
U srpskoj tradiciji, odlike su istinski moćnog vođe, Vožda. Za razliku od iskompleksiranih vođa koji tonalitetom svog govora i “oštrim”, “prekim” pogledom glasno nešto govore (zapravo ispoljavajući svoju histeriju na taj način), naređuju, onaj koji zaista ima moć nema potrebe da glasno naređuje, jer njegovi potčinjeni će ako treba i čuliti uši i bespogovorno ga poslušati.
— Tišina tamo!!! Niko da nije zucnuo. Ja sam ovde glavni.
— Ko je stvarno glavni nikad ne mora da kaže da je glavni.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
berček u južnom vetru be like