
To je ono što ima 95% naših zemljak koji su na "privremenom radu" u inostranstvu. Pre svega su to pripadnici tzv "druge generacije", odnosno onih koji su rođeni u inostranstvu ili kao deca otišli iz otadžbine.
Najupečatljivije karatkeristike ovih ljudi su to što ni sami ne znaju koji im je maternji jezik, šta su po nacionalosti, veroispovesti. Većina njih nijedan jezik ne govori pravilno, te se u Srbiji primeti da su gastosi, dok im tamo odakle su došli prilepe etiketu "Jugo" zbog primetnih nedostataka u osvnovnim elementima službenog jezika te zemlje .
Mnogo je veći broj onih koji se u inostranstvu diči srpstvom isticanjem zastava, krstova kao da su upravo održali parastos, kao i obaveznim naglašavanjem da su Srbi (kad su u društvu Nemaca, Švajcaraca i ostalih). Primetno je i da mnogi vole da prozbore koju srpsku da bi se čulo da su oni to što su.
Međutim, kada isti dođu u zemlju odakle su im roditelji, uživaju u tome da poprkose svakom u kafiću ili na ulici govoreći nemački, koji naravno govore nepravilo koliko i srpski. Vrhunac svakog gastosa je kad može da se provoza najnovijim automobilom stranih registracija kroz "dedino selo", a oni najsrećniji uspevaju da se provozaju čak kroz obližnju varošicu sa sve otvorenim prozorima i prikladnim melosom koji je stigao iz čuvene Grand produkcije.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Tako je sa svima nama gore. Stranci tamo, stranci 'vamo. +
dobra ova +