
Čest monolog kad se pijan vraćaš iz klabinga. Svestan si da je sa tobom bila neka dobra čka, ali šta li se zapravo desilo, jesi se omrsio ili ne?
- E kako je bilo sinoć?
- Ma vraćam se bre i pevam non stop onu Naseli na ljubav...
- Hahaha šta je bilo nisi valjda naseo na romantiku?
- Ma ne bre, nego ne znam šta je bilo jeb'o me konj pijani.
- Auu bedak..
- Pa šta da radim!?
- Hm.... pitaj je! hahahah
- Ajde bre odjebi, pitam ti kevu, znaš!?
Opasna podvrsta ljudi u Srbiji.Žena koja smatra da zbog činjenice da je iznela devet meseci trudnoće i na svet donela jedno novo biće ima pravo da Boga uhvati za muda.ŽSMDIB deluje na više načina ali je najopasnija na svom terenu,trotoaru,poželjno dovoljno uskom da na njega mogu stati samo ona i njeno voljeno dete.Ako kojim slučajem treba da se mimoidjete sa ŽSMDIB pripremite se za tešku i uzaludnu borbu.Prvo joj neće pasti na pamet da pomeri svoj i produkt automehaničara Miće da bi i vi mogli da prodjete već će ga pustiti da vam se uplete u noge.Zatim će da usledi odvratno *vidi ga baaaataaaa* ali vama je i dalje prolaz zakrčen.Ako ste dovoljno hrabri ljubazno ćete zamoliti da se pomeri malo da svako može proći svojim putem.Zbog toga ćete zaraditi u blažem slučaju samo pogled koji će vam govoriti da ste fašistička svinja koja podržava belu kugu a u težem slučaju to i neki odvratni komentar tipa *Ajde sine pomeri se vidiš da nekima ni ceo put nije dovoljan*.Situacija se pogoršava ako je razvijen embrion muško i ako je prisutan i automehaničar Mića.Oni koji idu linijom manjeg otpora mogu uvek preći preko hauba parkiranih automobila(gradska varijanta) ili pasti u jendek(prigradska varijanta),Razvijena verzija ŽSMDIB ima kolica i za trotoar predstavlja isto što i kombajn za polje.
Jedini način na koji ortak-nabavljač sme da se vrati duvačkom orkestru nakon što je poslan na misiju prikupljanja pozamašnih količina šita od lokalnog lerdija.
- Evo ti i od Šomija, i to je to, svi su se učipili. Sad pravac kod Joce lerdija i da te vidimo na tribinama za 2 sata.
- Brate, ne javlja se na fon, rek'o sam ti, 'de da ga nađem sad?
- Ne zanima me. Nalazi ga kako znaš i umeš. Obećali smo mu zaradu, neću da me proganja posle po gradu. On ovu lovu ima da dobije pa makar nas ti zajebao sve ovde večeras prisutne tako što ćeš da svariš metar gandže sam samciat. Vrati se sa šitom, ili na njemu, ne zanima me, ali sa parama se ne vraćaj.
Kada želite da u društvu ispadnete pametni ili da se u tačnost informacija koje iznosite ni jednog trenutka ne posmunja, potkrepite Vašu izjavu čuvenom rečenicom "Pročitao sam na Wikipedi-ji ili gledao sam na Discovery-u". Tada prestaje svaka polemika koja bi mogla da dovede do toga da Vam neko kaže da izmišljate!
-"Afrička stonoga ima 101 nogu, baš sam juče slučajno gledao emisiju o tome na Discovery Channel-u".
-"E ako si na Disovery-ju gledao, onda je sigurno tako, ja sam baš pre neki dan gledao emisiju u kojoj kažu da na globalno zagrevanje u velikoj meri utiče plamen iz upaljača!"
-"Sve je moguće"
Balkanska verzija čuvenog "ass, gas or grass - nobody rides for free".
Pošto ni kod babe, nema džabe, ako se već vozite u nečijem automobilu, morate da platite. Sad pošto većina ljudi koji prihvataju autostopere ne primaju masterkard, vizu i amerikan ekspres, a i vi nemate kartice, morate da se plati jednom od gore navedenih valuta.
Đana - univerzalno žensko sredstvo plaćanja. Radi skoro svuda, u srednjoj, na faksu, na poslu, u svakodnevnom životu. Obično se primenjuje na duže destinacije. Za kraće destinacije može i blajvanje kobasa da prođe.
Džeja - ne prolazi kod svih. Kod mene prolazi. Ispoštuješ čoveka za buksnu i vozićete tamo gde treba. Doduše duvanite sa likom koji će da vas vozi, možda završite pod šleperom, al' nek ide život. Samo pažljivo kod nuđenja ovog platnog sredstva, neće svako da ga prihvati, a neko će i glavu da vam razbije. Ako u kolima piči neki Marli, Flojd ili Sajpres hil, nudi bez razmišljanja.
Čorba - najkonvencionalniji metod u nas. Neko te poveze, ti mu daš kintu za benzin. Prolazi uvek. Osim kod komana. I zagorelih likova. I zagorelih komana.
Kaže se ekstremno glupoj osobi kad nešto ne može da uklaviri. To je jače od superlativa prideva glup.
-Ček, ček, ček. Znači skrenem tu levo i šta onda?
-Aman, bre, ne skreneš levo nego produžiš pravo!
-Dobro pravo. I onda je tvoja kuća sa desne strane, to sam razumeo.
-Razumeo si ti oca tvoga, nije uopšte u toj ulici!
-Pa gde je onda? Ne razumem!
-Alo, momak, jesi l' ti prirodno glup ili uzimaš privatne časove?!
Sačekaj, dolazim do tebe za pet minuta.
*?=%~‚‚#"/>*$!!!!
Efikasan način da objasnite ćaletu da vam se ne meša u ono što radite bolje od njega.
Vozimo se i auto počinje da cijuče i pali se crvena lampica na kontrolnoj tabli. Ćele paniči jer dugo nije vozio. Ležerno izlazite, uzimate čekić i kao hiljadu puta do sad krećete da to rešite.
Matori: Alo jesi lud, ko još kola popravlja čekićem.
Mi: Dobro je ćale znam šta radim, dešavalo se već.
Matori: Šta to se stalno dešava i ti tako voziš, treba taj alternator promeniti. Ajde miči se, sjebaćeš nešto. Nemaš pojma balavac jedan. Čekićem ćeš auto popravljati.
Mi: Aj' ćale miči se ti, nisi seo za volan 10 god. Na kraju krajeva ko je izmislio struju, Tesla ili njegov ćale. Eto, da mu se mešao tako ko ti meni nikad je nebi ni izmislio.
Čuvena rubrika iz ‘Politikinog zabavnika’, koja je opisivala nesvakidašnje ljude, događaje i pojave u prirodi i društvu. Začetnik je Robert LeRoy Ripley, (1890 - 1949)američki crtač i antropolog amater.
Koristimo je kad želimo da prepričamo događaj iz sopstvenog života koji bi slušaocu mogao da zvuči kao ‘lovačka priča’.
Ovo je ‘prava lovačka priča’:
Družina lovaca se okuplja redovno u omiljenoj kafani i svi pričaju svoje neverovatne događaje. Svi su imali gomilu neverovatnih događaja osim Laze. On nikada nije ispričao ni jednu priču, a lovac je bio preko 30 godina.
Jednom prilikom ga društvo teralo da nešto ispriča, i posle dugog, dugog ubeđivanje on počne:
- Nisam ja imao takve događaje kao vi, sramota i da pričam..
- ‘ajde, Lazo, nema veze. Samo ti pričaj.
- Pa, dobro. Verovali ili ne, jednom sam išao kroz šumu i razgledam tako pečurke, šumske jagode, cveće. Kad, odjednom, izbijem na neki proplanak. Pođem ja da ga istražujem, kad vidim dva mečeta kako se igraju. Pogledam levo-desno, nema mečke u blizini. Ja priđem, i počnem da se igram sa njima. Zaigrali se mi, kad mene neko kucnu po ramenu. Okrenem se i vidim mečku, ima jedno 2 metra visine, iskezila se i hoće da me udari šapom. Ja brzo zgrabim ranac sa zemlje i pušku, pa bež’ u šumu. Ona zamnom. Ja sve bežim i usput nekako napunim pušku. Stanem, nanišanim joj u glavu i kad je bila blizu opalim oba metka. Puče joj glava, ona pade na zemlju. Uf, rekoh sam sebi, za malo da me do’vati. Izvuko sam se u zadnji čas. Taman sem seo da se malo oporavim, kad ona ustade, pa opet na mene. Glava joj sva rascopana, ali riče i poče da me juri. Ja opet u beg, usput punim pušku, opet stanem i opet nanišanim u glavu: buum, buum, dva komada, opet u glavu. Otkide joj se ostatak glave, ona pade na zemlju. Pomislim kako je sad gotovo. Sednem da odahnem, ali ipak malo podalje. Odjednom, ona opet ustade, pa na mene. Ja bež’ u šumu, ona zamnom. Bežim ja tako, kad odjednom upadnem u zamku za medvede, duboka 3 metra. Pogledam gore, mečka se nagla u rupu i dere se k’o blesava. To je privuklo druge medvede, i odjednom ih se skupilo 7-8. Auh, Lazo, sad si najebo. Šta sad? Laza napravi, pauzu, uze gutljaj kisele vode, pa poče polako da pripaljuje cigaretu.
Jedan od slušalaca prekide tajac koji je nastao: - I, Lazo, šta je bilo onda?
- Ništa – reče Laza. – Pojeli me.
Cesta pojava na rostiljanju, narocito posle par piva kad retko ko moze da rostilja kako treba. Kada se meso ne ispece dovoljno, moguce je da ima salmonelu. Kada se previse ispece, onda je kancerogeno.
-Dodaj mi koji cevap!!
-Hoces sa rakom ili salmonelom?!
U davna vremena, ultimativna muška kapara na ženski polni organ, da ne kažem, "najdžentlmenskiji mogući potez" koji je jedan muški primerak bio u mogućnosti dizvede u ne-noćnoj interakciji sa jednom damom, da ne kažem, "manje dlakavom predstavnicom ljudske rase". Nesebični čin ukazivanja poštovanja prema narečenoj vlasnici vulve - nastao negde u vremenskom kontinuumu oko Renesanse i muške epifanije da ne moraš, fazon, jednu ženu da SILUJEŠ kako bi im'o snošaj sa njom ili dideš u javnu kuću u istoj nameri a samo da bi kasnije rikn'o od sifilisa u 21-oj godini života - koji je izumr'o sa seksualnom revolucijom, a preciznije, na dan kada su žene po DRUGI PUT izašle da glasaju. Ono - prvi put, jebote, niko nije verovao šta se događa i to...
Elem, ovaj nekada umnogome nehigijenski potez, danas je prisutan isključivo kao već do jaja izanđala šovinistička fora u crtanim filmova kategorije Draguljčeta, Viteza Koje & Duška Dugouška i američkim filmovima "Đ" produkcije, gde nesluteće žensko čeljade propadne kroz naslovni ogrtač ili jaknu iako se to nedvosmisleno protivi svim poznatim i nepoznatim zakonima fizike.
Šta? Kao, nisi mogla da ideš okolo, je l'?
1573 god., oblast jebenog Jorkšira...
- Hoćete li mi pomoći da izađem iz kočije, ser Lohnese?
- Da, naravno, milejdi! Prihvatite moju ruku...
- Hval...Ah, kakva grozna bara podno nogu mojih, to je naprosto užas!!!
- Ništa ne brinite, milejdi, ja ću vas spasiti! :svuš, svuš, rk! satenskim ogrtačem u tobla sa svinjskom crkotinom u poodmakloj fazi raspadanja:
- Ah, ser Lohnese, vi ste takav džentlmen...'Biste li pošli sa mnom unutra na jednu zasluženu eksploataciju mog analnog otvora?
1893 god., jebena oblast Londona, Engleska...
- Gospodine, hoćete li mi, molim vas, pomoći sa ovim paketom? Bojim se da je pretežak za mene, hihi...
- Ne možeš da nosiš paket al' zato možeš da glasaš, a?! DABOGDA TE ZAKL'O DŽEK TRBOSEK, ŠČULA!!!
2014 god., oblast Rijada, jebena Saudijska Arabija...
- Amina, 'ajde lezi...
- Ali, Rahime, danas nije red na men...
- Ma, ne kažem ti zbog toga nego hoću duzmem neki DVD sa police...
- Aaaaa, dobro onda...
Ono što je za jedne spontana pauza u razgovoru za druge je neprijatna tišina. U suštini to je jedna ista stvar, ali različito doživljena! Prave i opuštene razgovore prati spontana pauza. Bez obzira koliko ona traje, ti razgovori se posle nje najčešće normalno nastavljaju gde su stali. Ljudima koji razgovaraju nikako nije neprijatno, jer nema pravog razloga za to. Međutim kada se vode nategnuti i veštački razgovori skoro je sigurno da će nastati i neprijatna tišina. Onda ona često počinje da traje, i da traje, i još, i još! Sve dok ti sagovornici ne ispuste i poslednju kapljicu znoja! Verovatno zbog toga što sada ta tišina počinje da govori o njima. Kod nekih nastaje veliki strah od takve tišine, i zbog toga se isti uče da nikada ne zatvaraju usta, bez obzira šta iz njih izlazi! Isti ljudi takvu tišinu često prekidaju paničnim započinjanjem nekakvih razgovora o vremenu, o politici, o tračevima, ili najčešće o nekom zajedničkom objektu pljuvanja.
U svakom slučaju lepo kaže izreka da je ćutanje zlato.
A: _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ (neprijatna pauza)
B: ________________________________(spontana tišina)
A: E si vido, napolju baš zahladnelo, a?!
B: Valjda.
Vecita misterija za muskarce.
Marko:Obuci onu teksas haljinu.
Jelena: To je suknja.
Marko: Zar nije haljina kad ima i gore?
Jelena: To je suknja s tregerima.
Ovako babe i dede opisuju trenutak svoje smrti.
deda: Slušaj sinko, kad ja odem kod Sv.Petra ili ko već tada bude dežuran.
unuk: Dobro deda, samo molim te pazi na smenu, nemoj mnogo da čekaš.
Carobni stapic! Sve ono sto sto vi niste sposobni da uradite, uradice on za vas! Muci vas nesanica, besparica, muci vas 4 vodoravno u ukrstenici, muci vas kriza zaraznih svinja u Meksiku, lose vreme u Andaluzijskoj oblasti, muci vas los konzervans u tursiji, ili golubovi koji vas bude svako jutro.... Sve je to proslost uz Novi Dormeo jastuk!
svi oni placeni kreteni koji su se preporodili koriscenjem ove "almighty sprave", i koji nam svaki dan ulepsavaju vreme za Ekonomske Propagandne Poruke nasih TV kanala.
Pitanje kao odgovor na pitanje, kada se uđe u složenije kafanske diskusije. Koliko možeš bez seksa, koliko često moraš da se patosiraš od alkohola da odmoriš dušu i slične rasprave o odolijevanju pred iskušenjima.
'Brate pazi nešto, da te pitam, al' da mi kažeš iskreno..'
'Jebem, brate, jebem, pusti me više, de.'
'Ee odlično, milo mi je. Nego kad već jebeš, zanima me koliko možeš a da ne omirišeš neki ženski međunožni materijal?'
'Koliko mogu da ne jebem? Uf, sad.. A je l' sa pričom ili bez?'
'Kako misliš?'
'Pa ono, ako mogu i ako imam uopšte da se ishvalim nekome, da pričam i prepričavam, realno, mogao bih jednom mjesečno. Ali ono baš životinjski da bude, neandertalski, više nego divlje, jače nego burno, vatrometi, prskalice..Ma..'
'Dobro, e, kapiram, a bez priče?'
'E to ti je druga stvar onda... Izjebem fino a moram za sebe da zadržim sve, k'o da nisam ni jeb'o. Onda moraju porcije da se pojačaju, i da budu češće. Drugim riječima, da trpam svaki božji dan!!!'
'Pa ti uopšte ne pričaš o ženama, a stalno se gledamo..'
'Jebiga brate...'
Specifično stanje svakog organizma, do kojeg obično dolazi u kasnijoj fazi života, mada se ponekad može javiti i ranije, kao rezultat stresa, promjene životnih navika ili nekog drugog spoljašnjeg faktora.
Ti, žena, troje đece i jedna plata (tj. 80% garantovane cijene rada).
- Žene ionako ne juriš više, izlaske si odavno batalio, da batališ cigarete, alkohol i rekreativne droge, crveno meso, punomasne sireve i hljeb, biber, ljuto i ostale jake začine, naravno i kola da parkiraš pa da vidiš kako može od 100 evra penzije. Ništa nemoj da brineš, ima i da uštediš za sedam dana u banji sa drugarima.
Često se nađete na muci kad se upoznate s nekim likom ili likušom koji su otprilike duplo stariji od vas, ali ih odmah provalite da su do kraja opušteni, i rođeni zajebanti. Oni kao takvi nisu tip ljudi koji voli da im se persira, i insistiraju na neformalnosti. Ali ipak, godine su godine, sramota nekom ko te mogo rodit ili napravit, reći ti, pogotovo ako ga tek kratko vrijeme poznajete.
Na kraju se ipak za nešto odlučite, u zavisnosti od situacije, ali uvijek se bojite da:
- ako ga/je budem persirao misliće da sam luzer, papak, previše fin, strogo vaspitan, zelen, pičkica...
- ako ga/je ne budem persirao misliće da sam nevaspitan, neotesan, stoka jedna neopjevana, čovjek bez poštovanja i bez osnovne kulture i odgoja...
Deda sa sela je rekao unuku koji ide u Beograd ,,Uželećete se vi budaka i rada, kada tamo budete gazili preko živih ljudi i smeća, da biste došli do uspeha. Ma inače, i ti si budak, drugi ti ne treba.''
Dvadeset četiri godine kasnije, 45-ogodišnji unuk živi kao u pesmi Bon Jovi-ja Living on a Prayer, samo ne radi na dokovima nego rinta na građevini, doduše ima ženu koju voli, ali kojoj je važnije da ode na posao koji je sto puta bolji od njegovog, što ga ubija u pojam gore nego da ima više para, jer on, eto, mora da rinta, i decu koja su poslušna i inteligentna, ali ga potajno mrze jer im nije kupio nove Najke, odveo ih na utakmicu, dao pare za šoping, kupio video-igre, kupio šminku. Pokušava da sjebe ceo svet, ali svet se ne da sjebati. Ako se i da, to je samo na 4-5 dana ili tako nešto, to jest njegovih pet minuta. U svetu smeće, obrazovano ili neobrazovano, najbolje prolazi kroz šahtove, jer to je posao smeća. A unuk jednostavno nije imao sreće, mada je možda i sam smećar. Mogao je postati ne znam šta da je samo imao sreće, jer nije ni on daleko od smeća... Debeli opanci ipak nisu za to, razmišlja unuk, i seća se kako mu je govorio deda Živan koji je, eto već petnaest godina pod zemljom negde u Bermudskom trouglu.
Stvar koja u našoj vojsci ne postoji za razliku od atomskog sa desna ili leva. Tako da bi naši vojnici bili totalno ne spremni u takvoj situaciji.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.