
Kratke pričice operisane od humora, koje nisu bile smiješne ni u paleolitu, kad su nastajale. Najčešće su usmjerene u veličanje predmeta kojeg dotični profesor predaje, a poenta i pouka vica je uvijek to da nema važnije stvari na planeti od (ubaci.ime.predmeta). Učenici čekaju kraj da bi se mogli nasmijati, i u tim trenucima sreće svi postaju šlihtare i smiju se iz petnih žila da bi zadovoljili profesorov ego.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
http://vukajlija.com/strucni-vicevi/157222 :)
+++ a Vukajlija me baš podseća na školu, pa imamo i mi ovde profesore i tako...