
Jako loš projektant, izumitelj stepenica sa nagibom većim od Planice, soba bez jednog ravnog zida za orman, i terase širine 15 cm na koje ne može ni saksija da se stavi. Ali zato redovno stavlja Dalijeve i Le Korbizijeove slike na FB, i priča o sveopštem sivilu današnje arhitekture, a u stanju je da za vikendicu od 20 kvadrata potroši budžet za soliter . Na kraju se učlani u stranku, i postane direktor za urbanizam nekog grada, pošto je od preduzimača dobio dovoljno batina za tri života.
-Šta je ovo koji kurac? Kakva je ovo zvonara, ko vam bre reko da ovo zidate, ste normalni?
-Gazda, mi samo radimo po projektu, evo tu sve ima nacrtano.
-Jaoooj, zovi mi onog Arhikitu ODMAH!
-Šta nije u redu?
-Je li bre, kome ti misliš da ja prodam ovu zgradu? Jel si vido ti nekad kako izgleda stepenište? Šta će ti ovolka rupa izmedju, i to još okrugla, i gde si video da stepenice nemaju ogradu? Usro sam se od stra već kod trećeg sprata, a ovde treba da idu majke sa decom.
-A pa ne, vi ne razumete, kvadratne forme su dokazano neprirodne, a najnovija ispitivanja pokazuju da ograda uljuljkuje u lažnu sigurnost. Tu je predvidjena kevlarska mrežica, skoro nevidljiva. Ne znam dali ste primetili ali svi zidovi su u radijusima...
-Jesam! Jebali te radijusi, ko će da pravi nameštaj u radijusima, gde da nadjem krive sanitarije, na šta će čovek da okači plazma televizor, na kurac, jel znaš ti šta je prava linija linija, kvadrat i kocka, jebem li ti kocku u pičku! Šta da radim ja sad, ovo sve mora da rušim pa ponovo!
-Izvinite, ali to je moje autorsko delo, i kao takvo ja ne dozvoljavam...BAM, TRAS, ŠLJAS!
- neku godinu kasnije-
-E Gazda, onaj šamšula koji nam je projektovao one gluposti je postao glavni Gradski Arhitekta! Kurac ćemo sad da dobijemo još neku dozvolu.
-Jebote, svako koga sam ja lemao je uspeo u životu! Ako nema veze, ionako slabo ide prodaja stanova. Prelazimo na asfaltiranje.
Krajnje nedžentlmenski način da se kaže da neku žensku osobu ni pod razno ne bi videli na drugom kraju gorepomenutog (telesnog) organa. Fizički izgled dotične, naravno, nije presudan, već neki drugi faktori na to utiču daleko više.
- Brate, pomagaj ako Boga znaš! Hitno, život i smrt!
- Pričaj, sunce li ti, šta si se tako zajapurio?!
- Znaš malu Maju što je već neko vreme jurim? E, dogovorismo se večeras da, khm, popričamo na žuraju i baš mi je zvučala, onako, 'oćno.
- Pa dobro, ako misliš da ne možeš sam sa njom da se izboriš, mislim, previše je zahtevna, čemu prijatelji služe i...
- Ma, ne to, retardu! Znaš da se ne odvaja od one drugarice? E pa, treba mi neko nju da privremeno zadrži svim mogućim sredstvima. A ionako se za tu priča da je stalno 'oćna...
- Aaaaa, ne jebem ja to da radim! 'Ajde što je skrndelj, svi znaju da je ono neki divljak sa tipičnim ponašanjem očajnice! Pa, nije moj kurac socijalna služba!
- 'Ajde, što si takav? Kupiću ti i papirnu kesu! Pa, samo jedno veče...
- Slušaj, ti i ja zajedno smo ženstveniji i nežniji od nje. Može da popije bure žestine za jedno veče, psuje, pljuje i bije se, zaskače muškarce, čuo sam i da preti ako nećeš, a obzirom na njene gabarite, može biti opasno!
- Pih, koji si ti džentlmen! Dobro, moguće da jeste malo agresivnija jer to jako retko dobija, pa ne može da se iskontroliše...
- Vidi, nisam ti ja u tom sado-mazo Angela fazonu i ne palim se na modrice i slomljene i iščašene kosti ili još gore, da se pomerim s' mesta!
- Ih, kakav si, pa ja za tebe bih! Ne teraj me da te podsećam kako sam...
- Dobro, ali ima ceo život da mi se odužuješ za to! I ako me nema sat vremena, odma' zovi hitnu i nindža kornjače!
Rezultat udruženog zločinačkog poduhvata maligana i viših masnih kiselina u sadejstvu sa prađedovskim zovom divljine skopčanom u rasporedu adenin-timin parova na 169. hromozomu brojanom od nazad. Ovaj neobjašnjivi sklop tera prerano osedelog kancelarijskog službenika, rođenog Dorćolca, podbulog od nezavršenih izveštaja i stresa na poslu ( nećemo reći i mobinga ), da umesto da se odmori k'o čovek kad već ima dva ničim izazvana slobodna dana, ustaje u 4 ujutru, ide Bogu pod pleksus i izigrava retardiranog Tarzana.
Steva: E kume, jesse sećaš kad smo bili kod Laze Smrde na ranču... kasmo se razbili ko bulje?
Kum: U matori, to bilo još u srednjoj...ima tries godina
Steva: Ma dobro bre, pitam jesse sećaš...aaaaa sasam se setio tis tad bio s onom rošavom, kako se zvala...Dragana, Daca...ma nebitno, beš je ti u dupe...izvini kumo, nemo se ljutiš, al tako je bilo... a jesse sećaš kako smo se peli na onaj njegov dud, za opkladu...
Kum: E kume moj, tad smo imali sedamnes, i bili triespet kila lakši...
Steva: Ma ne seri, i tad si bio cava, jedva si skupio jajca pred onom malom Dragicom...Dijanom, ma ko je jebe...ne da se Steva još, saš da viš kako ću se popnem na ovo drvo, ima da vas popišam odozgo, drž pivo!
Stevovica: Nemoj Stevo molim te...daj kume spreči ga, popio je pola gajbe sam...
Kum: Ajde Stevo stvarno, ne seri, saćeš ti da se penješ ko majmun, deca te gledaju
Steva: I treba! Nek vide kako im je ćale car...a nije sisa kao neki ovde...ti ženo ne seri nego pazi na taj roštilj i daj kumu još jedno pivo...viš da mu grlo suvo...aj kume na drvo, ako nisi cava...
Kum: Stevo, jebote stani de ćeš...pazi ta grana je suva! Pazi!!!...kumo zajebi pivo, traži domet negde, zovi hitnu, ja odoh da ga spustim na glavni put...
Manji čekić obično znači više udaraca, što će reći da ako ekser hoćeš dobro da zakucaš mora da se uzme veći čekić. Odnosno, što više sile i snage uložiš u nešto, lakše će ići. Bar što se neživog svijeta tiče. Sa ovim živima može isto tako, al je kažnjivo zakonom. U većini slučajeva...
Gradnja autoputa kroz Atakamu, Južna Amerika. Ekspedicija putara iz Srbije došla da pomogne kolegama iz Čilea:
Mile: Au jebote. Otkud ovolike kamenčuge ovuda?
Rajko: E jedino se nama baksuzima može desiti da usred blata i peska nađemo kamenje. OJ ŠEFE!
Šef Sale: (budi se polako) Mrljmmmrmrmmr... Ja sam glas vapijućeg u pustinji... Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok...
Rajko: Ovog sunce udarilo izgleda. Rakije znam da nema, ne dadoše nam je na granici.
Mile: Sunce sigurno. Šefe, problem, gori Mercedes.
Šef Sale: SUNCE VAM JEBEM, BACAJ LOPATE, VATAJ KANTE... Mile jebem li trunje iz opanaka, šta me zajebavaš?
Rajko: Oprosti Sale, ovaaaj, šefe, imamo problem. Vid' ono kamenje.
Šef Sale: Zovi Mirka.
Rajko: Ne rade mašine, Mirko se sobalio k'o morž u kontejneru tamo.
Šef Sale: Daj da vidim... Mile, de probamo ručno.
dižu kamen
Mile: Aaaah! (stenjanje) Ogroman je!
Šef Sale: Paznogeipuuuušćaaaaj. Jebo me pas, ovo je gore od onog mosta preko onog jezera u Finskoj.
Rajko: Je l' preko Nilake?
Mile: Najedeš se kake, lolololo.
Šef Sale: Mile, ne seri. Jes, tamo. Vidi, cvetak neki iz kamena raste.
Rajko: To mi pokojni Pera rekao da je dipladenija.
Šef Sale: Bogmudušuprosti, bio dobar čovek Pera.
Rajko: Jes. Nego šta ćemo sa kamenja?
Šef Sale: Ništa na silu. Uzećemo veći čekić.
Rajko: Mašine su u kvaru šefe.
Šef Sale: Jebeš mašine, pajsadovo! (vadi 4 kile plastičnog eksploziva iz paketa)
Mile: Ohohohooooooooo! Dajder vamo da pokažemo ovim Indijancima kako se pravi vatromet! POJZEEEN!
malo kasnije
Rajko: Gle Mileta, digo ga eksploziv ko kvasac tijesto. Al doooosta brže.
Šef Sale: Bogdamudušuprosti.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
POJZEEEEEEEEEEEEEEEEEN!
Poseban talenat. Većini normalnih ljudi nije lako da saopšte ljudima koji imaju veze sa nekim ili nečim da je taj neko ili nešto doživeo nešto strašno loše (a možda nije ni preživeo).
Međutim postoji posebna kategorija ljudi, uglavnom bez izrazitih emocija, a uglavnom i bez mnogo inteligencije (makar one socijalne), koji će lošu vest saopštiti kao "dobar dan", a onda se okrenuti i otići.
Doktor 1: Joj ne, žena je već stigla, eno je sedi ispred operacione sale...
Doktor 2: Pa šta da radimo, da li da joj priznamo?
Doktor 1: Mi smo doktori, ne roboti. Zovi glavnu medicinsku sestru...
Doktor 2: Darinku?
Doktor 1: Da, ona će to da joj kaže i još će joj pride ponuditi kaficu i otići.
(pet minuta kasnije)
GMS: Dobar dan, gospođo, ja sam Darinka, glavna medicinska sestra. Da li ste za neki sok?
Žena: Kakav sok? Kako je moj muž!?
GMS: E, ovako: vaš muž se od pre tačno 10 minuta nalazi u stanju moždane smrti. Da li ste za neku kafu?
Žena: Č...Sm... Vodaaaa!
(daje joj čašu vode)
GMS: Izvolite!
Žena: Pa... ima li nade... Čula sam da... mislim, reanimacija...
GMS: Ne gospođo, to kada je klinička. Ovo je moždana. Tako možemo slobodno konstatovati da je Vaš cenjeni muž već mrtav. Sigurno nećete kafu?
*
Rodbina putnika izgubljenog malezijskog aviona protestuje i štrajkuje glađu.
Najzad se pojavljuje predstavnik lokalnih vlasti.
Portparol: Dobar dan, cenjeni prijatelji! Molim vas, uđite u salu za konferenciju! Imamo izuzetne vesti!
(rodbina ushićeno ulazi i seda na stolice)
Portparol: Dakle, kao što sam rekao, naša istraga je donela izuzetne rezultate, kojima se svi nadamo. Australijski sateliti su pronašli olupinu aviona u Zapizdinskom rovu, nekih 3000 kilometara zapadno od Australije.
(muk, poneki jauk u sali, najzad se neko u publici pribrao)
Rođak: Čekajte... Da li ima šanse... da je iko preživeo?
Portparol: Hahaha, jako ste duhoviti, gospodine! Posle ovolikog vremena, naravno da ne, svi su stradali! Dobra vam je ta!
Seljačić, pa čak i više od toga: alfa seljak, strndžov prvog reda! Nisu to dobronamerni, ravničarski seljaci, ne! To su brdjani, oni najgori. Kreću se u čoporima, i najopasniji su na svojoj teritoriji, a to je rodno selo. Prepoznaćete ih po tome što nose Jomine patike za fudbal u kombinaciji sa košuljom tokom izlazaka, a inače majice sa natpisima 'ćuti dok te karam' i 'bojanić do kraja, apiš me za jaja', i uvek su raspoloženi za tuču.
Punoletstvo u jednom noćnom klubu, daleko od civilizacije:
Lik1: Jebote, ko bi rekao da ima ovako dobre pičetine u ovakvoj zabiti.
Lik2: Znao sam ja, ništa lepše od naše seljank...
Lik1: Da da, dobro je, znam dalje. Divi ove mlade bludnice, šta rade, bacaju se ko da im je zadnje veče haha.
Lik2: Haha, ladno. Pijane su ko majke, aj ih povatamo, možda se ogrebemo za pičku.
Lik1: Ma bežiii, gde, jel vidiš ti kako nas skeniraju oni cipovi, oće mame da nam se najebu, ubili bi nas samo da taknemo neku od lokalnih riba.
Lik2: Vidi stvarno, majku im jebem cipovsku, ko da smo im oca ubili. Tačno je njihov moto: kad ja ne jebem, neš ni ti. Ma šta nas boli kurac, ne mogu nam ništa. Ja da se bojim vrabaca ja bih nosio praćku. Krećemo do njih.
Lik1: Uh, imam loš predosećaj...
u medjuvremenu, u drugom delu kluba:
Cipov1: Auu bajo moj, vid one tam Šabačke ludake, došli u Predvoricu da muvaju devojke. Pa neš preko mene živoga ne zvo se ja Boban
Cipov2: Au jebooo maa u pičkuu, pa ovo on kreno do moje Daliborke? Pa dal on zna da sam je ja tri meseca jurio, a ona me odbila zbog onog Siniše jer je imao spojlere na Kadetu? Eee jebo mater kerovima, saće biti bijeni. Bobane zovi Stojana i Živorada, i nek povedu Milorada, i ludog Slobodana, paćemo im jebati nanu naninu!
Cipov1: Eve, če da se snadjem sovaj tač skim...
sutradan:
Lik1: (drži hladnu oblogu ispod oka) Jesam ti rekao da neće na dobro izaći?!
Lik2: (drži istu na usni) Ćuti vife aupifkumaterinu!
Polu-mitska porodica moćnih Romulanaca za koju se samo nagađa da li postoji, a kojoj se pripisuje da se nalazi na vrhu piramide prosijačenja, krađa, sakupljanja sekundarnih sirovina, malverzacija sa luna parkovima i svih onih aktivnosti kojim se Romulanci bave, bilo da su sa one ili ove strane zakona.
Kajzer Soze međ' Romulancima. Neuhvatljiva sila koja pomera konce Romulanskog podzemlja i to ne samo u ovom našem vremenu, nego generacijama unazad i ne samo na ovim prostorima, već svuda gde je muka naterala taj nomadski narod trajnije da se nastani.
O moći i bogatstvu ove porodice kruže prave legende tako da se među ljudima koji veruju u njeno postojanje često može čuti da ih nazivaju "Crni Miškovići", a nemogućnost prikazivanja bilo kakvih dokaza da oni postoje, potkrepljuju teorijom kako je ta porodica toliko jaka i povezana, da se na njenom platnom spisku nalazio svaki ministar, premijer i predsednik Srbije i Jugoslavije u proteklih pedeset godina.
Naravno, pored priča o bogatstvu i uticaju, kruže priče i o ogromnoj surovosti kojoj je ova porodica sklona ukoliko se neko suviše približi dokazu da postoje, pa se mnoge nestale i ubijene osobe sa svih meridijana sveta vode u nekim tajnim dosijeima kao njihove žrtve, nebitno da li su obični ljudi ili policajci i agenti koji su im bili na tragu.
Boris Tadić: Objaviću svim medijima istinu o tebi Đilas. Ili bolje da kažem gospodine Drogan Džilas.
Dragan Đilas: Kako si saznao to?
Boris Tadić: Imam ja svoje izvore Drogane. Nećeš mi tek tako uzeti stranku. Idem odmah u B92. Oni će se baš obradovati ovoj vesti. Videćemo ko će biti predsednik DS-a na kraju ove bitke.
Bojan Pajtić: Čekaj Borise. Da se dogovorimo.
Dragan Đilas: Pusti ga Pajtaro. Neka ide.
Bojan Pajtić: Ali objaviće svima da si Romulanac Drogane. Šta ćemo onda?
Dragan Đilas: Neće.
Bojan Pajtić: Kakav ti je to telefon šefe? Nikada nisam video da ga nosiš? Nisam takav video ni da postoji.
Dragan Đilas: Ovo je poseban telefon. U prodaji će se pojaviti tek za dve godine, ali pored vrlo korisnih funkcija koje ima, kamere od trideset megapiksela, fantastičnog planera obaveza, softvera protiv prisluškivanja, brzog operativnog sistema i mnogih drugih stvari, ima i jednu dodatnu stavku.
Bojan Pajtić: Kakve to ima veze sa Borisom šefe?
Dragan Đilas: Ima sve veze. Ovo čemu ćeš sada prisustvovati, možda nećeš najbolje razumeti, ali znaj da je nešto o čemu moraš da ćutiš do groba, inače može da se desi ranije da odeš u taj grob. Jasno?
Bojan Pajtić: J...j...jasno š...š...šefe.
Dragan Đilas: Samo okrenem jedan broj koji može da se pozove samo sa ovog telefona, evo ovako.
Nepoznat muškarac: Da.
Dragan Đilas: Drogan je. Licko hoće da se obrati medijima. Saznao je.
Nepoznat muškarac: Dobro.
Dragan Đilas: I Pajtaro sada će se to rešiti.
Bojan Pajtić: Šefe zvoni ti ovaj tvoj telefon. Boris je.
Dragan Đilas: Već. Ponekad i mene iznenade brzinom. Daj to 'vamo. Halo Borise. Izvoli.
Boris Tadić: Ovaj, nemoj da brineš Dragane. Nigde ne idem. Samo da znaš. Tačnije idem samo do B92 da javim kako ti predajem stranku znaš. Reci prijateljima da ne brinu.
Dragan Đilas: Odlično. Taman možeš da uradiš ono što pripremaš već godinu dana, a što nikome nisi rekao da ćeš uraditi.
Boris Tadić: Ne znam na šta misliš?
Dragan Đilas: Tajno venčanje sa Josipovićem, a onda medeni mesec na Brionima.
Boris Tadić: Ali kako znaš!? Nemoguće. Samo nas dvojica......oni su ti rekli.
Dragan Đilas: Pa naravno. Zbogom Borise.
Boris Tadić: Zbogom.
Dragan Đilas: Takoc. I to smo rešili.
Bojan Pajtić: Oni stvarno postoje. To nije mit. Romanovi.
Dragan Đilas: To prezime da nikada više glasno nisi izgovorio. Zovi Ješića. Imam neku kombinaciju sa mlekom da uradimo.
Veoma retka pojava, al' ume da se dogodi.
Rat favela je sukob najvišeg intenziteta među Romulanskom populacijom i dešava se kada zbog nekog krupnog razloga zarate cele dve favele pa krenu u sukob jedna protiv druge.
Naravno, oružja koja se najčešće koriste su kobra, bokser, štangla ili obične motke i često se dešava samo jedna bitka pa ko pukovnik, ko pokojnik.
U tim sukobima često pobedu donosi konjica, to jest, vozači skalamerija sa kojima se ide u sakupljanje sekundarnih sirovina koje kada je rat, u korpama umesto sirovina imaju po dva mala naoružana Romulanca, koji mlate sa motkama sve oko sebe.
Pobednici onda ulaze u favelu poraženog, kupe plen, ruše im sve kartonjare i odlaze nazad do svoje favele, ovenčani slavom, uz muziku Dragana Kojića Kebe.
Hronologija velikog rata između favele kod Delta City-ja i favele preko puta pumpe na Bežanijskoj Kosi.
---01.04.2012.
07:30 Favela kod pumpe na Bežanijskoj Kosi.
Randu: Znaš očem’ sam razmišljao Envere sine moj?
Enver: Očem’ tatko? Jes’ opet razmišlj’o da se odseliš u Marinkovu Baru?
Randu: Ne sine, gledam Avatara. Dvanajs mu je. Stas’o je za ženidbu. Ako ga uskoro ne priženimo k’o vo će da rilja.
Enver: Hoću tatko, ali nemo’ sada. Dobio sam jednu grandioznu ideju. Hoću da napravim Paradu Romulanaca i zauzet sam tim ostvarenjem mog sna, a i nisu vremena kao nekada. Sada se sve kasnije ženu. Neće pre trinajste pa to ti je.
Randu: Paz’ se te politike sine, mnogima je došla glave. Nego danas već da odeš do one favele kod Delta Sitija i da mu nađeš neku žensku, poslušaj oca.
Enver: Dobro tatko, skoknuću danas, taman tamo idem po neki šahtovi pa ću da svrnem.
---01.04.2012.
18:30 Favela kod Delta City-ja.
Halid: O Envere, otkud ti?
Enver: Pa bio sam tu poslom, pa reko’ da navratim, jer čuo sam da imaš jednu ćeru za udaju a ja imam sina za ženidbu pa da se orodimo.
Halid: Imam Envere, ćeru. al’ da se zna da nije jeftina. O Đelferijinoj lepoti se pesme pišu a čak je i Jašar dolazio da je prosi, al’ nisam je dao, imala je tek 8 godina. Za Đelferiju je napisao pesmu “Jagnje moje malo”.
Enver: Dobro tvrdiš pazar Halide, ali imam ja šta da ponudim. Dajem ti dve flaše vinjaka, boks drine i dres Roberta Karlosa.
Halid: To je i Jašar ponudio. Nije dosta.
Enver: Dobro, nudim i 50 kila kartona. To je dve kuće ovde da sagradiš.
Halid: Hmmmm...nećkam se, nećkam sada. Dobra ponuda.
Enver: Na sve to nudim i mog konja Zorana. To je moja poslednja ponuda. Zorana volim k’o sina rođenog.
Halid: Prihvatam. Daj ruku. Mo’š da vodiš Đelferiju. Dođ’ sledeće nedelje sa svatovima po nju.
Enver: Evo ruke. Sledeće nedelje, dolazimo po mladu.
---01.04.2012.
20:30 Favela kod pumpe na Bežanijskoj Kosi.
Enver: Tatko bio sam kod Halida. Isprosio sam lepu Đelferiju od njega. Morao sam i Zorana da dam za nju.
Randu: Đelferiju. Hmmmm.....jesi li siguran Envere da ona nije oštećena roba? Priča se da se Jašar oko nje vrzmao a i Keba isto. A ‘de se njih dvojica vrzmaju, tu je uvek belaj.
Enver: Čista je tatko kao suza. Pa ne bi se Halid sa time zajebav’o valjda.
Randu: Ne znam, videćemo. Diži šator Envere, zovi celu favelu, Avatar nam se ženi.
Avatar: Neću sa Đelferijom da se ženim. Ja volim Kasandru.
Enver: Prisluškuješ a? More nemoj da te sada odalamim sve zvezde da vidiš. Ženiš se sa Đelferijom i tačka.
Avatar: Neću bre tatko. Đelferija je bušna k’o goblen. Neću. Spav’o je ko je stig’o.
Enver: Ma sa’š ti da vidiš svoga Boga. Tatko, daj kaiš. Zorana sam dao za nju barabo nezahvalna.
---08.04.2012.
12:00 Svadba Avatara i Đelferije u faveli kod pumpe na Bežanijskoj Kosi.
Sto za VIP zvanice.
Keba: Lepa svadba Jašare. Enver se baš isprsio. Doveo je i Blek Panterse da pevaju. A vidi Džejku kako se razmahao i skače po stolovima. K’o malo majmunče je.
Jašar E Kebo, jeste lepa svadba, ali biće čupavo kada provali Enver da je mlada već probala zabranjeno voće.
Keba: Kako se ti Jašare poetski izražavaš, zato ljudi i vole tvoje pesme, ja to ne znam pa ih ‘vatam na eleganciju. A biće čupavo, i to čupavo k’o ta tvoja “šatorka” od frizure ali mi ćemo da se nakrkamo i bež’mo odmah odavde. Dok ne eskalira sukob.
Jašar A Đejka?
Keba: Ma ako ovde izbije, njega niko neće ni primetiti. On ti je k’o hobit. Protrči ispod stolova i pobegne.
Jašar Trpaj klopu u džepove pa da begamo još malo.
---09.04.2012.
Jutro posle prvog dana svadbe, favela pored pumpe na Bežanijskoj Kosi.
Enver: Tatko jesu se probudili više, da proverimo čaršafče?
Randu: Jesu Enver čulo se nešto. Neka me zla slutnja obuzela. Gde je Halid i njegovi gosti?
Enver: Odoše kod njih u favelu da se odmore malo pa dolaze opet u podne, da nastavimo.
Randu: To mi je sumnjivo Envere sine. Nisu ostali da prisustvuju starom običaju širenja japanske zastave. Ček’ evo Avatara.
Enver: Avatare sine, daj čaršaf, pa da nastavimo pijanku.
Avatar: Ovaj, tatko nisam je još spav’o, ovaj, bili smo umorni od svadbe i ovaj, kasnije ćemo....di ćeš tatko unutra, pa gola je....
Enver: Sklon’ se bre. Daj čaršaf ovamo. Šta je ovo? Prevareni smo!!!!!! U rat!!! Opremajte se odmah!!! Svi!!! I ti Avatare.
Avatar: Ali tatko, pa nema potrebe....
Enver: More uzimaj kobru i za pet minuta da si ispred.
Randu: Polazite svi. Idemo da im jebemo majku ciganjsku.
---U isto vreme, favela kod Delta City-ja.
Motivacioni Govor Halida ratnicima iz njegove favele pred neminovni sukob sa Enverovom vojskom.
Halid: Braćo moja. Do sada su verovatno Enver i njegovi psi s’vatili da smo im uvalili raspalu Djelferiju, i krenuće ovamo svom silom na nas.
Mi smo spremni da branimo našu favelu i ako treba položimo živote za nju. Braćo moja, borite se kao da sunce sutra neće svanuti i ovo je poslednji dan vašeg života. Poslednja prilika da učinite neko slavno i odvažno delo koje će čergari prenositi na sve strane sveta. Danas je dan kada ćemo počiniti takva dela o kojima će Džej pevati balade. O kojima će Mel gibson snimiti film. Braćo moja. Danas ćemo pokazati da se naša favela saginjati neće.
Ogromna skupina naoružanih Romulanaca: OOOOOOOOOOOOO
Halid: Sačekaćemo ih kod Kineskog tržnog centra. Odatle će doći. Znam. Vi što trenirate boks i mečkari u prvi red stanite. Na moj znak prvo pustite mečke pa onda se zalećite. Ostali iza njih stojite i pre nego što mečke stignu do prvih Enverovih redova zaspite ih flašama i ciglama pa i vi u zalet. Slomićemo ih za minut.
Ogromna skupina naoružanih Romulanaca: OOOOOOOOOOOOOO
Halid: Krećemo! Živela favela kod Delta Sitija!
Ogromna skupina naoružanih Romulanaca: Živela!
---Epilog velikog rata između favele kod Delta City-ja i favele pored pumpe na Bežanijskoj Kosi iz pera Romulanskog istoričara i povremenog dens muzičara Hamita Đogaja poznatijeg pod scenskim imenom Đole Đogani.
Dana 09.04.2012. godine dogodila se velika bitka između dve favele, one kod Delta City-ja i one pored pumpe na Bežanijskoj Kosi, koje su do tada imale istoriju čarki, ali nikada se nije desio ovoliki sukob.
Sukob se odigrao kod kineskog tržnog centra, gde je Halid postavio svoju vojsku jer jer računao da će Enver u besu krenuti najbližim putem ka njegovoj faveli.
Vojsku je postavio savršeno i bio je brojčano nadmoćniji, ali Enver nije upao u zamku direktnog zaletanja u Halidovu vojsku, nego je mudro obišao Delta City i prvo uleteo u Halidovu favelu, potpuno je sravnivši sa zemljom a onda je došao Halidu sa leđa i jednim brzim jurišom, pre nego što se Halid snašao, uništio njegovu vojsku. Iako je Halid možda i tada mogao da se odbrani, ipak nije uspeo jer od iznenađenja dalekometno oružje (flaše i cigle) nije moglo da se iskoristi, a uznemirene mečke su se oslobodile i počele da prave rusvaj u njegovim redovima a ne neprijateljskim. Bitka je kratko trajala a Halid je uspeo jedini da pobegne iz nje jašući na konju Zoranu i dok je bežao, prokleo je Envera i zakleo se na osvetu.
Kasnije se pričalo da je Enver znao za Đelferiju i da se sa Gradonačelnikom Beograda Draganom Đilasom dogovorio da naprave ovaj rat, da bi očitili Halidovu favelu, zbog zgrada koje tu treba da se grade, ali to nikada nije dokazano.
Označava skraćenicu od 3 dimenzije, odnosno dužinu, širinu i visinu. Najgora manipulacija dimenzijama se može naći na društvenim mrežama, prvenstveno na Fejsbuku, a shvatite da se radilo o manipulaciji tek nakon što vidite sve dimenzije svojim očima.
Primer 1.
#1:,,Izvini mala, je l' možeš da se makneš malo, čekam jednu tetu?"
#2:,,Ali Milorade, pa to sam ja - Nevena!"
#1:,,Nevena? Ooo... Pa ja ne čekam Nevenu, ja čekam, ja čekam... Mmm... Nisam ti bre ja Milorad, aj idi beri šumske jagode na nekom drugom mestu!"
Primer 2.
#1:,,Tako je, kasni slobodno... Još će i da me napravi budalom da je čekam kao klovn gledajući iz kafića kad će doći." (upada u vidik ispred izloga neki kršni devojčurak)
#1:,,Samo mi je još ovaj šifonjer 'falio... (u sebi) Izvin'te, je l' možete malo na levo ili na desno, ja nisam razrok, a ni Vama očito otac nije bio staklorezac?"
#2:,,A tu si ti kolačiću moj mali! Buci, buci, buci, gle da što mi je još medeniji uživo!"
#1:,,WTF... Konobar, može li ova roletna da se spusti i zakatanči?! Ako ne, zovi Luk Besonov taksi, odma'!"
Primer 3.
Dužina je obično muška manipulacija.
1#:,,Draga, tako te volim... Drago mi je što smo se konačno upoznali. Maštao sam o tebi svake večeri od trenutka od kad sam video tvoju profil sliku..."
2#:,,Dragi, to ti neće pomoći da ne koristiš zaštitu..."
1#:,,Oooo bre... (u sebi). Ali nemam kondom."
2#:,,Ne brini, imam ja. Ostao mi jedan od bivšeg dečka. Stavi ga dok ja odem do WC-a. Brzo se vraćam ljubavi."
1#: Otvara kondom i shvata da je to rukavica za slonovu surlu!
2#:,,Mmmm, dragi, je l' si spreman?"
1#:,,Hmm, aaa, eee, ovaaaj... Šta bre spreman, za Paradu ponosa? Draga, ja sam gej!" (Bolje neg' da se sramotim).
Osoba muškog pola, u ranim tridesetim godinama. Vešto se skriva, majstor je mimikrije, često je viđen ali mu se lika kasnije niko ne seća. Nije poznat oblik niti agregatno stanje koje zauzima a koristi se kao sinonim za osobu koja Vas je pretekla u nekim namerama, nastojanjima, željama. On je tu da bi Vas zajebao, uvek i profesorski.
Probao si patike u radnji, baš su ti se svidele, ali ih ne kupiš tog dana već dođeš sa lovom sutradan. Patika naravno nema, a prodavačica kaže: „Dolazio Šukar, uzo’ poslednji par. Nego ima papuče na sniženje, baš lepe.“
---
Vidiš fantastičnu devojku na nekoj zabavi, glupo ti je da joj priđeš, čekaš da popiješ još 2-3 pića, skupiš hrabrost i prateće polne organe. Devojke naravno više nema, prilaziš njenoj drugarici i pitaš gde je nestala lepotica. „Eee otišla je baš pre je’no petnaes’ minuta s nekim slatkim, mis’im da se Šukar zove, ej pazi, Šukar čoveče! A šta si ti u horoskopu?“ - „Konj...“
---
Dolaziš u prodavnicu. „Jeste li sklonili kapar na neko drugo mesto, ne mogu da ga nađem nigde?“ „Komšo, bio jedan pre po sata kupio 12 tegli, ja se baš pitam šta će čoveku toliko kapra... Nego, rekao mi i ime ne znam ni sam zašto, Šukur ili Šukar, tako nešto.“ - „Grrr...“
---
Podrum pića. „Kako je moguće da nemate hladan Jelen?“ – „Lave, nema, sad pre tebe pazario baja sve ’ladno iz frižidera. I sokove, kiselu, sve. Ae, ček mi napisao, da se usereš od smeha, zove se Š“ – „Šukar, je li?“ – „Kako znaš rođo, jel’ on neki pevač?“ – „Grrr...“
---
Pekara, ti gladan kao vuk. „Daćete mi 300 grama onih divnih mini pica.“ – „Nema komšija, nestalo.“ - „Dobro, dajte mi onda ove mini viršle i...“ – „E, to je rezervisano sad će da dođe čovek.“ – „A one tamo kiflice sa sirom?“ – „Baš mi je žao i to je rezervi...“ – „Šta rezervisano, šta nestalo bre, jebem li vam crn oblak, jel’ to možda Šukar naručio, jel’ on sve kupio, pička li mu materina, jebe me već mesec dana! Ima da ga čekam sad, jebem li mu gajde!“ – „Komšija, iz vrtića poručili za decu, imaju neku proslavu. Zorooo, zovi hitnu ovaj izgleda poludeo, divlja ovdena i spominje nekog Šukara!“
Osnove roditeljstva jedan kroz jedan, što se tiče svih puteva koji vode van kuće a vremenski traju duže od 13,975 minuta, i to sve dok gorepomenuti mališan ne navrši jedno 12-13 godina, a ako se do kasno drži na punjaču, onda i više. Od bitne i krucijalne važnosti jeste da se nađe odgovarajući čuvar malenog naslednika/ce, najčešće u vidu babe, tetke, ujne, strica, strine, komšinice, male od komšinice...
Pa da, a ne k'o u američkim serijama, unajme bebisiterku koju prvi put vide, i još joj PLATE da im čuva djetešce. A ovako, kad je s rodbinom, znaš sigurno da će sve proći kako treba.
- Jesi spreman Radovane?
- Već sedmi put Milunka, jesam. Bio sam spreman i kad si se tuširala, i kad si se šminkala, i kad si malom dala da jede i kad...
- I kad jedeš govna više! Dosta, znam da jesi, nego samo glasić da ti čujem.
- I 'bem te u prkno tako... zgodnu i dotjeranu, opa, ne pamtim kad smo ovako negdje izašli a da si se tako... tako... mmmmm, a da mi malo okasnimo, a?
- Okasnimo? U "Galant"? Novootvoreni restoran sa Radovane, bolje da si me mokrom čarapom davio i mrsio kose nego to da učinimo.
- Može!
- More ajmo. Mani to, ako sve prođe kako očekujem, biće posle hihihihihi.
- I dvojka?
- I dvojka.
- Nisam znao da mi je danas rođendan ehehehehe. Nego, jesi zvala baba Ružu?
- Što bi zvala Ružu?
- Dobro, a brata mi od tetke Đoleta?
- Đoleta Bakalina?
- Jes.
- Što bi ih zvala?
- Pa... Ko nam onda čuva mališana?
- IJU! Jebem li ti trunje iz opanaka Radovane, zovi brzo koga stigneš!
- Bata Mile!
- Ne mož' on, otišao s firmom u Čile.
- Onda... Tetka Stanojka?
- Idi, s njom samo možeš da goriš žicu. A i tetak Miladin svaki put budalesa nešto kad dođe.
- Onda nam ostaje samo jedno rješenje.
- Ne. Nije valjda...
- Jeste.
Radovan okreće kolut na telefonu... Zvoni
- Alo majka! Da l' bi da nam pričuvaš malo Pericu?
- Joj ljubi majka, saću ja!
Ding dong
- Majko, pa nisam ni slušalicu spusti...
- Ljubi majka, ajte vi u "Galant", a ja ću Pericu da učim slova, ljubi ga baka! Ih. Au snajka, al si mi lepa. A i ti sine, al snajka lepša hehehehe.
- Odosmo mi onda, a vi se fino provedite.
- I vi isto!
pola sata kasnije
- Vidiš Perice, ovo ti je A. A kao... Kaoo.... Alis Kuper. Pojzen.
- Pooooo.... ze?
- Uh pile babino, saće baka pusti finu muzikicu. Poooojzeeeeeen!
Parada Romulanaca nastala je kao izraz bunta Romulanske populacije u Srbiji, međutim kao i sve u ovoj zemlji, umesto da bude čista borba za ljudska prava, parada je postala predmet zakulisnih radnji raznih centara moći i završila se velikim sukobom huligana i policije kao i samih učesnika parade.
Epilog parade je 297 povređenih ljudi a najteže su povređeni Enver i Ljuba Aličić koji su paradu predvodili. Mnogo mladih ljudi je uhapšeno i trenutno se nalaze u CZ-u, a moćnici koji igraju šah sa ljudima, sede udobno uvaljeni u svoje fotelje, puše Kohibu, piju Dom Perignon i smišljaju nove igre od kojih ljudi stradaju, a njihovi su džepovi puniji para.
Vesti B92.
Živana Šaponja Ilić: Dobar dan, moje ime je Živana Šaponja Ilić a ovo su najvažnije vesti dana.
Brutalno pretučeni učesnici Parade Romulanaca. Najteže povređeni Enver Ćerimi aktivista Centra za prava Romulanaca i Ljuba Aličić popularni pevač, koji su predvodili paradu. Napad organizovan iz inostranstva od strane nekih centara moći kojima je u interesu izolacija Srbije izjavio ministar policije i zamenik premijera Ivica Dačić.
Negde daleko u Briselu.
Hans Schumacher: ahahaha ladno su Srbi napali Romulance. E baš ih je lako napržiti na tuču. Bravo Jorise.
Joris van der Faare: hahahaha au, sada sam zvao Borisa Tadića. Sve nešto muca, pa se izvinjava a ja se pravim ljut, kao nema Evropske Unije zbog toga. Al’ se primio k’o saučešće. Taman ću mu reći da može da se iskupi ako primi Romulance koje smo sakupili po Evropi u Srbiju.
Hans Schumacher: hehehe najjači je.Usput ćemo da vidimo Arape iz Francuske da mu uvalimo. Tamo ih je ionako mnogo.
Joris van der Faare: Može, može, uživam kada njega tovarimo.
Hans Schumacher: Ajde zovi ga da odmah dođe ovde avionom, kao da pričamo o ljudskim pravima, pa da mu postavimo kantu punu vode na vrata da ga polije kada bude ulazio unutra.
Joris van der Faare: Ahahahaha može. I da igramo zuce pa da ga lažemo kako ne može da pogodi ko ga je puk'o. Odmah ću ga zvati.
Milano, Italija.
Đango: Promašio si Đasmine. Enver je još živ a usput si ranio i Ljubu Aličića a to mi je omiljeni pevač. Znaš da sečem vene na Ti ne ličiš ni na jednu.
Džasmin: Jebiga gazdo. Bilo puno ljudi i milicije. Jedva sam živu glavu izvukao.
Đango: A ona kurva?
Džasmin: Pobegla gazdo. Priča se da je Đeljana sklonila kod Kebe.
Đango: Mrzim Kebu. Kada ubijem njega i Kristijana Ronalda ja ću biti najelegantniji Ciganin.
Džasmin: A Nani gazdo? On je elegantan.
Đango: Nani je Cigan van svake konkurencije. Uskoro ideš opet u Beograd. Da dotučeš Envera. Čim se malo prašina slegne.
Urgentni centar.
Avatar: Đedaj, šta ćemo da radimo? Isprangijali nam tatka. Majka pobegla kod Kebe. Šta ćemo nas dvoje?
Džedaj Ne znam Avatar. Ja sam mislio da odemo kod čika Đanga u Italiju. Da radimo u luna park.
Avatar: Važi. Idemo tamo. Taman nisam dugo vid'o Pejđera a volim ga k'o brata. Samo tatko da preživi.
Avatar: Ne brini Đedaj. Preživeće tatko. Aj d'ukrademo neke pomoranđe da ga čekaju kad se probudi i bežimo preko.
KRAJ PRVOG SERIJALA.
Totalni preokret. Loše u dobro. Ili obrnuto. Haos. Sreća za jedne, žalost za druge.
-I Sajmon Dejvis zabija još jedan gol u 10 minuta! 2-1 za Fulem na Stemfordu!
Negdje u Srbiji: Sunce mu jebem žarko,pa kakve su ovo crne mađije da Fulem, pazi- Fulem, boduje 3 poena i to u gostima! I to s Čelzijem! O Bože, pa ima li te iđe?
U međuvremenu, u Engleskoj: Omajgad, Fulem uan! Iz dis posibl?
--------------------------------------------
April 1942, Htilerova rezidencija Berghof, Alpi.
-Jes fino ovo, vala...Vodimo, pregazili smo Francuze, Ruse, a Ameri ne smiju ni da pr'nu. Još Engleze da sredimo i cakum-pakum. Vidi kako se samo dječica igraju...
-Ja, majn Fjurer.
18. april 1945. godine, Hitlerov bunker, Berlin.
-Goebbels: Majn Fjurer, das Komunjaren sind 2 kilometer von hier, wir mussen bježanija!
-Sjedi, smiri živce sunce mu jebem! Daj zovi Evu i reci da donese šneps i tabletice za spavanje, Šnel!
-Jawohl, majn Fjurer
5 minuta kasnije
-Eva: Ja, majn Fjurer?
-De mi jednu tabletu.gluk-Ženo, propadosmo. Smotani žabari popušiše, komunjare su se probile sa jebenim američkim esholima. Čifuti će se razmnožiti i moj pos'o je propao. Fala kurcu na ovim tableticama, nikako ne bih zasp'o večeras.
3 minute kasnije
-Buff...nešto me steže oko srca, jebote, kakav trip...jel tebi nešto čudno?
-Ja, baš čudno...
-Da nema veze sa tab...ček,ček,gaspjes' ti donijela one tablete iz gornje ili donje police?
-gasp Iz donje!
-Ju, budalo! gaspTo su cijaniduše, ne za spavanje,jooo Adolfe, crni Adolfe, žena ti je budalina a i ti si još veća kad je...gasp, gasp smrt.
Još jedna od narodnih izreka formirana na iskustvima domaćinluka i dobrosusjedskih odnosa, a koja je usljed mode da se bude sebičan, zavidan i radi samo za svoju guzčetinu, izgubila svoje izvorno značenje.
Koliko god se ti kurčio ili svađao sa komšijama, ili tračali jedni druge, bližih nema. Kad se veseli, ženi i udaje, slavi rođenje ili krštenje, koga ćeš prvo pozvati nego komšiju?Kad je muka, kad zaboli a snijeg napadao 30 cenata, hoćeš li čekati nekog rođaka iz pizde materine da te vozi u bolnicu? Ko će ti skupljati za ukop, kad nemaš pare, misliš da će se sjetiti neki rođak iz EU koji dođe svakih 10 godina?
Pola 7 ujutro, piješ kafu sa ženom... Jutarnju harmoniju kvari zvuk kosačice iz komšijinog dvorišta...
Pa ućero materi svojoj, šta kosi više okokuće, sabajle, k'o da ima u dvorištu 35 duluma, pa svako jutro pali kosačicu, nabijem i njega i kosačicu...
Ustaje prilazi prozoru, sklanja zavjesu...
-O komšija što smo vrijedni jutros od zore, a (dabogda po jajima sebi kosio)?
-A evo doćero novu pa da vidim kako radi, nisam te valjda probudio, da ne smetam što?
-Ma jok, samo ti kosi, vidim to neka specijalna trava, mora češće da se kosi, velim ja mojoj Milevi, mora da zahtjeva održavanje ko na Ol' Trafordu.
-Pa jeste, kupili gore u Austriji, pa da vidimo kako će ići...
-Fino, fino (pička ti materina seljačka, još ti trina nije iz opanaka ispala, a već si se zaželio otave).
-Vidim i novu fasadu si nabacio?
-Pa jesmo malo...
-Ako lijepa je (ko da je Kolo srpskih sestara za Vaskrs šaralo)...
Popodne, čuje se turiranje...
Joj, pa od ovih konja se ne može ni popodnevni san uhvatiti!
Prilazi prozoru, sklanja zavjesu, gleda kod komšije u dvorištu dva BMW-a...
-Oooo mlade komšije, kako je , šta ima?
-Evo komšija, malo mjenjamo ulje i filter klime, nova kola pa da se ne zapuste...
-Ako, ako, baš ste vrijedni (jebo li vas ćaća vaš, turirate mi pod prozorom BMW k'o Ilija Čvorović moskviča pred Staračkim domom) ...
-A vidi, vidi tablica jebem ti sunac, MAKI1, I BOKI 1, pa đe ste to nabavili(noćas ću dodati na MAKI –KAKI)?
-Ma tamo kod nas , samo malo skuplje...
- Pa da (ne zna stoka šta će od para), a uskaču li curice u ta kola a, hehe?
-Uskaču komšo, eto meni skoro jedna odbila retrovizor nogom , hehe.
Okreće se sinu...
-Jel kod tebe koja retrovizor odbila, jebem te metiljava, osim onih pijandura tvojih, pizda li ti materina, gledaj šta momci voze, a ti od mene tražiš za cigare...
Pred veče, komšinica širi veš i pjeva...
-Joj komšinice što ti lijepo pjevaš, kad bi moja Mileva tako znala, bila bi ljubljena svaki dan, kitu cvijeća bih joj donosio hehe...
-E komšija, znam ja kako ti je, i mene moj slabo sluša...
- Ma nije on onaj stari ubi ga bauštel, nego ti navrni večeras na kaficu jednu, a?
-Komšija, jesi to opet gledao Drakčeta?
-Id' u pičku materinu!
Veče, sve zaspalo....
AAAAAAAAAAAAAAAAA , ženo pomjera mi se kamenje u žuči, zovi Makija nek pali BMW-a da me goni u bolnicu...
Film se sklapa i ti sad tu dobiješ nacrt i maketu i skupo kinder jaje i sastaviš lepo samo malo da naučiš gde ide osovina priče a gde točkovi radnje a gde malo da ostaviš prozor otvoren da gledalac pusti prdež svoje kandirane ličnosti. Jedan od najrabljenijih delića te slagalice koja je dosadna više u pičku materinu je i ovaj kadar: kamera se izmiče ispred njih dvojice, oni brzo idu kroz radno okruženje: jedan je novajlija, nosi naočare, mršav i kosa neka masna pada mu na oči - zbunjeni nesretko i šeprtlja ali sa potencijalom face koja će brzo zasijati ispod maske Buleta Goncića; a pored njega ide i zemlja pod njim puca u snazi debeljko Amerikanac pravi, stomačina, krofne, obavlja milion stvari i usput jebe, zapisuje broj telefona, pamti registarski broj tablice, zove ćerku, razveden je, opsuje ženu, sine voziće te mama danas na soker, upućuje namig koleginici, frižider s nalepnicama, gine na sredini filma, alkoholičar je, gađa kolegu kikirijem u glavu iza onih paravana i obožava nedozvoljena sredstva u ispitivanju osumnjičenih i upućuje svog mladog kolegu daveći nonšalantno usput meksikanca sitnog prestupnika:
- Momče drži ovo i ovo i ovo to su ti fascikle ničega, slušaj, postoje tri pravila prvo je da nema pravila drugo je da sam ja jebeni gazda ovde i treće je da ja jebem šta stignem doduše od ovih ružnjikavih tebi ostaje ona najlepša pička sa naočarima ona je sama jer je izašla iz teške veze izvini ali moram da pričam brzo i ko fol zajebano nemam pojma šta sve ovo znači Džone šta su uradili sikstifajtersi iz Varne prokletstvo ti momci ne znaju više basket pričaj pričaj i ne prekidaj kučka sanovabič rade joroviću okle tebi takve kočije pa ode dozvala rade ode zovi imigraciono proveri mi ovog shaba nasau licha...
- Čika Milivoje... Povraća mi se, ne mogu ja ovo...
- Možeš momče, možeš, samo zapamti: postaješ pandur kad rokneš prvog crnca – kolege se ne računaju, i kad prvu koleg...
- Ne, ne, debeli prosečni Amerikanče koji predstavljaš stare vrednosti, niste me shavtili, ne mogu da snimam ovo, ne mogu, možda sam ja Vuk Kostić ali ipak...
- (Uzdah) Možda si u pravu sine ajmo onda da pijemo zajedno posle posla za šankom znam šankera crnac je morgan frimen dužan sam mu razočarani sam alkos i pun iskustva, slušaj sad šta ću ti reći: slušaj svoje srce. Meri pritisak tri put dnevno. Putuj. Pevaj. Ljubi. Jebi. Ispišaj se na vetar. Ispišaj se komšinici na veliki veš. Živi. Snimi Malu noćnu muziku 2. Prati Šešelja na tviteru napiši mu ispod kakav ste car vojvodo...
- Jel to reklama za koka kolu?
- U suštini jeste al sam dodao ja par mojih stvari.... Ma idemo dalje: ovo je Rade portir, ima odličnu rakiju, ovo je fikus, gde si fikuse stara rago, evo pored nas prođe i gospodin Popara vodi Lolu Golubović pokazuje joj firmu... zdravo Kalabiću! A da izvini program zaštite...
Otkad se majčica Srbija otvorila prema svetu posle decenije Slobovizije, globalizacija je počela da zahvata i naše bimzisenske krugova, oca joj jebem. No, gotovo paradoksalno, umesto da se Srbi nauče svetskom (da ne kažem "zapadnom") protokolu, stekli su potrebu da svet počnu da podučavaju našem mentalitetu.
Tako svake posete stranih partnera, umesto da sadrže jasan, svuda na planeti prepoznatljiv program (jutranje upoznavanje, zajednički doručak, seminar na temu novih dostignuća u oblasti, kafe pauza, drugi seminar, ručak, treći seminar, kafa, četvrti seminar, večera, spavanje, i tako dva dana), obično sve počinje da dobija smisao za neviđenu improvizaciju, gde obiluje gomila masne hrane, od koje se stranim gosima nabije visoki holesterol za do kraja života, gde defiluju hostese i sekretarice oskudnog oblačenja i još oskudnijeg morala, gde se gostima sipaju bezgranične količine nesertifikovanog osamdesetoprocentnog alkohola,... A sve to da bi što manji fokus bio na radu, ili bolje rečeno neradu i poslovnim ošljarenjima srpske strane.
Srbija, jedan jutarnji dan 2015. godine
Pera: Znači, kad Kanađanin sutra sleti, vozimo ga sa aerodroma pravo u hotel "Metropol", odatle pravo u restoran "Ustanak", gde će gazda Jova da napravi jagnjetinu ispod sača... Ti u međuvremenu završi izveštaj.
Laza: A da stavim da smo prodali dve ili tri mašine iz serije K?
Pera: Stavi da smo prodali tri, naravno...
Laza: Ali prodali smo dve?
Pera: E, Laki, nemoj i ti da zajebavaš, jesmo sinoć pričali sa čovekom, i jel`rekao čovek da će da uzima?
Laza: Pa rekao jeste, doduše u mortus pijanom stanju, i to su mu bile poslednje reči pre nego što je povratio sve što je pojeo...
Pera: Da, ali po srpski to znači da je sklopljen ugovor i to tako treba predstaviti Kanađaninu...
Laza: Dobro... E, zvoni ti "Skajp", zove Šomi iz Kanade!
Pera: Halo, Šomi!
Šomi: Momci, kako ide!?
Pera: Pa evo, spremamo se polako...
Šomi: Dobro. Evo, šef je poleteo pre 5 sati, sleće u Amsterdam za 5, a u Beogradu je za 7...
(dramska pauza)
Pera: Kako misliš, za 7 sati?
Šomi: Pa lepo. Iz Severne Amerike za Evropu se leti samo noću, sad je ovde noć...
Pera: Brate, juče si rekao da treba da dođe prekosutra, što je sutra!
Šomi: Brate, to je sutra ovde u Kanadi, kod vas je sutra danas, jer ste vi u starijoj vremenskoj zoni...
Pera: Pa, idiote jedan, kako si mogao to da ne preračunaš!?
Šomi: Pa brate, izvini molim te, imam ja puno posla, ne mogu i to da računam. Slušaj dobro, imamo novi kompanijski protokol: od sada se svi sastanci obavljaju u kancelarijama predstavništava. Nema više kafana. Šef je inače jako poslovičan...
Pera: Kako misliš u kancelariji? Ovde u podrum kevine zgrade da dovodim čoveka!? Konju jedan, što nisi nešto intervenisao!? Treba čoveka da uvedem u ovaj ćumez, pritom da ga vodim pored komšijinog podruma, pa da se onesvesti od smrada kiselog kupusa, a na kraju pored vrata od skloništa, gde još niko nije očistio Maretov grafit iz devedesdevete "Fuck America, fuck NATO!".
Šomi: E, to nije moj problem. Ja sam ti rekao da oni drže do nekog standarda, a ti si hteo da štediš na poslovnom prostoru... Stižu mi neki klijenti, baj!
Pera: Pu, oca mu jebem onog ludog, on tamo u Kanadi postao još luđi!!! Lazo, brzo... Treba nam neko da glumi sekretaricu...
Laza: Kako misliš?
Pera: Znam! Senka Prskalica!
Laza: Ko bre!?
Pera: Ma znaš Senku! Skvirtovala je i tebi i meni i Šomiju i Maretu jutro posle mature...
Laza: I što je to kvalifikuje za sekretaricu?
Pera: E, stvarno nemaš smisla za biznis! Pa kada čovek vidi ovaj podrum, da posle vidi i nešto jebozovno! Moram da otkažem u kafa... E, pa ako nećemo mi na roštilj, roštilj će doći ovde! Zovi gazda Jovu, a onda zovi Senku! A ja ću da okrenem ovog mamlaza, Mareta, da vidim gde je opet zaglavio... Halo... Halo, Mare! Mare, imamo problem, Kana... Čekaj, šta zavlačiš jezikom? Jesi ti to opet pio!? Konjino! Slušaj, nemoj da dolaziš na posao danas... Ne, nisi otpuš... Ma ni... Nemoj, tako ti Boga da dolaziš!
Laza: E, gazda Jova kaže da nema frke, a Senku nisam dobio... Samo da ti kažem. Komšinica Mara sa trećeg sprata se kune da je videla Senku kako ordinira oko Plavog mosta...
Pera: Hajde! E, beži ti, piši izveštaj, ja ću da zovem. Pazi: sve što je ikada i zamirisalo na prodaju, ti proknjiži kao da je gotov posao, nema više zajebavanja... Halo, Senka! Znaš ko je ovde? (pa polufeminiziranim glasom) Daaa... Je li, srculence, može li jedan honorarni poslić? Pa, dođi da se dogovorimo! E, imaš jednu stranu mušte... Hoću reći, imamo jednog uglednog stranog gosta... Da! Hajde, srce, dođi!
*
U (pozajmljenim) kolima, vozeći se sa aerodroma
Pera (na engleskom): Jes, mister Džonson, moram da istaknem, što ćete i videti u izveštaju da su poslovni izgledi i više nego dobri, i savetujem uvećanje ulaganja, kako bismo obezbedili veće kapacitete.
Laza (na srpskom): E, zvala je Senka, kaže da je ona spremna i da je sve spremno. Možda se i ne osramotimo toliko.
(na ulazu u podrum)
Pera (na engleskom): Izvinjavam se na ovome, to je sve samo privremeno rešenje, ali uveren sam da ćete u našoj kanc... (nastavlja na srpskom) Mare!? Jesam ti rekao da ne dolaziš!?
Mare (mrtav pijan, na engleskom): Znači, ti si taj Amerikanac!? Vi Amerikanci ste najobičnija govna. Vidiš onaj grafit? To sam ja napisao kad ste nas jebali odozgo. E, pa sad si došao da mi malo jebemo vaaas (u tom trenutku se ispovraća po Džonsonu).
Džonson: Oh, my God! What is this!? Who is this man?
Pera (na engleskom): To je lokalni alkoholičar, gospodine Džonson, molim Vas, pomoći ću vam da se očistite. Ovo je retkost. Garantujem da su svi zaposleni pristojni...
Senka (izlazi u dopičnjaku i kratkoj majici, iza kojih se vide skoro cele sise, pa kaže jebozovnim glasom): Dobar dan gospodine Džonson!
Ne bi da budem 'ejter, a ni s ciljem da napišem nešto svevremensko, al' moram da ustanovim jednu novu vrstu bijele mađije. Naime, radi se neobjašnjivim silama koje prouzrokuje maksimalna koncentracija, ona moždana, veće grupe ljudi, s ciljem da se odblokira račun u banci koji je igrom slučaja blokiran menicom - jednom hartijom od vrednosti koja za to (blokiranje) i služi u poslednje vreme u Srbiji. Sad, ne bih ja mnogo mogao da vam kažem o tome pošto je sama praksa te mađije poznata samo onim koji je koriste, i samim tim je omeđena nekakvim oreolom tajnovitosti. Ipak, red je da vukajlijaška javnost bude ovim putem upoznata sa prakticiranjem ovog vida pozitivnog veštičarenja u srpskoj poslovno-sportskoj privredi.
- Gospodine Čoviću, računi su prema jučerašnjim informacijama blokirani na iznos od 99 miliona dinara. Kako ćete rešiti te probleme?
- Prvo nije 99 nego je 111 miliona pošto nam je juče stigla jedna menica...eh te menice!
Ipak, u planu konsolidacije predviđeno je da u naredne dve nedelje ja i moji saradnici, pa i oni koji su znali malo da me ispresavijaju proteklih dana, budemo maksimalno koncentrisani na odblokiranje tih računa. Bez toga nećemo moći dalje, razumete, odosmo u stečaj.
....dva dana posle...ručak u restoranu....
- Nebojša. leba ti, kako ćemo odblokirati one račune čoveče? Ja već tri dana ujutro i uveče budem maksimalno koncentrisan, ali ništa!
- Jebiga, iskreno, dosadilo mi da budem koncentrisan. Pravo da ti kažem, razmišljao sam nešto da angažujemo neke profesionalce.
- To će da košta! Ko će sve to da plati? Je l' imaš nekog konkretnog na umu?
- Za plaćanje ne brini, nek ide u reprogram posle, ko mu jebe mater. Sa' 'š da vi'š!
- Alo Ješo, kako se zove onaj tvoj psiholog što si angažov'o onomad?
- Ma pusti ga u pičku materinu šta će ti on?
- Treba mi neko koncentrisan za odblokiranje računa, ma da ti ne pričam...
- Evo tebi broj od Milana. Zovi njega, znaće da pomogne.
:Zove Čova:
- Alo, je l' MIlan?
- Nije!
- Kako nije?
- Lepo nije!
- Dade mi čovek tvoj broj, kaže Milan!
- Pa jeste Milan, al' nije samo Milan. Ovo je Milan Tarot, međugalaktički darklordtarotmegacar! Je l' znaš ti koliko Milana ima još?
- Ma ok je! Nego, imam problem!
- Znam da imaš, inače me ne bi zvao? Znam i šta je.
- Otkud znaš čoveče? :okreće se Džaji: Ovaj je stvarno ozbiljan!
- To mi je posao!:misli se u sebi, pa svaki dan si u novinama idiote!: Nego, ajde preciziraj, je l' u pitanju blokada računa ili nešto drugo?
- Ma blokada je!
- 111 miliona je l'?
- Znaš sve čoveče!
- Ajd da ne trošiš telefon! Slušaj! Odblokirati račun možeš samo ako budeš maksimalno koncentrisan! E sad, pošto si poslovan čovek, nemaš vremena za to. Moraš prvo Džaji da vratiš onaj kroše od neki dan, a onda da uzmeš majonez, ali kupovni, i paradajz sos, obavezno domaći, pomešaš to u lonac, unutra gurneš dve menice blanko, sve to dobro promešaš, odneseš na Beograđanku i baciš odozgo. Moraš da paziš da nikog ne pogodiš inače neće uspeti. Ja ću od sad pa do deblokade računa da budem maksimalno koncentrisan umesto vas.
- Hvala ti brate! : Okreće se Džaji i pokazuje palac:
Samo u svom imenskom korenu ima veze sa političarem (personom koja uopšte nema dan radnog staža).
Odjednom se pojavljuje po medijima, tapše po ramenu svog pretpostavljenog, uzgred jako voli da mu se do članaka uvuče u donji deo ledja. Na najgluplji vic koji ovaj izgovori, naš junak se iz sve glasa na silu smeje "JOHOHOHOHOHO! Bravo šefe"
Sedi na raznoraznim položajima: PR stranke ili lider svoje stranke preduzeća, član UOFK, narodni poslanik, predsednik opštine ili pak MZ, kao V.D. preduzeća u stečaju, šef inspekcije itd.
Kod javnog nastupa isključivo se koristi "Priručnikom birokratskih fraza".
Veoma čest je slučaj da ima manje od 1.80m i >100kg.
Nikada ne koristi gradski prevoz, čak ni taxi. Prvenstveno Hummer, mada preferira i crne nemačke limuzine na benzin.
Od obrazovanja pored osmoljetke ima i privatni fax "brzog" menadžementa.
"Običan" gradjanin nema predstavu o kakvom se deblu radi, sve dok nekada ne stupi sa njim u konverzaciju, najčešće za vreme predizborne kampanje:
Lokali lider SDSNLPS je danas obišao i zabačeno selo Gornju Klitu. U razgovoru sa lokalnim rekorderom u proizvodnji rakije izjavio je svoje zadovoljstvo vidjenim stanjem i istakao kako je to pravi put Srbije u Evropu...
DP: Dobar dan domaćine!
Domaćin: Dobar... dan... i Vama!
DP: Pa kako ste mi?
Domaćin: Evo vala! Je*i ga! ŽENOOO! daj vamo leb i so za ministra! I slatko od dunja! I vode iz bunara! Da znate samo kako je ladna?!
DP: (malo kasnije) Aaaaa svaka čast! Za vas nema krize...
Domaćin: Nema, nema! Nego, jel' se Vi mene sećate?
DP: Jok ja! Či bre bi ti?
Domaćin: Ma ja sam Stojan, brat Milisava; onog Vašeg što ste ga ovde stavili. Bili ste ovde u kampanji i 2004. za one druge...
DP:... U REDU, U REDU! (okreće se naglo prema kamermanu)
"Srbija ukoliko na ovim izborima da svoj glas našoj koaliciji, mi onda možemo očekivati u dosledno vreme i povećanje budžetskih sredstava za poljoprivrednike iz evropske banke za razvoj sela!"
(aplauz u pozadini malobrojnog članstva iz tri susedne opštine)
Domaćin: (ne obazire se da ga ovaj ispalio) Slušaj ti druže Luka!
DP: Ej! Ne zovi me druže! Ja sam srbski patriota!
Domaćin: Ja te od "72. zovem tako! Samo te tad šofer vozio u Ladi i nisi toliko avanzovao...
DP: ...Dosta! Ti tamo gasi kamere! Narode, razilazi se!
Domaćin: A Šarulju niste ni videli! Siroma, sva se obradovala da Vas ponovo ugleda!
DP: Joj čiča, gori si od tri tendera i rebalansa zajedno! Ja žurim u Rušendol, tamo su nam spremili volića na ražnju.
Domaćin: Pa šta da radi Mile?
DP: Koji sad Mile?!
Domaćin: Mile bre, naš kuvar i kasapin. Ene ga iza kuće, okreće prasence!
DP: (šoferu) Žile! O Žile! Javi Marku da ćemo se zadržati još sat.
Domaćin: Ma Mile je legenda! A ja dole u podrumu držim neko vino i rakiju od deset godina, pa ako ste radi da probate...
DP: Dobar si ti čovek Savo! Biće para i za tebe! Nego da idemo polako za astal. Miriše dovde!
Domaćin: Ali ja sam Stojan...
DP: ...Ako ako!
Da ga jebeš, ne mogu to uporediti ni sa čim drugim. To je nešto posebno. Em što se najedu straha, em što se jadni od treće do četvrte čašice rakije napiju kao crna zemlja. Kad se probude, proklinju dan kada su odlučili da dođu u ovu nedođiju, po kojoj su im djedovi hodili. Ali zato jedu ko ma'niti. Sarma, suvo meso, pogača... Ne biraju.
Mladi bračni par Kroener je dobio pozivnicu od svojih prijatelja Srba da dođu na krštenje prvog djeteta. Kako nikada nisu pohodili ove krajeve, a vazda su orni za putovanja, odluče oni u stilu što da ne. Još i odmor, pa ljepota. Znaju oni i nešto srpskog, nisu ograničeni samo na psovanje. I krenuše oni, gone oni niz autoputeve k'o zmajevi, ali po prelasku granice u Gradišci, tu nastade zajeb. Kud dalje? Nema, zovi ove. I objasniše oni nekako. I tako, lijepo oni dođoše, jezdeći kroz polja. Nekako oni skontaše i gdje treba da dođu. Ali ne lezi vraže! Prva stvar što ih je dočekala je puščana cijev i veseo đedo iza dotične.
-Sine, ja viđam neke švabske table, kanda im nijedovoljno što smo ih četerestpete mitraljezom izgonili
Srećni tata priskače kraj veselog đede i miče pušku.
-Ma djede, to su nam gosti.
-Gost, a Švabo...E đe ode ovaj svjet.
I posjednuše oni, sve bi super, dok ne pade mrak. Jebiga, onda je sve krenulo nizbrdo. Đedo podnapit rakijom krenu da puca ko izludio. Oni kadar nevera. Pa đe smo mi ovo, 'ljeb nas jebo? U koju džunglu smo mi dospjeli? Tata dolazi i stavlja preda njije flašu rakije. 23 grada, spaljuje želudac i ostalo. Momak potegne, ma fino nekako, ali jako, nisam ja navikao, al' mog'o bi ja ovo. Cura mu potegne, izbljuva se kao niko. Nije naviklo dijete jebiga. I muzika, i atmosfera učini svoje. Nakon sat vremena, flaša rakije je bila poprazna, a njih dvoje malo reći ledeni. Jedva oni njih dvoje dovukoše do kreveta gdje će oni spavati. A sutradan belaja. Glava k'o Cocin bubanj, na oči ne mogu gledati. Da ih malo povrate, domaćini montiraju svakojakih đakonija na sofru, a oni navališe na jelo k'o da su iz Etiopije pobjegli. Dan provedoše u miru, razgledajući pašnjake i životinje koje su samo na TVu vidjeli. Naveče krenuše, valjda da izbjegnu gužvu na granici, i na autoputu. Ispratiše ih domaćini, sa njima i djed, doduše bez gevere.
-Sretan put, viče on, a kada oni odoše, đedo prošapta:
-Švabo za gosta, pa đe to ima.
Samostalni uslužni organ reda koji čine dvojica ili više kućnih prijatelja čija je intervencija neophodna za vreme iliti nakon piratskog partija.
Usluge:
- Sprečavanje povraćanja po prostoriji ili nekom od članova pira.
- Ukoliko je do pomenutog došlo - detaljno pranje i ribanje dotičnog.
- Pospremanje krša nastalog usled atmosfere tipa 'čaše lomim, ruke mi krvave'.
- Uteha - ukoliko je pijanac doživeo emocionalni krah 'oči mi suze, molim te, vrati se' - oduzimanje flaše i deportovanje do najbližeg komada nameštaja uz bratski zagrljaj i rolnu toalet papira.
- Izbacivanje nepoželjnih sa galije, kao i onih koji nadleću pesnicama spremnim za tuču metodom ''Marš napolje mamu ti jebem džibrosanu!"
- Odnošenje/odvoženje 'mladih moma' koje su presisale, do njihove pa i svoje kuće.
- Smeštanje organizatora pira u krevet nakon hladnog tuša i par servisnih šamara.
01:03h
Žnj: Teče vino crveno venama mojim svaka me čaša ljubi kao usne njene
Dz: Daj mi taj martini! (otima mu flašu)
Mrki: Alo slušaj ovamo - ne pravi frku da ne okrenem kog ne treba!
Esma: Daj vodku!
Buba: To je rum šunto!
Esma: Nema veze, daj!
Mrki: Prekini da mešaš više devojko, biće ti muka.
Esma: Nema veze nemam morsku bolest!
NLO: Zovi one šišmiše!
Mrki: Koje? A da ...
D-mol: Da MaLo PiJu S nAmA ...hik!
Mrki: A evo za par minuta.
04:07h
Tu_ _tu_ _tu_
Cile: 'Alo? (otegnuto)
Mrki: E brate!
Cile: Šta je bilo?
Mrki: Cile brate...
Cile: ŠTA JE?!
Mrki: Dođi na žuraj brate.
Cile: 'Si ti normalan bre?
Mrki: Aha, dođi brate. I ...hik! Povedi Žiku brate.
Cile: Je l' ti znaš kol'ko je sati?
Mrki: Cile brate frka, mjuza hao(u)s brate!
Cile: Ajd' vidimo se.
Nakon 20 minuta stižu. Zatiču sledeće:
Nekolicina praznih gajbi, iskapljene oborene flaše, čaše, opušci, dim.
Draper zavese svučen, pred Žikinim nogama gomila smrskanog stakla, upovraćane piksle, soba seća na smrdljivu pećinčinu ogrezlu u magli u kojoj se pari šumsko zverinje.
Levo polegali 'gusari' razbarušenih kosa i znojavih čela, polu-mokrih majica što im zasukane otkrivaju naduvene stomačiće.
Na jednoj od fotelja navaljena otvorena flaša iz koje u tankom mlazu curi vinjak nekom klipanu preko otvorenih usta.
Desno muško-ženski miks isprepletanih tela - pospalih, razume se, jedan preko drugog tako da se ne zna čije je koje.
Žika: Žurka, a? Prejebao nas k'o Alija mladu Anđeliju!
(udara mu kokavac)
Cile: Pa kaže žurka... Opet da mu očistimo stan! Jebem li mu...
Žika: Ćut'! Ajd' sad suči rukave! I kreni blago meni. (za sebe) Kupi mi majko top!
Cile: Znaš, počeću da naplaćujem svoje usluge. U inostranstvu se to zove lepo rum-servis!
Žika: (Opet ga mlatne po temenu) Ajde ćuti! Ako se on toga doseti nećemo se moći otplatiti doživotno!
Uto se jedan podiže iz gomile i zavija: Nije mene du u u u u šo u bi l o lol lo, ubil o o vino rumen o o ...
Cile (Otima mu čašu, lakim pokretom. Miriše je): Nije vino rumeno, al' rum jeste!
Žika (prilazi, opet zakiti Cileta, a ovog pričvrlji i vrati ga na patos uz): More nije ni rum, ali ja ću! Ćut'!
Cile: Ahaha a Gledaj ga ovaj! Ahahaha! (pokazuje prstom na pozinulog)
(Mrki je onaj klipan što mu se vinjak rastiče povrh usana)
Žika (prilazi i otvara mu kapke vrhovima prstiju): Ajde budi se uspavana lepotice! Došli prinčevi!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.