
Stanje stvari koje različite ljude navodi na potpuno različite, njima logične zaključke. Implicira da si u svakom slučaju najebao:
- Bogdane sve je poskupelo, moram da ti povećam stanarinu. Ako ti ne odgovara, ima umesto tebe ko da stanuje.
- Bogdane sve je poskupelo, moram da ti smanjim platu - posao stagnira. Ako ti ne odgovara, ima umesto tebe ko da radi.
Izraz koji se koristi kada se pomene neka pokojna osoba, za koju misliš da je najgori ološ, ali nemaš drugog načina da to naglasiš a da ne ispadneš džukac.
Umesto primera, samo se setite definicije kada čujete frazu "o pokojniku sve najlepše".
To obično kaže osoba koja sluša narodnjake.
- Šta slušaš?
- Drum n bass, hip hop, rock, punk i pomalo metal.
- Šta slušaš?
- Sve pomalo.
- A narodnjake prvenstveno?
- Da.
Reči kojima se tešiš kada se nađeš u nekoj katastrofalnoj situaciji, smišljajući još gori scenario.
1)
Kada ideš na posao/faks/u školu, svakog jutra iz pravca Banovog brda ka gradu i "vučeš" se preko sajma, na petlji pomisliš: " Nije sve tako crno, zamisli da radim/studiram/idem u školu na Novom Beogradu (kolona na uključenju za NBGD cirka 2km).
2)
Kada te neko udara čekićem u glavu pa promaši, a tebi lepo pa pomisliš - nije sve tako crno.
Kad uradite nesto do kraja...
"Torima kako je bilo sinoc?"
"Ma batice napio sam se za sve pare..."
"Auu, znaci ubio si se..."
Ili, 'sve ima svoje vreme i mesto' je mudrost koja nas upozorava da se ne zalećemo, ne kurčimo, ne pitamo previše. Ovo naročito koriste matorci kad ne znaju pravi odgovor na neka nezgodna pitanja svojih klinaca. Ovoga su svesni (šmrc) i vukajlijaši kad im defka krene sa minusima (čitaj: trenutno je neka nezgodna ekipa na sajtu, pa da sačekamo da se pojave 'ovi moji').
Opis promiskuitetne osobe (a najcesce zenske) u tri reci.
E, znam jednu malu, ma znas sta je - sve radnje radi!
Ustaljen način kupovine, najviše prisutan kod poslušnih sinova i oženjenih muškaraca.
-'De si Mare brate, šta pazariš?
-Sve po spisku! Dala mi majka/žena ovaj papirić sa potrepštinama pa idem redom!
Ako pođemo činjenicom da je čovek kao biće pretvarač predivne hrane u smrdljiva govna sa predispozicijom da mu tuđe govno uvek lepše miriše no njegovo rođeno, dolazimo to istine iza optimističnog izraza - Sve će to narod zasrati ko golubovi spomenik u parku. A i po inteligenciji masa nije daleko od goluba koji kenja po kulturnoj baštini dok ga piči delirijum što se olakšao.
Uglavnom znamo sta te reci znace. Ali nas uvek ludo asocira na prvog komsiju koji se pravi pametan i zna sve da popravi i ako vi to od njega niste zatrazili.Tu i je kad god vam (Ne)treba.Da li vam merka kevu ili je stvarno dobrica sa brcicima to me nepitajte.
Prolazi pored mojih vrata,(Dobar dan komsija) baca pogled ka blago spustenoj bravi koja se opustila od previse hakanja po njonj, nastavlja dalje niz hodnik,nestaje iza ugla, ali malo sutra, ni pet minuta nije proslo eto njega sa punom korpom kojekakvih djavola i alata. Klik, brava je zategnuta namestena i vidite taj dragi deciji osmeh na njegovom licu i kazete "Komsija jeste l' za rakiju,kafu..."!!!
Slikovito poređenje sa automobilom u početnom startnom stanju kojim sugerišemo sagovorniku da smo:
1. se upravo probudili
2. odvaljeni od alkohola
3. ubeđeni da je neko drugi prirodno glup
1.
- Ajde, šta ti je falilo s Milenom? Fina devojka, vredna, završila fakultet. Ali ne, on, propalica bi neku kurveštiju, znam ja!
- Nemoj Milovane za doručkom.
- Ćale, samo udri, ne palim na sve cilindre, bolje sad nego posle.
2.
- Filipe, ej brate, viri kondom iz rajsferšlusa.
- A? Jesam jeb'o?
- Što mene pitaš?
- Ne znam koga ću, ne palim na sve cilindre, nije mi dobro...
3.
- Okej, jesi besan, i znam da je idiotski što ti je pljunuo u facu, ali lik ne pali na sve cilindre. Kad si rekao "pljuni me u lice ako ti se obratim još jednom" on je to shvatio krajnje ozbiljno.
Zanat je kru' u rukama. Škola ponekad i izda, ali đubre nikad. Život nam je podmetnuo koru od banane pa danas svaki kurac ima neki fakultet, svako je neki menadžer, pravnik , ekonomista, ili nešto, jerbo niko ne voli da umoči guzicu u nauljeni kanal ili da se jebe razvodeći nekome vodu i struju po kući. Samo daj 20 deka fakulteta i uvali me u kakvo državno preduzeće, da zaskočim poreske obveznike kao Leptirca Petra Božovića. I otimaju im, otimaju, dok ne dođu do tih istih ruku, uzeli bi i njih da što udobnije češu jaja zavaljeni u fotelje, a onda ta ista ruka tljane šamarčinu , da te otrijezni, jer koliko god misliš da si bitan u svojoj foteljici, zanatlija zna da sve dođe i prođe, osim njegove sposobnosti da bude samodovoljan.
Sjedio sam u kući i maštao o svojoj diplomi okačenoj na zid advokatske kancelarije, u stvari, na istoj sam mogao izbušiti rupu i okačiti je na kurac. Usljed te besposlice čuo sam dida da nešto kucka u podrumu pa sam odlučio da siđem da vidim šta se radi.
-Đe si dide, šta radiš?
-Je l' ti opet treba para, eno ti tamo u kaputu, uzmi i da te ne vidim, vidiš da radim...
Trebalo mi je para, ali sam ipak odlučio da pomognem čovjeku prije nego što uzmem koju žutu za kavu.
-Ma ne treba, došao sam da ti malo pomognem, samo reci...
-Ne laprdaj, nisi ušao u podrum ima 18 godina otkako si tražio da ti napravim drvenu pušku da se možeš igrati rata, pravim kosišta, a ti ako hoćeš da pomogneš oteši štilu i nasadi capin.
Moj prazni pogled je zapitkivao : Šta da uradim, šta da nasadim? I slična pitanja...
-Joj, ned'ljo, uzmi sikircu, i teši štilu dok ne dođe na debljinu da se uklopi u ležište capina, k'o što tešeš onu svoju debelguzu, nasadio te Bog! I ošini jednu rakiju, valja se.
Počeo sam sa radom... I već poslije par zamaha vidio sam kako didu krvave skaču, dok navija rakiju iz flaše i gleda u mene, kao Džek Nikolson.
-Sine, nisu tebi obe lijeve. Ti ih nemaš nikako. 'Aj radi, radi, šta si blen'o u mene.
Nakon nepunih 3 minute izbio mi je žulj, a nakon 5 isti je prokrvario...
-Joj mati što me ne pobaci! Sreća pa smo sami, da se narod ne ibrati gledajući sramotu. Pa ne moreš ni biti muško kad kašike u životu nisi podigo. Oš da ideš materi da piri da prođe?
-Dide, ne seri! Ja sam završio fakultet, nisam navikao da radim, nego da učim, samo me država jebe.
-Da, zato i uzimaš od mene pare za kavu. E moj sine ja sam s ovije deset prsta napravio i kuću i sve što vidiš, i prošao kroz sve ratove i države, otimali komunisti za društvo, otimaju i ovi za sebe, al' ruke ostaše i zanat u njima, nikad nisu izdali. Jebo te tvoj fakultet, vazdan za kompujterom gledaš one drekavce, samo se bojim ostaćeš sam kod kuće pet dana, crk'o bi od gladi ne bi sebi znao narezak otvoriti. 'Aj sad izoblaj ovo kosište, mekša je ručka, ako ga uvaliim nekom za trideset maraka na konju smo, daću ti pola, a ono koje sam napraviš ako prodaš, hahhaha, ako prodaš, hahahahah uzmi sebi pare.
Mislio sam da će crknuti od smijeha...Nastavio sam sa radom...
-E dide, eto ti konjske muve na jeleku,sreća, garant ćemo prodati kosište danas.
-TLJAS ( što je letila letila je)! Da je tako, moja bi kobila crkla od dragosti, radi i ne pričaj.
Utom nam uđe lokalni političar...
-Dobar dan, čuo sam da vi prodajete kosišta, pošto je, došla nam neka delegacija iz Beograda, pa da im poklonimo kad kovač nasadi, ipak smo mi poznati po kosama?
-80 maraka-odgovori did...
-Da nije malo skupo?
-Jebo ga ti, nećeš ga ti plaćati, al evo tebi za 70, a vidi kakvo je, ko metak!
-Dogovoreno.
Kad je otišao, did se okrenu meni...
Ovako i ti deri stoku, kad budeš radio.
Na kraju dana, i ja sam završio kosište, koje nije ličilo na kosište, ali ipak me učinilo ponosnim, dok je did samo kratko prokomentarisao:
-Sine,samo knjigu u šake i metaniši nad njom, nije alat za tebe.
Kisela floskula jako sarkastičnog tona, u situaciji kada si svedok postupaka koji upadljivo demantuju navodno sastavljanje kraja s krajem i večiti manjak novčanih sredstava.
- Vidi ovog mog komšiju. Pakuje se čovek, vodi porodicu na more u Tunis, a sve se nema...
- Pa vidiš da ima.
- Sad vidim, a kad sam mu prošle godine tražio neki keš na zajam da popravim auto, on mi kuka kako treba ovo, ono. Mislim se, pička ti materina, pozvaćeš ti mene kad ti se pokvari bojler. Tek mi sad nije žao što sam mu jeb'o sestričinu.
---------------
- Pazi ti ovu našu rulju. Čitam danas novine, kažu svi elitni restorani i hoteli popunjeni za novaka. Još piše da vlada veliko interesovanje za Prag, Budimpeštu i tako te fore, a sve se nema...
- Banda bre lopovska!
---------------
- Tebra, znaš onu kurvu što drži moju ulicu?
- Aha. Šta s njom?
- Dala mi pičke.
- A sve se nema...
- Ma nisam joj bre platio.
Fraza koja se koristi da se opishu moralno posrnule, emotivno osakacene, intelektualno zaostale, ali seksualno iskusne ziljave klinke od 14,15,16,17 godina, koje svoje izdignute cvrste fenserske tinejdzerske guze uvlace u tesne helanke, kako bi se svaki hiljaditi deo milimetra savrseno ocrtao na pripijenom odevnom predmetu, a sve u cilju izazivanja srcanog udara kod starijih muzjaka, i mokrih drkackih snova onih mladjih.
Ono što se čuje između svake pjesme na svakoj srpskoj svadbi.
"I dalje od kuma za mladence i sve goste."
Ono što se kaže kad se nema šta pametno reći,a niko nas ništa i ne pita.
Jutros u firmi,uz kafu,dok smo čekali raspored poveo se razgovor o pogibiji Ksenije i onog njenog.
Kolega 1:-Jesi čuo,bato,stradala ona Ksenija i onaj rukometaš...
Kolega 2:-Koji rukometaš?
Kolega 3:-Ma nije rukometaš,već brat od onog rukometaša,maneken.
Kolega 1:-Da mu nije brata,bio bi fizički radnik.
Kolega 3:-A i Ksenija je brate,srala na sva zvona,mani me toga!
Kolega 4 (tek pristigao):-Ej,Bato,o pokojniku sve najbolje,jel ko za rakijicu?Valja se,za pokoj duše!
Epilog,ubili smo se ko stoka do 11h,pa razlaz kući.Šta ćeš,običaji,o pokojniku sve najbolje.
U punom pogonu. Najveća snaga koja se postiže.
Upregnutost k'o konj. Potpuna iskorištenost svih kapaciteta.
- E, brate, treba mi nešto keša, pa ako...
- Moli!
- Šta?
- Rekoh, moli! Klekni na pod i poljubi mi cipele!
- ŠKK?!
- Je li 'oćeš pare ili NE? Klekni!
- A, jebote...(spušta se)
- Na sve četiri. Kao poslušno kuče!
- Evo, klekn'o sam...je l' dobro?
- Nije. Nećeš dobiti pare.
- Koji kurac? Rek'o si...
- Kleknuo si. Znači, nemaš samopoštovanja. Ne dajem pare ljudskim crvima!
-------
- I tako ja dođem kući uz vojske...
- I?
- Imam šta da vidim! Onu moju zajahao komšija.
- Auuu...
- Stoji kurva na sve četiri. Kao kuja kad se pari!
------
- Vojo, čujem da ti se juče pokvario traktor na sred puta.
- Jebiga, dešava se...
- Šta je bilo?
- Odjednom sam ostao bez goriva, pošto sam sve pare potrošio u kafani noć pre.
- Mhm...
- Morao je neko dalje traktor da vuče. Pošto sam povezao ženu, upregnuo sam nju k'o konja. Vuče baba na sve četiri.
- Kul...
Moto pekare čiji su glavni oslonci profitabilnog poslovanja ti, što se nalazi blizu nekoliko lokala u kojima se loče i što radi celu noć.
-Šta vam je sa ovom picom, mogli ste za te pare bar malo salame, pa zuvar podriguše, nabaciti?! Ko je glavni ovde, 'oću da se žalim!
-Ja sam glavni, šta oš?!
-Valjaš bre ovde splačine, truješ ljude! Šta misliš, da će ti neko dolaziti da jede ta govna?!
-Ništa si ti ne boj za mene! Sve će to pijana stoka pojesti!
-Pravi si biznismen, eto ga jebi, pa ne moraš bar znoj keceljom brisati...
-MORAM! Žega od peći, sve kaplje po burecima...
Ovo je jedna inspirativna, poucna, iskustvena izjava (a usput i savet) jedne profesorice svojim studentima. Vrlo divna profesorica, kako fizicki (za svojih 45-50 godina) tako i kao osoba. Postavila je pravilo na pocetku semestra da svako moze da uradi nekoliko seminarskih radova i eseja iz njenog predmeta, da bismo ucestvovali u tzv "interaktivnoj nastavi" i skupili sto veci broj poena. No, vremena se menjaju. Divna zenica s pocetka price, prerasta u zlu babetinu, ciji je jedini cilj srusiti odredjeni broj studenata. Jer, sta se desilo - studenti poslusase dobru zenicu i napisase seminarske i eseje, skupise bodove! Maltene, svi da prodju. Ali to ne moze tako, procedura se menja odjednom. Sa njom i divna asistentkinja '84. godiste, ali to je nebitno. Iznenada, sve je crno. Niko ne moze imati vise od dva seminarska i/ili eseja jer 'boze moj, ne mozete svi biti pametni toliko da sve dobro uradite' (citat sa predavanja).
Dakle, desavaju nam se fundamentalne promene u svetu, kako u nasoj glavi tako i inace. Sa sivog, gde smo svi isti i moramo se prilagodjavati jedni drugima, presli smo u crno-beli svet u kom nema prilagodjavanja, vec 'kako se nekom tamo cefne', tako ti je.
Produhovljeno stanje uma posle celevečernjeg alkoholisanja, kad 'mesto da bagra ode do pekare da podmaže želudac, završi u drugoj kafani.
Konobar: Šta ćete popiti?
- Sve će da popijemo!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.