
Likovi iz crtanih filmova i filmova za decu. Poznati su po tome što zaista mogu sve ono što jedno dete od 5-12 godina može da poželi da uradi, iako je to nemoguće. Evo nekih primera...
1) Prkošenje gravitaciji i letenje
Svi crtani likovi ili likovi filmova za decu barem u jednoj epizodi svojih herojskih avantura moraju da polete ili pak na neki drugi način prkose gravitaciji. Pošto već znamo da Superman i Batman mogu da lete, navešćemo još neke očigledne primere prkošenja gravitaciji. Wile E. Coyote a.k.a. Pera Kojot Supergenije u svim svojim epizodama mora na neki način da padne sa litice, ipak on ima dovoljno vremena da ostane u vazduhu pre pada i kaže Vam "Ba-baj" ili "O-o" (ovo je opšta pojava u svim crtaćima, Kojot je samo naveden kao primer). Teletabisi, iako su u početku napravljeni za retardiranu decu, veoma brzo su postali popularni kod normalne dece sa niskim koeficijentom inteligencije. Na kraju svake svoje epizode skaču u rupu na brdu, koja neodoljivo podseća na bunar, i naravno, ništa im ne bude! Nije ni čudo što su neka deca igrajući se Teletabisa pokušavala da skoče u bunar.
2) Besmrtnost
Svaki, ali svaki lik je besmrtan, osim Bambijeve mame. Ova osobina se najčešće se vidi kod protivnika glavnih likova. Tom, mačka, poznati protivnik miša Jerrya, preživeo je sve! Od sekira, čekića i tegova koji su ga udarali po glavi, preko onog kada ga Jerry zakači kanapom i vuče po celoj kući, šišanja kosačicom, mnogobrojnih padova sa višespratnica, do eksplodiranja raznih eksploziva koji su se našli u njegovoj blizini! Protivnici Duška Dugouška su takođe preživeli ovakve ili slične napade na njihov život, jedino se razlikuju po tome što moraju da izdrže i onaj gej poljubac glavnog lika!
P.S. Zašto je samo Bambijeva mama morala da umre? Majku Vam vašu, skratili ste mi život na pola!
3) Uvek imaju sve što im treba
Najbolji primer za ovo su Pingvini sa Madagaskara, iako su skoro počeli da se prikazuju. Naime - Riko, retardirani pingvin koji ne zna da priča, uvek može da ispljune šta god ostali pingvini požele! Makar to bio i ceo šleper sa dve prikolice, Riko će samo elegantno da otvori usta i on će da izađe. Deca novijih generacija su vrtiću počela da gutaju igračke igrajući se Pingvina sa Madagaskara.
4) Magija
Ima je koliko god poželite. Sve je počelo sa prokletom žabom i princem, pa je došla devojka čija prelepa odeća traje samo do ponoći, a posle nema čime ni da se vrati kući. Tu su još i Ekskalibur, otrovna jabuka, "ogledalce, ogledalce moje", Ružica (lepotica koja se ubola na trn ili vreteno pa je zaspala), maska, a da ne pominjemo leteće ćilime i razne Kaspere koji ispunjavaju želje.
5) Brzina
Mnogi od ovih likova su ekstremno brzi. Dok mi na ekranu vidimo samo neke čudnovate linije kretanja ili oblake prašine oni su već pospremili kuću i stigli na drugi kraj sveta. Kod onih malo sporijih se vide i noge koje se kreću u krug kao točkovi, a neki to vole i vrtložno, kao dobri stari Tasmanijski Đavo.
6) Snaga
Lik sam po sebi nikada nije snažan, međutim, nekolicina njih može da dobije dodatnu snagu ako obuče neko odelo, popije ili pojede nešto. Super heroji su, naravno, niko i ništa bez kostima! Ni jedan Popajev crtani ne prolazi bez spanaća. Asteriks ne bi ni postojao bez tajnog napitka. A vi i dalje ne znate kako da naterate dete da jede zeleno povrće ili pije sirup.
I pored svega ovoga, mora se priznati, svi smo mi voleli te dane i te likove. A i to vreme je bilo mnogo lepše za odrastanje u odnosu na ovo danas. Setite se da mi možda nismo imali kompjutere, internet, fejsbuk i ostale moderne stvari, ali barem nismo bili osuđeni na to da gledamo kečere, bakugane, ben-ten i slične gluposti.
Poremetiti, sjebati, rasturiti nešto.
- Mačko aj' na kafu kod mene.
- Joj ne mogu, moram kod ginekologa.
- Što ba ženo, š'a je bilo, jes opet neku 'erpeščinu navukla?
- Ma jok žeMska. Nego onaj moj, znaš onog iz ŠveCke što sam ga upoznala na koncertu Ade Gegaja?
- A, ja ja ja, znam znam. Šta sa njim. Jes' od njega 'erpeščinu dobila?
- Ma jok ženo, slušaj. Ka'e ti on meni da ćemi nać neku kobiva G-tačku i da ćemi mozak eksplodirati od užitka. I turio on prst u mene, grebe nešto unutra, liže, grize, pošemerio mi vadžajnu totalno, al jok, eksplozije niđe. I sad imam pičku preklapaču, pa odo vidjeti može li se to vratiti sve na mjesto.
- A joj, ne brini ništa, bila sam ja sa njim prošle god'ne i isto mi to uradi čo'ek. Vratla se pizda na mjesto, k'o da nikad pošemerena nije bila, opet je sva ko pupoljak.
- Eh da, pa ako je tako zajeb' ginekologa, et' mene na kafi.
Verbalna inicijativa koju baba preuzme čim joj neko(pogotovo unuk) prekorači prag. Star'majka, dosadom pobedjena i samoći prepuštena, pričaće bilo šta onome ko je voljan slušati. Od Tita do Koštunice, preko sarme do ajvara i sve do ljudi koje sagovornik nikada nije ni upoznao ni čuo za njih.
-Evo bako ja stigao, kako si mi ti?
-Dobro si se setio sine da dodješ.
-Pa nisam mogao, fakul..
-E, niko nema vremena za babu izmučenu.
-Nemoj tako pričati ba..
-Nego kako ću, ne mogu drugačije, sve me grlo steže.
-Nisam to misl..
-Jesi ti, blago babi, gladan?
-Nisam bako, sad sam j..
-Ajd sedi, evo pita zeljanica..meka ko duša.
(Sedaš, znaš da ćeš pitu morati pojesti)
-Nego, znaš ti pokojnog Mitra?
-Ne znam baba..
-E njegov unuk juče, ovu prodavnicu orobio.
-Kako ti to znaš?
-To zbog droge, taki mu i ćaća bio, siroti Mitar ko ga nasledi. Znaš ti Mitra?
-Znam baba Mitra, znam..
-Ti si to opet smršao?
-Ma jok, ugoio se par ki..
-To ti je od kole da znaš samo.
-Kako smršao od kole baba?
-Ona svu 'ranu pojede, gledala na televizoru.
-Ma nije bako, kola nema ve..
-Trebao bi ti brkove pustiti znaš.
-Molim?
-Pa brkove, k'o čovek..eto te ko devojčica neka.
-A nisam ko devo..
-RAKIJA!
-Molim?
-Donesi rakiju.
-Neću ja rak..
-Moram dve rakije popiti, oslabi mi cirkulacija
Idem po rakiju
-Ej, kad si na nogama napuni lavor vrućom vodom i posoli, da nokte nabanjam. Nećeš ih moći ovako seći, tvrdi su ko djavo..
Dok čekamo da nokti omekšaju, baba priča o Soki, Jovanki, njenom prvom momku i nastavnici biologije. Priču prožima bolestima koje nema, ali će ih tek dobiti. Vrhunac dostiže prepričavanjem poslednje epizode "ljubavi i mržnje". Glava počinje da me boli, a još ni nokte nisam počeo seći...vreme prolazi sporo kao u paklu.
9389. godina, uživo
Grmi i seva ođe! Đe me nađe, pa ja osta zadnji od našeg naroda Srba! Tore, jebem li ti majke, sad si naš'o da me štrecaš dok izveštavam!
:Šššš:: HALO, MILICCCIJAAA????? :KssKss: Malicija!
Poštovana milicijo i poštovano Društvo Ujedinjena Jevropa,
Saću vam poslati u ovom pismu izveštaj šta se sve dogodilo sa narodom Srba i zbog čega je on nestao i zbog čega sam ja, jedan običan pitnik, Usain Bolt Jr. Vukajlijaš uspeo da preživim sve nedaće i ostao jedini potomak naroda Srba! Pa da počnem....
Što bi jedan, sad već poodavno pokojni, pevač srpski rekao: "Šta je bilo bilo je...." Da, ostaje... Zabeležio sam. Veliki broj Srba je nestao zbog latinice koja je postala glavno pismo nažalost, a kao što vidite i ja pišem istim jer da pišem pravim pismom nas Srba ne bi me ništa razumeli. Zbog toga je veliki broj mojih državljana nastradao što zbog pisanja suprotnim pismom od latinice, Ćirilicom, u borbama za očuvanje tog pisma, što zbog samoubistva, jer više nisu mogli podneti da se piše latinicom. Okej, možda vam je ovo sada smešan razlog ali tako jeste bilo.
Baba Vanga je nešto ubola, a nešto promašila! Kina je 2018. postala najjača svetska sila. Postali su najjači jer prodaju igračke. Konfučije ih gleda sa neba sada i ponosan je na njih mnogo! Zavlad'o je i komunizam bio, a i ljudi su postali roboti 2111. go što je i rekla dotična Bugarka sa Kozuh planina. 3005 izbija rat na Jupiteru, a ne na Marsu što je rekla i u tom ratu 2 milke Srba gine od posledica radioaktivnosti. Tada nas ostaje još 4 milke.
4599. ljudi postaju besmrtni. Ali do tada su svi Srbi, osim mene koji sam imao SUPER SREĆU, nestali. Sada ću vam reći kako sam ja jedini od Srblja preživeo, poštovana milicijo i Društvo Ujedinjena Jevropa. Tada, beše to ja mislim neki avgust mesec 4184. ili tako nešto ne sećam se baš, bio sam mali, našu državu su zbog misterioznog mineralnog bogatstva napale sve zemlje sveta. A nas je tada zbog negativnog prirodnog priraštaja ostalo 2 milke. I čak nas je i Kina napala! SA IGRAČKAMA!
I svi Srbi su u toj borbi izginuli, ali ja sam se izvukao jer je tada padala kiša i bile su jako velike oluje sa grmljevinom i sevalo je i svašta bilo, svaka mu čast kako je bilo vreme! Ja sam se tada kupao zbog tog vremena sa šamponom od koprive zbog one stare narodne poslovice "NEĆE GROM U KOPRIVE!" I tako sam imao super sreću da preživim! Tu je izginuo ostatak Srblja!
Pre toga se dešavalo još dosta toga. Ne mogu godine da pišem jer to baš i ne pamtim, imao sam neku slabu dvojku iz istorije kad sam išao u školu. Bilo je i to da su bili Maldivi i Farma i Veliki Brat u isto vreme na televiziji i tada je veliki broj starijih žena umrlo na ovim prostorima zbog visokog stepena zračenja. I baba Nada, za koju se znalo da Nada umire poslednja je umarla tada. Nije odolela Zmaju od Šipova.
U svetu sporta smo i dalje dominirali dok smo postojali. Sveti Stefan Jr. Đoković XXXIV je takođe kao i njegov daleki predak Nolo bio 1. na svetu i niko nije mogao da ga pobedi. U ženskoj konkurenciji smo i dalje imali kobile i to se nije promenilo. Vaterpolo nismo ni igrali jer su nam svi predavali bez borbe. Igrali međusobno, podelili se i tako se par njih udavilo u vodi iz sprdnje. Košarka, Crnokosa Kosjerić dobija San Antonio Sparse ko iz pičke po 60+ razlike. Ostalo standardno sportovi. Fudbal u Srbiji nije sport.
Politička scena je propala još od kad je umro Tito, a toga se sećate svi pa ne moram da pišem. Na tom planu ništa nije napredovalo, a nazadovalo je sve naravno!
Tako je izgledala situacija u ovoj državi i tako smo nestali svi u jadu i bedi.
Poštovana milicijo i Društvo Ujedinjena Jevropa, osećam da će mi crći internet sada, ovaj Tor nije normalan sa ovim gromovima, tako da vas ovom prilikom srdačno pozdravljam.
S poštovanjem, Vukajlijaš Usain Bolt Jr.
Izraz koji se koristi kad želimo nekom reći da je tol'ko glup da mu i radijator zavidi.
14 Jun. dan prije završetka školske godine:
-Profesore, molim, kad vas molim, upišite dvicu, častim vas poslije nastave!
-Nema od tog ništa, kad ne znaš gdje se nalaze Filipini, nećeš ni proći!
-Al', profesore, ja ako padnem, ja se kući ne vraćam!
-To nije moja briga, što nisi učio kad je bilo vrijeme, a ne sad predzadnji dan da mi tu kukaš za neku dvojku, nema od tog ništa!
Pa mene bi bilo bolan sramota da ne znam gdje su Filipini! Pa tebi i Čombe zavidi, ma šta Čombe, tebi zavidi i radijator!
On je pametniji od tebe budalo jedna!
-Jel' neće biti dvica?
-Neće!
-E, dobro, zapamtićete Vi mene, jebaću vas ja jednom...
Nazvati stvari pravim imenom, građansko vaspitanje stajl. Neprejebiva kulturica ako nameravate nekoga ili nešto da spustite tamo 'de mu je stvarno mesto a da svoj jezik pritom ne inficirate standardnim fristajlom psovki i uvreda iz vokabulara serbskog (pička, govno, kurac, sisa). Ono, jeste da pominjanje ženskog roditelja u konotaciji sa vašim polnim organom teško da će ikada biti skinuto sa pijedestala Spustova&Uvreda Naroda Nebeskog (M.Vujaklija, Matica Srpska, 324 str., tvrd povez), ali ponekad, i to samo ponekad, nije naodmet biti fin.
Elem, konstrukciju iz naslova možete i trebate koristiti u svim onim prilikama i situacijama pri kojima se neko ili nešto oko vas "pokaže ispod nominalnih očekivanja"...ili što bi naš narod rek'o - usere motku.
Naš narod baš zanimljivo priča, zar ne?
- 'Ajde, bre, jesi ga ugur'o već više jednom???
- Kako, bre, jesam ga ugur'o?! Pa, jebem te već pola sata!!
- Pu, sve ti jebem, koji si ti bedan izgovor za muškarca, pih!
- Koga jebem i svaki izgovor je zlata vredan, hehe...
---------------------
- Tebra, kakav ti je to bedan izgovor za šulju, majke ti?
- Šo, ša joj fali?
- Pa, fazon, od azbesta je, vidi dlanove na šta ti liče...
- Ma opušteno, brat, razgaziću je.
--------------------
- Gospođo, je l' tu Ivana? Moram da razgovaram sa njom...
- Ne znam odista odakle ti obraza da se pojavljuješ ovde, Kristijane...naročito nakon što si prevario moju ćerku sa nekom tamo fufom! Ti si bedan izgovor i za muža, i za zeta, da znaš!
- Uz dužno poštovanje, gospođo - vi ste bedan izgovor za Emiliju Popadić, tako da sagneš mi se...IVANAAAA!!! SILAZI DOLAZI DA SE JA NE BIH POPEO GORE, ŠČULA?!?!
-------------------
- E, poštovanje, teta Snežo, 'el tu Dalibor?
- Nije, Miloše, sine, ode upravo na trening, ne znam kako ste se mimoišli...Je l' trebaš neku knjigu, loptu...?
- Ma, jok, nema veze...Uuuu, šta to lepo miriše iz vaše kujne, hehe?
- Pravim gibanicu za kad se Dalibor vrati, hehe, al' nije još gotova...možeš da svratiš posle da probaš, ako hoćeš...
- Neka, nema veze...mada je gibanica moje mame bedan izgovor za gibanicu u odnosu na vašu, realno, hehe...
- Hm, mislim da se ovde ne radi o mojoj gibanici, je l' tako, Miloše?
- Paaaa...
- Čuo si da sam već davala pičke nekim Daliborovim drugovima pa bi i ti parče, je l' tako?
- Paaa, ovaj...
- 'Ajde ulazi, mali, zagorećemo i ja i gibanica ovde na vratima a onda nikom ništa, je l' tako?
Izraz koji usmerava neku buduću radnju u najbrži mogući pravac i smer delovanja kako bi se ista odigrala veoma brzo.
Vodi poreklo od Josipa broza Tita - JBT, koji je bio poznat po tome što je jako voleo da mu se titraju jajca.
A i titrana su mu, jer je uspeo da pokaže na primeru raznih pojedinaca kako završavaju oni koji mu ne titraju.
A kako ga je narod voleo mlogo nadavao mu je razna imena od milošte: Tita, Tile, pa i Tili, pa se odatle i kumuje izrazu koji je kasnije prenet i na dalje generacije.
1960. Brioni. JBT leži na grudima mladih pionirki dok mu iza leđa stoje Bijedić, Dolanc i Đilas. Uto će Tili: "Dećki, bum li ste bejali hoteli da mi jaja budu u stilu imena ovog toponima, majku vam Božju!"
Ova trojica se samo pogledaju, a Bijedić reče: "U šupak, ba ljudi, moramo mu ih brijat!"..."Da, da, Brioni" - prekinuše ga ona dvojica. Onda dodade Dolanc: "Kot je bilo pred kratkim, Krcun njegovo jih obrijal, in to mesto je bil imenovan Brioni". "A do mojega", reče Đilas...Dok se oni tako dogavaruhu, Tili dreknu od nestrpljenja: "Dećki, vi za Tili bum sve učinili, za Tili...čas, čas!" namignu ispod oka, pa opet dreknu: "Dolazite ovamo bagro komunistička i brijte mi jaja!"
------------------------------------------------
2845. godina, Kupratin, planeta u sazvežđu orla, intiman razgovor između dva vojnika istraživačkog broda Mundik, ženskog Leposave i muškog Ležimira, mada više ovaj prvi ženski vojnik priča: "Da si došao ovamo, da očistiš ovaj svinjobotac od sobebota, da ti ne bi sad jebala epruvetu iz koje si izašao, dokle ja da čistim, jebem mu DNK, ajde za tili čas!" Ležimiru, na ove reči proradiše prastari geni njegovih predaka koji su verno klečali pred izvesnim čovekom i on uplašen morade da ode da počisti sobubota.
Tanka korica kajmaka na posnom mleku, koja lako puca kada je najnežnije dirneš.
Banalan primer:
Radnja se dešava u autobusu GSP.
Osoba A: Gospodine, molim Vas pomerite se da siđem.
Osoba B: Polako, gospođo, ne morate toliko da se gurate.
Osoba A: Ne guram se, nego ne mogu da prođem od ovog što je ovde stao.
Osoba C: Šta bre, ne možeš od mene, šta ti ja smetam koji kurac, vidiš kol’ko ima mesta.
Osoba A: Kako ima mesta kad si se nabio na sred prolaza, majmune jedan.
Osoba C: Ko je bre majmun, stoko jedna. Tata ti je majmun!
Osoba A: Sram te bilo, kako se to ponašaš. Idi tamo odakle si do’šo, pa se tamo tako ponašaj, znaš. Ne smeš kući da pisneš, pa se dereš na pošten svet u autobusu. Onda se obrati ponovo osobi B: A ti se skloni sa tih vrata mamalaze jedan, šta se smeješ tu k’o kreten.
Osoba B: Nemoj da ti mamlaz jebe malo mater, kravo jedna debela.
Osoba A: Ma jedi govna i skloni se da siđem dole (kao da se silazi gore) debilu jedan.
Osoba B: Slušaj ti, sreća tvoja što si žensko, inače bi te ja naučio pameti, krmačo jedna.
Osoba D: Daj bre, šta si napao ženu, pomeri se da siđemo.
Osoba B: Šta bre ti ‘oćeš pederu, jel’ tebe neko nešto pit’o?
Osoba D: Ej, pazi šta govoriš, nisam ti ja za zajebanciju. Nemo’ te sad polomim ovde.
Više nije ni bitno koja osoba:
- Koga ti da polomiš? Pogledaj se u ogledalo, some.
- Ma jebaću ti mamicu, samo nastavi da sereš.
- ‘ajd’ izađi ako smeš, seljačino jedna neotesana, ‘ajde izađi.
- Nije moja stanica, što bi’ izlazio. Neću bre prljam ruke s’ takvima ko ti.
- Skloni se da siđem, zatvoriće se vrata.
- Siđi već jednom i idi u pizdu materinu.
Osoba A konačno silazi krajnjim naporom se gurajući kroz gužvu i dok se vrata zatvaraju, ona dobacuje poslednju strelicu mašući preteći pesnicom sva razdrljena od guranja:
- Đubre jedno. Majci svojoj tako kaži. Dabog da ti...
Ostatak rečenice se na čuje jer se vrata zatvaraju i autobus odlazi dalje.
A moglo je i ovako:
- Gospodine, molim Vas samo malo se pomerite da prođem.
- Izvolite.
- Hvala!
tj. ćale poreklom iz Hercegovine. Visoko tamnoputo biće, neshvatljivo za ostatak sveta, pogotovood strane svoje "đece".
u marketu
komšija: dobar dan komšija
ćale: (jebem ti i mater i oca) zdravo, zdravo...
komšija: Vaš sin je sinoć bio kod nas, tj kod moje kćerke.
ćale:(jedi govna) pa...?
komšija: ba uhvatio sam ih u prilično "intimnoj" situaciji
ćale: (ne seri!) pa dobro....vole se đeca.
komšija: o tome se i radi, molio bih vas da razgovarate sa njim....da se to ne ponovi
ćale: (oće, oće)...nema problema....
kući
ćale: odi SINČINO moja, odi ta te tvoj tajo zagrli...
sin: (šta koj kurac)
ćale: čuo sam da si bio "onako" sa onom Paunovića malom
sin: (sad sam najebo)
ćale: i ako si, sav si na mene, i na svog đeda Ljubomira, i prađeda Đorđa, i čukunđeda Jovana.....(i jos 10 generacija unazad)....osvetlao si nam obraz. To pokazuje da časna pravdoljubiva krv 'ercegovačka teče tvojim venama....
sin: što pravdoljubiva?
ćale: e moj sinko, kad je moj đed, a tvoj praćed Đorđe doselio ovamo, ona paščad, naše sadašnje komšije, su za njega govorili da je divljak a za nas nazivali gorštacima i na jo mnogo načina vređali naše časno 'ajdučko ime (prezime).
sin: ok
sutradan u marketu
komšija: O dobar dan prijatelju
ćale: (koga si nazvao prijatelju pizda ti materina): da, da dobar dan...
komšija: i prijatelju, kaće svadba?
ćale:(mater ti bezobraznu): kakva svadba?
komšija: ćerka mi je trudna....
kod kuće
ćale: BARABO, KONJINO, MAGARČINO.....
sin: (koj ti je sad ) A?
ćale: pizda ti materina.....ništa nisi na nas....sve si povuko na tvoje ujake.....KRETENČINO........ona KURVETINA je trudna.....pa de baš sa njima da se orodim........
Primitivan način da se od ionako izmrcvarenog I umornog mladoženje izvuče još koji evro/dinar/marka/franka/dolar-štagod. Lova je lova.
Još ako mlada ima braću koji su blizanci, tu je tek najebo, ne pomaže mu ni MMF.
“Običaj” je da novac ide braći kad se mlada proda, a mali balavci će uvek, ali uvek kenjati kako si dao malo, pa daj zete otvori se, pa nije moja sestra bilo koja pogledaj je vodu iz usta da joj piješ.
Iako je preko nje prešao ceo F.K. Vojvodina, sad nema nazad.
-Ooooo zete de si ba to pošo,hehehe.
-Došo sam distovarim one cigle , pa da kupim tvoju sestru zato sam došo, ajde puštaj.
-A ne može to tako ko što ti misliš bajo moj, lova na sunce, solarno!
-Dobro evo, jel dosta jedna crvena za čokoladu, cenim nemaš više od 10 godina?
-Pa nisi moju sestru našao ispod plavog mosta pa tako da plaćaš ne ide. Ajde ajde,još.
-Bolje da sam kurac u košnicu stavio nego što se jebavam sa tobom.Dobro evo 50 evra, vadi sestru pa da pravimo bahanalije.
-PF! 50 EVRA! LJUDI JEL ČUJETE VI OVO?! Ajde matori potrudi se moram kupim nov ajfon, više to malo.
-Šta da kupiš?
-Ajfon, jebo ga ti. 400 evra minimum na sunce. A pare , a sestra, molim lepo.
:okreće se kamermanu: -Gasi kameru.
-Ali.
-GASI KAMERU da ti je ne bi u dupe nabio! A ti mali dođi vamo iza kuće, da se dogovorimo,hehe.
:vata ga za kragnu, I diže ga u visini glave:
-Slušaj izrode jedan, sad ćemo da idemo gore I imaš da pristaneš na cifru koju ja odredim, inače ću da ti prvom prilikom ispod šatora nabijem pivsku flašu u bulju, Vendi ima da ti zavidi, imam FI čmara da ti raširim nikad više zatvor nećeš imati, ŠČUO!
-J…j.j..jesam.
-A sad ajmo gore.
-I kažeš dovoljno 50 evra za seju, a?
-Prodato.
Sedi minut jedan, samo da ti ispričam priču.
: Bilo je to 1947. dve godine nakon svršetka drugoga svetskoga rata, najstrašnijega rata u istoriji roda ljudskoga, uputili se tako Milun, Armen, Nikola, Sava, Davor i ja put skandinavije. To je tad bilo razvijeno do bola, i tako nas šestorica odlučili da obiđemo malo Švedsku, Dansku, Farska Ostrva, i ostale rabote. Nakon par dana pakovanja, odlučimo se da krenemo vozom koji je kretao u 9.00 na peronu 3. Mi svi imali po 26 godina, osim Nikole koji je bio ponavljač, a potom je i obnavlja godinu na faksu, ali jebiga to je već poduža i tužna životna priča, prvo je sa 12 godina izgubio roditelje, a onda sa 20 i mlađu sestru, tuga je to, ali elem on je imao 28 godina. Našli se mi tako na stanici oko 8.20, ali naravni tu je uvek ludi Sava koji se noć pred put klasika olešio od alkohola. Ti znaš i sam da tad nisu postojali ovi vaši mobelni telefoni, nisu čak bili ni ovi za po kući kod svakoga, već samo kod bolje držećih porodica. Kako sad doći do Save i reći mu da ima da zakasni na voz. I tu se Davor seti, da pošto je Sava živeo u komšiluku, da da razglas na onom megafonu. Zamolismo mi tako onog konduktera da nam pozajmi taj megafon, kondukter bio ljudina od čoveka, kad je čuo situaciju samo se osmehnuo i dao nam taj magafon. Milun je bio najgrlatiji od nas te se on dovatio megafona i viknuo :" SAVO JEBEMLI TI RAKIJU TU TVOJU BUDI SE ODMA OBLAČI SE I DOLAZI ILI MI ODOSMO BEZ TEBE!!!". Sava se pojavio bukvalno 10ak minuta kasnije, negde oko 8.46, i tu se mi uputismo put voza, ali naravno Armen je zaboravio pasoš, i ostalu dokumentaciju, to nebi bilo problematično, da Armin ne živi u Sjenici, i da nije ostavio pasoš i dokumentacije tamo, jer je on uglavnom samo leti dolazio kod nas u Beograd, a svi smo već pozaboravljali da je ovaj put bio isplaniran onako potpuno na usput, što bi se reklo. Mi šta će mo, batalimo put, kad progovara Armin :" A ba, što ne bismo išli mojim kolima, jarani? Vi i sami znate da sam ja od onog Švabe dobio ono neko kamionče, već sam ga prefarbao, sad je onako lijep i plav." Složismo se mi tako da krenemo Arminovim "plavim kamijončetom", stigosmo nakon 33 sati vožnje ,te zbog toga što smo morali prvo da odemo da Armin pokupi svoje stvari, te zbog silne gužve, jer znaš kako, rat faktički tek gotov, sve još razrušeno, radi se, ali to ide veoma sporo. Stigli smo u Helsinki u Finsku dvajesipetog jula tačno u 13 časova. Ala je tamo bila zima. Ponavljam još jednom dvajespetijuli a tamo ni manje ni više nego 11 stepeni celzijusa. Mi mladi i glupi, iako smo znali da idemu da obilazimo Skandinaviju, najdeblje što smo poneli bile su neke farmerke, i neki tanani polo džemperići. Šta ćemo sad? I mi lepo prvo, pa muško odemo i nakupujemo po par pantaloni, džempera i jakni, dodamo po kapu, par rukavica, i šal koji smo uzeli samo ja i Nikola. Helsinki je lep grad, samo smo se mi tolko smrzli, da ga se da te ne lažem baš i ne sećam najbolje. Kroz ostatak finske smo protutnjili što bi vi mladi rekli. Stigosmo u Dansku, a u danskoj malo toplije tj. tog 27.7. u 11.00 bilo je sećam se tačno 18 stepeni celzijusovih. Danska je već lepa zemlja, Finska je uvek smatrana mešavinom Skandinavskih naroda (Germana, Nordijaca, Vikinga) i neke podvrste Rusa (Slovena) te im je i mentalitet neka mešavina našeg i tog prefiganog Skandinavskog. U Danskoj već ne, oni su već 100% Skandinavci, tu nema priče.
EDIT: Nastaviće se
*zzzZZZZZzzZZZZzzzZZZZzzZZzZz
izgovor za nerad, lijenost, nehigijenu, nezainteresiranost, pogan, nezaposlenost
često možemo dobit socijalnu pomoć preko csr jer smo "invalid"
A: Ovaj lik što živi u ovoj kući preko puta pravo čudan. Ne izlazi iz kuće 10 godina, pljuni me u usta ako sam ga vidio bar jednom da je prošao ovom ulicom. Šta li radi, Boga pitaj. Od čega li živi? Bukvalno ne radi ništa.
B: Pa jesi li ga pitao? Možda ima neku bolest? Imali smo mi takvog lika dolje u Sandžaku, nije izlazio, bojao se ljudi, po čitav dan samo gleda TV i igra igrice na računaru, a 30 mu godina već. Mislio neko mu sihre poturio. Na kraju se ispostavilo lik ima šizofreniju, paranoju, anksioznost. Kaže u njega su to pasivni simptomi šizofrenije: alogija - siromaštvo govora, avolicija - nedostatak volje i apatija, anhedonija - nesposobnost uživanja, asocijalnost - nedostatak volje za ljudskim odnosima, socijalna povučenost, nebriga za sebe i higijenu, nezaposlenost.
A: Nezaposlenost i pogan simptomi bolesti? Ma daj ba, i ja imam bijedu kao simptom mog nerada. To treba istjerat iz kuće, natjerat da radi, naučit kulturi i ponašanju. U Titino doba ta šizofrenija nije ni postojala. Kako bi njega Titina milicija otjerala na pusti otok da je bio u Jugoslaviji. Simptom bezobrazluka i nekulture! U mene dječak od 7 godina već vozi traktor, radnik i po.
Kad kladioničara žiga pred kraj sezone većine najpoznatijih fudbalskih liga u Evropi, koje se uglavnom završavaju pred početak leta.
"Sunce žeže, za parama je ljut.
Svaki kladioničar stoji za Flitvud.
Tiket jedan klonuo je Sedan –
na toj Soči oće da s’ oči.
Aj, na toj Susa oće da s’ usa.
Iz daleka strašan oblak Beri
Tiket ga moli da tako ne žuri:
Stan’, oblače, Noc mi kaunti
da se život u meni Porcmauti.
Aj, da se život u meni Porcmauti.
Stani, Tikete, pričekaj me bolan.
Pun sam Eda, dalje ići moram.
Kad se vratim, pomoću ti duši.
Tiket ode, dobitak se osuši.
Aj, Tiket ode, dobitak se osuši."
Upadljiv trenutak tišine često propraćen uzvikom ''au brate'' ili ''au, jebote'' izgovorenim u sebi, izazvan spoznajom razmera opšteg raspada i idiotluka u okolini.
1) Mlađani komšija, samoproklamovani navijač i veliki patriota prepričava nemili doživljaj sa časa istorije, pa kaže:,, Reci brate šta mi se desilo, ono, da ostaneš bez teksta, znači, istoričar majmunčina mi dao keca, znači zovem Šoneta i ekipu da mu namestimo neku sačekušu, lik se nešto gadno istripovo, pito me ko su Solunci, ja lepo reko oni iz Soluna, a on kazo da smo na času istorije i da probam opet ša znam o Solunu. Ja kontam oće lepo izražavanje ovo-ono, pa reko to su ljudi koji su se rodili i žive u Solunu, tamo u Grčkoj. I on me istera napolje. Izvali debila retardiranog, pa šo me on pita iz geografije kad smo na istoriji...'' Ja: ... (muk)... (u sebi- auuu, jbt!)
2) Asistent ocenjuje seminarske radove studentima četvrte godine i kaže: ,,Bravo, zaslužila si maksimalne poene, rad ti je bio vrlo pismen...'' ja:...(muk prvih par momenata uz propraćeno au, brate koji kriterijum, i državni fakulteti otidoše u krc!), a onda : ,, hvala, doviđenja.''
3) Razgovor između profesora i studenata na predavanju iz pedagogije vezan za naša prva iskustva sa školom.
Studentkinja priča : Moja prva učiteljica je bila jedna divna žena, jako ljubazna, nasmejana, organizovana, bilo mi je bap lepo na njenim časovima, šteta što je nakon mog prvog razreda otišla u penziju, pa je onda došla jedna druga...''
Profesor: ,, Pa koliko si učila kod nje?
Studentkinja: ,,Prvi razred sam završila kod nje, pa je došla nova učiteljica''
Profesor: ,, Pa zašto je došla nova, kad je došla ta nova ?''
Studentkinja: ,, Pa zato što je učiteljica posle godinu dana otišla u penziju, u drugom razredu nam je došla druga učiteljica.''
Profesor: ,, Pa ne razumem zašto je došla ta druga...?''
Cela grupa:...(muk)...
Dokaz da su globalizacija i tranzicija ušle u sve pore života.
Sahrana, 1924. godine:
Konjska zaprega vuče sanduk, mir i tišinu kvare jedino konjske potkovice koje udaraju u kaldrmu. Stari sveštenik počinje jekteniju, ljudi plaču, postave se 3 do 5 sofre i to je to.
Sahrana, 2011. godine:
Kombi marke Mercedes-Benz 220 cdi vozi pokojnika. Iz kombija dotične marke se čuje pesma, jebi ga vozaču niko nije umro. Mladi pop koji fura jašarku i izgužvanu mantiju pevuši "Ramo, Ramo" dok se rodbina i prijatelji opraštaju od pokojnika. Dok su iz kapele iznosili sanduk, jedan od nosača je mobilnim telefonom ugovorio biznis, da mu veterinar očisti vepra (da ga uštroji ili ti izvadi muda) jer ako to ne uradi kad vepru padne svinja na pamet razjebe mu celo dvorište. Posle sahrane se ide u obližnji restoran gde se servira kompletan meni sa Nove Godine, izuzev pihtija. Često se desi da neko od rodbine ili prijatelja posle cele ove ceremonije sa oduševljenjem kaže "Što smo se dobro proveli na sahranu!"
E ni sahrane nisu k`o što su nekada bile!
Средство за утврђивање карактера и типа личности. Све зависи од тога како је држите.
1. ШОЉУ ДРЖИТЕ ЗА ДРШКУ - Класичан тип који цени традиционалне вредности. Нисте склони ризику. Битнија вам је функционалност од естетике. Веома сте ефикасни и по вама је најједноставније решење уједно и најбоље. Не ослањате се на друге јер верујете у своје способности. Levi's 501, кратка црна сукња ala Одри Хепберн или недељни породични ручак су само неке ствари према којима гајите вечни култ обожавања. Више волите да зовете него да шаљете SMS.
2. ШОЉУ НЕ ДРЖИТЕ ЗА ДРШКУ - Оригиналност је ваша карактерна црта. У вама пламти авантуристички дух спреман да вас поведе ка неистраженим пространствима људског ума. Веома сте креативни и духовити. Све што радите мора бити посебно и другачије. Имате алтернативне погледе на живот. Увек underground никад mainstream. Оригиналност и непоновљивост у свакој прилици. Убија вас стереотип и понављање. Copy/paste је ваш смртни непријатељ.
3. ШОЉУ ДРЖИТЕ ПРИ САМОМ ДНУ - Интелектуални тип склон истраживању, експериментисању и ризику. Стално се нешто питате. Занима вас по којим принципима свет функционише. Иако је вероватноћа да ћете просути то што пијете 99%, ви нећете одустати већ ћете развити посебну технику пијења не би ли дошли до неког друштвено-корисног и универзално-примењивог решења. У слободно време смишљате савршен начин како да преварите ГСП контролу.
4. ШОЉУ И НЕ ДРЖИТЕ ВЕЋ САМО УСНАМА ЛИЦКАТЕ - Екстра сензуални и емотивни тип. На првом месту су вам духовне вредности. Не хајете
пуно за материјалним стварима. Предигра и тихи разговор поред камина су вам сто пута узбудљивији од самог чина. Интересујете се за поезију,
књижевност и филозофију. Посећујете позоришта и галерије. Пуно размишљате, склони сте интроспекцији и тежите самоспознаји. Имате веома
префињен и истачан укус у свему.
5. ПРОСПЕТЕ СВЕ ПА ОНДА ЛИЖЕТЕ СА СТОЛА - Ваш животни мото је "Зашто једноставно кад може компликовано". Волите да импресионирате и шокирате околину својим поступцима. Увек идете до крајњих граница и не питате да ли боли. Ви сте рођени шоумен, забављач и егзибициониста. Храните се туђим погледима, коментарима и аплаузом. Поред вас никад није досадно.
6. НАБИЈЕТЕ ОТВОР ШОЉЕ У УСТА А ОНДА ЈЕ НАКРЕНЕТЕ - Ви сте веома... овај... ви имате изражене склоности ка... то јест... ви највише волите кад вам неко... мислим... у суштини сте добра особа...
Za većinu nemoguća misija, jer opšte je poznato da se iz zimskog sna međed probudi silno napumpan adrenalinom i nabujalog libida, toliko pun želje za zabavom i dobrim provodom da ga to obično drži do iduće jeseni. Priča se da su mnogi pokušali da smore međeda, brojni su tu avanturu i platili glavom ali legenda kaže da postoji samo jedan čovek kome je to i pošlo za rukom.
- OPAAA! Ustaj Brundo, dosta je bilo izležavanja, op, op... pu majku mu smršao sam samo sedamdeset kila ove hibernacije, moraću još malo da se utegnem za ovogodišnji festival lososa... mmm losos, daj da vidim ima li šta u špajzu, ako je opet upao zeka i sve pojeo jebaću ga u kržljavu borovnicu...
...
- E, dobro, sad kad smo prezalogajili malo da vidimo šta ima novo na tv-u... šta je ba ovo, što vatam samo pink? Čekaj, da nisam zaboravio da platim kablovsku za četiri meseca unapred... jebote pustio mi SBB samo pink za kaznu usta im se osušila. Dobro, bolje išta nego ništa, da vidimo... Amidži šou, ma nemoj da kenjaš da još puštaju to sranje?
- Meedo, Bruundo, ponaša se luudo...
- Boktejebo pa on još ganja ovaj debilizam, ovo je za oskar idiotluka, idem još nešto da pregrizem dok se neživljenik ne iživi.
...
- Mmm, ništa kao kiso kupus sa Blažovom ovčetinom, jebo mater svoju bosansku najbolje ovce u kraju ima al džaba kad moram svaki put da se rvem za nji'. Op, da vidimo šta je sad na programu...
- Meedo, Bruundo, ponaša se luudo...
- Ovo već postaje pomalo neukusno, država duradi nešto, pune fotelje blago retardiranih i baš niko da se oseti prozvan. Ma pušite ga više, daj da vidimo imal' kod Himze još bureka, recimo kilo i po da pazarim i možda po još tolko pite sa sirom ili višnjama.
...
- #krc# #mljac#... ma to je ono što ja ljudima pričam, burek je samo s mesom... #klik!#
- Meedo, Bruundo, ponaša se luudo...
- #mljac#... #žvak#... ... #krk#... ... ... idem nazad na spavanje.
Sigurno se pitate šta li je sad ovo? Kako vukajlija i bućkuriš, pa gde to ima? Eee, ima, ima... Vukajlija predstavlja beg od stvarnosti ali i povratak u istu. Skup raznih mišljenja, likova i ličnosti koji dele svoj opus jedni s drugima. Fuzija različitosti koje čine savršen spoj.
Takav je život nas umetnika.
Gde sam to ja? Čekaj, nije ovo moj grad. :gledam levo, desno, ne verujem: Ma, ovo i nije tako loše, ajd' da ubijem šetnju oko: tražim saobraćajnu tablu: hmm, zanimljiv grad, Gornji Vukojebinac. Aaa, šta je ovo? Kafana kod veselog pevca??? Ne verujem :počinjem da se smejem na glas: a u kafani za jednim stolom sedi Vladimir Nikovski, poznati pisac u gradu. Maže ajvar na 'leba i igra šah sa Turgenjevim. U separeu se igra pokerica u sastavu: Johnny Kurajber, Лаик, tigrić Dog i rakun. Ovaj zadnji baca fleš, opaaaa, nije debeooo. PuTiNcAn, koji je malopre sišao sa busa, sve to gleda i glasno reče: Sve bih ja vas na tucankamen. U tom trenutku dolaze Dva gospodina, Paninaro i Proviron.
- Molim vas, Da objasnim. :šljas, šljas:
- Nije to lepo, čoveče. Ms mojne više te reakcije tebrex.
Idem ja odavde, još ću i ja da dobijem batine.
Gladan sam. Super, evo je pekara.
- Dobar dan, izvolite – reče mlađa devojka sa pločicom na kojoj samo piše DBSK.
- Daće te mi dva pohovana vrapca u tortilji i stavi malo više sosa, onako da kipi.
- Hoćete li i zelen lukac?
- E, ajd' požuri, gladan sam. Koliko sam dužan?
- 80 kurika.
Izašao sam iz pekare i navalio da jedem. :TUP: Šta to bi? Pogodi me velika konzerva. Au, ovo je neki protestni skup. Eno je Vučica nosi transparent DRŽAVA DURADI NEŠTO POVODOM PLAGIJANJA, Selenijumka HOĆEMO PRETRAGU GROBLJA, Zumbul-aga i Skočimiš HOĆU DA POSTANEM KURD UMESTO KURDA. Agilni i Yeahbatch fataju neke drugarice iz stranke a ostalih 24000 urlaju na glas: Dokle_više! Dokle_više!
U tom trenutku pljusnu vatra sa nebesa i prolete zmaj. Masa se razbaca na sve strane a zmaj počeo da okreće drugi krug. Na glavi zmaja stoji jako opasan pas Javio sa megafonom koji urla:
Kajzena boli kurac
a i mene
decxaci nećete jebati
selenka jesi li toliko gladna
Iščupah se nekako iz gužve i odjednom sam se stvorio na periferiji grada. Šta li je ovo, jebem li ti sunce, k'o da sam u Teksasu. Dolazim do neke zgrade i ugledah poternicu na kojoj piše: Živi ili mrtvi, traže se pljačkaši : Miloš-88, Gavran sa mitraljezom, Sreta-Šteta i Mile zvani bubreg, nagrada 500.000,00 kurika.
Devetar Cokulić: Drž' ga Gile, ne daj mu da pobegne!
:nisam se ni okrenuo a već sam bio na zemlji sa sve lisicama:
Šerif Gile: Kako si siš'o sa ovog zida???
Ja: Aaa? ŠKK?
Devetar Cokulić: Nemoj da se praviš lud kad jesi! Malopre nam je Ludi psihijatar javio da je jedan pobegao ali srećom nisi otišao predaleko.
Ja: Ali, ja nisam taj koga tražite. Ovo je greška, samo sam stao da pogledam poterni… :vade se pištolji i lisice: Evo, polazim. Kako ste surovi!:pomislih u sebi:
Ni kriv ni dužan, onako isprebijan i zavezan, penjem se uz stepenice i vidim tablu na kojoj piše KlinikliInsejn. Jebo mamu svoju, završiću u ludari. Ulazimo u veliki hol koji je čist i uredan ali umesto da nastavimo ka II spratu, momci me odvode u podrum.
Ludi psihijatar: A, koji si ti?
Ja: Nalog ili pravo ime?
LP: Nije ni bitno, svi smo mi pomalo ćaknuti. Taman ima jedno slobodno mesto za tebe na kraju hodnika.
Ja: Ali, ja nis… :tras, tras, tras: jesam, jesam.
Dok prolazim pored ćelija gde su zatvorenici čujem neko lolisanje i mislim se ko to može biti i u tom trenutku me ščepaše ruke jednog kanibala.
- Jesi li poneo što za šerovat, lol? – reče ovaj strašni čovek.
- Idukurac bre Riha, prepade me!:pozdravom razmenjujemo šta imamo:
LP: Champy, skloni ove koske iz kaveza da se ne usmrdi ceo podrum i dovedi Über Djo, valjda će ga ona zasititi.
Želim da joj probam jetru, scscscs- uzbuđeno reče Riha.
Pored njegove ćelije videh jednog obnaženog momka koji plače i pitam se šta li mu je. Ček, ček, pa to je Nejked.
LP: Ne obaziri se na njega. Ko ga jebe kad šeta go po gradu i pokazuje tukidid ženama.
Ja: Verovatno je i imao šta da izbaci, ako me razumeš doco. A, što plače?
LP: Prebila ga g-đa Paperjasta malopre kao pičku.
Ja: ONA? Žena sa nežnim nikom? Ne mogu da verujem! Pa, gde je, ne vidim je?
LP: Upravo je izbacuje Champy.
Riha: Op, op, opaaaaaa!
Kakva ludnica 'bem ti sve. Taman se opustih kad me prekide: Bože, blagoslovenibilirabovibožiji…
Kakvo je sad ovo opelo? :gledam, okrećem se, bre isto podrum kao pre dve sekunde:
LP: Opušteno, Otac Gavrentije čita molitvu za Boxera i Andreya Arlovskog za sutrašnje takmičenje sa lazićevcima. Ovi naši ima da ih slože kao stog sena… Ulazi ovde!:gurnu me, zatvori vrata i zaključa:
- Eee, ks, ks… - neko me doziva.
- Ne vidim te, ko si ti.
- Ma to sam ja, majke ti ga glupe, Manijak. Kad me pre zaboravi?
- Aman čoveče gde si?
- Nećeš jebati rođo, ostaćeš tu zauvek. Ko jednom dođe, ne odlazi više.
- Sećam se da si i ti bio do pre neki dan tu. Šta beše, spemovanje četa ili spemo…
- Tiše pričaj čuće nas neko! Ispod prozora sam, ćorčo, zato me i ne vidiš. Došao sam da ti pomognem da pobegneš.
- Aha, dobro…
- Hvataj ovo što ti budem bacio i znaćeš šta ti je činiti. Čekam te u Vutrincima.
… u nastavku defke saznaćete,
koliko je autor otišao u kurac,
na koji način i ko je tajanstvena ličnost koja ga je izbavila iz podruma,
zašto je Перовић izbačen sa časa,
šta se desilo na vašarskom susretu autora,
ko se ljubavisao u stratovariusovom žbunu,
ko će biti pobednik u NKV…
Umetničko ime bosanske pevačice, misteriozne žene, koja je i dalje predmet rasprave naučnika sa balkanskog poluostrva i kolega sa Masačusetsa.
Pitanja je milion a odgovora, tek po neki.
Ko je ova romantična plavuša? Ime i prezime skroz nepoznato...
Iz kog dela Bosne? To se samo pretpostavlja... NASA tvrdi da je poreklom iz Dimenzije X...
Ko piše pesme? Pitaj kurac.
Da li je svesna? To ni EEG ne zna, uvek daje drugačije rezultate...
Meštani bosanskog gradića Visokog čuvaju vekovnu tajnu. Bliska rođaka sa Novelom i potomak faraona Hajrudinzsa XIII, prvog narko bosa u istoriji starog sveta. To svedoče i hijeroglifi. Pored njegovog imena prvi put se pojavljuju simboli za teške droge.
Jebe se sa Supermenom!
... u toku je emisija Kvadratura oktaedra...
Jelena Bačić Alimpić: Kakvi su ovo naslovi u novinama, pobogu Senny??? Ovo je smejanje.
Senny: A štaš ba, šejtan ih nosio. A jes ti prijatno ovde u studiju.
Jelena Bačić Alimpić: Kako možete biti tako hladnokrvni prema ovome? Čuj, Seks u Renou 4, Pra-pra-pra-deda ipak bio bivši legionar, Senny sunča ribicu na Kopu, Vitez Koja ubijen u Pukovac..., a ne, pogrešna strana.
Senny: Ljubomora. Ma, šta me briga, meni je super.
Jelena Bačić Alimpić: Ma da. Žena tolike harizme ne zaslužuje ovo zaista. Ccc.
Senny: Hihihi.
Jelena Bačić Alimpić: Ma mogu da vam puše kurac. Ali, zaista. Onaj hit Rastafarijanska je tuga pregolema ne silazi sa top lista mesecima. Prodaja suvog vrata sa vašim likom je ojačala ekonomiju na ovim prostorima. Ma, kad bolje razmislim, serem im se u usta. :okreće se publici: Izvinite ali moja čeljusna drobilica nije mogla da izdrži. Iju, šta mi bi?
Senny: Opušteno, samo opušteno. Rileks.
Jelena Bačić Alimpić: Cepaj ribo, pokaži ko je najbolji na estradi. Režija, pusti onu moju.
Senny: IDEMOOOOOOOOO... Boj, boj, boooj, ti si belaj boj...
Publika: SENNY MI TE VOLIMO! SENNY MI TE VOLIMO!
Jelena Bačić Alimpić: Toooooooooo mačkooooooo... jebote, kakva podrška. Dragi gledaoci, gori nebo zemllja se otvorila. U studiju je looodilo...
... kisss za režiju, Dana --- poruka za Tamaru: ako si za ljubav u dvoje javi se na 064/2277XXX --- Senny, oprosti... Imaš li malo ljubavi za mene, stare vatre nisu zgasle... Klark K. :( ---
Moja baba: Ovo sve drogirano!
Udarci niži od Džeja. Ne, ne, niži od našeg standarda. Ma, niži čak i od plate baba sere na železničkoj stanici u Ljutovu.
Niski udarci su najteži kad ih dobiješ od rodbine. Rodbine koja živi u kući do tvoje, u spratnici, sa ogromnim dvorištem i pozamašnim primanjima, dok ti živiš u običnoj, prizemnoj kući, napravljenoj od sedamnaest vrsta materijala, od kojih je cigla najmanje zastupljena.
Od igle do lokomotive, ili u ovom slučaju, od jajeta do kuće.
-E, ćao, izvinite što zovem ovako kasno, trebaju nam dva jajeta za palačinke.
-Ma eto ti, uzmi, u redu je.
-Jao, hvala, drž’ puš’, ovo ono...
Posle tri dana dobiješ palačinke što su „pretekle“. Ah, pa dobro sad..
-Mali! Imaš piva, nestalo nam?
-Ima samo dva što je keva za goste ostavila.
-Daj!
-Ali...
-Ma ionako ti neće nikakvi gosti doći.
...
-Nabraćemo malo blitve iz vaše bašte, i uzeli smo malo zeleni, i ribizli, i...
-Da, da, još ja mislio opet komšijin gusak pravio sranje po baštama..
-E, vi ono beše imate kiselog kupusa?
-Jes, stavljali ja i keva u džakove, jedva svezali..
-Super. Super! Uzeću hmm... pet glavica za sarmu.
-Pa... ok, a vi niste kupili u radnji kad nemate baštu?
-Nismo stigli.
-I to što kažeš, niko nije blesav da prošeta tri ulice.
-E! Daj kosilicu! (sedamdesetak puta)
-Eto ti u šupi... pa sunce mu jebem, u bašti stoji montirano igralište za decu i bazen, vrede ko ova moja straćara, a ne kupe kosilicu za par iljada.
Dobiješ je nazad tapaciranu travuljinom, a nož otupeo i iskrivljen ko da su kosili armaturu i oras.
-Mali, bicikl za...
-Šupa.
Prekide te u gledanju onog Save iz Kikinde i njegove rečenice „e neš kolega, mrš iz moje avlije!“ Eh...
-Moram da vas zamolim da ne bacate djubar po bašti po danu, usmrdi nam se veš na štriku.
-Dobro, ja ću pod mesečinom da gazim golubija govna..
-Pa ’di ćeš ti sotim autom sade?
-Idem na pecanje, baba...
-Ne mož! Treba njima, kažu da idu negde u Srem za vikend, a njev auto ne valja.
-Ko me pitao? I ja sad, s oproštenjem, da glodjem onu stvar?
-Ništa t’ja ne znam kazati, tako je rečeno.
(taraba, munja, kosturska glava, bomba, oblak, munja, bomba)
-Eeehehe, he, nešto ja mislim, zafalilo nam hiljadu evra za kaparu za stan..
-Mhm...
-Pa rek’o, ako imate iz njegovog fonda za fakultet da uzajmite, do kraja meseca, bla, truć...
-Kevo, imam fond za fakultet?
-Ćut’ bitango! Nemaš. Više.
ŽIRANT! Krv ti jebem! Nema dalje!
-Hihihi, uzeli mi i drugi stan, na kredit, dvades’ godina, a kuća nam pod hipotekom za onaj prvi.. pa ako bi mogli...vaša...kuća...hipoteka...
-Moja...kuća...se raspada...ležem pijan da bi lakše podneo ako mi padne plafon na glavu u snu.
-Ma to je privremeno..
-I ja sam privremeno pijan.
-Pa dobro, razmislite, mi ćemo sutra neke takse za to da uplatimo, pa će doći geometar, šuc muc...
-Mhm...
-E, sutra u šest ujutro trebaš do opštine da potpišeš nekih pedesetak papira i izjava.
-Da, što se tiče toga, NE MOŽE! Nije vam baba rekla?!
-Ali već smo sve...
-Ne može.
Niže od Džeja, rekoh...
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.