
fenomen koji se javlja najčešće o vikendima. uglavnom ga prouzrokuju dva faktora: svest o tome da se gomila fiktivnih ljudi negde tamo fantazmagorično provodi, i drugi, ali ne manje bitan: višečasovna priprema večernje toalete. kada društvance ležerno sedi, ne žuri nigde, pije piće i neobavezno razgovara, a sat pokazuje da je već prošla ponoć, polako će makar jedna osoba početi da izražava simptome nabajinja pritiska za zabavom: podsećajući na vreme, zapitkivajući šta ima u gradu, ističući da se za neku super žurku ne plaća ulaz...
veoma je lako prozreti osobe koje pate od pritiska za zabavom. na primer, u klubu ćete ih prepoznati po pripadanju grupici koju čini 5 -6 devojaka, po neartikulisanom plesačkom bacakanju, orgazmičnom, dosuznom smejanju na neku od internih fora, opičenom, neobuzdanom ophođenju prema drugim posetiocima kluba, i naravno, po mečing torbici-rajfu-laku za nokte, perfektnoj šminki i pratećim oblacima parfema pomešanog sa alkoholom...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ od mene
Mislim da ovaj pritisak doživljava kulminaciju za novogodišnje veče.