
Iznenadna pojava u očima večitih očevidaca, ljudi koji uvek propuste najbitnije stvari iako su uvek tu. Puštanje muda je kratak trenutak dogorevanja dugog fitilja. Klinčijada ne pušta muda, današnji šiljokurani previše gledaju filmove i podsvesno mrze to što jesu pa im vitlanje nejakim muricama predstavlja hobi. Muda puštaju oni stranci koji su dugo razmišljali pogrešno, razmišljali drugačije, razmišljali uopšte. Smatrali su da ljudi govore kad znaju, rade kad umeju i jebu kad mogu. I da su reči teške. Kritika da je objektivna, a ukus lična stvar. Svašta su nešto mislili ti mladi ludi tragičari. I sad su zreli kao krupna kruška puna soka što jedva čeka povetarac da se otkači od stabla. Samo kad si bio lud, možeš postati razuman, samo ako su ti čupali srce možeš nasmejati nekog od srca, jer takvi crno - beli likovi znaju čemu se ljudi smeju. Njima su prečesto i predugo usne bile zapušene tuđim rečima, a dupe im još odavno zatvorsko. I svi tokovi krvi, srdžbe, besa... stremili su ka mudima i tu divljlali, bubrili, pretili da eksplodiraju, što je dovelo do okoštavanja, čeličenja, karbonisanja. I onda kvrc. Iz ludosti u razum, iz gluposti u pamet. 'Zašto im jednostavno ne lupim šljagu, glupim ljudima treba lupati šljage!' I tako neko vreme. Svesni su da će i sami popiti par vrućih, ali dok je broj zadatih veći, mirna bačka. U direktnoj proporcionalnosti sa labilnosti nervnog sistema, blistavost muda dolazi do izražaja. Nakon toga stignu godine, postane im zanimljivije da rešavaju sudoku i, ponovo mirni, povuku muda sa scene. Zadovoljni su sobom, jer su jednom davno, iako nije išlo, ipak pokušali da ne dokazuju svima da ih imaju.
Nisam pustio muda, nego popustio sa živcima. Uopšte se ne osećam bolje jer sam ga istukao, već sam mirniji jer je opet tišina.
Režiserov način za skretanje pažnje gledaoca. U akcionim filmovima pojačava diskurs opšte frke, eksplozija i patnje na ekranu, u trilerima opušta gledaoca, u hororima menja fokus napetosti. Mali trik za veliki učinak.
Izuzetak su filmovi u kojima je taj momenat potpuno besmislen za celokupnu radnju. To su ruski klasici među filmovima - gleda ih samo odabrani krug mazohista.
- Tišina sad! Kreće slomoušn, evo je beži od Frankenštajna!
leeevo, deeesno, leeevo, deeesno, leeevo, deeesno, leeevo, deeesno, leeevo, deeesno, leeevo, deeesno, goredolegoredolegoredolegoredolegoredole, iiiiiiiiiiii!
- Pu, pička mu materina! Sačeka je Igor ispod stepeništa! Vrati snimak!
To je kad nemaš ništa pametno da napišeš, pa pišeš gluposti samo da bi nešto napisao/la. Možda je do mene, ali odavno nisam pročitao definiciju na koju sam se od srca nasmejao.
Kažu da pametni ljudi ćute, onda kada nemaju ništa pametno da kažu. Kad bi svi bili pametni, verovatno bi se čula samo tišina.
Najveci leteci sisar
putnik 1 : gasi taj telefon vidis da se avion spusta na pistu
putnik 2 : ma pusi bre matori
stjuardesa iz zadnjeg reda: tisina, nemoj da ja nekom tamo popusim!
Česta pojava na srpskim narodnim veseljima koja se najčešće javlja tek posle sumraka. Odlažući treću ispražnjenu flašu domaćeg crnog i bacivši oglodano svinjsko rebarce u ugao šatora jedan od uvaženih članova svite, najčešće je to nosilac titule starog svata ili vojvode, ustaje, briše se rukavom i zahteva svoju omiljenu kompoziciju. Na to sledi reakcija drugog člana svite koji mu galantno objašnjava da to nije moguće jer je u toku auditivno kulinarska fuzija.
- Alo, bre, kak'a je ovo tišina? Odma' da ste počeli da svirate ono mo'e.
-Ćuti, bre, Milisave, i sedi dole! Jel ne vidiš da muzika jede?
Ova cenzura se pojavljuje iskljucivo kod dece i nju primenjuju samo roditelji.Kad smo bili klinci svi smo krisom gledali erotske filmove ili bar informativno bacili pogled na toliko neprijatnu i zabranjenu temu za razgovor(dece sa odraslima).Ova cenzura nastaje kad se porodicno gleda film i kad u istom krece strastvena erotska scena.Tada bi se "spontano"promenio kanal na prvi koji je pri prstu tate ili mame(u zavisnosti kod koga je daljinski),kao da je to sasvim normalna situacija da u sred filma koji pomno pratimo vec sat vremena nekom odjenom to nije interesantno(na par minuta u zavisnosti koliko "bezobrazna" scena traje).
Film"Ko to tamo peva"
Posle odprilike 45min filma,
krece scena kad Neda Arneric(mlada) krece u sumu sa Slavkom Stimcem(maldozenja) i pocne ona vatacina.(neprijatna tisina od par sekundi) KLIK,Mancester-Celzi 1:1(mama okrece premijer ligu).Dete u sebi:"Znao sam"
Recenica koju su izmislili stariji samo da se ne bi osetili glupljim u odnosu na mladje. Konstantno im, tom recenicom, zabranjuju da ih ispravljaju.
Cale:"Bio je tamo svo vreme, sigurno."
Sin:"Sve vreme, cale."
Cale:"Tisina! Kako te nije sramota da me ispravljas, ja sam stariji od tebe. To je nekulturno! Nemoj da ti se to ponovi!."
Veoma vulgaran i pogrdan komentar pojedinaca.
Definicija povrsnosti.
Ume da zasmeje ponekad. :)
Lican primer,istinit nazalost,i to veoma:
Treca godina srednje. Obilazimo jedan zenski manastir, u sklopu predavanja iz likovnog.
U manastiru tisina. Stojim pored svog druga Popovica (paradoks), kada ulazi monahinja i prolazi pored nas.
Popovic (diskretno mi sapuce): "BRATE...OVA KURCA NIJE VIDELA."
U srpskoj tradiciji, odlike su istinski moćnog vođe, Vožda. Za razliku od iskompleksiranih vođa koji tonalitetom svog govora i “oštrim”, “prekim” pogledom glasno nešto govore (zapravo ispoljavajući svoju histeriju na taj način), naređuju, onaj koji zaista ima moć nema potrebe da glasno naređuje, jer njegovi potčinjeni će ako treba i čuliti uši i bespogovorno ga poslušati.
— Tišina tamo!!! Niko da nije zucnuo. Ja sam ovde glavni.
— Ko je stvarno glavni nikad ne mora da kaže da je glavni.
Nedelja. Dan sam po sebi stvoren za smaranje. Nemaš keša, pa ti je najbolja opcija romantična šetnja sa lepšom polovinom po Kaletu znači brdu. Mamuran si. Odvalio si se kao životinja da si uskočio u Dunav da juriš patka Daču. Lice ti natečeno je kao da si spavao u košnici. Lagano se kaltiš kalemegdanskom kaldrmom nailaziš na Isusa sa gitarom koji zna dva tona (možda zna i više, ali nema žica) i uporan je u ponavljanju istih. "Tra tra tra".... Dobro, čovek ubija ali njega brzo svariš. Već si ga prošao. Sedate na klupicu sa pogledom na reku. Čuješ iz daljine neko zavijanje u kukumakanje koje je sve glasnije i glasnije. Prepoznaješ i reči. "Ti, ti si ga upoznala, jedne..." Već ti je muka, u stomaku se bude sećanja na sinoćni Rubin Kruševac.. "Au pičku materinu ajmo odavde"... "zašto, tako je romantično"... Konačno mir i tišina, jes malo neudobno na zidiću al aj sad...taman si se malo opustio, smirile se turbulencije u stomaku, celu nirvanu prekida stariji gospodin koji se nasadio pored vas. "Bezobrano su zelene pa rade svašta od mene"... Vraćaju se slike kao na filmskoj traci, patak Dača ti je sinoć pobegao, vraća ti se prva ljubav, devojka koji si prvu poljubio, osnovna škola, detinjstvo ti prolazi pred očima, majka, otac,brat, prvi rodjendan...BOOM..
Manično istrčavaš sa Kalemegdana, usporavaš pored Isusa, nekako tanano zvuče ta njegova dva tona. Vadiš iz džepa poslednjih 50 dinara.
Play it again Sam...
Otrcana gubitnicka floskula, slicna onoj "da su babi muda".
Znam da je rezultat ocajan, ali bismo drugacije pricali da osmi gol nismo primili iz ofsajda.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Tisina! Drugacije bi ti sad pricala da sam te jebo barem jednom mesecno.
Retoričko pitanje koje postavljamo u nedostatku dovoljno dobrih opisnih prideva, a koji bi se odnosili na neku treću osobu (najčešće degenerika).
(Uputstvo: Pitanje se postavlja prvom do sebe, odnosno osobi koja je zasluzna sto smo postali svesni, ili se prisetili, postojanja tog zivopisnog subjekta)
S: "Da vas upoznam. Ovo je moj kolega sa faksa, Miroljub."
Prilazi Miroljub, a sa njim i njegov metalni kaiš, havajka, lakovane cipele i sveze obradjena tarzanka. Neprijatna tišina nakon upoznavanja.
D (tiho kaze svom ortaku S.): "Gde ga nadje, majke ti?"
Najveci kambek profesora.
-Šta to radiš? Skidaj noge sa stola!
-Neću!
-Je l' ti to tako i kod kuće?
-Da
(neprijatna tišina nekih 5 sekundi)
-Pa to tako možeš kod kuće, ovo je škola!
Kafana sa kariranim stoljnakom, tankim limenim pepeljarama i još tanjim ali univerzalnim čašama na kojima pri vrhu piše 2dl. Muzika isključivo sa radia i to po izboru konobara u čiju ste smenu nabasali. Konobar vas dočekuje sa belom krpom preko ruke, otprati nas do stola i pre nego li sednete podigne pepeljaru i mlatne krpon koji put po stolnjaku i tako otrese mrve ili pepeo zaostao od prethodnih gostiju.
Provalio sam kafanu znaš ono ' šareni stoljnak limena pepeljara' opušteno, mir tišina. Navratim tamo posle grada svako veče da se opustim ima bruka zanimljivih likova, jebote počeo sam i da se družim sa njima.
Poslednja, često jedina linija odbrane nastavnika današnje omladine. U 99,99999999% slučajeva je epski promašaj jer decu boli patka za to kakve ocene imaju.
(Čas nečega. Balavurda se ili dere, ili se bije, ili pljuje, gađa, jebe, šta god. )
-Tišina nevaspitani inače delim kečeve!!!
-(Desetak njih zajedno) Šupičku materinu bre!
Nije lijepo al' je korisno. Još onomad, dok se vjerovalo da je u ženski svijet znao ući neki đavo, pa su šamar ili držalo od sjekire bili pravi alati za zastrašivanje tog đavola metodom udaranja po koži zaposjednutog ženskog čeljadeta, nastala je ova đedovska dosjetka. Otkivanje kose nema nikakve veze sa udaranjem žene, al' u svakom slučaju nije loše da kosa bude spremna za kosidbu.
- Milorade, nemoj k'o Boga te molim!
:šljas:
- Nemoj Miloradeeee!
:šljas:
- Nemoj! Šta sam uradila crni Milorade!
:šljas:
- Tišina! Ženu izudarat' i kosu otkovati nikad nije džaba!
- Idi otkivaj kosu malo!
- Ovo je lakše lololo!
Vremenska odredba u poslu tapsaca u kvizovima i drugim tok-sou emisijama.
Njihovo mesto je placeno,plata je mala,kolicina sranja koju pri nastupu moraju da otrpe je nesrazmerna u odnosu na platu!Ali i to je posao,biti publika.
Neka baba iz publike za vreme reklama:Je li sine dokle ce mi ovako da tapsemo?
Voditelj:Dok ne oderes dlanove baba!A sad tisina i da pojacate to malo ka pocnemo!
Semenka suncokreta jako gadnog ukusa. Mora barem jedna da se nađe u kesici. Grickaš semenke, malo ti usne pobelele od soli, između zuba ti ostalo malo od ljuskice, ali ti lepo jebi ga. Uzmes neku koja ti na prvi pogled izgleda lepo. Kad odjednom u ustima ukus koji ti ubije volju za životom, ogadi ti sve semenke na svetu.
Sluti na neko zlo.
Dva momka sede na klupici i grickaju semenke.
-Mnogo je tišina, brate. Daj reci neku pesmu da pustim
-Hghmjpu pu PU! Aaa jebote, zlosutnica. Pu!
-Ček' da nađem. Ko to peva?
-Idi u kurac.
Prehrambeni proizvod koji domaći kiosci brze hrane poturaju kao burito.
- Ali, šefe, ja sam do prošle nedelje radio u meksičkom restoranu, burito se ne...
- Tišina tu, zagore ti palačinka! I ne zaboravi da najpre malo zaplašiš ljutim kečapom filovanje, čisto da zavaramo poreklo.
Obično deca u školi koja nikada u životu nisu uzela knjigu i kad pita njih profesor/nastavnik oni ćute. Odjednom misle da su se nečega setili i polako odgovore nesigurnim glasom. Obično taj odgovor nema uopšte veze sa tim predmetom. Ako uopšte ima veze sa tim predmetom obično onda nema veze sa lekcijom a kamoli sa pitanjem.
(čas biologije)
N: Kako se zovu najmanji organizmi Marko?
U: Ne znam
N: Ajde razmisli malo
(tišina nekih 30 sekundi)
U: Setio sam se! Legionari nastavnice.
N: Lupio si, jedva si ostao živ Marko.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.