
Jedan od žanrova u koje nam je ćale svrstavao filmove u detinjstvu.
-Ćale kakav je to film?
-Strava u ulici brestova...Odlična hororčina!
-Ćale kakav je to film?
-Terminator 2...Igra Švarci mađija, akcija!
-Ćale kakav je to film?
Pa vidiš da igra Ričard Gir...
-Da, ali gde spada? Akcija, horor?
-Sranje sine, TO JE SRANJE!
Sranje štapići za uši su pakao kako za tvoju, tako i za moju ušnu školjku, medjutim, samo je moja mama toliki štediša da se odrekne luksuza normalnih štapića za uši.
Takođe je neverovatno i to što je neko napravio štapiće za uši, štedeći na vati, i tako totalno usrao ceo čin čišćenja ušiju, tj. prijatnog osećaja dok se to radi. Uzrok tome je to što famozni sranje štapići za uši imaju manje vate koja je tvrda i tanka, stvarajući osećaj kao da čistiš uši burgijom.
Osobina specificna za fudbalere ili za ljude koji su detinjstvo proveli uz PES ili kladionicu. Fudbaleri bi obicno zivot dali za fudbal, PES igraci gledaju samo kako da uvezbaju dobro rukovodjenje tastaturom dok kladionicari obicno ne odgledaju ni jednu utakmicu ali zato rezultate prate na teletekstu ili netu.
-Sta je uradio sinoc Inter?
-Ma igrao nereseno sa Laciom, bezveze, ja navijam za Inter.
-Ma nema veze vazno da mi proso tiket, igrao sam x.
Odgovor ćaleta zajebanta na pitanje sina "šta da radim sa dvesto dinara"?
-Ćale, daj mi za izlazak!
-Evo sine...
-Ma daj bre, šta da radim sa dvesto dinara?!
-Sve spičkaj, pa nek' ide život!
Jedina stvar koju moraš da započneš i završiš sam. Za Roberta Beninija je lep, a za Nemanju (Emira) Kusturicu je čudo, dok je Čedomiru Jovanoviću zakon... Boris Tadić kaže da život ne može da čeka, što nam uporno i dokazuje time što već dugi niz godina naši životi polako počinju da nam okreću leđa i sa novim biometrijskim pasošem odlaze u zemlje "šengen zone" i traže politički azil. Iz Evrope dobijamo odgovor da su ti azilanti "lažni", i na taj način nam šalju njihovu definiciju o našim životima. Tako je naš predsednik, zajedno sa našim čuvenim režiserom, jedini ubo tamo gde treba, jer je život u Srbiji zaista jedno veliko čudo, sa sve tanjim smislom, i odlazi...Ne čeka ni samog sebe u boljoj varijanti.
Ukoliko ste i Vi baš iz Srbije, trebalo bi da imate i redovan seksualni odnos sa Vašim životom...'Bem ti život više...
P.S. Indira, tvoj život te pozdravlja, živ je, ali je morao hitno da napusti zemlju nakon tvoje prve pojave u javnosti.
U sivilu monotone svakodnevnice ponekad naidju oni sitni trenuci koji te ispune i u sebi pomisliš gore navedeno.
Zima je, mjesec decembar…
Ulaziš u taj prokleti studentski wc…
Grijanja naravno nema, temperatura minus tri pingvina…
Zauzimaš poziciju i shvataš da ti je neko ostavio zagrijanu dasku!
Blaženi osmijeh na licu i u sebi pomišljaš: “život je lijep!”
Jedina stvar koja čitav život ti ostaje jeste nadimak iz bloka. Uraditi takvu glupost da te i po toj gluposti pamte čitav život, e to je već stvar umjetnosti.
-Buraz, juče mene čitav dan bolio stomak, ajd trpim ja i krenem ti do grada malo, i u troli ionako gužva svaki put, ja dobijem proliv. Ajd što je smrdilo, nego što me je i sramota.
--Jebiga, to će da te prati čitav život ko nadimak iz bloka.
Situacija gde ti je sve u životu potaman, živiš kao bubreg u loju od rođenja, i može da ti bude samo bolje.
- Bajatoviću, oćeš li više sa te pozicije Srbijagasa, narod nema šta da jede, a ti tako
- Život me nije mazio druže, izdrkao mi je, PIŠAJ PO SIROTINJI
Sranje je kada ti govno bućne u šolju i nakon toga osetiš prskanje po guzici.
Nužda ne bira ni vreme ni mesto i zato se desi često da nas stisne baš kad smo u gostima. E sad, među primitivnim životinjama je njuškanje izmeta i obeležavanje teritorije sastavni deo normalnih društvenih odnosa, dok je kod nas ljudi to nešto krajnje neprirodno i sramotno.
Nekoliko saveta za dobar rezultat u gostima:
- na prvom mestu mera predostrožnosti: pre polaska u goste preispitajte vašu savest: "Da li Vam se zaista ne kenja?!"
- u gostima izbegavajte kafu! pogotovu kafu s mlekom!
- ali kada vrag odnese šalu i krene kolobocija po stomaku (jbte šta sam to jeo!), pažljivo snimajte situaciju.
- procenite koliko vam je vremena još ostalo i svu svoju energiju usmerite na misaoni proces - neka um savladava telo dokle je moguće.
- hladan znoj prekriva čelo i reže stomak - setite se reči Gospodnjih "Bdite i molite se! Duh je srčan, ali je telo slabo"
- probajte da se setite da li je neko već išao u wc, jer ako nije, ići će; i snimite da li se još nekome ide u wc i dajte mu prednost.
- skenirajte prostor okom predatora: gde je wc! (obično zatvorena vrata, od ostave se razlikuje po velikom plastičnom kvadratu za prekidače za bojler, grejalicu i napokon svetlo!)
- izračunajte najkraći put do wc-a ali i ukalkulišite prepreke na putu, preskakanje stolica nonšalantnim hodom
- i odzvonilo vam je! pre nego što ustanete pitajte domaćina gde je wc, iako ste već snimili gde je, fora je u tome da ne pomisli da vam se toliko mnooogooo ide.
- lagano ustajte, bez naglih poteza, ali pazite da sve to ne izgleda kao "robo dance" i odšetajte do klonje u Napoleonovom stilu!
- ulaskom u kazneni prostor ubrzajte sve telesne aktivnosti! spustite dasku, odkopčajte kaiš, šlic, jednim potezom svucite sve slojeve odeće, sputite dasku!
- gubitak krvi u glavi, mrak pred očima, tunel sa svetlošću i lagana drhtavica u prvom trenutku sladostrašća, kada strano telo napusti organizam.
- sledeći trenutak je već comeback to the real life! ne, niste u mrtvačnici kafilerije, pustite vodu odmah i to ponavljajte koliko puta je neophodno, samo pazite, domaćini su navikli da prepoznaju zvuke svoje wc šolje.
- izvedite sve u što kraćem mogućem
- jbte papir! gde je?! gde su novine? gde su mi jebene papirne maramice?!
- Allahu Ekber imaju bide!!! sada samo još snimite neki umazani peškir ili korpu sa umazanim vešom da ne bi morali baš da izlazite sa mokrom guzicom.
- dišite duboko kako bi što pre reciklirali sav vazduh iz wc-a.
- kad se vratite za sto ne palite odmah cigaretu, bićete provaljeni, a i kaplice za oči je dobro nositi sa sobom.
Zivot pun hrenovki i domacih jaja.
Zivot koji nije zagadjen televizijom i kablovskom. (jbg, nema se)
Zivot u kome te stalno grize savest zbog ispita, ali vrlo retko nesto poduzimas povodom toga.
Zivot u kom si lopov. (krades internet od komsija)
Zivot u kome je nomadstvo normalna stvar... od stana do stana, od supe do supe...
Zivot u kome gotovo svaki pokusaj seksualnog odnosa prekine tvoj cimer/ka.
Život u kom živiš od prvog do petog, a ostatak meseca preživljavaš...
Sladoled mog detinjstva.
Iz goranskih i šiptarskih poslastičarnica.
I sa raznih vašara. Neko obavezno dotera mašinu, pa se usred letnje žege napravi red.
Tad nije bilo sanduka. Ni frikom ni nestle.
Sladoled iz neke prastare italijanske mašine, iz koje si mogao da dobiješ samo vanilu ili mešano, vanilu i jagodu odnosno vanilu i čokoladu. I to je bilo "bilo koji".
Ko je imao para i za slatki, veliki kornet, njemu si samo mogao da zavidiš.
Neretko si od ovog sladoleda mogao da dobiješ i trovanje, naročito na vašaru.
Ali mi smo ga voleli, nije bilo boljeg.
Kad se pojavio ovaj iz sanduka neko je ovom iz aparata smislio posprdno ime "na sranje".
Ima ga i danas u nekim poslastičarnicama ali klinci pojma nemaju, kad im kažem "hoćeš ovaj na sranje", pogledaju me kao dileju i odmahnu glavom, neće ni da me udostoje odgovora.
Jebi ga, šta oni znaju šta je sladoled na sranje.
Iritantni izraz. Vrhunac svoje iritantnosti ovaj izraz pokazuje kad ga izusti sljokoprda ne starija od dvadeset leta. Pandan je "mogla bih knjigu da napišem".
O: Svađam se sa majkom svaki dan, tera me da spremam ručak kako bi ona mogla da skita, ćale ne da ni dinar za u grad, momak me ostavio, kaže smeta mu što izlazim svako veče, a sestra se prva ustane ujutro i obuje moje čarape. Uh, moj život je film.
H: ccccc, razumem te...nije ni tebi lako!!
Rečenica koja se čuje obično kada se polemiše o izvođenju neodgovornih, ilegalnih, štetnih ili opasnih radnji.
- Ajde da se napijemo ko svinje i da trčimo goli po ulici i vičemo 'iiiiiii-aaaaaaaa'' na pajkane.
- Si bre ti normalan?!
- Ajde bre šta ti je, život je kratak.
Pozicionirajući se tu negde između viceva o prdenju i sâmog prdenja kao mirisno-auditivne pojave (neretko i obrnutim redosledom), verovatno najnelordskiji pokušaj duhovitosti još otkako se početkom 20.veka nekom zadriglom Bavarcu u polupraznoj lokalnoj pivnici oteo glasan dežpr, a on to prokomentarisao rečima "Das war ich nicht!" (Nisam ja!; prim.prev.). S tim u vezi stoji i relativno opravdana sumnja da se naslovna subkategorija "kratke šaljive forme" iliti vica (ako se on takvim uopšte i SME nazvati), jedino i može dopasti jebenim Bavarcima...iza kojih u nevelikom rastojanju sledi ostatak jebenih Nemaca - inače, ubedljivo najneduhovitije rase u našoj, dok za susedne galaksije nisam baš tako siguran - kao i nezanemarljivo obiman klaster primeraka sa nekom od dijagnoza koje garantuju ekspeditivan prijem&negu na F-odeljenju najbliže ludnice. Uglavnom - toliko transferogena pojava, da je u poređenju sa njom čak i ona najočajnija od fora koje baca rendom neuspeli glumački pobačaj iz "Boris Bizetić" šoua (uključujući i njega, razume se) metastazira u remek-delo humora, crni pojas, 9.dan. Najmanje.
Korisnike odjebati najstrašnije.
- E, brate...Šta je to malo, zeleno, ide gore-dole?
- Boli me kurac šta je...
- Teniska loptica kojoj je pozlilo u liftu, hjahjahja, kapiraš? E, a šta je to malo, zeleno, ima ga svuda i ima točkove?
- Ne znam, brate, i ne želim da zn...
- Trava, a za točkove sam se šalio, phahahahahaha...
- Do jaja, tebra, baš si likčina...
- Ok, ok, još samo jedan...Je l' znaš šta je to malo crno i skače po pijaci?
- Ne. A znaš ti šta je to malo, debelo, skače gore-dole?
- U, ne znam taj, jebote...Šta?
- Tvoja keva na mom kurcu, OPA!!!
Lep gest jedne od banaka koja je došla iz pičke materine da ućari nešto na našoj nemaštini presipanjem iz šupljeg u prazno i prodavanjem muda za bubrege.
-Dobar dan, želim karticu sa ovom slikom na njoj!
-Nema problema, samo da...ali gospodine, pa ovo je KURAC!
-Jeste, i to u erekciji, moj lično!
-Pa nisam siguran da možemo da vam izadjemo u susret...
-Nemam ženu, nemam ni decu, pse ne volim, na mačke sam alergičan, a prirodu mrzim. Hoću da na MOJOJ kartici bude MOJ kurac, ne vidim problem!
-Gospodine, moraću da nazovem nadredjenog da se konsultujem sa njim.
-Slobodno, prijatan vam razgovor. E da, hoću da kurac bude okrenut u pravcu strelice koja pokazije pravilan smer umetanja kartice u bankomat tako da osim vizuelnog utiska ubacimo i dozu funkconalnosti!
-Gospodine direktore, imam problem, jedan klijent hoće da stavi sliku svog penisa na karticu...
-Može da stavi i tek izasrano govno, sadistički ritual ili sliku tvoje žene tokom felacija. Štampaj marvi šta god hoće, ali kamate ne spuštamo!
Pozorišni lutak živi za aplauz, za savršeno odigrani čin. Hrani se žamorom publike, njihovim klicajem i hvalospevima. Njegov život je satkan u tom malom vremeni, njegov život predstavlja živote drugih. Svoj lik nikada ne naziva ulogom, niti poslom, zove ga umetničkim delom.
Moja mala posveta svim pozorišnim lutcima:
Dok predstava traje i žamor se čuje,
ti osećaš život, ti znaš da tu je.
Dok se zadnji dlanovi spajaju uz buku,
ti uživaš u slavi, u tom zvuku ruku.
I do zadnjeg naklona ti vešto glumiš
i sa zadnjim naklonom, sve što imaš gubiš.
Kad zavesa se spusti, utihne sala,
cela tvoja uloga nekako je mala...
Izraz za nečiju zabrinutost, umusiti se, kad složi facu k'o da ga je Hitler poslao na ''tuširanje''.
- Čoveče šta se musiš ko gladan pred sranje, pa biće i drugih cura ionako je ličila na Meduzu sa onim dredovima...
Kada vaše retko sranje, usled analne super nove, stvori vrli novi svet (kosmos) u WC šolji.
-Tata, tata vidi eno je kasiopeja.
-Nije sine, to su velika kola....
Ironična konstatacija kojom se nadovezujemo na propali pokušaj našeg prijatelja da nas uteši u teškim trenucima.
Brankov most, negde oko ponoći:
- "Nemoj da skačeš, prijatelju... Ništa ne može da bude toliko strašno da bi sebi oduzeo život.."
- "Ma nemoj? A jel' tebe žena prevarila sa zadriglim kamiondžijom, koji je veličine trokrilnog ormara pa mu ne možeš ništa? Jel' tvoj sin puši kurčeve po gej kućama da bi zaradio za drogu? Jesu li tebe otpustili danas sa posla jer si samo tražio pet minuta dužu pauzu?"
- "Sve će to proći, ne sekiraj se... Evo sad smo pred vratima Evropske unije..."
- "Uuuuuuuuu moš misliti, Evropska unija... E, hvala ti, moj život je ponovo dobio smisao."
- "Ma skači prljavi radikalu, ko te jebe..."
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.