
Uvodni deo u mišljenje nekog "genija" o nečemu, koje ni najmanje nije skromno i koje je po svim osnovama apsolutno tačno i nepobitno. Dotični je spreman ako je potrebno i životom da ga brani.
Osoba1: Po mom skromnom mišljenju, to bi trebalo ovako uraditi...
Osoba2: Ne slažem se sa tim.
Osoba1: Ti si glupi retard. Marš odavde.
Osoba2: -.-'
Obrazloženje prodavcu voća i povrća na pijaci zašto nećemo da platimo onoliko koliko je on zacrtao, aludirajući na visoku cenu proizvoda gorepomenutog proizvodjača. Aj još me pored sve ove krize i ti jebi prijatelju. Al' kurac, nisam ni ja pao s Marsa, ne dam bre!
Dobar dan, pošto kilo ovih crvljivih jabuka jer za bolje nemam.
-Evo b'ate za tebe 200 dinara po kilu.
Molim, 200 dinara?! Pa bre prijatelju znaš ti da se samo eplova jabuka prodaje po tolikoj ceni čak kad ne bih kupovao ove tvoje smrdljive za dva meseca bih uštedeo za novi Iphone pa da se i ja malo kurčim po gradu!
Rečenica koju čujete u trenutku kada je sve baš tako, kao što izgleda.
A aaaa aaaaaaaa, u uuuuuu uuuuuuuu.
Otvaraju se vrata, zatim par sekundi mrtve tišine a potom ova rečenica:
"Dragi, nije sve tako kao što izgleda..."
Slično liku kome su komunisti krivi za sve, ovakva osoba, Srbin ili Hrvat, često optužuje one druge da su krivi za sve što ne valja u životu. Naravno, što se tiče onih koji su tokom rata bili proterani iz svojih kuća, sa svojih imanja, kojima su najbliži stradali i slično, to je svakako tačno. No ovde se ne radi o njima, već o ljudima odraslim u toplini svog stana u centru Beograda ili Zagreba, koji onu drugu zemlju verovatno nisu nikada ni videli, a kojima su za sve što ne valja krivi pripadnici onog drugog naroda.
Beograd
Žena: Dragi, u "Maksiju" opet poskupela so za nekih dvadesetak dinara...
Muž: O, oca im jebem ustaškog...
Žena: Što ustaškog, pa "Maksi" su kupili Belgijanci, a so je iz Tuzle...
Muž: Moreeee... Da nisu ovi iz "Idee" to isto uradili, znaš kad bi Belgijanci, nego oni se ljudi plaše da ih ne optuže za nelojalnu konkurenciju. Kad već nisu mogli sve da nas pobiju u ratu, hoće da nas srede visokim cenama. Jebali ih Franjo, Stipe, Ivo i Kolinda sve u paketu.
...
Zagreb
Vesti: "Josip Šimunić definitivno neće nastupati za Hrvatsku na Mundijalu u Brazilu"...
Muž: Pu, mamu vam jebem srbijansku četničku...
Žena: Dragi, nisam u toku, ali ako sam dobro skužila, on je kažnjen zbog utakmice protiv Islanda?
Muž: Vidi se da ništa ne znaš o nogometu. Island nema nikakve veze sa ovim. To je ono četničko govno Nikolić dogovorio sa Blaterom da nastave da ponižavaju našu momčad. Kad smo ih već izbacili u sred Beograda iz kvalifikacija, oni su rešili kazniti nas na ovaj način. Nikad im ja ne bih sad dao da uđu u EU, a uzdam se u kakvu-takvu pamet ovih naših papaka da ih ne puste... Neće Srbin Evropom šetati.
Muška populacija od 18 do 60 godina čije je jedino zanimanje bleja po lokalnim kladionicama i kafićima, naravno u centru.
Poznanik: " Ooooo šminke šta se radi kakvi ste"
Žare i Djuka: "Ma ne pitaj batara evo završavamo nešto, čitav dan jurcamo po gradu".
(Dotični su čitav dan sastavljali tiket moldavske, druge ruske i estonsko-letonske lige u košarci i popili 7 dužih espresa)
Izraz koji se koristi kada želimo da kažemo da nas neko užasno, strašno nervira. Sledeći nivo posle hodanja po zivcima.
- Šta ti bi?
- Ma, gledaj, molim te, opet mi poslao poruku!!!! Agrrr, kako me nervira! Ma, znaš kako me nervira? Igra mi, bre, kolo po ganglijama!
Sportska fraza. Najčešće je koriste oni stariji ljudi koji vole naglas da komentarišu fudbalski meč.
"Poslati po jogurt i gibanicu" znači predriblati njih nekoliko i na kraju dati gol.
Umesto gibanice, može da se kaže i "burek".
Lik1: Au... vidi onog kako ih prolazi... vidi ti to!
Lik2: Sunce ti... prešao je pola terena, eno ga u kaznenom.
*GOL!!!*
Lik1: Posla ih on po jogurt i gibanicu.
Istresti sve kovanice iz džepova, takozvanu siću. Idealno kad kupuješ suncokret, semenke, kikiriki i slične zezalice za zube.
Osamdesete godina prošlog veka. Klinac od desetak godina, prilazi kiosku-semenkari. U izlogu cenovnik proizvoda. SUNCOKRET - ČAŠICA - 25 DINARA
Izvlači ruku iz džepa i istresa punu šaku kovanica na pult:
- Suncokret za sve pare, čiko!
Prodavcu treba dva minuta da prebroji one žute i poneku belu paru:
- Sinovac, ovde imaš samo 18 dinara!
- Znam, dajte mi za sve, bez kusura!
- Pruži ruku, za ovo mi se ne isplati ni fišek da uvijam!
Misli se na nazebe i prehlade koji jedva čekaju da nas spopadnu, ako kojim slučajem primete da smo bez čarapa i papuča po kući u zimskom periodu.
Baba: - Ti si, dete, opet bos! Brzo, obuvaj čarape, sve počinje od nogu!
Ono sto se najčešće postavlja u oglasima , ali kako to da znaju da sve radi , a nije još ni otpakovano?
Prodajem zvučnike Logitech Z-5500 , skroz novi , neotpakovani , sve radi savršeno...
Onaj trenutak kad posle duzeg nerviranja zbog junskog ispita, pocne da te boli uvo za sve...
-Jesi li ucio sta za ispit...
-Ma jesam, nervirao sam se dva dana, ne mogu vise, ravno mi sve do Kosova...
jedini krivci i jedino objašnjenje za sva dešavanja u svetu po teoriji zavere moje babe.
emisija 'bez komentara':
- Primećene vulkanske erupcije na mesecu!
- Sneg okovao Etiopiju!
- U Meksiku rođeno prase sa dve glave: naslov u novinama: rodio se novi Kerber!
moja baba: Ameri su sine! sve su to Ameri uradili dabogda im svu krv popili!
Odgovor jako alavog halapljivca na pitanje radnika u ćevabdžinici "A šta ćemo od priloga u punjenu?"
Opis žene koja se udavala više puta.
Pa kako da vam to saopštim... Moja buduća supruga, inače, voli da hvata bidermajere po svadbama..
- Ajde ne pakuj mi ta govna sad nego fino reči da si joj četvrti. Ti je uzimaš, ne mi. A i četrdeseta ti je godina tako da me boli tukidid čija je, i kakva je, samo da mi se iz kuće makneš!
Glavna zanimacija poslijeratne djece, koja se sastojala u slanju nekog prisutnog todlera u prodavnicu od strane par starijih zajebanata. Čitav koncept kile vagine se sastojao u tome da se ugleda faca sjebanog todlera po povratku iz prodavnice. Završio fudbal, pojele se sve ukradene trešnje, a dva sata do raspe. Par zajebanata se izdvaja sa strane da održe konferenciju u Teheranu, a prirodno todleri ne mogu prisustvovati dogovoru jer se zna hijerarhija družine. Pao je dogovor, on će se morat' uputit' u prodavnicu, jedina sreća u nesreći je ako dobije biciklo. Todler se nalazi u epicentru podjebavanja, ali šta će bude l' se bunio sutra će gledat' majstore kako čekićaju još nedovršenu kuću. Naravno, veze on nema šta je vagina, a realno ne znaju ni zajebanti, ali eto potrefilo se da je jedan načuo od starijeg brata da je nešto gotivno.
Po povratku, ako je labilnija ličnost plače, a ako nije smije se zajedno sa ostalim i nada se da će jednom i on šuknit' tako nekome. Došlo devet sati piči kući i nadaj se da ćeš moć' gledat večernje crtane umjesto političkih emisija.
-Umro sam.
- I ja.
-Šta ćemo sada?
-E, ajde na sekund ovamo... Op, gdje si ti kren'o malac?
-Pa s vama.
-Sjedi ti moramo mi nešto popričati...
todler crta nešto sa štapom po zemlji i čeka
-E, moraš otić' nam do prodavnice.
-Što uvijek ja moram.
-Zato što si najmlađi, ko te pita, a tebi ako se ne sviđa idi igraj gume.
-Dobro, ajde šta trebam uzet'.
-Hihihi kilu vagine. trans smijeha
-Znam da me zezate, ali u redu. Mogu li uzet' Đomla biciklo?
-Ajde, uzmi i žurni. hihihi
vraća se todlerčić s lizalom
-Mrš, govna ste.
-HAHAHA, znaš šta se čuje kad ti skočiš u vodu? Glups. Hahah, jesmo te zajebali.
-Dobro ajde, nije više smiješno...
'Nači sine, ja znam a i umem. Mojne drviš kurac da ne bi primio pričest u vidu klepetanja istim po čelu ti bjelome dechko. Oko sokolovo na vr' kurca, još ni jedna nije pobegla od gnjurca. Taj rad. Gluposti i priključenija a veverica veruje i grize indijski ora' dok repom plevi šumske jagode i smišlja kako da otme ŠtrumPfetu i naguzi je na vrhu haluciogene pečurke.
"Moj glok puca po vodi,
moj glok puca po vodi,
jebaću ti kevu ima polubrata da ti rodi."
Prti Bee Gee, Eufrat, kobjasn.
Opis radnog dana teškog zgubidana.
Karakteristične pojave, stacionira se pored neke radnje, uđe s vremena na vreme da kupi pivo, i traži od radnice da mu ga otvori, a onda ''zavodi'' sve što je žensko i pokuša da uđe u radnju.
Neki tako nakupe poveliki radni staž.
Jedan razgovor između mog tate i teče:
''Si video Mikicu, eno ga opet ispred Vesnine radnje...''
''Pa naravno da jeste, gde ga ostaviš, tu ga i nađeš.''
''Ove nedelje je dobio samo 2 puta metlom po glavi jer je rasterivao mušterije.''
''Ma nije tako loš otkad ga je prebio Moca, znaš ga?''
''Kako da ne. Njegova je ona mala Milica.''
''E jeste. Ubio je boga u Mikici jer joj je nešto dobacivao, rasplakalo se dete.''
''Mož' biti da se zaneo, oće on to ponekad. Bila teška vrućina ovih dana.''
''Taj se naživeo i naradio, samo šika i ganja sojke po ataru.''
''More nije to život.''
Mudro klimaju glavom i otpijaju po gutalj rakije.
Odjevni predmet koji vrijeme obično provodi u najudaljenijim ćoškovima ormara, ispod svega što svakodnevno oblačimo. Ono što jesmo kada se malo zagrebe po površini.
- Alo, đe ćeš tako?
- Ja malo do grada, idem na kafu sa drugaricama, što?
- Nećeš valjda tako gologuza?
- A što čoče, ovo si mi suknjiče ti kupio?
- Ja sam mislio da ti to bude za po kući, u naša četiri zida!
- Aaaa, to si mislio? Ne zajebaj, viđi kakav je dan, taman da se malo osunčam.
Fraza koju obično čujemo tokom vožnje u poluraspadnutom autobusu na kome se sem vrata ne može otvoriti ništa više, do neke pepeljare, a umesto klime putnici često udišu i izduvne gasove motora. Prosečan srpski međugradski autobus starosti oko 15 godina, vidno napaćen, i iznemogao ne uliva sigurnost ni jednom jedinom putniku, a mnogi proklinju trenutak kada su seli u njega. Kada na to dodamo i kvalitet srpskih puteva, zagarantovani su vam potresi od 5 stepeni Rihterove skale tokom putovanja. Pored svih tih rasklimanih sedišta, olabavljenih stakala koja svakog časa mogu skratiti muke nekom od putnika, i crnog dima koji polako ali sigurno boji pluća svim (ne)srećnicima koji su stigli na ovaj bus, šlag na torti predstavlja šofer sa svojom destruktivnom vožnjom po sve putnike. Istina, možda je i najmanje kriv za celokupnu situaciju, ali do krivaca je nemoguće stići, a šofer je tako blizu, teško je uzdržati se od spontanih komentara, ali po nekad to i nije najpametnije.
Običan putnik: Majstore jel' može malo po putu jebem mu gajde, ispade mi kamen iz bubrega još pre 15km? Il' da krenemo pešaka preko brda ionako teška posla da ćeš da stigneš do večeras sa ovim kršom vidiš da izdiše polako, a nismo ni Bogutovac prešli.
Vozač (Majstor): Sedi dole da te ja ne natovarim kamenjem ti ćeš da mi pričaš gde da vozim pička ti materina!
Penzioner u međugradskom prevozu : Sine ako možeš malo da nagaziš i na treći dnevnik ćemo zakasniti.
Vozač (Majstor): A i ti čiča podjebavaš a? Ne mogu kući da te slušaju pa te kod mene spakovali? Nemoj da te ubacim u prtljag, do Beograda ćeš da žvaćeš kofere. Kad stignemo, stignemo, kome se ne sviđa može da izađe, al' u pokretu, jer ako ugasim, ne garantujem da će moći da upali.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.