
Čuvena krilatica iz vremena SFRJ (u ona srećna vremena), veoma popularna kod radničke klase. Ispravka, popularna kod onog neradničarskog dela radnog naroda i narodnosti SFRJ. Dok su pošteni ljudi (mislim na sve koji su živeli u toj zemlji) grcali i cimali se, oni pametnjakovići koji su dolazili na posao sa sat vremena zakašnjenja, sat vremena ranije izlazili, rešavali ukrštenice, piuli kafe, pušili pljuge, čitali novine i možda (ali samo možda) dva sata zaista radili nešto (da ne izgube kondiciju hehe) su uživali u blagodetima samoupravljanja koje im je dalo pravo (iako nikad potvrđeno zvanično) za lađenje jaja.
Šteta je što su tako vaspitavane generacije i generacije ljudi. Takav način razmišljanja se ukorenio i do današnih dana i ima dosta mladih koji samo smišljaju neke "krivine", samo traže način da se ne zamaraju a da im kinta pada kao da su hiperproduktivni. i posle se pitamo što je ovoliko sranja.
Nisu samo političari krivi (u najvećoj meri da), kriva je i obična raja koja je zatvarala oči decenijama i time direktno uticala na kolektivno razmišljanje cele nacije. čast izuzecima koji su bili svetli primeri dobrih radnika (od čistača do direktora) koji nisu lelemudili i iživljavali se i iskorišćavali sve živo.
Tako 'e! Amin!
Univerzalni razmrsivač svih komplikovanja.
Kraj dodavanja. Nema replike!
Miloš: Rasporiću ga matere m'!
Lazar: Ne'aš ti tu šta! Nego, jes' ti jebo onu kosooku djevojku?
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Оче наш који си на небесима да се свети име Tвоје, да дође царство Tвоје, да буде воља Tвоја и на земљи као и небу, хлеб наш насушни дај нам данас и опрости нам дугове наше као што и ми опраштамо дужницима своjим и не уведи нас у искушење но избави нас од зла! Не'aш ти ту шта!
Ljudi na koje malo ko obraća pažnju, osim kada im se nađu na putu. Većinom ostavljeni sami jer porodica nema vremena da se brine o njima, sve svoje prijatelje su odavno nadživeli, i više ni sa kim nemaju da podele ono što im je na srcu. Njihove uspomene nikom ništa ne znače, njegovo vreme je za druge pradavno prošlo, i ostavljeni su da dočekaju kraj kako nam ne bi više zauzimali mesto.
U mom mestu je postojao čovek koga su svi znali, a malo ko je išta znao o njemu. Svakog dana taj dedica bi stajao u blizini gradskog Doma kulture, sakoa nagrnutog na ramena, i gledao ljude kako prolaze svojim poslom, svakom se uljudno i sa smeškom javljajući, čak naklonivši šešir ukoliko bi ga nosio. Zbog toga su ga klinci prozvali "Čiča što stoji pored puta", stariji su govorili da je lud, ali on nije odustajao od svoje razonode, i godinama je predstavljao neku vrstu gradske znamenitosti, dostojanstveno provodeći dane radeći ono u čemu je uživao - gledao mlade ljude pune života, dok je puštao da ga misli vode ko zna kuda i u koje vreme. Povremeno bi nastojao da započne razgovor sa tim mladim ljudima, ali niko nije imao vremena za to, i ono što je imao da kaže pokrila bi gradska vreva. Kada se jednog dana nije pojavio na svom mestu, svi su znali šta se desilo, ali niko nije znao gde živi kako bi ga našli i sahranili. Tek posle nedelju dana smrad ih je doveo do stančića u kome je dedica živeo onaj deo svog života o kome niko ništa nije znao. Tada su saznali da se zapravo zvao Milenko, da ima još uvek živog brata u drugom gradu, da je kao mlad bio glumac u pozorištu, da se iza ostarelog izboranog lica nekad krio stasit markantan mladić, našli su njegova pisma, knjige, hartije koje su sadržale sve ono što je drugima godinama hteo da ispriča, ali nikog jednostavno nije zanimalo. Na sahrani su bili samo pop i njegov brat, niko drugi nije imao vremena da dođe. I svi su nastavili dalje...
Osnovna jedinica ulične klasifikacije svih ljudi po grupama. Odnosi se na splet svih mogućih psiho-fizičkih i društveno-ekonomsko-političkih kurac-palac karakteristika koje mogu pojedinca strpati u određenu grupu. Proizilazi da je broj grupa i podjela zaista veliki, al' to kafana i ulica nude, zar ne?
- Buraz, jes' čuo da je Mićo jebo svastiku dok mu je žena bila u bolnici?
- Jesam! Čudna je to fela ljudi. Recimo, nikad ne bih jeb'o svastiku dok mi je žena u bolnici. Stvarno nema smisla.
Ono što čujem od ćaleta, dok me čeka da mu donesem stvar, traženu pre sat vremena...
Otac - ''Sine, aj keve ti, idi mi donesi čašu vode, crk'o sam žedan!''
Sin - ''Evooo...'' (sedi za kompom)
Posle 5 minuta:
Otac - ''Sine, hoće li ta voda?''
Sin - ''Evo bre ćale!'' ( i dalje u istom položaju kao pre pet minuta)
Posle sat vremena:
Otac - ''Pa šta je sa tom vodom?!!!!!''
Sin - ''E evo...'' ( nije se ni mrdnuo)
Otac - ''Pa pička ti materina, da te pošaljem da mi doneseš smrt, nikad ne bi' umro!''
Svako ko radi od 8 do 16h, pa kad se na to doda i put do kuće, za život mu ostaje samo veče. Živi uveče, dakle - večernjak.
U tih recimo 6 sati (od 17h do 23h) - kada bi trebalo da se odmara (jer je čitav dan rinto ko konj) - njemu ili njoj treba da stane sve ono što čini život. Pošto tu ima dosta esencijalnih stvari poput pripremanja hrane, jela, pranja suđa, održavanja stambenog prostora u normali (od običnog usisavanja pa na dalje), održavanja lične higijene, vršenja fizioloških potreba... jako malo vremena ostaje za takođe izuzetno bitne, zapravo takođe esencijalne potrebe, kao što su provođenje vremena sa svojom djecom i VASPITAVANJE iste, provođenje vremena sa partnerom, seks, druženje sa prijateljima, itd... a gotovo ništa vremena ne ostane za fakultativne stvari, a koje bi zapravo trebale da budu glavne, kao što je posvećivanje vremena stvarima koje nas stvarno interesuju i do kojih nam je stalo, vrijeme za sebe, kulturni život, čitanje, itd... A da ne pominjemo to da ako nekad i dođe do toga da mu se otvori neko vrijeme za te aktivnosti, uglavnom će biti isuviše umoran i mentalno trom da bi ih na pravi način doživio. (Sindrom gledanja "kroz film" umjesto gledanja filma.)
Večernjaci se prepoznaju po hroničnom manjku D vitamina i izgubljenom osjećaju za Sunčevu svjetlost, te poslovnom pristupu vikendu - pošto pate od hroničnog nedostatka vremena - imaju imperativ da vikend što pametnije iskoriste i da im ni slučajno ne propadne.
Ja sam takođe večernjak - ali za razliku od hardkor večernjaka, koji imaju porodice, ja još imam taj luksuz da uveče lelemudam i zajebavam se, koliko toliko, ali opet, samo uveče.
Rečenica kojom po default-u jedan od aktera bilo kog razgovora otpočinje izlaganje svog mišljenja o političkim, verskim, porodičnim i sl. temama, pri čemu pokušava da ubede ostale u ispravnost svog izlaganja, kroz obrazloženje svih akcije koje bi preduzeo i tehnika njihovog sprovođenja...
Penzioner1: eee moj Penzioneru2, vidiš li ti kakvo je vreme danas došlo, ova današnja politika je čudo...
Penzioner2: Vidim, vidim Penzioneru1, da se ja pitam sve bi ja to na Goli otok, ko za vreme Tite, da tucaju kamen, pa da vidiš onda kakva bi nam država bila....
Stani, ne žuri. Nađi vremena za odmor, smiri se i popij pivo.Nećeš propasti ako malo vremena posvetiš sebi. Pronađi duhovnu oazu, i usidri se. Neće lađa pobeći.
- Alo, gde si zapucao ?
- Ma ćuti, muke žive, posao, kuća, žena i deca, ne mogu sve da postignem.
- Čoveče spusti sidro, ajde do mene na nekog lava, a posle gledamo tekmu, skrenućeš ako tako nastaviš.
Obnavljanje seksualnih aktivnosti sa partnerom koji se pokazao izuzetno dobro pre nekoliko godina, čisto da se malo obnove ona dobra stara vremena.
- Ej Goco, pa kakav je to osmeh? Već duže vreme si stalno nervozna, ovo je baš osvežavajuće.
- Lep dan danas, ako me razumeš.
- Razumem, razumem i to vrlo dobro. Neki novi?
- Ma jok. Naletela sam na Pecu. Onog što smo se još davno na moru zezali lepo desetak dana, pa smo samo napravili rimejk. Još je bolji nego što pamtim.
- Pa naravno, napreduje se s’ godinama.
Najgenijalniji bosanski izum svih vremena. Genije koji je prvi napravio je nepoznat, vele neki iz naroda. U svakom slučaju, zaslužio je minimum Nobelovu nagradu, jer je ovaj izum jednako potreban koliko i indukcioni motor ili sijalica... jer je napravio novo poglavlje u kuhinji jednog naroda.
Vole je i stari i mladi, a najlepša je tek izvađena iz rerne sa solidnom dozom bibera.
Tepsija plane dok si rekao "daj još jedno parče"...
Najljepša sarma na slavi koja se nalazi na vrhu svih ostalih sarmi i čim krene da se jede,neko vam je uzme ispred nosa....
Lomili ste krsnicu,pio si vino,pojeo si čorbu i dolaze sarmice.Stavili su samo zdjelu ispred tebe u kojoj su sve sarme nekakve izgnječene i neukusne a tu stoji ona,na vrhu,najljepša sarma od svih.Samo sto si uzeo viljušku da je nabodes i što si ponovo podigao pogled,neki matorac ti je uzeo ispred nosa i ceri ti se.
"Uživaj ti sada u svojoj sarmi,čekaj samo da dodje pečenje pa ćeš da vidiš"!
Nešto što je staromodno, prevaziđeno, demode. Objedinujuća definicija svih prošlih, zaostalih vremena i generacija koja nimalo ne odgovara savremenom, ultra-sofisticiranom svetu. Totalitarno voluminizirani izraz koji možda baš zbog toga najradije i koriste najplemenitiji predstavnici istog: kvazi-intelektualci i intelektualke, metroseksualci, homosi i, uostalom, svi wannabe pripadnici urbane društvene kaste ljudskih imitacija i moralnih nakaza. Doduše, obzirom da termin iz naslova direktno potiče sa francuskog govornog područja, pomenuta voluminiziranost se donekle i može razumeti. Au-revoir.
- 'De ćeš, Mladene?
- Ma, pusti me, Povlene, zakasniću na dejt...
- Oh, kučko moja muška...Pa, ko je srećni dobitnik, ako smem da znam?
- Jedan slatkiš iz teretane u kojoj vežbam...'Naš kako je sladak...
- Slatkiš? Iz teretane? Pobogu, Mlađo, pa to je tako passé! Treba da probaš cev od auspuha, to je sada in...
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- I? Kako je prošlo upoznavanje sa budućim tastom i taštom?
- Pa, ono...i nije bilo tako loše. OK su me prihvatili obzirom da sam im napumpao ćeru. A i doneo sam cveće, piće, znam ja red, xexe...
- Da, jebote. Cveće i piće nikada neće biti passé...
Kad se nekom podsmevate, ismejavate ga, kinjite zbog nečega što radi, a posle izvesnog vremena to isto i vi radite.
Aca Marku:"E, mentolu 35 godina imaš i pušiš vutru, koji si ti ološ, aj da nemaš kući ženu i decu pa i da te razumem, ovako si me razočarao".
Marko(nakon 10 dana): "Stiglo novo duvanje, hoće neko da se talimo?"
Aca: "Evo ja ću, ko u stara dobra vremena."
Marko: "E, seronjo, kenjaš meni a gle kako si pohrlio. Rugala se rugi ruga, pa joj bila druga."
Po mišljenju roditelja uzročnik svih bolesti
- Ćale boli me glava
- To je zato što izlaziš mokre kose iz kuće!
__________________________________________
- Ćale imam upalu pluća
- To je zato što izlaziš mokre kose iz kuće!
__________________________________________
- Ćale imam rak kože
- To je zato što izlaziš mokre kose iz kuće!
__________________________________________
- Ćale imam sidu
- To je zato što izlaziš mokre kose iz kuće!
Reči i fraze zaostali iz vremena Titove Jugoslavije. Žive i dalje zahvaljujući pojedincima koji su nadživeli i Tita i Jugoslaviju, ali i dalje, u svojim glavama i svom rečniku, nisu izašli iz tog vremena. Doduše, ima i mlađih ljudi koji ih koriste.
Gigant - državna fabrika. Ima proizvodne hale koje su toliko prostrane da u njih može da se sakrije svemirski brod osrednje veličine. U današnje vreme, mogao bi i zaista tu da se sakrije bez problema, pošto u njih niko ne ulazi mesecima ili godinama. Jer, iako zaista imaju po nekoliko hiljada radnika, oni su mahom na bolovanju, prinudnom odmoru, ili blokiraju saobraćaj u Nemanjinoj.
Buržuj - čovek bahato i bezobrazno bogat. Po našim merilima - to je čovek koji uzima dve žvake odjednom, uključuje veš mašinu kad je skupa struja i vozi se taksijem, i to više puta u toku godine.
Kvisling - izdajnik
Petokolonaš - izdajnik
Reakcionar - čovek zastarelih i prevaziđenih ideja i shvatanja.
Svi su popovi lopovi - jedino su svi lopovi lopovi. Ovaj stav o popovima-lopovima je nasleđe komunizma.
Odbor za hitna pitanja - telo koje pripada, pazi sad ovo - Fudbalskom savezu Srbije. Ni smešnije organizacije, ni ozbiljnijeg naziva.
I tako dalje...
1) Sat, u smislu: aparat za merenje vremena.
2) Sat, u smislu: vremenski interval od 60 minuta
3) Srce
4) Nadimak za klubove Sportskog Društva “Čukarički”
1)
A:”Uuu batice, što ti je dobra čuka! Je l’ to Svoč?”
B:”Ma kakav Svoč, vidiš valjda da je Fosil.”
2)
A:”Gde si bre do sad’? Čekamo te čuku vremena?!”
3)
a)
A:”Nešto me zeza čuka, moraću kod kardiologa.”
b)
A:”Ovaj mali Kiza, baš ima čuku, pokači se juče sa nekim krimosima oko parking mesta!”
4)
A:”Batice, je l’ idemo sutra da gledamo Čuku?”
B:”Pa, to se ne propušta!”
Jedan od najtrofejnijih ski skakača Nemačke svih vremena, koji bi se bez ikakve sumnje i danas nalazio u samom svetskom vrhu da se poslednjih par godina nije uhvatio u loše drustvo sa svojim Frojndom, sa kojim je bilo nezamislivo da ijednog jedinog Frajtaga dođe kući na dve noge.
- Martine, kako bilo sinoć?
- Standard, bruda. Pio šutere celu noć, ujutru se probudim pored nekog Mališa i tako.
- Au, bruda, pa tvom kompromitovanju očigledno nema kraja.
- C.
- Biće bolje, brudice, glavu gore!
- 'Oće, malo Morgenštern.
Najbolji lik svih pornića....
Vodoinstalater: Ja ne vidim gde ovde curi...
Džena Džemson: Ne curi slavina, ja curim!
Nedavno izracunase kako prosecan korisnik gradskog prevoza u Beogradu, dnevno provede oko sat vremena u istom. Uzimajuci 4 godine srednje skole, 6 godina fakulteta i 40 godina rada, sve ukupno pola veka...period pre srednje i penzionerske dane oprastamo.
50 godina * 49 radnih nedelja * 5 radnih dana u nedelji * 6o minuta voznje = 735 000 minuta ili 12250 sati ili 510 dana ili skoro godinu i po.
Nek se: 1/4 vremena provede u razgovoru sa nekim
1/4 vremena visi na vratima prevoza
1/4 vremena provede u zevanju kroz prozor
opet ostaje 1/4 vremena.
Nek je najsporijem citacu za procitanu stranicu knjige potrebno 2 minuta, za preostalu cetvrtinu vremena on moze procitati 91875 stranica, iliti 230 knjiga od 400 strana...sto je vise nego sto procita 90% ljudi za ceo svoj zivot.
Stoga, ko nema svoj automobil, mrzi ga da ide peske, osudjen je citav zivot da se maltretira u GSP-u, bar nek se maltretira pametno.
Jedinica mere vremena cije trajanje nije odredjeno pravim minutima, vec zavisi od aktivnosti kojom se bavite.
Sine idi uci, ceo dan si na fejsbuku
-Evo mama jos samo 5 minuta ( ~ minimum 2 sata)
SINE RUCAAAAAK
-Evo mama samo da zavrsim ovu mapu u kanteru, jos 5 minuta (~bar 45 minuta)
Ajde bre Ana, kasnimo.
-Evo samo da se obucem, tu sam za 5 minuta ( 30minuta ~ sat vremena *Nisu sve Ane iste :P)
Brate, kad zavrsava ovo predavanje
-Evo ima jos 5 minuta ( e ovih 5 minuta u SI sistemu jedinica zaista traju 5 minuta, samo sto imate osecaj da su prosle 2 godine )
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.