Prilaženje curama

Muskarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom polozaju oslonjen na sank. Svako malo lizne od svog duplog pelinkovca. Po odjeci, nogama koje u ritmu muzike titraju po podu, po drzanju tijela, prosto po svemu, moze se reci, stereotipna muskarcina.

Dva stola dalje, sama i mirna, sjedi lijepa zena. Po vanjstini bi se reklo da su generacija. Je li samo dobro ocuvana ili je stvarno ista godina proizvodnje, tesko je reci, ali da dobro izgleda je fakat.

- Mmmm, vidi one mace - pomisli nas glavni junak - bas dobro izgleda. Kako bih samo rado pricao s njom... Ali, sta da joj kazem?? Tako sam prokleto stidljiv i svaki put kad pokusam pricati s nekom zenom, valjam samo gluposti.. Hm.. Znam!! Reci cu joj da sam se u nju zaljubio na prvi pogled. Ma, ne.. Radije ne.. Ismijat ce me i izvaliti neki od zenskih fazona na tu temu. Mozda da joj posaljem pice, a ostatak ce doci sam po sebi. Pih, bas sam smotan.

U tom trenutku zena ustaje i odlazi.

- J*biga.. Stvar se sama od sebe rijesi. Bas sam smotan. Kako mi fali hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo nesto mljeti. I upucavanje je za ljude. Sta mi moze biti, da me odbije ili da pristane?! Ni od jednog od tih stvari se ne umire. Mada bih u ovom drugom slucaju umro od srece. Mozda je i bolje ovako. Tko zna kakve bi mi sve probleme ova lijepa zena donijela...

Par minuta poslije, zena se vraca i sjeda za isti stol.

- Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da je znak! Mi smo odredjeni jedno za drugo! Sad cu joj prici. Valjda cu reci nesto zanimljivo! Sad ili nikad!

Eksira svoj dupli pelinkovac da se okurazi, provuce ruku kroz kosu, uvuce stomak, ispravi ledja, lagano odseta do stola za kojim lijepa zena sjedi, spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita:
- "Jes' ti to pišala?!"