
Jedina stvar koju moraš da započneš i završiš sam. Za Roberta Beninija je lep, a za Nemanju (Emira) Kusturicu je čudo, dok je Čedomiru Jovanoviću zakon... Boris Tadić kaže da život ne može da čeka, što nam uporno i dokazuje time što već dugi niz godina naši životi polako počinju da nam okreću leđa i sa novim biometrijskim pasošem odlaze u zemlje "šengen zone" i traže politički azil. Iz Evrope dobijamo odgovor da su ti azilanti "lažni", i na taj način nam šalju njihovu definiciju o našim životima. Tako je naš predsednik, zajedno sa našim čuvenim režiserom, jedini ubo tamo gde treba, jer je život u Srbiji zaista jedno veliko čudo, sa sve tanjim smislom, i odlazi...Ne čeka ni samog sebe u boljoj varijanti.
Ukoliko ste i Vi baš iz Srbije, trebalo bi da imate i redovan seksualni odnos sa Vašim životom...'Bem ti život više...
P.S. Indira, tvoj život te pozdravlja, živ je, ali je morao hitno da napusti zemlju nakon tvoje prve pojave u javnosti.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.