
Izraz odomaćen u Pirotu i okolini, koristi se da se slikovito opiše izobilje u kome se obitava. Naime, Petar Banković je bio sin lokalnog posednika i naslednik velikog imanja, koje je posle očeve smrti propio pretvorivši se tako u pukog siromaha bez igde ičega. Zato po nekoj logici izrazom "nije ovo kuća Petra Bankovića" stavljamo sagovorniku do znanja da kod nas u kući nema da fali, šta god da zatreba.
- Uđi, kume, uđi... Može neka rakijica?
- Imaš vinjak, kume?
- Naravno da ima, pa nije ovo kuća Petra Bankovića!
Prema narodnom verovanju ništa na svetu ne može da košta toliko , pa makar to bila i kajgana Svetog Petra !
Klinac : Baba , baabbaa , nisu mi kupili Transformersa Bablbija eeeeee !
Baba : Jebo ve bogotac što ne kupiste detetu to čudo , nije valjda sto dukata ? !
Roditelji : Nije ali pet hiljada ,odakle bre za igračku izdrkanu jednu , odakle bre ?
Baba : Pet ' iljada ? Dodji da te vodi baka da ti kupi žele zeku ,šta će ti to čudo , nekad se baba igrala i sa lutke od kukuruza i šta mi ' fali reče to ponosno nameštajući veštačku vilicu ,uzimajući unuka za ruku i polako gegajući se odlazi do prodavnice jer ima i veštački kuk i gipsano koleno .
BigMac tokom 90-ih. Koštao me kao Svetog Petra kajgana. Pravi sex je bilo doći do love za ovu kvazi američku poslasticu.
Kontra reakcija na nešto što je toliko skupo da se čak ni kajgana svetog Petra sa tim ne može uporediti.
-Koliko košta povratna od Bg-a do Čačka Trans-jugom iz Obrenovca?
-1140 dinara.
-A Autoprevozom?
-1770.
-Bre, ovo je pljačka, jebem li ti Čačak i sve da ti jebem! 145 km, i još čačanskim prevozom najskuplje! Dajte Trans-jug.
-Ali gospodine, sa čačanskim prevoznikom imate polazak svaki sat...
-Ma boli me kurac, kucaj Trans-jug...
Još jedan od tradicionalnih srpskih načina za zajebavanje smrti. Nalik na onaj o izbegavanju Svetog Petra.
(spavaš sasvim mirno, ulazi Kosač u sobu..)
Kosač (gleda i primećuje sliku drugog Kosača na plafonu): A kolega! Pa ti si već stigao, ništa onda odoh ja...
(kosač odlazi, ti preživljavaš još jednu noć)
Novac koji traže Telenor, T-Com i slični za telefon kakav želiš, koji te na kraju košta kao Svetog Petra kajgana...
Malo sutra. Naš narod je poznat po tome što želi da kupi dobar proizvod po minimalnoj ceni, i po tome što želi da mu taj proizvod traje u nedogled, no, zli kapitalistilčki gadovi to nisu tako zamislili. Ovi brijači, koji svejedno nisu u stanju da skinu nekoliko dlaka kako valja sa prosečnog muškog lica, a pritom koštaju k'o svetog Petra kajgana, se u prosečnom srpskom domaćinstvu koriste po nekoliko puta (čitaj - 30 brijanja). Kvalitetom nikako ne opravdaju cenu, a prinuđeni smo da ih koristimo, no, ništa od poštenog brijanja dok u igru ne uđe oprobani žilet - koljač.
Skuplje od kajgane Svetog Petra. Ako čujete ovo pri kupovini bilo čega od nekog svog poznanika da ne kažem prijatelj bežite glavom bez obzira. To isto imate da nađete bar duplo jeftinije kod nekoga ko vam nije ni rod ni pomozi Bog. Nisu ludi naši stari što su izmislili onu da sa svojima samo jedeš i piješ. Nikad i nikakva saradnja koja će biti vazda na našu štetu.
- Brate kad si slobodan da mi prefarbaš auto, ima nešto malo i da se pregituje?
- U bre legendo, možeš i danas, ma dođi odma ako hoćeš!
- Koliko će to da me košta?
- Za tebe brate iljadutristapedeset evra, ne mogu niže žimi majka, toliko me košta materijal samo. Da je za nekog drugom druga bi to priča bila... Al ti si moj ako me razumeš xe xe
- Jel ti misliš da sam ja debil ili šta? Pa Kiza je Buljavu za te pare ofarbao jebo te Bog!
- Pa dobor ne moraš sve da platiš, odradićeš nešto? Naši smo bre...
- Joj pa da mi šmirgla i git na nos izađu... Hvala ti! I više nismo braća! Zdravo za zdravo!
To je onaj parfem koga smo platili kao Svetog Petra kajganu pa nam je žao da ga stavljamo svaki dan, nego isključivo u specijalnim prilikama kako bi nam trajao što duže.
Apsolutno nesvakidašnja pojava, poput Haleove komete, Čole u novinama, ženskog orgazama, Tesle pre otkrivanja indukcije, profesora na vežbama, Zvonka Bogdana u istoimenoj vinariji (tobože u Zvonkovom vlasništvu)...
Kad zagrmi na Svetog Savu, prvog Srpskog lekara i prosvetitelja, popovi to upisuju u crkvene knjige kao neviđeno čudo i mističnu pojavu, kojoj se ne prisustvuje dva puta u životu.
-Ćale, jeb'o sam sinoć.
-Sine, ljubi te tata, koliko puta moram da ti kažem da se ne važi ako gledas, nego moraš ti da ga utefter...
-Ma znam, jeb'o sam, baš, baš!
-O sunce ti jebem, idem da javim popu Miroslavu da upiše ovo.
Koristi se u slučaju kada neka osoba u društvu prepričava neki svoj doživljaj ili objašnjava kako je učinila dobro delo. Obično posle neke takve priče ide prepoznatljiv pokret ispružene ruke i ova ironična čestitka. Najčesće se dodeljuje orden drugog reda, jer je Đoković dobio orden prvog reda, a u Srbiji, naravno, niko ne može da bude bolji od njega.
Najbitnije je da se ovom izjavom sagovorniku jasno stavi do znanja koliko je nebitno ili loše ili koliko nas jednostavno zabole što je dotični to uradio.
NAPOMENA: Ovom izjavom svakako rizikujete da Vas sagovornik otera u tri lepe, napuši ili izvrši neku drugu vrstu verbalnog ataka na Vas!
- Tih, dade mi danas keca iz matematike, opet ništa nisam znao...
- Pa bravo za tebe! Evo,... eeeevo, Orden Svetog Save drugog reda!
- Ma teraj se bre u tri lepe više s tim!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Sinoć sam na CS-u imao skor 46-7!
- Auuu, pa odličan si mi ti, Orden Svetog Save drugog reda!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- I mi se kupali uveče, i ja se ubodem na ježa. I sa takvom nogom sam morao da idem 5km do apartmana!!!
- Pa ti si narodni heroj! Orden Svetog Save drugog reda!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Sinoć sam ispratio Maju kući, ovo ono... Biće nešto, biće!
- Biće bre, kako neće! Još ako si je ispratio kući, auuu... Svakaaa čaaast! Orden Svetog Save drugog reda!
- Ma puši ga!
Mala prodavnica u kraju. Prostorija dva sa dva, u kojoj ima sve, od kiselih krastavčića do kockica za jamb. Jako korisna kad je cimanje ići do Maksija. Inače, poznata i po skupoći, u kojoj limenka Jelena košta k'o kajgana Svetog Petra.
- Nema više. 'Ajmo do Maksija da kupimo.
- Ma jok, ko će se cimati, uzećemo u buvari.
- Ja ću se itekako iscimam, za 200 kinti u Maksiju kupim tri, a u toj tvojoj buvari jedva dve limenke...
Kaki, piški, dernja se, bljucka po tebi, nabije ti podočnjake k'o šparkase, sklono širenju opšte panike u formi kašljucanja, košta k'o Svetog Petra kajgana, navlači ti kerebečeće tetke po kući, a ipak te navuče da ga i pored svega obožavaš.
Pojava koja se dešava u svakom iole većem sistemu, koji se sastoji iz više međusobno povezanih službi gde je sasvim normalno da zbog velike količine ljudi upletene u projekat, dođe do grešaka koje su ponekad skupe, a ponekad sitne i skoro neprimetne.
Kada dođe do onih velikih grešaka koje koštaju firmu k'o Svetog Petra kajgana.
Naravno u toj igri, ništa manje brutalnoj od igre prestola, potrebno je biti namazan, potkovan, obezbeđen papirima, član vladajuće stranke, dugogodišnji radnik te firme, ali treba imati i mnogo sreće jer u principu svi su tu krivi po malo, ali kola će se slomiti na najslabijem ili na onom ko nema nikakva sredstva odbrane.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Upravo sam završio razgovor sa Čika Mlađanom. Hoću odmah da znam ko je zasrao? Zašto projekat kasni? Pucamo ozbiljne pare. Svi ćete da podobijate otkaze bre. Svi. Goveda nesposobna. Jovanoviću. Šta se desilo bre?
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Direktore što se moje službe tiče sve je u redu. Mi smo lansirali porudžbinu planskoj službi još u aprilu. Evo ga papir ovde. Moj potpis, Vaš potpis. Sve je regularno. Krivi su ovi iz Komercijale.
Komercijalna Direktorka Tabaković: Kod vas sve u redu? Kod vas? A kome pripada planska služba?
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Nama.
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: E pa vi ste poslali dopis ovima iz plana, a oni su pijančili, ispijali kafe, bežali sa posla i poslali nama porudžbenicu tek u junu. Znate li vi koliki su rokovi isporuke? Mislite da može to tako brzo iz Brazila da se nabavi?
Generalni Direktor Milan Dinkić: Jovanoviću zašto u junu Jovanoviću? Krvi ću ti se napiti bre.
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: To je nemoguće. Evo sada ću zvati šefa plana da nam objasni.
.
.
.
Tehnički Direktor Jovanović: Bukviću, bukvo jedna. Zašto ste tek u junu poslali porudžbenicu koju vam je razvoj poslao u aprilu?
Šef planske službe Bukvić: Ali direktore nije bio jun. U maju smo poslali. Trebalo je lansirati procesne delove koje su u proizvodnji sporo radili. Nismo mogli ranije. Evo papir, u maju smo poslali.
Komercijalna Direktorka Tabaković: Tridesetog maja. To je već jun u principu.
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Ne, to je maj. Imali ste vremena dovoljno. A kada ste vi poručili robu?
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Početkom jula.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Zašto tako kasno idioti jedni? Zašto vam je mesec dana trebalo bre?
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Pa čekali smo i mi proizvodnju da nam da zeleno svetlo u vezi onih procesnih delova.
Direktor Proizvodnje Goran Đinđić: A mi smo kasnili zato što vi iz komercijale niste nabavili limove koji su nam potrebni za izradu procesnih delova.
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: To nisam znala. Evo odmah ću pozvati šefa uvoza, da vidimo kada je poslao porudžbenicu i za ovaj deo i za limove.
.
.
.
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Nikoliću, kada ste poslali porudžbenicu za Brazil i porudžbenicu za limove.
Šef Uvoza Nikolić: Pa poslali smo ovo za Brazil u Avgustu, a ovo za limove nismo ni slali, jer je bilo na stanju. Evo ih papiri. Tada smo poslali. Pa vi Direktorka ste potpisali.
Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Nije ovo moj potpis, ja sam bila na odmoru. Što tako kasno Nikoliću?
Šef Uvoza Nikolić: Pa ovaj, nisu nam radili kompjuteri jedno vreme. Dve nedelje. Problem neki sa mrežom. Ne mogu valjda faksom u Brazil. A ovo nisu videli ovi iz tehnike da ima na stanju.
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Takođe zbog kvara kompjutera od dve nedelje. Posle sam i ja otišao na odmor.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma jeste li vi normalni. Što niko nije prijavio kvar? Što to nije odmah sanirano. Pa trebali smo pre pet meseci to da imamo u firmi.
Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Pa ovaj dečko što nam održava komjutere Vlada je trebao to da porpavi.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Zovite ga odmah!!!
.
.
.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Idiote jedan. Kretenu. Zbog tebe plaćamo desetine hiljada evra penala. Zbog tebe i onih vražijih sokoćala što nisu radila. Skinuću ti pedeset posto od svih plata do kraj života.
Stručnjak za kompjutere Milivoje Vučić: Nisam ja kriv Direktore. Povredio sam nogu i zvao sam firmu da kažem šta treba da se uradi. Javila se čistačica Đeljana, pa sam joj rekao samo da restartuju server. Ona je kriva, nije prenela poruku.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma kakva čistačica bre kretenu. Otkaz ćeš da dobiješ.
Stručnjak za kompjutere Milivoje Vučić: Pa dobro, ali kako da kažem, posle sam išao još nedelju dana u vikendicu mog rođenog strica Aleksandra Vučića na odmor pa nisam bio tu.
Generalni Direktor Milan Dinkić: A to nisam znao. Aca je vaš stric. Pa što ne kažete. Puno ga pozdravite. Znači krivac je utvrđen. Marija.
Sekretarica Marija, pardon, asistentkinja: Ali nisam ja kriva ljubavi, ovaj, Direktore. Šta sam ja kriva?
Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma ne bre Marija. Nisi ti. Ovaj, ona se malo zbuni pod pritiskom znate. Zovi odmah tu čistačicu.
.
.
.
Čistačica Đeljana: Druže Direktore, tražili ste me da dodžem.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Koštali ste ovu firmu desetine hiljada evra. Znate li vi to? Momentalan otkaz ćete dobiti.
Čistačica Đeljana: Ali što druže Direktor? Oribala sam sve hodnike i počistila piksle. Čak sam i stolove prebrisala.
Generalni Direktor Milan Dinkić: Zato što niste preneli poruku da se restartuje server.
Čistačica Đeljana: Da se šta, na sever?
Generalni Direktor Milan Dinkić: Kupite prnje i napolje. Odmah!
Čistačica Đeljana: A bre, kurafte penja, asmo kar, ćivavći mokarano mui. Pu!
Generalni Direktor Milan Dinkić: Tako, pošto smo to rešili idemo na sledeću tačku dnevnog reda. Moj novi službeni Mercedes.
Platiti nešto ili nekom do zadnje banke u džepu.
Kostalo me kao SV. Petra kajganu.
Ovih dana, najpopularnija rečenica iz emisije KEFALICA.
Sada se koristi u svim trenucima i na svim mestima- ulici, autobusima, školama.
Citira se, uglavnom, u situacijama koje apsolutno ne odgovaraju samom smislu rečenice, ali definitivno uvek izmami osmeh na lica.
Da ošiša kosu da bude ćelav?
Booooože Petra.
http://www.youtube.com/watch?v=tQMwF55pL8o
(0:36-0:42)
Ono sto kazemo nekom ko postavi pitanje za koje je odgovor ocigledan.
A: Brate, zasto se devojke pale na Brad Pita?
B: Zasto sto kajgana ne siba na dizel!
Komentar sličan ovom može se čuti kad svojatamo poznate trudnice i 'pratimo' iz dana u dan 'kako sve to napreduje'...
- Jeste li videli kako raste stomačić Adrijane Lime? Ludo...
- Što, da ne nosi možda kralja Petra?!
Taktičko pokazna vežba pred nastupajući nam 8.Mart
Poslednji koji je da svetog valentina proslavio kako treba je Al kapone
Kada se kaže student, odnosi se na studente poljoprivrede, biologije ili šumarstva, to jest sve one koji kao obavezu imaju izradu insektarijuma u sklopu predispitnih obaveza.
Izraz je pandan onom koštalo ga k'o Svetog Petra kajgana. Koristi se u studentskim krugovima (a i šire) i označava koliko je nešto nekoga (studenta) skupo koštalo.
Naime, uvedena zabrana ubijanja leptira kupusara, bubamare i drugih insekata, uz sankcije po važećem cenovniku i do par hiljada dinara, najviše je pogodila studente koji imaju obavezu pravljenja insektarijuma. Primera radi, lišavanje života leptira kupusara košta 10.000 rsd, dok je bubamara nešto skuplja i košta 15.000 rsd. Uz trud da se pomenuti insekti ulove, potrebno je truditi se da vas niko u tome ne vidi. Pogotovo ne komšija baksuz koji lelemuda po čitav dan ili komšinica voajer sa drugog kojoj ništa ne promačinje. Baksuz takođe.
- Ćao Mile, kako je?
- Evo, može i bolje, idem da kupim neki monitor i da nađem nekog molera...
- Što, šta se desilo?
- Ma, pravio neku žurku prekjuče...
- Pa dobro, daj pričaj.
- Ma...zvao tu neke ortake sa različitih strana da proslavim uslov, al' na kraju ispade kuršlus.
- Nemoj pričati? Tj pričaj sad.
- Ma došle tu neke drugarice sa arhitekture i medicine, bile i dve iz poslovne, par ortaka sa eteefa i mašinca.
- I...?
- Pa šta i? Eteefovci i mašinci, onako nenormalni posle ispitnog roka naroljaše se pivčuge i rakije, a ni ova ženskadija nije bolja, pa počeše da se prozivaju prvo, jedva ih nekako izmirih. Onda krete opšte muvanje i žvalavljenje, pa malo pivo na monitor, pa čaša u monitor, pa liker po zidovima... Ma neću da se prisećam, koštala me žurka k'o studenta biologije insektarijum, ako me razumeš.
- A joj prijatelju moj, muke Tantalove. Inače, znam jednog dobrog molera, aj piši broj.
- Ajd’.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.