Ovo je princip kom pribegavaju svi poslodavci u ovom našem društvenom poretku...naime njihovi radnici nemaju svoje živote, nemaju porodice, decu, ništa...Oni ne žive u kućama već ormanima i tamo čekaju na poziv.Onda izlaze iz tog svog kvalitetnog ili nekvalitetnog ormana i postaju ljudi, tj. mašine ljudskog oblika i obavljaju sve što im je rečeno...Tu pored njih naravno stoje i mali ofingeri, snovi, nade i težnje.Oni ne mogu postati ništa više osim najobičnijeg predmeta, imaju sitne prohteve i njih zadovoljavaju oni koji najvernije stoje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Тужно и тачно.
Skidam kapu za ovo.
Tacno nazalost... ++
+