
Pa nižim fudbalskim ligama osnovno pravilo je da nema nadoknade vremena kada domaćin vodi. Razlozi su sledeći:
1. Gosti nemaju publiku
2. Domaća publika kao rekvizite ima motike, vile i lopate
3. Oko stadiona nema mesta gde sudija može da se sakrije
Fudbalski turnir, igraju Plava Palanka i Žuta Reka, Plava Palanka u crvenim dresovima a Žuta Reka u zelenim dresovima.
Pri rezultatu 1:0 za Palanku koja je domaćin sudija svira penal u 92-om minutu! Utakmica je momentalno prekinuta, a sudija je uhvaćen u obližnjem kukuruzu.
Направити срање након спуштања ролетне и усрати од батина све око себе.
Простије речено, берба ушију и свега што ти падне под руке. И ноге.
Моменат кад желиш да делиш порције у вугла свима око себе.
Само да шрафиш и ломиш, без престанка, има да једу на сламчицу сви!
-Брате, како било јуче на журци?
-Ау матори, 'де ме подсети на то..
-Што, шта је било?
-Ма, видео сам Јовану да се крља са Кајганићем мртвим.. И онда попиздео.
-Ај не сери? Хахаха, што нисам био ту.. Јеси убацио Бербатова?
-Ма да скоро пред крај журке, јбг.. Страдао неки небитни батица што је био ту.. И неки његови другари..
Misli se na boje lica, naravno. Jer, svaka boja koju možemo videti na semaforu ima svoj ekvivalent na licu i svaka simboliše neko duševno stanje ili emociju.
Crvena - bes ili stid
Žuta - zavist ili opšte teško psihofizičko stanje
Zelena - krajnji osećaj mučnine ili najava radosti za popa
Redosled kojim će se boje smenjivati je različit i može se kretati ili od crvene ka zelenoj ili obrnuto. Zavisi od situacije i sklopa ličnosti žrtve.
- E, čuo sam da će Radojko da postane deda.
- Istina je.
- Opa! Mora da je srećan.
- Pa baš i nije. Zet je "nestao u akciji", a Radojko prvo počeo da menja boje k'o semafor, a onda samo pade kao sveća.
..........................................
- Šta se smejete k'o ludaci?
- Mare registrovao auto i dobio tablice WC. Stavili smo mu rolnu toalet papira na haubu i sačekali da se vrati. Ijao, samo da si ga video! Slikali smo mu i facu i okačili na fejs. A on samo ćuti i menja boje k'o semafor!
- Koja mu je bila prva boja lica?
- Zelena!
- Bež'te, budale!
Javlja se u Srbiji, kod ljudi koji su u srednjim i poznim godinama svoga života. Činjenica je da kod nas ljudi teško prihvataju promene, čak i one na bolje. Setimo se samo perioda pojavljivanja mobilnih telefona na naše tržište, o računarima i da ne govorimo... Srećom, godine mukotrpnog rada su ipak, kolko - tolko približile prosečnog Srbina svetu novih tehničkih dostignuća.
- Na pisaćoj mašini dok kucaš odmah se štampa,
a na kompjuteru moraš da čekaš.
Crtać koji se prikazivao devedesetih godina u Srbiji sa namerom da ubije monotoniju koja je vladala nacionalnom frekvencijom. Dosadili su više prenosi skupštine, slike spaljenih ognjišta, reportaže o redovima za hleb i zejtin, afera oko rumunske nafte... Trebalo je doneti nešto novo. Bez nasilja. Nešto veselo.
Glavni likovi su bili: iskrivljeni kaktus, dosadni ananas, žuta made in taiwan banana sa rancem u obliku zakrivljenog penisa, luda mandarina, gradonačelnik jagoda i domaćica patlidžanka.
Zbog živopisnih boja, sinhronizacije i glasova, gotivili su ga i stariji.
Vesna: Ljubavi, ajde upali treći kanal sad će Ukiju da počne crtani i taman da ga nahranim.
Dragan: Evo.
Uroš: Jeeee, vockice, vockice...
Toma, pukovnik u penziji: Mali, nemo te ošamarim.
Vesna: Molim Vas, prestanite da se derete! Ipak je to vaš unuk, misl...
Dragan: Ćale pretera ga, aman.
Toma: Ma ajde bre, puštate deci ono maloumno voće. Čuj, ananas vozi biciklu, kaktus bocka lukac... Da mi unuk, moja hajdučka krv, bude od oni,a?
Vesna: Dragane, reaguj!
Dragan: Tata, ček...
Toma: ĆUT! Sad će on sa njegovog dedu da gleda Suzanu Mančić. Sad će tebi deda da pokaže šta je pič...
Vesna: E, sad je dosta! Dragane pođi sa mnom u sobu, molim te.
Dragan: Ali draga ček...
Toma: Ajde, idi poslušaj ženu, ajdeeee. Pičkoooooo...
Toma: Hehe, al' sam ih izjebao, znao sam da će da se upale. Slušaj mali, gledaj ti ovaj crtani a ja odoh da ispušim jednu cigaru i zatvoriću terasu da ne ulazi dim.Nemoj da se plašiš, tu je deka.
Uroš: Necu...
Vesna: Al' smo izjebali matorog, taman neka misli da se svađamo i da se pošteno otkecamo.
Drtagan: Divim se tvojim lukavstvima.
Vesna: Vadi bananca i pravo u breskvicu. Požuri.
Uroš: Dedaaaaaaaa...
Toma: Molim? :otvara malo vrata: Kaži.
Uroš: Dodzi da vidis kako ananas skace i kako se svi smeju.
Toma: Eo, samo da izvučem još koji dim i će se smejemo zajedno.
Čitava nauka, sunce ti poljubim!
Da krenemo od njenog veličanstva - ruže! Crvena simbolizuje ljubav, bijela bezgrešnost, žuta ljubomoru. Narcis simbolizuje novi početak, pa ako ste nešto ubrljali idealan je da se izvadite. Magnolije simbolizuju stidljivost i poklanjaju se Lolitama. Lale simbolizuju čežnju, ljiljani beskrajnu ljepotu, mimoze raskoš i moć, a bele rade Jelenu Broćić.
Prilikom poklanjanja važe dva principa:
1) Cvijeće darivati samo osobama koje razumiju njegovu simboliku. Objašnjavanjem se gubi na efektnosti.
2) Ne poklanjati cvijeće ako ste u braku!
Cvjećara "Hrizantema"
- Dobar dan!
- Dobar dan. Kako mogu da pomognem?
- Hoću jedan buket za svoju suprugu, ali da simbolizuje vječnu ljubav, divljenje njenoj ljepoti, čežnju, nevinost, ljubaznost, istinu, poštovanje i jasno stavljanje do znanja da je ona moj centar svijeta.
- Uf... U mojoj dugogodišnjoj karijeri imao sam samo još jedan sličan zahtjev, prije par godina. Da nisi i ti karo svastiku?
- Pa, ovaj...
Izraz kojim se smiruje svaka situacija, negira neželjena realnost, spašava šta se spasti može, čak i delotvorno je, odmah po neprijatnosti ovim izrazom zamazati - vadi fleke - kolko tolko, odma samo kiselu vodu pljusni po belom vinu prosutom i biće to ok.
Obavezno se pojavi omdah odenkud tzv. smirivač situacije, nešto kao organizator na proslavima, onaj koji zabašuruje to sevnulo međunožje neprimereno za kravatasti i zalizan svet, ili pokupi tu bačenu kosku uvreda za zdravago razum i dobar vkus, ponese suptilno taj predmet transfera do kuhinje, sagnuvši se u hodu, kao oni s konja na Ljubičevskim igrama, kao da ništa nije bilo. Uostalom plaćen je za to. Preko zagorelih korica stavićemo više šlaga i daj onaj karamel preliv čuvan samo za kad dođe čuven gost što lovi maglu po šumarcima i niko neće ni primetiti.
Op op evo ga! Eksces, skandal, događaj! Šta to bi: pljas vrum undr undr sevosis pičkokolj ček ček da vidimo šta je: život mi je čemer dosadni, imam 109 godina u duši, daj kolača za ovaj dan, ha! Vode Mariju Antonaetu u štalu ha-ha draga moja eto dokle je dovela njena žuta šustikla, pa žuta šustikla, more ćuti tu i guli pasulj, saću da ti pričam samo da vidim još - Iskrso odnekud Senta pokojni - ajde ajde nećeš ti ništa da vidiš - ništa nije bilo, razlaz!
- malo dete palo njonju razbilo kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
- ajde ajde ništa nije bilo evo sine moj tebi jedan stopi!
- Jel ja to dobro videh Dženane il onaj kaurin proburazi padišaha našeg Murata a Bajazit roknu na kvarno Jakuba, sve za minut se odigra, ko ona reklama pire za minut haha!
Miralem - Ajde, ajde, ništa nije bilo, nastavi tamo, dokolji tog Svetozara Cvetovića!
Blečić - Mudar si ti čovek Miraleme, kolko tvoja pamet danas donese meni toliko će sutra upravnih odbora i starleta bez poreza doneti tebi!
- Haha šta ja to čujem izbacili te iz Akademije nauka ha - ha Matija pa šta ćeš sad crni kukavče?
- Ajde ajde ništa nije bilo, kako kaže pesma moja: zrno žita pod kapu - pčelin med u košnicu, krenem stopama ćeranja kera Jakobsfelda pa kad dođem u Valjevo plate ti stan i hranu babe željne matijovanja bećkovićem tvrdim, nepobediv sam - eh šta ću ja, šta češ ti crni Džo Bageristo esi živ uopšte, šta je s tobom?
Dokaz da modernija tehnologije ne znači i naprednija.
Kada kucaš na pisaćoj mašini - štampa odmah. Na kompjuteru moraš da sačekaš.
Kad sedeći brižljivo na vc šolji čitajući Politikin Zabavnik, baciš pogled na toalet papir a vidiš samo braon rolnu, kući nema nikoga, keva odavno batalila da kupuje vlažne maramice, a i čisteći kupatilo je sklonila svaki vid papira koji bi ti bio pri koristi.
-Ne preostaje ti ništa drugo nego da strpljivo čekaš pomoć, proklinjući izdavaštvo Politike što štampa Zabavnike na masnom papiru.
Najtipičniji i najpoznatiji predstavnik pojave koja se može opisati kao "J'ooo, vidi onaj R.A.T.M. š'o je dobar, 'ajmo i mi tako, iako nemamo ni ideju, a ni koncept, pa čak ni kontekst, a kamoli filozofiju ili iskrenost, talenat ili izgled, a o mozkgu da i ne govorimo...'.
Koncept pesama Linkin Parka je sledeči:
jedan lik se krajnje iritantno dernja u pokusaju da peva i glumi valjda neke melodik pank pevače, a kada se umori od toliko naprezanja, u pomoc uskače drugi lik koji smiruje situaciju nekim, kao, repovanjem. U stvari je njegova uloga izuzetno korisna posto služi kao prevođenje vrištanja koje je usledilo pre njegove deonice.
Primer:
lik 1: - KAKO SAM SE SMORIOOOOO, AL' SAM SE SMORIOOOOO!!!!11ONE
lik 2: - on se smorio, al' se smorio...
Ovaj primer takođe predstavlja interesantan metaforicki pristup pisanju tekstova Linkin Parka. Ovde se radi o svojevrsnoj socijalnoj kritici, alegoriji koja odiše jednostavnošću i iskrenošću (al' sam se smorioooo).
Što se tiče muzičke podloge u umetnickom radu Linkin Parka, ona uključuje gitare koje moraju da pište i vrište bez nekog preteranog smisla, a ako smisla ima, obično se radi o gitarskoj izvedbi popularne melodije "Na kraj sela, žuta kuća" ili pak "Danas nam je divan dan". U obzir dolazi korišćenje pragova samo preko 12-og (ukljucujuci i 12.) jer gitara u muzici "Linkin Parka" ima svojevrsnu ulogu, a to je da se takmiči u iritantnosti sa glasom lika 1, što ipak ne uspeva.
Moldavka u svetu krpa. Rumunsko - somalijski etalon jeftinoće. Koristiš i otreseš. Ako je premasna baciš.
Redovan je stanovnik buđavih sudopera, komšija čađavih roštilja, prijatelj WC šolje.
Neki tamo seljak koji ju je izmislio slučajno kad mu je pala masa za pravljenje vaginalnih dijafragmi na đon od aBidas patika sa buvljaka nije ni sanjao kakvu će mega popularanost steći ovaj artikal.
Relano, nisi lud da uzmeš lepu, normalnu, crvenim vezom prošaranu belu krpu i trljaš mašćobu sa dna lonca u kome se pasulj zadržao devet dana, a po ivicama buđ počela da se vata - zato valjda služi truleks. Samo ime govori. Nešto je trulo, u zemlji Danskoj.
Najčešće ih proizvode u bojama koje podsećaju na litavac, žuta i oker, i koverte iz policije, plava. Takve ih tačno poželiš smešati zajedno sa ispoljenim sadržajem debelog creva i povući vodu. Nije neka šteta.
- Mama, čime da obrišem ovu konjsku balegu sa patika?
- Uzmi truleks, posle mo'š da ga baciš.
-----------------------------------------------------------------------------------------
- Imaš sitno?
- Nemam ni ja u kasi. Može truleks jedan?
- Bolje daj žvake.
Po zapadnoj kinematografiji, žica na eksplozivu koja se uvek preseca u poslednjim sekundama pre detonacije, i nikad ne izazove eksploziju. Materijal potreban za spašavanje sveta: znojavi lik pozitivac i klešta.
Probaću...sa zelenom... :zatvorene oči, izraz lica kao da će monstruozno da se osere: Sec! Dobro je, nije ta. Još malo vremena, mora da je žuta. Ustvari, ako nije ni žuta, znači da je crvena pošto četvrte nema, ali ovi mulci s druge strane ekrana to ne kontaju. Sec! Napetost, tenzija! Debeli šef policije viri iza ćoška... Poslednji sekundi, crvena... bibibiiip!
Jedan od najgušće koncentrovanih gasova koji izlazi iz ljudskog organizma. Predstavlja poslednji pritisak debelog creva pred šit, a to je onaj momenat kada osetite neverovatnu toplotu u gaćama.
Tada ste ispustili zlo... lebdeće zlo, ne ide u visinu jer je teže od vazduha. Lebdi vam tu, oko glave i preti da vam izgore pluća. Živi organizmi u okolini spontano sagorevaju, a jedan takav je dovoljan da se napravi žuta crta na gaćama. Kada znate da ćete prdnuti preko šita obavezno se sklonite od upaljenih cigareta.
Ovakav prdež je skoro uvek tihomir.
Kampovanje. Četiri lika u šatoru...
LIK 1: "...šta je ovo, ko je prdnuo u usta vas jebem...?"
LIK 2: "Ja nisam..."
LIK 3: "Pu jebem ti... au, pa vi niste normalni, otvaraj stranice..."
LIK 4: "Jebote, pa šta ste jeli, katastrofa... Ovo mora da je bilo preko šita..."
Fraza, zapravo odgovor na sve misteriozne i neobjasnjive dogadjaje na nasim prostorima, nastao u prolece 1999. za vreme humanitarnog bombardovanja pod nazivom "Milosrdni andjeo". Uz standardne bombe i projektile punjene eksplozivom sigurno je bilo tu jos neceg specijalnog i tajnog. Sta je bilo ne zna se, ali je bilo.
-najezda komaraca
-najezda gusenica
-cvetanje ambrozije
-pomor ribe u nekoj recici koja dolazi iz Rumunije
-kisa
-susa
-njive na kojima najbolje uspeva korov
-zuta voda iz gradskog vodovoda itd...
za sve su krivi oni amerikanci, ko zna sta su nam to bacili
Oduševite se kada ga vidite u nekoj kući tehnike, veoma kvalitetan inkjet štampač, na popustu, štampa i u boji, najčešće marke Lexmark. Izbaci celih 100 strana, od toga 20 u boji. Onda dolazi dobar deo: kertridži se isprazne, ne mogu da se dopune, zato što ih je pametni štampač spalio, što znači da je potrebno kupiti nove, cene ne preko 5 hiljada(dok sam štampač nije koštao više od 3). Tako za godinu-dve shvatite da vam nije ni potreban štampač(nakon 10 puta više potrošenih para, od prvobitne cene) i uvalite ga nekom mladjem rodjaku, koji će ga drndati prvih 5 dana, a nakon toga će i on shvatiti da je sranje i gurnuti ga u neki orman.
Pošto nas je mrzelo da pročitamo roman od 1000 strana (prim.aut. Ana Karenjina) mesec dana ranije, dva dana pred čas uzimamo knjigu i čitamo prvih 20 i poslednjih 20 strana misleći da je to dovoljno.Ali uvek se desi da dobijemo pitanje za ono što ne znamo.
Razgovor pred čas:
A:E brate jesi pročitao ovo njesra?
B:Pa ono, kako da ti kažem prvih 20 i poslednjih 20 strana, valjda me neće pitati nešto drugo, malo ću da serem na početku i izvući ću se.
Na času:
P:Ajde Ivanoviću, reci nam boju Anine haljine na maskenbalu u kulminaciji njenog odnosa sa mužem.
B:Pa profesore, da nije žuta?
P:Žuta malo sutra, sedi 1.
Srpsko izdanje antologijskog serijala "Star wars" reditelja Džordža Lukasa, koje se za razliku od originala, umesto na filmskom platnu, emituje po najžućim domaćim tabloidima i magazinima.
U pitanju su ratovi srpskih estradnih zvezda, kojima se medijska pažnja poklanja na desetostruko većem nivou nego udarnim vestima, poput npr. zemljotresa na Haitiju ili naglog sunovrata dinara u odnosu na druge valute.
"Karleuša nazvala Sašu Popovića "ružnim, iskompleksiranim midžetom"",ili "Tanja Savić - "imam gole fotke Slavice Ćukteraš", su samo kap u moru sličnih naslova koje kao TOP NEWS objavljuje indijanska štampa, i zbog kojeg je, 10x manjeg obima, naslov "Radovi na gazeli obustavljeni do daljnjeg" smešten u donji levi ćošak naslovne strane, odmah ispod Karleušine sise (što mu i daje neku nadu da će biti pročitan)...
- "Halo, ti si Ankice...? Ajde dođi na kafu..."
- "Ajde za jedno desetak minuta. Jesi li videla naslovnu danas u "Alo"-u? Još jedan rat zvezda..."
- "Ma, jašta sam... Zbog toga te i zovem bre..."
- "Strašno... 'ladno ga je nazvala malim, ikompl..."
- "Ma neka, ćuti sestro slatka... Ostavi to za kafu..."
- "Ok, evo stižem..."
Mesto susreta istoka i zapada, ali na vodi. U Beogradu se teške civilizacije dodiruju, prožimaju, i tonu, zato što su teže od vode. Samo ponekad ispliva po neki Big Mac ili baklava... i pojavi se po koji mehurić za njima. U Beogradu na vodi tonu i sećanja, čak i ona skorija. Zato je u Beogradu svako drag gost, pa čak i ako je na poternici. Da je Beograd na vodi dobio bar temelje ništa ne bi potonulo, ovako je jedino što se vidi žuta gumena patka i natpis : ˝Ne da(vi)mo Beograd˝.
Omiljeno jelo Bob Marlija i pristalica istog. I pristalica regea uopšte.
Crvena, žuta, zelena paprika.
Sudijska nadoknada.Čekas zadnji par na tiketu za neki novac koji će popraviti finansijsko stanje.Treba taj jedan jebeni gol.Teletekst se od 80 minute drži na tv-u,i već si zapamtio sve rezultate norveške 3.lige koje su igrane u tom terminu.Žuta slova označavaju da je kraj.Listić se gužva,ali ne cijepa.Prelaziš na neku drugu stranicu na teletekstu,jer možda je došlo do greške,da se 100 % uvjeriš da je stvarno gotovo.U trenucima dok stari TV prelistava stranice na teletekstu,i u nevjerici zbog jos jednog profulanog tiketa,javlja se poslednji tračak nade.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.