
Simpatična ekipica, koja bi u Srbiji naletela na neočekivano i niz neobjašnjivih fenomena što bi za posledicu imalo drastično opadanje rejtinga gledanosti ukoliko bi snimili neke epizode upravo kod nas.
MythBusters
Andam & Jamie testiraju da li je moguće da prođu Knez Mihajlovom sa šalom i Partizana i Zvezde, a da im niko ništa ne ospuje. Epilog - Adam bio 2 puta na reanimaciji, Jamie prošao sa lakšim povredama glave uz jednu infuziju. Obojica dali otkaz. Myth Confirmed.
Man VS Wild
Bear Grylls kolapsirao ispred crkve Svetog Marka. Pošto nije uspeo da zapali vatru jer mu lokalni predstanvici vlasti nisu dozvolili, niti je uspeo da odvoji jestivi deo crva svojim nožem koji nosi gde god da pođe jer su mu ga šlapili, moli obližnjeg popa za pomoć ali je on zauzet sa prebrojavanjem para sa ikone. Moli kamermana za pomoć ali ovaj leži odmah pored njega, snima telefonom jer su mu kameru ukrali. Tim eksperata pobegao dok je mogao. Ova dvojica se 2 dana kasnije vode kao nestali.
Brainiac
Thaila Zucchi zatrudnela nakon izgovorenog "How h...". Nakon drugog pokušaja i potpunog izgovaranja "How hard is your thing" kamenovana. Kamenje je ostalo čitavo i ocenjeno ocenom 9 na prvom testu.
Destroyed in seconds
Promenili naziv u "Destroyed in nanoseconds" nakon što su videli da je moguće uništiti celu jednu kompaniju za nezamislivo mali vremenski interval.
I shouldn't be alive
Na zahtev onih koji su temelj njihove emisije, promenili naziv u "I wish i died". Traume od lokalnih huligana su bile prevelike, čak su i doktori koji su lečili njihova psihička oboljenja i sami oboleli.
Time Warp
Emisija ukinuta zbog nedovoljno savršene tehnologije. Kamera nije uspela da snimi prosečno džeparenje u autobusu.
Dirty Jobs
Prodali autorska prava FOX-u, koji je počeo da snima emisije u metaforičnom značenju pod ovim nazivom.
Još jedno od nepisanih pravila koja (gle paradoksa) PIŠU dokoni luzeri i endomorfi koji loptu nisu videli u životu osim kada su bušili istu klincima iz susedne zgrade i uz to im pojebali majke kroz neku pogrdnu reč, jer drugačije ne mogu.
Random turnir/prvenstvo u basketu
- Šta očekujete od reprezentacije Svetog Kristofera i Nevisa u ovogodišnjem prvenstvu?
- Fer plej igru i neka bolji pobedi HAHHAHA. Šala ok. Pa ono, 6 ekipa znači po dvaput sa 5 ekipa znači 10 tekmi ćemo igrati očekujem najmanje 5 pobeda, razume se.
- Mislim da vas nisam baš najbolje razumeo, ako se sećate trenutak kada ste bili najbliže bili pobedi je bio kada ste pretili da ćete žrtvovati reprezentativce Tuvalua bogu Kukulkauu ako vas ne puste da prevezete loptu preko pola pa je FIBA htela da dodeli službeni rezultat Tuvaluu 20-0. Dakle samo 20 poena razlike, hajlajt vaše karijere.
- Ma ne to, nego znaš onu staru, nemoš pobediti istu ekipu dvaput? Znači kupimo od svakog po pobedu i idemo dalje kao četvrti a posle šta nam Unab Ku da.
- U redu, hvala vam..
/par sati kasnije/
Saint Kitts and Nevis - Venezuela 19:126 Q3 05:26
JEBEM VAM MAJKU NEPISANU!!!
Paranoik nad paranoicima. Čovek koji je u stanju da od obične kijavice stvori psihološki problem i da se ubedi da umire. U vreći pičaka vidi kurac. Uz ovakav mentalni sklop često ide i potreba za ispovedanjem greha, da se ne ogreši kod Svevišnjeg. Kad poseti doktora, zamišlja grobara. Kad vidi grobara, pričinjava mu se Sveti Petar. Strah od smrti, koji je normalan u ljudskom rodu kod opisanog pojedinca je za bar deset skala veći, te sa bojažljivošću dečaka koji se usrao u gaće i čeka batine - ispituje svoje životne odluke i poteze u nadi da će se spasiti, iako mu biološki sat uopšte nije otkucao pet do dvanaest.
- E, brate, 'de si ti, nisam te dugo video?
- E, Džoni, evo idem iz biblioteke, šta ima?!
- Ma ništa, nego šta si uzeo? Je l' i dalje čitaš Konelija?
- Jok, uzeo sam Bibliju da pročitam.
- Šta koji kurac? Kakvu sad Bibliju? Što to?
- Bio sam juče kod doktorke, rekla mi je da umesto virusne imam bakterijsku infekciju nosa. Pa ako slučajno budem morao da napustim ovaj svet, da budem spreman za ''gore''.
- Aha, spremaš prijemni kod Sv. Petra? Pa dobro, mada mislim da bi pre njega trebao da posetiš psihijatra.
------------
- Deda, šta radiš to?
- Evo sine čitam Bibliju.
- BIBLIJU? Deda, ti si bio zakleti komunista. Pa i dan danas držiš Titovu sliku u sobi.
- Ehh, sine, bila su to druga vremena. Deda je ostario. Mislim da će uskoro vreme, znaš, ne osećam se nešto dobro, pa da budem spreman. Čak idem i da se krstim.
- Deda, da nisi ti možda provalio u podrum sa rakijom?
Jedino logično pitanje, koje možemo da postavimo kad nas neko dovede pred svršen čin da smo totalno nemoćni pred novonastalom situacijom. Svesni da se ništa neće promeniti ali nekako nam je lakše kad osećaj krivice prebacimo na našeg sagovornika.
- E brate, si živ, nisam te video od Svetog Nikole?
- Evo jesam, mrdam nekako, gde ste vi šta radite jel ste spremni za Novu?
- Ovaj... Pa da spremamo se, nego znaš ona kombinacija za restoran što smo uplatili?
- Znam, šta s'tim? Zadnje pare sam vam dao xe xe...
- E pa zbog toga sam i krenuo da se nađemo, pošao sam da ti vratim pare, izgleda da nećeš moći sa nama, znaš, jebeš ga jedno mesto je skripalo i mi smo jednoglasno odlučili da ti ispadneš iz kombinacije. Nadam se da se ne ljutiš?
- Ma jok bre... Jel ste vi debili bre pička vam materina, kad ste nameravali to da mi kažete? Jel znaš koji je jebeni datum danas? Dobro, i šta sad ja da radim? Ajd reci mi šta? Još dva dana ima do dočeka...
- Šta ja znam šta ćeš da radiš, eto dao sam ti četri soma sad imaš pare xe xe, nađi devojku jeboga ti pa idite zajedno. Ajd uzdravlje, i lepo se provedi.
Za svako sranje koje postoji bar smo jednom okrivili ovu sasvim običnu prirodnu pojavu. A on jadan ćuti.
Kriv što je poskupila struja, voda, Bimal i Plazma keks.
Kriv je i što je nestalo te iste vode, struje, Bimal ulja i Plazma keksa.
Kriv je što ulicama hodaju žene sa srnećim repovima i muškarci sa zečijim ušima i što se svi transformišu u dikobraze pa se penju po banderama.
Kriv je, jebiga.
Kriv je i što te pička iznevjerila pa otišla sa drugim da se kara u njegovom crnom BENVE-u, crne mu vrane na sahrani pjevale.
Kriv je. Nije da nije.
Kriv je i što ti je plata mala.
Kriv je i što ti je kita mala.
Kriv je i što se šef jutros izgalamio na tvoju ličnost pred cijelim kolektivom i kaznio te sa 60 procenata ionako jadne plate koju nisi primio od Usjekovanja Svetog Jovana Krstitelja 2003. godine.
Kriv je mjesec i što piješ svako veče sam, bez prebijene pare.
Kriv je i što bivaš prebijen svako veče u kafani.
Kriv je, svjetlost mu srebrnu.
Kriv je.
Glavni krivac.
I nikada neće odgovarati za svoje postupke.
Nikada.
Jebe se njemu.
Jebe se i tebi al' nemaš šta.
Jebe ti se za život.
Kriv je taj jebeni pun mjesec.
I ono veče kada si prislonio hladnu cijev na čelo i rekao 'ZBOGOM ŽOHARI, JEBO VAM JA PAS MATER' je bio pun mjesec.
A i noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne.
Jebo vas Brega.
Pun je mjesec.
Bjež'te u podrume.
Jebo ovo.
Vampiri su stekli svetsku slavu blagodareći povempirenju transilvanskog bojara, grofa Drakule, oličenja pravog gospodina i nadaleko čuvenog ljubitelja dobrog zalogaja ljudskog grla i dobre kapljice čovečje krvi.
A ko bi i pomislio da su prvi-prvcati vampiri čija je slava doprela do evropskog zapada bili naši seljaci i da se po noći nisu podizali iz komfornih porodičnih grobnica i mermernih sarkofaga već iz raskvašene srpske ilovače.
Postojanje Petra Blagojevića iz sela Kisiljevo na Dunavu istorija verovatno ne bi zabeležila da se on posle svoje smrti, 1725. godine, nije povampirio. Blagojević se na dan posle svoje sahrane, na Aranđelovdan, u snu javio svojoj ženi i tražio joj opanke. Svoje lične opanke bez kojih je bio sahranjen. Seljani su shvatili zašto su pokojnom Peri potrebni opanci tek par meseci docnije, kada je za nedelju dana u selu umrlo devet duša. Milsili bi da ih je odnela čuma da svi do jednoga na samrti nisu tvrdili da im se prikazivao pokojni Pera, da ih je davio i da im je govorio da im nema spasa.
Selom je zavladala panika. Još s prvim sumrakom meštani bi se povlačili u kuće i prestravljeni čekali svanuće. Potom se pročulo da je vampir viđan i po tuđim kućama i da nema tog mandala ni katanca koji ga može zaustaviti. Govorilo se da su jedini lekovi krstače, beli luk i ljute paprike, ali ni to nije bilo sigurno. Zato su, po savetu ljudi koji su sa sličnim pojavama imali iskustva, seljani odlučili da raskopaju Perin grob.
Od 1718. severna Srbija bila je pod austrijskom vlašću. Švapska uprava bila je iznenađena panikom nastalom u Kisiljevu i nije bila sklona da poveruje u iskaze meštana. Ipak, kako su seljaci bili “van sebe od straha” Austrijanci su popustili i dozvolili da Petrov grob bude otvoren. Na lice mesta je iz Beograda došla delegacija sastavljena od vojnih i civilnih lica. Prema zvaničnom izveštaju komisije, od svih prisutnih pribranost je zadržao jedino stari grobar. Raskopao je raku, ćuskijom otvorio sanduk od čamovine i na opšte iznenađenje ukazalo se pokojnikovo telo, podnadulo i rumeno, sa naraslom kosom i noktima i pomodrelim usnama musavim od sveže krvi.
- Alaj si se ti, moj Pero, noćas lepo gostio. Što nisi ubrisao ta usta, crni ti? rekao je grobar i zgađen pljunuo.
Pred ovakvim dokazima da je reč o vampiru nisu imali izbora, mrtvо tеlо su probili kocem. Očevici su tvrdili je neraspadnuto truplo dok ga probijali ječalo i bljivalo krv. Pokojni Pera je potom spaljen.
Metodični Austrijanci su tom prilikom saznali da su stanovnicima Kisiljeva slučajevi vampirizma bili poznati još od ranije, iz turskih vremena. Jedan od najpoznatijih vampira bila je Vlajna Ruža koja nije bila krvoločna kao Petar, već je samo imala običaj da prepada meštane koje bi uhvatio mrak u blizini groblja.
Krene neko kući po padini pored groblja kad mu se, niotkuda, prikaže pokojna Ruža, Bog da joj dušu prosti, i alapača kakva je bila priupita:
- Gde si bio u ovo vreme, crni ti? U štetu ideš, đavo te odneo, a žena te, mučenica, čeka kod kuće.
Posebno je volela da noću razbija testije i lonce zaboravljene na dvorištu, da čangrlja lancima od kofe na bunaru i da poštenom narodu drmusa krevete. Seljaci bi je viđali kako da hoda po površini Dunava. Kada bi s vode ugledala nekog komšiju, Ruža bi ga pozvala po imenu:
- Radojeeee, dođi sa zaigramo! - sve u nameri da ga navadi da se udavi. I pošto niko nije bio lud da joj se odazove, ona bi sve življe cupkala po površini vode. Igrala je, zadizala suknje i pokazivala bele drusne butine i pravo je čudo da se nijedan muškarac nije polakomio i krenuo da i on igra na Dunavu.
Ružina rodbina je htela da presvisne od sramote. Kada bi se Ruža pojavljivala na vodi, silazili bi do reke pa bi je sa obale prizivali i moljakali da ih, onako mrtva, ne bruka pred svetom. A ništa joj nisu mogli jer joj se nije znalo groba, udavila se bila nesrećnica u mutnom Dunavu. Na kraju im se smilovala i smirila se, da se više nikome ne prikaže. I baš zbog nje su posle, u nameri da spreče mrtvake da hodaju naokolo, u selu ljude sahranjivali bez opanaka. (Zato je Pera i sa'ranjen bos.) Ipak, nesrećna Vlajna Ruža nije bila zao vampir; nikada nije izazvala pomor, niti je ikoga od živih zarazila svojim zlom.
Još 1725. bečki čаsоpis Volkische Zeitung objavio je članak Vampir von Kisilevo o slučaju Petera Plogojowitza. Od tada su vesti o vampirima u Srbiji krenule da se prenose iz časopisa u časopis, iz zemlje u zemlju, izazvavši pravu pomamu u zapadnoj Evropi. Saznalo se da ova zla bića ponekad haraju svim balkanskim krajevima. Svedočanstva su prevođena s nemačkog na engleski, na francuski, na italijanski, a jedina neprevedena reč bila je ona koje u tim jezicima nije bilo – vampir. I raspalila se mašta bogatih Evropljana pa su izmislili čitav jedan luksuzni svet vamprira u kome su zvezde grofovi bledih lica, zagrnuti crnim pelerinama koji imaju zamkove s kulama pod oblake, kamene nedgrobne ploče s elegantnim epitafima i pohađuju balove po dvoranama s viskoim svodovima. Niko se više ne seća onih iskonskih, narodskih vampira u opancima. Život su proveli radeći zemlju, čuvajući stoku, spavali su na slamaricama, grejali se uz ognjište, muzli krave, sahranjeni su u žutom blatu pod drvenom krstačom bez belega (nit je ko umeo da napiše, nit ko da pročita), a ipak su nas proslavili.
Internet i KTV provajder koji ima toliko zadovoljnih korisnika da u svojim poslovnim jedinicama mora da ima službu obezbeđenja. Jedino što je teže kod SBB-a od dobijanja tehničke podrške je otkazivanje bilo kakvog ugovora...
Zoveš 3305252...
automat lista opcije - naravno nema opcije "ako želite da prestanete da budete naš korisnik, pritisnite to i to..."... biraš bilo koju opciju i posle 4-5 prebacivanja započinješ dijalog...
Ti: Dobar dan, želeo bih da prestanem da budem Vaš korisnik...
Operater: Ok, potrebno je da dođete u Kralja Petra 55 i sve ćemo rešiti.
(prevrće ti se ceo život pred očima na samu pomisao da ideš u KP 55)
for i = 1 to 50 do
begin
Ti: Ali zar ne možemo to da rešimo telefonom? Nisam dolazio ni kada sam potpisivao ugovor, a i 21. vek je... Mogu Vam poslati faks ili mail sa svim dokumentima koje tražite... (navodiš i primere... šta ako sam invalid... odneće mi pauk kola... kako mora lično, danas možete kupiti kuću u parizu online, kod vas i ugovor za KTV mora lično da se raskida...)
Operater: Ne gospodine, ovakva je procedura...
end
Operater: Sačekajte da proverim sa supervizorom...
Operater (pola sata kasnije): Izvinjavam se. Ipak je moguće to što vi tražite... ali morate lično da vratite modem...
Odlazite u KP 55...
čekate red da uplatite račun za tekući mesec koji Vam još nije ni stigao na adresu, a potom naravno odvojeni red za raskid ugovora gde zajedno sa drugih 50 koji takođe čekaju na isto razmenjujete svoja tužna iskustva.
posle 3h borbe dobijate taj papir na koji ste ponosni koliko i na svoju diplomu fakulteta.
Tip kondicije koji se javlja kod Pravoslavaca, jer retko koji OBIČNI ljudi uspevaju da u jednom danu obiđu 5-10 slava i još ostanu na nogama, barem do kola ili busa.
19.12.2011. 21h
Slava sveti Nikola
Domaćin otvara vrata, na vratima prijatelj sa skankcrvenim očima i pogledom ubice, drži flajku vina, Medveđa krv, bazdi na alkohol, ali ipak mu se pružaš u zagrljaj balaviš se tri puta i uvodiš ga u kuću...
A: Dobro nam došao Ćiro!
B: Jedva vas našo Knjazo...
A: Nego prijatelju od kud ti ovako kasno?
B: Ma bio sam danas na 6 slava... (jebeno zapliće dok govori)
A: Aaaa, pa lepo lepo (pa si došao kod mene da se šlogiraš) ...
B: Ma pusti me, nego de ti je vee-cee da se malko rehabilitujem_ (i dalje zapliće)
(pokazujem mu pravac ka klonji)
(posle pola sata, možda i duže izlazi iz klonje, drugi čovek)
B: E aj sad ja i ti da nazdravimo za tvog svetog Džonija! (više ne zapliće)
A: Ajde brale, valja se (sad si mi jebo kevu)! Nego bre Ćiro ti si vala fenomen, kako bre uspevaš da izdržiš toliko_
B: Sve je u slavskoj kondiciji Knjazo, sve!
Žurka na koju ideš ponosan na svoju humanitarnu delatnost i moralnu veličinu, ubeđen da na taj način pomažeš nekim napaćenim dušama, a u stvari, kao i uvek, ideš da se unezveriš od alkohola i zasitiš svoje niske potrebe koje se svode na prepijanje i spopadanja svega što je ženskog pola. Epitet "humanitarna" samo ti daje opravdanje da to učiniš i pruža neku malo veću dozu dostojanstva kada se probudiš ispovraćan na podu. "Au, al sam se odvalio. Neka, e BAŠ sam pomogao onima gladnima sa...ček, za koga je bila žurka?"
Ironija je da, iako humanitarne, cena pića na tim žurkamaje često veća nego uobičajena, valjda upravo stoga što daruju i taj neki kvazi-smisao našem životinjskom ponašanju.A to je, priznaćete, neprocenjivo.
Žene, sa druge strane, idu duboko potrešene nevoljom onih kojima pomažu, na žurci razgovaraju o plemenitosti akcije i šta bi se s novcem uradilo...do trećeg pića, kad se podaju nekom od gorepomenutih.
"I to je veliki problem, politička trvenja samo rastu, u Libiji su veliki nemiri a njih najviše doživljavavaju nevini! Mi moramo da se organizujemo, da pomognemo tim ljudima! Videla sam sliku neke devojčice kako se krije u ćošku srušene zgrade, ja ne znam da li joj je neko pomogao...Tu sam se potresla, moramo pokazati dobru volju..."
"Ej, o'š da idemo napolje, znam dobar ćošak za zguza?"
"Evo, da popijem piće."
PRLE: Ajmo, ima neka humanitarna žurka večeras. UUuuu, kako je to slatko, piješ a deo para što daš ide deci za novogodišnje paketiće.
DARKO: Milina! Ideš da piješ i siliš se do besvesti, jebiga, za dobro dece ne treba štedeti sebe!
PRLE: Još nam fali u subotu neka tematska žurka za izgradnju hrama Svetog Save, ili tako nešto...Ima da se isharitativišemo!
-------zaginemo na klupicama uz gajbe piva------------
DARKO: Mi ne odosmo na onu tvoju žurku, Prle.
PRLE: A, odi im jebi mater. Malo pivo 250 dinara.
DARKO: Ti reče, milina, pijemo za decu.
PRLE: I mi smo nečija deca.
Prijatelj ili rođak koji ti pozajmi pare do prvog bez kamate, pa te podseti posle dva-tri meseca da si mu dužan.
♪♫Otkači sa mnom do ludila, odavno nisam tako ljubila...♪♫
- Alo?
- Alo, zete... Kako je? Šta se radi?
- O pa gde si bre ti, šuro? Dobro je, ništa evo odmaram malo. Zaboravi ti mene?
- Gde bre tebe da zaboravim hehehe...
- Pa ne pamtim kad smo se zadnji put videli. Ko da ti nisam uzeo sestru hehe...
- Ma pamtim ja. Kod mene za Svetog Nikolu, kad si me pitao za onih 200 evra do Nove.
- Au... Pa da l' je toliko prošlo?
- Aha... Evo ga maj mesec, davno prošo prvi, a ti mi još ne vrati one pare.
- Ma biće, šuro. Ne beri brige. Evo čim prođe Monako i legnu pare, odma šaljem.
- Daj bre, zete, ne zezaj me... Treba Lenkica da mi krene na ekskurziju na Zlatibor sledeće nedelje, a ja još ni prvu ratu nisam platio.
- Sram te bilo... Na decu me hvataš za pišljive dve stoje. Sve sam mogao da očekujem ali da si takav židov od čoveka nisam. S kim sam se ja orodio... :Prekida vezu:
- Sestro, jebem ti majku u pičku.
Vadjenje iz govana u koje smo sami zapali uradivši nešto što se ćalu ili kevi ne svidja.
Ćerka, 15-godišnja tinejdžerka, dolazi kući u 3 sata noći, sa pocepanim farmerkama, majicom dva prsta ispod sisa i novim pirsingom na pupku. Pokušava da udje u sobu bez galame, kad ćale je čeka u sobi: ''MARIJA!!! Dovlači se ovamo, hoću detaljan izveštaj o tvojim noćnim kretanjima!'' Pogledom se spušta do pupka i umalo dobija srčani udar. Hvata se za srce i viče: ''Sidoo, daj čašu vode i dodji da vidiš šta je tvoje dete uradilo sa sobom! Ajde sad ti lepo meni da objasniš, dok sam još smiren i živ, gde si do sad i što si probušila pupak. Aaa, ptičice, pa ti si i cugnula malo. Ili malo više?! Gde si bila? SA KIM? Šta si radila?''
''Ali nisam samo ja, i Ana je bila sa mnom i Petar, Pavle, bili smo u novom klubu, da znaš kako je extraa, a pupak sam probušila iz čiste zajebancije, šta ti je bre ćale...''
''Do sutra hoću broj i od tog Petra, Pavla, Mike, Pere, Ere, da vidim i ja ko su ti huligani sa kojima ideš i radiš te gluposti. A ujutru to sr..e na pupku nećeš imati!! Vuci se sad u sobu.'' Seda, pije vodu sa šećerom i diše kao da će da umre.
Liječenje glaukoma. Izbijanje vjere. Poslije 2 buksne, kad oči k'o ljeb tek pečen nadođu, pa vozdigneš u sebi nešto vanterestrijalno. Pojavljuju se efekti slični očnoj katarakti ili ti mreni, (ne onoj što je na plovak vaćariš), samo poboljšani, nova verzija Weedovsa. Ambiciozniji varioci, duže drže, pa jači, bolji, brži efekat se javi. Najbolje se sakrivaju vejfarerkama, ili stavljanjem rastvora NaCl na beonjače.
-Ulazi u kuću, oca ti jebem blesavog, đe si do sad?
-Opušteno, stara bio kod Lerdija.
-Ko je taj lotrnjak? Šta si zamrenio tako, mrvu ti jebem? Oči k'o cvangle.
-Ma igrali do kasno Need for Speeda,pa zato.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Milion psihodeličnih boja. Osjećam tunel efekat. Vortex radi, radiiiiii.
-Šta sereš ti mamlaze, šta mreniš koje pizde materine? Odi 'vamo da namjestiš mi na telefonu onu pjesmu iz Vratiće se rode.
Gat a handred kej in maj eštrej, spend a handred kej on a bed dej.
-Alo, isprdak ne kenjaj. Ustvari, neću iz roda jebeš ih, daj onu brzu, bježi u brda, kako ono.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Šaronjica, šta bališ taj intaž, ne moraš ga do grkljanog poklopca gurat', ljebove mu. Zadnji pušiš, vole jedan.
-Ti kad god mreniš, galamiš k'o stoka, je l' moramo mi bit' uvijek seljaci, jebem mu svetog savu.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
-Daj neki repčugas, boleščugas.
-Čekaj, ne mogu se konektovat' na net, aman je Mica mašinica sjebala mi modem.
-Pa de, što ne probaš na gugl?
-Hahha, kako si talentovan kad mreniš. De vrati se u poke loptu.
Klasičan izgovor štrebera kada budu pitani nešto što treba logički da zaključe na osnovu života i znanja, a da nije citat iz knjiga iz kojih su učili.
- Zamisli, dobio sam 8 iz farmakologije, a onaj Petar je dobio 10. Poludeo sam, tahikardija me radi ceo dan. Hteo sam da se ubijem, majke mi!
- Koji Petar? Onaj kovrdžavi sa minđušom, što stalno sedi u zadnjem redu?
- Da, taj! Zamisli, pitala me profesorka zašto deci dajemo antibiotike kad lečimo grip!
- (panično) I, šta si odgovorio, pa to nema u knjizi?
- Pa, znam. To sam joj i rekao! Kaže ona: "Nije sve napisano u knjizi kolega, ima nešto i između redova". I pita tog Petra, on tu nešto filozofirao kako grip liči na neku bakterijsku infekciju zbog visoke temperature, kako su roditelji panični, pa lekari prave stručnu grešku, neke takve gluposti, lupao šta mu palo na pamet!
- I šta mu je rekla?
- Ništa, dala mu 10 i reče meni: "Vidite, kolega, znanje treba da se primeni, nije sve u tome da se nauči napamet i dobije visoka ocena. Vaš kolega deluje nezainteresovano i izgleda kao neki buntovnik, ali ono što zna, zna i da primeni". Znači, u životu me niko nije tako uvredio, u životu! Teško ću se oporaviti od ovog! Šta sam ja kriv što to nisu napisali u knjizi? Pa nek napiše onda ona knjigu koja će zadovoljiti njene odgovore!
Kada završiš na životnoj margini i osetiš da ti je svaki mogući potez u tom trenutku pogrešan, doteran do mat pozicije iz koje te ni najveće nebeske sile ne mogu spasiti. A to ni ne žele da učine. Gde sam išao? A zašto sam se vratio?
Otišao si. Otišao si ponosan jer braniš svoju zemlju. Pevao si iz sveg glasa sa svojim saborcima, jer si samo pretpostavljao u daljini šta te čeka. Očeve cokule, koje su pregazile Albaniju su sada na tvojim nogama. Osećaš se hrabrim da pokoriš ceo svet. Osećas se hrabrim jer to i jesi.
Pogledom si ispratio svoju trošnu kuću i ženu koja u naručiju drži malog Petra, i plače za tobom. Ne okrećeš se za njima, jer si siguran da ćeš se vratiti.
Koračao si Bosanskim planinama, naučio šta je rat, šta je život. Sa puskom 'talijankom na ramenu si se toliko srodio da ti je bila sestra koju nikad nisi imao. Često izgubljenog pogleda u daljini, sanjao si Petra, sanjao si kuću, porodicu. Da ti je samo jedna noć u svom krevetu, mislio si. To te je vuklo dalje, vuklo te je onda kada ti se činilo da je svaki korak sve bliže dnu.
Ranjen si. Uspomena u desnom ramenu te pratila dve godine. Pozdravljala na svaku promenu vremena, i podsećala na ono zbog čega se boriš, da tuđinu nije mesto ni u tvojoj zemlji ni u tvom ramenu.
Izdržao si sve. Nekad verujući u Boga, nekad verujući u sebe. Ostaju ti kao uspomene četiri Bosanske zime, pomešan miris blata i krvi i nemirni snovi koji će te uvek pratiti, da ne bih zaboravio. Trudiš se, ali ne ide.
Ali sve će to narod pozlatiti, kako je rekao jedan pametan čovek. Koračaš kući. Obećavaš sebi da nikad više u planine Bosne nećeš koraknuti. Tako su lepe, ali su tebi najgrdnije. Blizu si svog sela. To je taj vazduh kažeš sebi. Osećaš miris borova iza tvoje kuće. Onaj koji si ostavio pre četiri godine kada si odlazio. Jeste, tvoja kuća, ista kao i pre. Prilaziš vratima i otvaraš ih. Ponosan kao planina si. A šta učini život za ove četiri godine ? Prizor koji si video zaboleo je više od svih nedaća koje su te pratile. Zaboravio si noći u blatu, geler u ramenu, miris prljave krvi i najboljeg druga na samrti. Da, neko je zamenio tvoje mesto. Ispao si iz životnog koloseka. Ne postoji više porodica sa tobom na čelu. Gledaš sa nevericom Petra koji pita majku '' ko je ovo ? ''. Isto pitanje bi postavio za dete u kolevci, ali ne usuđuješ se. Bojiš se. Rekao bi nešto, ali prvi put u životu nemaš snage. Preživeo si pakao, ali su usta suva. Nemaš snage da ih otvoriš. Reči neće napolje. Hvataš pogled osobe koju si voleo kao svoju zemlju. '' Morala sam ''. Još više je voliš nego kad si odlazio, ali to sada nije bitno. Okrećeš se, odlaziš korakom najvećeg gubitnika pod svoj bor. Misli se mešaju kao vrtlog koji je sposoban da proguta svakog ko mu se nađe na putu. U momentu osećaš bes, ali taj bes traje jako kratko i biva potisnut žaljenjem samog sebe i svoje sudbine. Talijanka te jedina nije izdala, mislio si, I sada je tu na ramenu. Gledaš u sive oblake iznad sebe, kao da će ti oni reći zašto. Prizivaš Boga, ali znaš da neće doći. Više ni u njega ne želiš da veruješ. Okrećeš 'talijanku prema sebi, zamišljaš da si mađioničar koji pokazuje svoj trik. Suza same teku, poslednje što pomisliš je kako čovek plače a da nije ni svestan toga. Oroz polako povlačiš. Od jednom vidiš veliku livadu ispred sebe, porodicu koja ti trči u susret, a nebom se prelamaju sve boje ovoga sveta.
Jedino što ti ja zameram što nisi pre poslednjeg pucnja 'talijanke postavio sebi pitanje '' Što sam se vraćao ?''. Možda bi ti život bio lepši da si ti onoga dana prvi izašao iz rova umesto druga najboljeg, kada si svog saborca ispratio na večni mir.
Jedina kazna za ličnosti američkog zvezdanog neba. Sankcija za sve njihove izlive razmaženosti, debilizma i zavinosti o opijatima. Ko prizna, dobije 30 dana društveno korisnog rada, i svi zadovoljni. Mo'š misliti Lindzi Lohan vozila pijana i čvrknula babu, pa priznalo dete, neće na robiju valjda. Zato tamo neki Dzon Smit jadničak za isto delo prvo na robiju, pa kad izadje dva posla radi, kazni da se naplaća. Prvo na skelu da se zidje, pa posle na traku da se sortiraju šarafi i matice.
Jebeš ga, ali zakon je za sve isti. Ko misli da je društveno korisni rad pičkin dim sigurno se prevario...
Naomi Kembel priznala da je godinama fizički, psihički i seksualno zlostavljala kućnu pomoćnicu. Terala je da joj najfinijom kremom utrljava čmar pre spavanja, ako neće ima kablovi od pegle da rade sa sve utikačem, šta kurac?! Ona da plaća, a rob da zanoveta. Rob snimio torturu, odneo pandurima, ovi odneli sudu, Naomi priznala. Sudija rekao, tri'est dana ulice i škole da čisti, pa udario drvenim čekićem o sto.
Crna pantera dolazi na posao, šef belac-rasista.
-Dobar dan, ja sam Naom...
-Znam ja ko si ti, idi tamo obuci kombinezon radni.
-Izvinite, mislim da nema potrebe, imam ja ov...
-Tamo, oblači kombinezon. Eno baš je lep, žut ko kajgana, ajd' poleti...
-Evo obukla sam, jel mogu sad da sednem malo.
-Gde su ti čizme?! Skidaj te životinje s' nogu i čizme nazuvaj. Dobro pertle da si zašnjirala!
-Ne mogu te čizme, bojim se žuljeva, a i čukljevi da mi ne iskoče.
-Kakvi bre žuljevi, iskočiće meni šuljevi od tvojih gluposti. OBUVAJ, to su dobre čizme!
-Evo obula, jel mogu sad da sednem malo?
-Ne možeš da sedneš, al zato mo'š da klekneš. Klekni tamo na terasu, i onih golubijih govana da nema za 10 minuta.
-Pa gospodine, neću ja valjda golub...
-Nego šta ćeš, da sve pršti...krvavicu posle da jedem tamo...
-Ali neću moći, zbog noktiju?!
-NOKTIJU! Seci nokte, na makaze!
-Gospodine, ti nokti vrede milion dolara.
-Milion kuraca a ne dolara, SECI NOKTE!
-Evo odsekla, idem na terasu.
Posle 10 minuta Naomi se vraća se punom kesom(kilo i po') i pokazuje šefu.
-Eto vidiš, ništa to nije teško. Ajd sad predji na kereća govna pun ih je park!
...
Neverovatno je da oni te prekršaje uvek iznova ponavljaju, a znaju da će morati da prožive mesec dana mukotrpnog rada i torture. Životi slavnih su "muke Tantalove"!
Svi ga znamo kao maskotu Olimpijade u Sarajevu, ali u praksi to je endemska vrsta nečega što po legendi živi u planinama Bosne. Niko još nije uspeo da ga detaljno opiše jer su brđani u trenutku susreta sa Vučkom bili preplašeni i mislili su samo na to kako da spasu živu glavu. Postoji nekoliko teorija o Vučku kao npr. ona da je on mešavina amazonskog jazavca, marmuna i kurjaka ili ona druga da je izmilieo iz piramide u Visokom. Po kazivanjima preživelih Vučko je veoma agresivan, priča se da je dosta profitirao u ratu a i ume da bude posebno napadan prema ženskom polu, štaviše zabeleženo je i nekoliko silovanja. Vreba uglavnom u zimskim mesecima kada svoje žrtve progoni na skijama tako da mu je nemoguće pobeći. Pitanje je samo šta će vlasti BiH preduzeti po pitanju Vučkovog terora i dokle će se zver iživljavati nad poštenim i nedužnim građanima.
- A sada vesti iz regiona, tačnije iz susedne Bosne, sa nama je naš dopisnik Miladin Jarmonja. Miladine, da li se čujemo?
- Čujemo se Petra. Vučko je opet sinoć napao, mi smo sada sa žrtvom Miloradom Punjalom. Milorad nije u mogućnosti da priča što od šoka zbog susreta sa ovom zveri što od toga jer ga je Vučko udarao po glavi bukovom granom pa od otoka ne može da otvori vilice. Milorad je dobio i ujede po zadnjici pošto se dobro zna da je zadnjica poslastica za Vučka tako da je nesrećna žrtva prinuđena da leži na leđima. Pojava Vučka je izazvala i mnoge političke kontroverze u Bosni tako da Ovi tvrde da su Vučka stvorili Oni da bi ih terorisali a Oni to isti kažu i za Ove, mada neki od Ovih kažu da to nisu ovdašnji Oni nego Oni Tamo. Politiku na stranu, na estradnoj sceni Bosne je izbio pravi skandal jer se istragom utvrdilo da su članovi grupe ''Jandrino jato'' Vučkovi potomci, karakteristični po urlanju ali istraga se neće završiti na njima već se sumnja i na mnoge druge urlajuće estradne i političke ličnosti. SIPA je napomen.....
- Hvala Miladine, šteta što još nismo ostali da ćaskamo sa ovim dragim čovekom. A sada vesti iz kulture, Ledi Gaga je izjavila da je čula za Srbiju i da posebno voli srpske bele medvede....
Prezapapreno govno. Boja crvena. Sadrži ogromne količine ljutine koju konzumiraš kao sastojak ili prilog uz neko jelo.
Kafana. Omanje društvance koje raspolaže novcem jednog od članova koji je iznenada profitirao nakon tetkinog nenajavljenog dolaska u posjetu, razmatra gdje je najbolje uložiti taj novac. Kurva ne dolazi u obzir jer ne znaju gdje da je nađu. Izlasci smorili. Roštilj se nameće sam od sebe.
-Buraz, sve imamo, samo nam fali neko ko zna napraviti čorbas. Kod Sakiba uzmemo mesetine, Bane nek pita ćaleta da mu prebaci Bijelog Vuka, u njemu vozimo gajbe, hranu i nas. Predlažite majstora kuhinje.
-Tvoja keva. Ona da mi napravi supu iz kesice ja bi zabio pluto u šupak, pa nek izlazi na usta ako hoće.
-Moja keva radi drugu, ne može ona. A i bilo bi glupo da me gleda kako rolam džoku i varim istu.
-Bila bi ponosna na tebe, jer ti jedini iz ekipe znaš rolati.
-Dosta je zajebancije, ajde, evo, može Savonis?
-Hahahaha...Savonis kažeš...za prvi maj nam je pravio čorbanjac, ja sam svoju krsnu slavu, svetog Đorđa, proveo radno, jer nisam mogao da sjedim na dupetu. Komšija ispod nije htio da dođe na slavu jer mu je govno nagrizlo plafon. Zajebi! Idemo dalje...
Konstruktivnija verzija onog ''ja mu dam prst, on 'oće celu šaku'', kad neko pretera u svojoj pohlepi i preterivanju, naravno korišćenja tuđih dobara, koja su naravno slađa od tvojih ličnih, i onda dok ti to skontaš, zajeb'o te taj već odavno ..
Šta je ćale? Štas' besan, ko leptir na sijalicu ? Aj vamo da popijemo po špricer!
Mani me špricera i svega, dao sam prošle nedelje Rajku dole u selo kazan da ispeče onu njegovu lozu, i odem jutros kod deda Štifle da vidim 'oće da proda onu frezu njegovu, kad Paja kakilo pored pustio Krajišnike, uteram mu s' dupeta, i peku rakiju na naš kazan!
ja odem do Rajka, 'di je moj kazan leb mu jebem, on kaže tu je, sam' ga je ostavio kod Paje, kao treb'o mu na dan, ovaj će ga pojesti, jebala ga Drina njegova!!
Ne vredi, pustiš seljaka u wc, on ti pojede sapun!! Od sad ima da držim kazan u predsoblju!!
Paz' da nećeš ćale, i ovako ti keva ne da više da pečeš rakiju,od kad ste ti i teča onomad pijani prosuli po' bureta komine u dvorište, smrdelo je do svetog Nikole, pa mi prodaješ muda za bubrege kako nemaš vremena, i bolj' što se kazan šeta po selu!!
Štas' kaz'o derane ? Pa ti već misliš da si jači od mene? Aj beži u štalu, da ti ne bi gurno ovu flašu poprečke usta!!
Recept za tortu margarinušu:
Ispeći koru sa orajima da bude što deblja,istopiti 6 pakovanja margarina
pa dodati jednu glavu šećera,preliti koru sa margarin filom,ukrasiti
šlagom od belanaca i jesti.Prijatno
Zakonom zabraniti pravljenje istih,i sprečiti skrnavljenje tako
svetog slatkiša,kao što je torta.
Seoska slava.Ponudi nas jedna fina gospodja od teta Milankinog muža jetrva,
e pa od jetrve teta Milanke šurnjaja ili sestra od Milankinog stica,ili jebem li ga koja je,uglavnom ta fina vremešna gospodja nam uz kafu iseče i po parče
torte,taman se obradovah,mislim se sad će da padne neka Švarcvald,Reforma
ili Kinder nadrkana torta,kad ne lezi vraže na cvetnoj tacni iznesoše tortu,koja ne obećava mnogo...
Šta je tu je mislim se torta ko torta,od jednog parčeta neće mi biti ništa.
Prvi zalogaj i eksplozija nezadovoljstva i neukusa se lagano širila mojom
usnom dupljom.
Jedenje torte margarinuše ima efekat kao jedenje šest žumanaca od kuvanih jaja odjednom,suvo ti u ustima,muljaš zalogaj po zalogaj ne mozeš da dišeš od suvoće u ustima,svaki progutan zalogaj moraš da zaliješ vodom da se ne bi udavio.Kora debela 25 cm-a puna oraja još je domacica stavila i koje zrno suvog groždja,da poboljša ukus.
Jedem ja tortu,jede ona mene,agonija je trajala podosta vremena,sreca sto je
bokal vode bio ispred mene.Junačka je borba to bila.
Iz kurtoazije prema domaćici pojedoh celo parče,jedva.
Sledeci put se pravim na dijabetičara.
Završio si faks. Sada si akademski građanin, ovo je novi početak za tebe, počinje novi život.
Lagano uviđaš kako te svi gledaju sa nekom dozom poštovanja i prezira u istom trenutku. U početku počinješ da zanemaruješ takve ljude, kada ih sretneš na ulici samo ih pozdraviš, iskezečiš se akademski taman toliko da nije prostački i nastaviš dalje. Kada ti u radnji vraćaju kusur obavezno pokušavaju da te zajebu ako ih provališ onda je to štos, kao žele da vide da l' paziš na sve, da li su te istrenirali na faksu za život, i te fore... Ulicom kada šetaš svi te zovu doktore, profesore, menadžeru, direktore, inžinjeru... sprdaju se sa tobom, svi znaju da se zoveš MIlan, Dušan, Ranko, Marko... al' nekako im je drago da te zezaju jer si drugačiji od drugih. Odeš do biroa a tamo haos. Shvataš poentu narodne izreke: "Uči sine školu da sutra ne bi radio." Sada to razumeš, već dve godine čekaš posao i gledaš kako ovi sa privatnog fakulteta odmah dobijaju državne poslove u javnim preduzećima ili državnim institucijama. Počinješ da pucaš, pa tako s vremena na vreme i ti tu diplomu gledaš sa prezirom. Roditelji pizde što nisi našao posao, baba čeka praunuka pa da umre, stric kaže da je na njivi budućnost, cura te tera da idete na stan a ti? Tebe niko ništa nije pitao, sve je nakako protiv tebe, haotično, premlad si da uradiš nešto a prestar da promeniš sve oko sebe.
Polako počinješ da piješ, trgneš tako s vremena na vreme koje pivo ispred radnje kad kreneš po hleb ili uzmeš unuče za poneti. To unuče kreće lagano da raste, pa posle par meseci na tvom stolu je neizbežan rekvizit flaša od litre, obložena pur penom, koja je prefarbana bojom drveta sa slikom Svetog Nikole. Lakše ti je kad piješ i psuješ Boga.
A godine lete. Na svom licu pronalaziš potvrdu i pečat vremena, al’ šta da radiš, život ide dalje a ti moraš nekako s njim. Cura te je već odavno ostavila, udala se za nekog žandarma i konačno otišla na stan. Sva sreća pa ti je baba umrla pre njenog odlaska, ko zna koja bi frka bila da se to nije desilo, neka joj je laka crna zemlja. Tvoji su se već pomirili sa činjenicom da ćeš do kraja njihovog a verovatno i svog života ostati u porodičnoj kući, i u svom rodnom mestu. Jednom, eventualno dva puta nedeljno odeš do biblioteke i šah kluba, voliš da dereš penzose u šahu, nekada odigraš belu u pare i popiješ vinjak uz kafu.
Prošlo je dvadeset godina, promenio si dioprtiju, imaš problema sa prostatom, pluća te bole od suvog duvana a ni jetra nije u najboljem stanju. Radiš u nekoj firmici kao običan radnik za 250 jura mesečno, svi te zovu Duško, Rajli, Maki... neki ljudi se čude kada im kažeš da si doktor, profesor, menadžer, inžinjer... Skoro je stigao mladi inžinjer na praksu, svi ga podjebavaju i zovu direktore, i ti to radiš, sada shvataš da ti to ulepšava dan, kada jebeš onog iznad sebe a on ne zna šta da radi već se samo akademski kezeči. Znaš da u penziju nećeš otići i da ćeš ostati mudri samac do kraja života, sve ti je jasno, godine učenja i mučenja su prošle kraj tebe al’ vredelo je i za to živeti. Sada imaš nešto para da vikendom odeš s kolegama u zezanje, zimi ili leti u banju. Konačno se dobro osećaš, jedino što ti smeta je to, što i dalje živiš s matorcima.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.