sujetu tuđem kurcu ćeifa kurčevog radi.
Ni nezrelim ni prezrelim.
Neka se sami glade i hrane i naumiru srećni.
Mrš.
U prvom delu ove političko-socijalne studije ( opa, trojica! ), pozabavili smo se samom definicijom pojma iz naslova, naveli već nekoliko država-primera koje odgovaraju istom i pritom izazvali više nego interesantnu diskusiju u komentarima koja je rezultirala krajnjim ispijanjem velikih količina piva u jednom beogradskom parku. Ništa manje ne očekujemo ni sada. ( http://vukajlija.com/stereotipi-po-nacionalnosti-1-deo/453801 ).
U ovom, ali i narednom delu ( ''Stereotipi po nacionalnosti 3. deo'' – uskoro na tržištu), nastavićemo sa marljivim popunjavanjem te specifične liste naroda i narodnosti koji nam idu na živce, kurac ili gušteraču. Ne zaboravite samo da je istorija kriva za sve.
- NEMAČKA
Švabe. Jebeni fašisti svi odreda. Bebe, deca, odrasli, stari – majku li im jebem fašističku ja! Posle Šiptara, Albanaca, Hrvata i Amerikanaca, najomraženiji narod međ' Srbima. To visoko peto mesto nije produkt samo partizansko-komunističke zaostavštine i užasnih uspomena stradanja iz Drugog Svetskog rata već je dobrim delom osvojeno i iskustvom naših gasterbajtera koji su, iako vrativši se kao bogataši u svoja rodna mesta posle 20 godina napornog rada i u inat komšijama podigavši kućerine i kapije s' belim lavovima, proneli veoma nepovoljan glas o Nemcima, svojim debelim i nacističkim poslodavcima, kao i o njihovim gojaznim, sisatim ( al' ne na dobar način ), grobno ružnim i u celosti atraktivnim poput progorelog stolnjaka, ženama. Nemačko pivo i automobili, doduše, ne podležu sličnim kritičkim opservacijama...
ČINJENICE : Pre 56 jebenih godina završio se najveći rat u istoriji čovečanstva. U njemu su Nemci izgubili a Saveznici pobedili. Samo nekoliko godina kasnije, ceo svet je shvatio da je to ''saveznici'' zapravo značilo ''Amerikanci'' a danas beremo sočne plodove tog kobnog saznanja. Jasno je, dakle, da i od fašiste ima veći fašista. Nemačka je ovih dana verovatno najjača zemlja u Evropi a tome je zasluga jak psihološki momenat njenog germanskog stanovništva u šta se, još pre više od 2000 godina, uverio i Julije Cezar kada je pokušao da ga pokori. Naime, ta lepo ukrašena glava kurira kojeg je poslao germanskim poglavarima sa uslovima predaje, i dan-danas se čuva u Nacionalnom Muzeju u Rimu. Elem, Nemci su od tada preživeli sve i svašta i danas važe za jednu od najcivilizovanijih nacija na planeti. Doprinosi kulturi, umetnosti, nauci, tehnici i kladioničarskim listama su krajnje neuporedive prirode a spoljašnji izgled stanovnika nije baš TOLIKO STRAŠAN. Koj' vas tera da ih ženite, bre...! Poslednjih godina, na nemačkom tržištu imamo sve veću potražnju za automobila iz istočnih zemalja a razlog tome je njihova umerena cena i solidan kvalitet. Pivo, pak, neću da im diram...
- ITALIJA
Zemlja pice, špageta, raviola, kanelona, njoki i ostalih vrsta testenina. Imalu su valjda davno par slikara, vajara i sl. al' koga boli kurac za to kada jebena Fiorentina ne mož' da veže dve pobede u trci za Skudeto! I onaj upišani Albinolefe, nataknem ga na kurac krasni, drka kitu cele sezone – ne mogu da odigraju 3+, pa to ti je! A tek Roma! Jebote, onaj Toti se rodio povređen, mamu li mu povredim ja! Jedino onaj Napoli retko prodaje na tiketu. Napuljska mafija, šta ćeš...A i dobili blagoslov od Pape, jebiga.
ČINJENICE: Leonardo da Vinči, Rafaelo Santi i Mikelanđelo Buonaroti, samo su neka od velikih imena italijanske i svetske umetnosti. Ustvari, siguran sam da među nama ne postoji niko ko ne poznaje bar jedno grandiozno delo nekog od navedenih majstora. Pica jeste lepa ( na koju god vi mislili ), ali smatram da u Italiji ima mnogo lepših stvari – i tu ne mislim na stadion ''Artemio Franchi'' – od parčeta testa posutog paradajzom, sirom i šunkom. Jeste da siroti Papa poprilično unižava status Italijana u našim plavim, ortodoksnim očima ali ne zaboravite da je Vatikan država za sebe i zemlja koja verovatno jedina na svetu iznajmljuje zemljište na kojem se nalazi. Nisu, bre, žabari budale...A ni Toti, Inzagi i ''ekipa''.
- FARSKA OSTRVA
Ko ih jebe – samo da se ne ponovi Azerbejdžan...
- KINA
''U životu je važno imati samo zdravlje. Sve ostalo možete nabaviti kod Kineza''. Vođeni ovim mudrim aforizmom o životu, mi Srbi smo, posle mnogo godina netrpeljivosti, razvili neobično prisan i duboko zavisan odnos sa Kinezima a čini mi se da su tako postupile i ostale zemlje u okruženju. Ne ulazeći previše u sporne prokopane kanale, samo bih brzo prokomentarisao ''male žute''. Dakle, svi rade u fabrikama, jedu jebeni pirinač non-stop, igraju stoni-tenis i vežbaju kate (karate ; prim.prev.). Veče je rezervisano za pravljenje dece a vikend za sastančenje po partijskim sindikatima. Kako samo održaše Olimpijadu a da se ništa nije srušilo, bre...?
ČINJENICE: Takvim malim, mršavim i žućkavim kakvim ih je Bog stvorio, sirotim Kinezima nije ostalo ništa drugo sem da ćute i rade. I oni rade. Rmbače. Ustvari, rmbače toliko dobro da će uskoro hraniti, oblačiti, obuvati i štititi od jebenih komaraca čitav svet!
Sama kineska civilizacija postoji već skoro 3,5 hiljada godina a među izumima koje je iznedrila ( i tu ne mislim na samolepljive papuče, električnog nobelovca i sl. ) su papir, barut i kompas. Taj prokleti komunizam sigurno nije idealan, ali za njihovo brojčano stanje predstavlja verovatno najbolje rešenje. Uostalom, dokazali su organizovanjem najbolje Olimpijade ikada da itekako mogu da naprave nešto što će trajati duže nego držači za led u oblika jebenih šargarepa ili magična kreda za zadržavanje vode. To verovatno samo prodaju nama i ostatku sveta...
Jedino po čemu mogu da te lupe na Vukajliji.
Pamtite me po definicijama mojim...
Oni čekaju u zasedama. Strpljivo, sa svojim malim karama. Natopiće svaki predmet koji dotakne tlo. Našao si loptu u parku? Ne, popišana je. Našao si hemijsku olovku na ulici? Zaboravi, popišana. Ispao ti je telefon? E pa, to pored tebe nije bio žbun već mali cigo i šora ti po Galaksiju caf caf caf!
- Mama, ne tu svesku sa poda, cigani su pišali po tome.
- Sine, kod kuće smo.
Slicno kao bela lala, posle te sintagme radis sve sto su te prethodno zamolili, a posle toga ti naredili jer molba nije vredela.
Cale:Sine idi kupi nesto za grickanje, znam da imas pare...
Ja;Bezi bre otkud mi pare, a i da imam mrzi me da idem po ovom ledu...
Cale:More ce da ides sve u ses',ti jasno!!!
Oni delovi odeće ili obuće koje bi i same bilo sramota da ih iznesemo napolje, makar to bilo u plastičnoj kesi ka kontejneru, pa ih nosamo za vreme najprljavijih kućnih poslova.
Roditelj: Sine, gde ti je ona dukserica što ti je baka Staka kupila?
Sin: Što?
Roditelj: Pa mogao si je večeras u grad...
Sin: Ma gde bre nju, ona mi je za po kući.
Roditelj: Ali, baš fina dukse...
Sin: Da, da, lepa roze sa napisanim "Ja sam glavni u selu". Ma gde ću, bre, s njom? Treba da me napusti na pola puta i vrati se sama kući od blama.
Ostaviti nešto za sebe, u tajnosti, ne progovoriti sve, ne izreći celu priču. Očerupati pola ćurke. Reći samo jedan deo, drugi deo sakriti. Ne odati sve.
- I kad smo jeli otišli smo do Ivane i posle kući.
- Ijaoo, imam osećaj da mi nisi sve karte pokazala! Provaliću te ja, veruj mi.
Obično se koristi da se završi rečenica, kako se ne bi ponavljalo sve od reda.
Posebno se koristi na jugu i to naročito u psovkama da bi se izbeglo tako potrebno nabrajanje.
(kup - gomila, grupa)
- Pa će mu jebem i majku i tatka i sve na kup.
--------------------------------------------------
- I dođe Pera pa ni se navika i nadra i sve na kup.
--------------------------------------------------
- Srećna Nova godina, ostali praznici i sve na kup!
- Na koga be ti sve na kup, pobratime?
Izraz kojim opisujemo osobu koja je iz dana u dan sve deblja.
-Video li si Mišu skoro?
-Nisam brate. Što?
-Ma beži brate, sve je deblji i deblji, lakše je da ga nacrtaš šestarom nego olovkom. Počeo je da se širi ko kineske prodavnice po Srbiji.
''Jeßaću ti sve po spisku, A4 formata''
Sa'ću da te ovršim, k'o grad malu Planu!
Ne može se porediti sa "dobićeš po njušci" ili "njonji", jer je mnooooooogo efektnije.
Eventualno neko poređenje sa "dvajes pet po turu" može doći u obzir, mada ovo prvo zvuči nekako... srpskije, da se tako duhovito izrazim.
-E, ćale, ono, zabo' sam asa iz mate jebi ga, kod one veštice. Al' mogo sam da izvučem 2 nego ono.. zajeb'o sam se nešto..
-PU, delikventu maloletni, kako te nije sramota bre, psuješ k'o Velja u skupštini, i još me brukaš tamo u školi, skrndelju neopevani!
-Aj bre ćale..
-MMMMARŠ U SOBU, NEMOJ SAD DA DOBIJEŠ PO LABRNJI, JEL TI JASNO BRE!?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.