
Veoma slična profesionalnoj deformaciji, samo što uglavnom udara na mozak. Za razliku od deformacije, za njeno manifestovanje nisu potrebne godine, već "samo" sati i sati neprekidnog rada.
3D-Dizajner: Šetaš se gradom, na svim objektima oko sebe vidiš wireframe, razmišljaš o tome kako su teksture na zgradama mogle biti kvalitetnije, mada ni osvetljenje nije baš najbolje i deluje nekako nerealno, kada ulicom prodje neki dobar automobil ti mozgaš o tome kako bi mogao da središ mrežu oko određenih detalja na karoseriji.
Programer: Posle 8 sati kucanja koda, laktom zakačiš svoju čašu CocaCola-e i prosipaš je po stolu. Uobičajena reakcija užurbanog odlaska po krpu izostaje dok ti bezuspešno pokušavaš to da rešiš uz pomoć CTRL+Z.
Vukajlija Dweller: U svim mogućim objektima i pojavama vidiš mogućnost za definiciju, a svaka iole interesantna slika koju vidiš predstavlja potencialni poster, još samo kada bi mogao da smisliš komentar koji neće biti totalni shit.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.