
Ovo je princip kom pribegavaju svi poslodavci u ovom našem društvenom poretku...naime njihovi radnici nemaju svoje živote, nemaju porodice, decu, ništa...Oni ne žive u kućama već ormanima i tamo čekaju na poziv.Onda izlaze iz tog svog kvalitetnog ili nekvalitetnog ormana i postaju ljudi, tj. mašine ljudskog oblika i obavljaju sve što im je rečeno...Tu pored njih naravno stoje i mali ofingeri, snovi, nade i težnje.Oni ne mogu postati ništa više osim najobičnijeg predmeta, imaju sitne prohteve i njih zadovoljavaju oni koji najvernije stoje.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Тужно и тачно.
Skidam kapu za ovo.
Tacno nazalost... ++
+