Doživeti odjednom, potpuno iznenadno, neku situaciju od koje kroz telo brzinom meksičkog spermića proleti osećaj kao da milion trnaca piči gore-dole, od prstiju na nozi pa sve do malog mozga.
Veoma neprijatan osećaj, usko povezan sa strahom, koji ume na sekund, dva potpuno da parališe celo telo.
- Đole, aj po vodu, najbliže živiš?
- Ajde stvarno Đole.
- Pa hoću, što da ne. Evo me brzo.
- Reci koji je Đole car, nikad ga ništa ne mrzi.
- Ma da bre. Legenda. A baš sam žedan k'o konj.
- Što je stao tamo, što ne ulazi u zgradu?
- Nemam pojma. Vidi što je zab'o Boktemazo. Nepokretan.
- Je l' to gleda tamo iza ćoška nešto?
- Da bre, ali vidi što je nepomičan skroz.
- Pa šta gleda budala tamo? Nek' ide po vodu više.
- Je l' ono baba Stana prolazi pored njega? Ček malo, zar nije baba Stana umrla prošle nedelje?
- Pa da. Ovo je njena sestra bliznakinja koja je došla iz Crne Gore tu da živi.
- Ne seri. Je l' zna on da ona ima sestru bliznakinju u Crnoj Gori?
- Ne zna. Moja baba je blejala sa pokojnom Stanom pa otud znam.
- A zato je on pretrn'o tako....hehehehe.....vidi ga još se ne pomera.